Privremena verzija

PRESUDA SLUŽBENIČKOG SUDA
EUROPSKE UNIJE
(treće vijeće)

12. svibnja 2016.

Predmet F-102/15

FS

protiv

Europskog gospodarskog i socijalnog odbora (EGSO)

„Javna služba – Članovi privremenog osoblja – Članak 41. Povelje Europske unije o temeljnim pravima – Pravo svake osobe na pristup svojem spisu – Pristup dokumentima koji se odnose na pokušaj posredovanja – Pokušaj posredovanja koji je pokrenuo sadašnji predsjednik EGSO‑a i koji se provodi pod vodstvom bivšeg predsjednika EGSO‑a – Pravo na pristup izvještaju sastavljenom nakon tog posredovanja – Upravna istraga pokrenuta nakon posredovanja – Članak 3. Priloga IX. Pravilniku o osoblju“

Predmet:      Tužba podnesena na temelju članka 270. UFEU‑a, primjenjivog na Ugovor o EZAE‑u na temelju članka 106.a, kojom FS u biti zahtijeva, s jedne strane, poništenje odluka predsjednika Europskog gospodarskog i socijalnog odbora (EGSO) od 10. rujna i 19. studenoga 2014., kojima joj se odbija pristup, u biti, pismenima koja su razmijenili član EGSO‑a i njegov sadašnji predsjednik kao i dokumentima u vezi s navodnom istragom koju je taj član proveo prije pokretanja, 6. listopada 2014., upravne istrage, u smislu članka 86. Pravilnika o osoblju za dužnosnike Europske unije (u daljnjem tekstu: Pravilnik), koji se na nju odnosi. S druge strane, tužiteljica zahtijeva da se EGSO‑u naloži naknada neimovinske štete koju je ona navodno pretrpjela.

Odluka:      Odluka predsjednika Europskog gospodarskog i socijalnog odbora (EGSO) od 19. studenoga 2014. poništava se u dijelu u kojem je FS odbijeno dostaviti izvještaj koji se na nju odnosi, koji je na zahtjev sadašnjeg predsjednika EGSO‑a sastavio bivši predsjednik EGSO‑a. Zahtjev za poništenje bespredmetan je u preostalom dijelu. Europskom gospodarskom i socijalnom odboru nalaže se da FS nadoknadi iznos od 1000 eura na osnovi neimovinske štete koju je pretrpjela. Europski gospodarski i socijalni odbor snosi vlastite troškove te mu se nalaže snošenje troškova FS.

Sažetak

1.      Dužnosnici – Stegovne mjere – Stegovni postupak – Poštovanje prava obrane – Obveza dostavljanja zainteresiranoj stranci izvještaja sastavljenog nakon posredovanja i prije pokretanja upravne istrage

(Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 41. st. 2. t. (b))

2.      Tužba dužnosnika – Tužba za naknadu štete – Poništenje akta koji ne osigurava odgovarajuće popravljanje nematerijalne štete – Određivanje novčane naknade štete

(čl. 340. st. 2. UFEU‑a)

1.      Članak 41. stavak 2. točka (b) Povelje određuje da svaka osoba ima pravo na pristup svojem spisu, uz poštovanje zakonitih interesa povjerljivosti te profesionalne i poslovne tajne.

Osim toga, kontradiktornost stegovnog postupka i prava obrane u takvom postupku zahtijevaju da postoji mogućnost za uključenu osobu, i prema potrebi njezinog odvjetnika, da se upoznaju sa svim činjenicama na kojima uprava može utemeljiti svoju odluku o zatvaranju tog postupka, i to pravodobno kako bi mogli podnijeti svoja očitovanja. Naime, poštovanje prava na obranu zahtijeva ne samo da se zainteresiranoj stranci omogući iznošenje njezina mišljenja o relevantnosti činjenica, već i to da navedena osoba može barem izraziti svoje mišljenje o dokumentima koje je institucija Unije uzela u obzir i iz kojih proizlaze činjenice koje su važne za izvršavanje prava te osobe na obranu.

U tom pogledu, sadašnji predsjednik institucije djelovao je u svojstvu osobe ovlaštene za sklapanje ugovora o radu kada je članu institucije povjerio zadaću posredovanja. Stoga okolnosti da iz sadržaja izvještaja tog člana proizlazi da je saslušao nekoliko dužnosnika i članova privremenog osoblja, kao i članove te institucije, i da je u svom izviješću naveo činjenična utvrđenja koja proizlaze iz njegovih istraga, upućuju na to da njegova aktivnost nije ostala u okvirima posredovanja, nego se čini da je, nasuprot tomu, riječ o upravnoj istrazi. Isto tako, taj izvještaj ima obilježja upravo izvještaja na temelju kojeg je tijelo ovlašteno za sklapanje ugovora o radu kasnije odlučilo otvoriti upravnu istragu u strogom smislu riječi.

U tim uvjetima, treba zaključiti da je i taj izvještaj također trebalo, u skladu s člankom 41. stavkom 2. točkom (b) Povelje o temeljnim pravima, dostaviti tužitelju jer pripada pod pojam „svojeg spisa“ iz te odredbe.

(t. 47., 48. i 50. do 52.)

Izvori:

Službenički sud: presuda od 17. ožujka 2015., AX/BCE, F‑73/13, EU:F:2015:9, t. 115. i navedena sudska praksa

2.      Iako poništenje nezakonitog akta može samo po sebi predstavljati primjereno i, načelno, dostatno popravljanje štete koju je taj akt mogao izazvati, to ne bi bio slučaj kada bi tužitelj dokazao da je pretrpio neimovinsku štetu koja se može odvojiti od nezakonitosti na kojoj se temelji poništenje i koja se ne može u potpunosti popraviti tim poništenjem.

Nesporno je da osjećaj nepravde i duševne boli uzrokovane činjenicom za određenu osobu da mora voditi predsudski, a potom i sudski, postupak kako bi joj se priznala njezina prava predstavlja štetu koja može proizaći iz same činjenice da je administracija počinila nezakonitosti.

(t. 58., 59.)

Izvori:

Sud: presuda od 7. veljače 1990., Culin/Komisija, C‑343/87, Zb., EU:C:1990:49, t. 27. i 28.

Prvostupanjski sud: presuda od 6. lipnja 2006., Girardot/Komisija, T‑10/02, EU:T:2006:148, t. 131.

Službenički sud: presude od 19. svibnja 2015., Brune/Komisija, F‑59/14, EU:F:2015:50, t. 80., i od 16. srpnja 2015., Murariu/EIOPA, F‑116/14, EU:F:2015:89, t. 152.