Predmet T-709/21
WhatsApp Ireland Ltd
protiv
Europskog odbora za zaštitu podataka
Rješenje Općeg suda (četvrto prošireno vijeće) od 7. prosinca 2022.
„Tužba za poništenje – Zaštita osobnih podataka – Nacrt odluke vodećeg nadzornog tijela – Rješavanje sporova između nadzornih tijela pri Europskom odboru za zaštitu podataka – Obvezujuća odluka – Članak 60. stavak 4. i članak 65. stavak 1. točka (a) Uredbe (EU) 2016/679 – Akt koji se ne može pobijati – Pripremni akt – Nepostojanje izravnog utjecaja”
1. Tužba za poništenje – Akti koji se mogu pobijati – Akti koji proizvode obvezujuće pravne učinke – Obvezujuća odluka Europskog odbora za zaštitu podataka (EDPB) o sporu između nadzornih tijela – Akt koji ne mijenja tužiteljevu pravnu situaciju – Nedopuštenost – Poštovanje sustava pravnih lijekova uspostavljenog primarnim pravom
(čl. 2., čl. 6. st. 1. i čl. 19. UEU-a; čl. 263. i 267. UFEU-a; Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 47.; Uredba 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 58. st. 2., čl. 60., 63., 64., 65., čl. 68. st. 1. i čl. 78.)
(t. 35.-39., 41., 42., 63., 64., 66.-70.)
2. Tužba za poništenje – Akti koji se mogu pobijati – Pripremni akti – Isključenost – Obvezujuća odluka Europskog odbora za zaštitu podataka (EDPB) o sporu između nadzornih tijela – Akt koji ne proizvodi samostalne pravne učinke
(čl. 263. UFEU-a; Uredba 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća)
(t. 43.-47.)
3. Tužba za poništenje – Fizičke ili pravne osobe – Akti koji se na njih izravno i osobno odnose – Obvezujuća odluka Europskog odbora za zaštitu podataka (EDPB) o sporu između nadzornih tijela – Nepostojanje izravnog utjecaja na tužitelja
(čl. 263. UFEU-a; Uredba 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća)
(t. 49., 51.-53.)
4. Akti institucija – Preambula – Obvezujuća pravna snaga – Nepostojanje – Uvodna izjava koju ne podupire druga odredba predmetnog akta
(Uredba 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća, uv. izj. 143.)
(t. 71.)
Kratak prikaz
Opći sud odbacuje kao nedopuštenu tužbu društva WhatsApp protiv odluke Europskog odbora za zaštitu podataka.
Valjanost odluke EDPB-a može se, međutim, osporavati pred nacionalnim sudom, koji Sudu može uputiti prethodno pitanje
Nakon što je na snagu stupila Opća uredba o zaštiti podataka(1), Data Protection Commission (nadzorno tijelo za zaštitu osobnih podataka fizičkih osoba, Irska) primio je od korisnika i nekorisnika aplikacije za slanje poruka „WhatsApp” pritužbe u pogledu obrade osobnih podataka koju izvršava društvo WhatsApp Ireland Ltd (u daljnjem tekstu: WhatsApp). U tom je kontekstu to irsko nadzorno tijelo, u svojstvu vodećeg nadzornog tijela(2), po službenoj dužnosti pokrenulo opću istragu o pitanju poštuje li WhatsApp obveze transparentnosti i pružanja informacija u pogledu pojedinaca.
Nakon završetka te istrage irsko je nadzorno tijelo, u okviru mehanizma suradnje, koji je uspostavljen OUZP-om, svim drugim nadzornim tijelima na koja se odnosila predmetna obrada osobnih podataka podnijelo nacrt odluke kako bi ta tijela dala svoje mišljenje o njemu. Budući da o tom nacrtu nije postignut konsenzus, irsko nadzorno tijelo uputilo je predmet Europskom odboru za zaštitu podataka (EDPB)(3), kao što se to predviđa OUZP-om. Taj je odbor 28. srpnja 2021. donio obvezujuću odluku za sva predmetna nadzorna tijela, u kojoj se izjasnio o pitanjima u pogledu kojih su, prema njegovu mišljenju, neka od tih tijela podnijela relevantan i obrazložen prigovor (u daljnjem tekstu: pobijana odluka)(4). Nakon što je primilo tu odluku, irsko nadzorno tijelo donijelo je 20. kolovoza 2021. konačnu odluku, u kojoj je osobito utvrdilo da je WhatsApp povrijedio određene odredbe OUZP-a te mu je odredilo korektivne mjere, među ostalim upravne novčane kazne u ukupnom iznosu od 225 milijuna eura.
WhatsApp je usporedno podnio tužbu protiv konačne odluke pred irskim sudom i od Općeg suda tražio da poništi pobijanu odluku.
