Predmet T‑143/12

Savezna Republika Njemačka

protiv

Europske komisije

„Državne potpore – Poštanski sektor – Financiranje viših troškova plaća i doprinosa za socijalno osiguranje za dio zaposlenika Deutsche Posta subvencijama i prihodima iz usluga s reguliranim cijenama – Odluka kojom se potpora proglašava nespojivom s unutarnjim tržištem – Pojam prednosti – Presuda Combus – Dokaz postojanja selektivne gospodarske prednosti – Nepostojanje”

Sažetak – Presuda Općeg suda (osmo vijeće) od 14. srpnja 2016.

1.      Akti institucija – Obrazloženje – Obveza – Doseg – Odluka Komisije o državnim potporama

(čl. 107. st. 1. i čl. 296. UFEU‑a)

2.      Potpore koje dodjeljuju države – Pojam – Intervencije s učinkom smanjenja troškova poduzetnika – Dobit ostvarena iz zakonito subvencionirane djelatnosti poduzetnika – Unakrsna subvencija u korist djelatnosti istog poduzetnika na području tržišnog natjecanja– Uključenost

(čl. 107. UFEU‑a)

3.      Tužba za poništenje – Razlozi – Zlouporaba ovlasti – Pojam – Odluka kojom se potpora proglašava nespojivom s unutarnjim tržištem

(čl. 107. UFEU‑a)

4.      Tužba zbog povrede obveze – Komisijino pravo na podnošenje tužbe – Diskrecijska provedba – Sudski nadzor – Granice

(čl. 258. UFEU‑a)

5.      Potpore koje dodjeljuju države – Pojam – Dodjela prednosti korisnicima – Mjere namijenjene nadoknadi troškova koji su određenom poduzetniku nametnuti zakonskim odredbama koje odstupaju od općih pravila koja vrijede za konkurente – Isključenje – Pretpostavke

(čl. 107. st. 1. UFEU‑a)

6.      Potpore koje dodjeljuju države – Pojam – Ocjena s obzirom na članak 107. stavak 1. UFEU‑a – Uzimanje u obzir ranije prakse – Isključenje

(čl. 107. st. 1. UFEU‑a)

7.      Potpore koje dodjeljuju države – Komisijino ispitivanje – Diskrecijska ovlast Komisije – Kvalifikacija mjere kao potpore u smislu članka 107. stavka 1. UFEU‑a – Ocjena spojivosti navedene mjere s unutarnjim tržištem – Sudski nadzor – Doseg

(čl. 107. UFEU‑a)

1.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 59.‑66.)

2.      Cilj članka 107. UFEU‑a je spriječiti da na trgovinu između država članica utječu prednosti koje odobre državna tijela koje, u različitim oblicima, narušavaju ili prijete da će narušiti tržišno natjecanje tako što stavljaju u povoljniji položaj određene poduzetnike ili proizvodnju određene robe. Pojam potpore obuhvaća stoga ne samo pozitivne usluge kao što su subvencije, nego i različite oblike intervencija koje smanjuju troškove koji uobičajeno opterećuju proračun poduzetnika i koje nisu subvencije u strogom značenju riječi, ali su iste prirode i imaju identične učinke.

Konkretno, ispravna primjena prava Unije pretpostavlja provjeru hoće li se dobit ostvarenu iz neke zakonito subvencionirane djelatnosti koristiti za financiranje drugih djelatnosti istog poduzetnika, a Komisija raspolaže određenom marginom prosudbe u pogledu izbora najprikladnije metode za utvrđivanje da na području tržišnog natjecanja ne postoji unakrsna subvencija u korist djelatnosti.

Dakle, ne samo da se članak 107. stavak 1. UFEU‑a ne protivi nadzoru postoje li takve subvencije, nego ih čak zabranjuje.

(t. 73.‑75.)

3.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 78.‑85.)

4.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 79.)

5.      Kvalifikacija državnih potpora u smislu članka 107. stavka 1. UFEU‑a pretpostavlja ispunjenje četiriju pretpostavki: postojanje intervencije države ili intervencije putem državnih sredstava, mogućnosti da ta intervencija utječe na trgovinu među državama članicama, da ona daje selektivnu prednost svojemu korisniku i da iskrivljava ili prijeti da će iskriviti tržišno natjecanje.

Što se tiče trećeg kriterija, na Komisiji je da dokaže, već prilikom ocjene pojma prednosti da je ispitana mjera prednost koja je gospodarske naravi i selektivna.

U okviru ispitivanja postojanja gospodarske prednosti, Komisija mora kao o elementima relevantnog konteksta voditi računa o svim osobitostima pravnog sustava čiji je ispitana nacionalna mjera dio. U tom pogledu, mjera, čiji učinak nije taj da se poduzetnici, na koje se ona primjenjuje, stavljaju u povoljniji konkurentski položaj u odnosu na poduzetnike koji se s njim natječu, nije obuhvaćena člankom 107. stavkom 1. UFEU‑a, koji ne razlikuje državne intervencije prema razlozima ili ciljevima nego ih definira ovisno o njihovim učincima.

Budući da člankom 107. stavkom 1. UFEU‑a trebaju biti zabranjene samo prednosti, kojima se određene poduzetnike stavlja u povoljniji položaj, pojmom potpore obuhvaćene su samo intervencije kojima se smanjuju davanja koja poduzetnik inače mora snositi iz svojega proračuna i koje treba smatrati gospodarskom prednošću koju poduzetnik korisnik pod uobičajenim tržišnim uvjetima.

Pod taj pojam „troškovi koji uobičajeno opterećuju proračun poduzetnika” u tom kontekstu ne spadaju troškovi koji su nametnuti određenom poduzetniku na temelju zakonskih propisa koji odstupaju od općih pravila koja važe za konkurente te dovode to toga da mu se nameću obveze koje konkurenti nemaju. U tom pogledu, ne može se zaključiti da izvanredno visoki troškovi općeg mirovinskog sustava koji je predviđen propisima države članice pripadaju troškovima koji uobičajeno opterećuju proračun poduzetnika.

Dakle, nalaganje poduzetniku obveze da se na temelju akta javne vlasti snose ukupni troškovi mirovina njegovih zaposlenika sa službeničkim statusom, umjesto plaćanja doprinosa u mirovinsko osiguranje, isključuje mogućnost da se preuzimanje tih troškova od strane države članice kvalificira kao prednost ako ono ne prelazi ono što je potrebno da se obveze toga poduzetnika izjednači s obvezama poduzetnika koji se s njim natječu. U takvom slučaju, prednost postoji samo ako dotično financiranje prelazi taj prag. Naime, bez daljnjeg se može izvesti zaključak da je poduzetnik nakon navedenog financiranja, u manje nepovoljnom položaju nego prije, no, on je i dalje u nepovoljnijem položaju u odnosu na svoje konkurente ili je s njima izjednačen, to jest nije stavljen u povoljniji položaj.

(t. 88., 106., 108., 110., 130., 132., 143., 144., 147.)

6.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 126.)

7.      U području državnih potpora, sud Unije treba, naime, u prvom koraku provesti cjelovit nadzor glede toga ulazi li mjera u područje primjene članka 107. stavka 1. UFEU‑a. Prema tome on mora ispitati, jesu li činjenice, koje je Komisija navela, materijalno točne i prikladne za dokaz o tome da su ispunjene sve pretpostavke za kvalifikaciju kao potpore u smislu članka 107. stavka 1. UFEU‑a.

Usto, budući da članak 107. stavak 3. točka (c) UFEU‑a Komisiji dodjeljuje diskrecijsku ovlast čije je izvršavanje povezano s ocjenama gospodarske i socijalne naravi, sud Unije kod tih ocjena mora provjeriti poštovanje postupovnih pravila, dostatnost obrazloženja, materijalnu točnost činjenica te nepostojanje očite pogreške u ocjeni činjenica i nepostojanje zlouporabe ovlasti.

(t. 152.)