U ovom predmetu Opći sud prvi put odlučuje o zahtjevu za poništenje obvezujuće odluke EDPB-a, koja je donesena na temelju OUZP-a. Odlučujući u proširenom vijeću, tužbu društva WhatsApp odbacuje kao nedopuštenu zbog toga što nije podnesena protiv akta koji se može pobijati na temelju članka 263. UFEU-a i zbog toga što se pobijana odluka ne odnosi izravno na društvo WhatsApp, u smislu kriterija za aktivnu procesnu legitimaciju utvrđenih u istom članku. Pojašnjava da valjanost pobijane odluke može ispitati nacionalni sud kojem je podnesena tužba protiv kasnije konačne odluke kojom je završen postupak i koja je donesena na nacionalnoj razini.
Ocjena Općeg suda
Opći sud najprije podsjeća na to da akt, da bi ga mogao pobijati tužitelj koji nije jedan od „povlaštenih” tužitelja(5), treba proizvoditi obvezujuće pravne učinke koji utječu na interese tužitelja, bitno mijenjajući njegovu pravnu situaciju. Kada pojedinačni akt koji tužitelj pobija nije njemu upućen, kao u ovom slučaju, taj se uvjet preklapa s nužnošću da se taj akt izravno i osobno odnosi na tužitelja da bi on imao aktivnu procesnu legitimaciju.
U tom pogledu, Opći sud najprije smatra da pobijana odluka sama po sebi ne mijenja pravnu situaciju društva WhatsApp jer, za razliku od konačne odluke irskog nadzornog tijela, nije izravno primjenjiva na njega te čini pripremni akt u postupku koji treba završiti donošenjem konačne odluke irskog nadzornog tijela koja je upućena tom poduzetniku.
Usto, pobijana odluka za društvo WhatsApp ne proizvodi samostalne pravne učinke u odnosu na konačnu odluku koju je donijelo irsko nadzorno tijelo. Naime, sve ocjene iz prve odluke preuzete su u drugoj te prva odluka ne proizvodi učinke koji bi bili neovisni o sadržaju druge. Stoga činjenica da se u međuaktu izražava konačno stajalište tijela koje treba biti preuzeto u konačnoj odluci kojom se završava postupak o kojem je riječ, kao u ovom slučaju, s obzirom na to da pobijana odluka sadržava konačnu analizu određenih aspekata konačne odluke, ne znači nužno da taj međuakt sam bitno mijenja tužiteljevu pravnu situaciju.
Zatim Opći sud ističe da se pobijana odluka ne odnosi izravno na društvo WhatsApp. Naime, da bi se akt izravno odnosio na tužitelja kojem nije upućen, taj akt treba, kao prvo, izravno proizvoditi pravne učinke na situaciju tog tužitelja te, kao drugo, ne ostavljati diskrecijsku ovlast onima kojima je upućen i koji su zaduženi za njegovu provedbu, pri čemu je ona automatska i proizlazi isključivo iz propisa Unije, bez primjene drugih posrednih pravila.
Kad je riječ o prvom od tih uvjeta, Opći sud podsjeća na to da pobijana odluka nije primjenjiva na WhatsApp na način da bi ta odluka, bez dodatnih faza postupka, mogla biti izvor obveza za njega ili, ovisno o slučaju, izvor pravâ za druge pojedince. U ovom slučaju pobijana odluka nije posljednja faza cjelovitog postupka predviđenog OUZP-om.
Kad je riječ o drugom od tih uvjeta, Opći sud utvrđuje da, iako je irsko nadzorno tijelo njome obvezano u pogledu aspekata na koje se odnosi, pobijana odluka ostavlja tom tijelu marginu prosudbe u pogledu sadržaja konačne odluke, koja se odnosi i na druge aspekte, osobito u pogledu iznosa upravnih novčanih kazni.
Naposljetku, Opći sud naglašava da je nedopuštenost tužbe koju je WhatsApp pred njim podnio protiv pobijane odluke u skladu s logikom sustava pravnih lijekova koji je uspostavljen UEU-om i UFEU-om. Konkretnije, UFEU-om je uspostavljen cjelovit sustav pravnih lijekova kojima je cilj osigurati nadzor zakonitosti akata Unije, u kojem sudjeluju i nacionalni sudovi, konkretno na način da se predviđa mogućnost podnošenja izravne tužbe za poništenje pred Sudom Europske unije ili upućivanja prethodnog pitanja tom sudu. U okviru tog sustava osobe koje, zbog pretpostavki dopuštenosti, ne mogu pobijati akt Unije izravno pred sudom Unije nevaljanost takvog akta mogu istaknuti, koristeći se prigovorom nezakonitosti, pred nacionalnim sudom, koji pak može uputiti Sudu prethodno pitanje.
Opći sud pojašnjava da je logika tog sustava, koja osobito objašnjava tumačenje pretpostavki dopuštenosti izravnih tužbi(6), da se sudski postupak pred Sudom Europske unije i onaj pred nacionalnim sudom učinkovito dopunjuju te da sud Unije i nacionalni sud ne moraju istodobno, u usporednim postupcima, odlučivati o valjanosti istog akta Unije, neovisno o tome odlučuje li se izravno ili, kad je riječ o nacionalnom sudu u slučaju da dvoji o valjanosti predmetnog akta, nakon upućivanja prethodnog pitanja.