Predmet T-642/19
JCDecaux Street Furniture Belgium
protiv
Europske komisije
Presuda Općeg suda (prvo vijeće) od 7. rujna 2022.
„Državne potpore – Potpora koju je provela Belgija u korist društva JCDecaux Street Furniture Belgium – Odluka kojom je potpora proglašena nespojivom s unutarnjim tržištem te je naložen njezin povrat – Prednost – Obveza obrazlaganja”
1. Potpore koje dodjeljuju države – Pojam – Dodjeljivanje prednosti putem državnih sredstava koje se može pripisati državi – Dodjeljivanje privatnom poduzetniku prava upotrebe javne opreme bez plaćanja najamnine ili naknade za razdoblje koje slijedi nakon razdoblja koje je predviđeno prvotnim ugovorom – Mjera za naknadu štete koja je navedenom poduzetniku nastala pri izvršenju ugovornih obveza – Odluka čija je posljedica smanjenje troškova poduzetnika – Uključenost – Ciljevi države – Nepostojanje utjecaja
(čl. 107. st. 1. UFEU‑a)
(t. 20.-30., 42., 63.)
2. Potpore koje dodjeljuju države – Pojam – Ocjena prema kriteriju privatnog ulagača – Ocjena u pogledu svih relevantnih elemenata sporne transakcije i njezina konteksta – Obveza države članice da pruži objektivne i provjerljive elemente iz kojih je vidljiva ekonomska priroda transakcije
(čl. 107. st. 1. UFEU‑a)
(t. 37.-42.)
3. Potpore koje dodjeljuju države – Pojam – Selektivnost mjere – Razlikovanje između zahtjeva selektivnosti i popratnog utvrđivanja gospodarske prednosti kao i između sustava potpora i pojedinačne potpore
(čl. 107. st. 1. UFEU‑a)
(t. 53.)
4. Potpore koje dodjeljuju države – Pojam – Mjere s ciljem naknade troška pružanja javne usluge koju obavlja poduzetnik – Prva pretpostavka iz presude Altmark – Jasno određene obveze javne usluge – Nepostojanje poduzetnika korisnika stvarno zaduženog za izvršenje obveza pružanja javne usluge
(čl. 106. st. 2. i čl. 107. st. 1. UFEU-a)
(t. 69.-73.)
5. Potpore koje dodjeljuju države – Pojam – Mjere s ciljem naknade troška pružanja javne usluge koju obavlja poduzetnik – Isključenost – Pretpostavke iz presude Altmark – Kumulativnost
(čl. 106. st. 2. i čl. 107. st. 1. UFEU-a)
(t. 74.)
6. Potpore koje dodjeljuju države – Komisijina odluka kojom se utvrđuje djelomična nespojivost potpore s unutarnjim tržištem i nalaže njezin povrat – Mogućnost da Komisija nacionalnim tijelima prepusti zadatak izračuna točnog iznosa za povrat
(čl. 108. UFEU-a)
(t. 96.)
7. Potpore koje dodjeljuju države – Povrat nezakonite potpore – Desetogodišnji rok zastare iz članka 17. Uredbe 2015/1589 – Dan od kojeg počinje teći rok zastare – Datum dodjele potpore korisniku
(čl. 108. st. 2. UFEU-a; Uredba Vijeća 2015/1589, čl. 17. st. 2.)
(t. 100., 101.)
Kratak prikaz
Grad Bruxelles (Belgija) i društvo JCDecaux Street Furniture Belgium (u daljnjem tekstu: JCDecaux) sklopili su dva uzastopna ugovora o stavljanju na raspolaganje različite ulične opreme, od kojih se jedan dio mogao koristiti u svrhe oglašavanja.
Prvi ugovor od 16. srpnja 1984. (u daljnjem tekstu: ugovor iz 1984.) predviđao je da društvo JCDecaux Gradu Bruxellesu stavlja na raspolaganje oglasne nadstrešnice na autobusnim stajalištima i uličnu opremu kojih ostaje vlasnik. U skladu s navedenim ugovorom društvo JCDecaux je u svrhu oglašavanja bilo ovlašteno upotrebljavati oglasne nadstrešnice na autobusnim stajalištima i uličnu opremu stavljene na raspolaganje na razdoblje od petnaest godina počevši od njihova postavljanja, bez plaćanja najamnine, prava na upotrebu ili naknade, u zamjenu za određeni broj prednosti u naravi.
Grad Bruxelles je 1998. u okviru novog postupka javne nabave u Prilogu 10. posebnoj dokumentaciji za nadmetanje (u daljnjem tekstu: Prilog 10.) naveo oglasne nadstrešnice na autobusnim stajalištima i uličnu opremu za koje pravo na upotrebu još nije isteklo u skladu s odredbama ugovora iz 1984.
Nakon što je uspjelo u tom postupku javne nabave, društvo JCDecaux je s Gradom Bruxellesom potpisalo drugi ugovor 14. listopada 1999. (u daljnjem tekstu: ugovor iz 1999.), na temelju kojeg je potonji postao vlasnik postavljene ulične opreme, uz plaćanje cijene za svaku dobavljenu oglasnu površinu. Društvo JCDecaux je pak moralo plaćati mjesečnu najamninu za upotrebu ulične opreme koja je predmet ugovora u svrhu oglašavanja.
Prilikom provedbe ugovora iz 1999. određene oglasne površine iz Priloga 10. uklonjene su prije datuma isteka njihove upotrebe, predviđenih tim prilogom, dok su druge ostale zadržane i nakon navedenih datuma. Za potonje, za razliku od onih obuhvaćenih ugovorom iz 1999., tužitelj nije platio ni najamninu ni naknadu Gradu Bruxellesu.
Europska komisija je, postupajući po pritužbi, odlukom od 24. lipnja 2019.(1) utvrdila da je društvo JCDecaux primilo nezakonitu državnu potporu koja je nespojiva s unutarnjim tržištem, u iznosu koji odgovara neplaćenim najamninama i naknadama za oglasne površine koje su postavljene u okviru izvršavanja ugovora iz 1984. i zadržane nakon datuma uklanjanja predviđenog u Prilogu 10. ugovoru iz 1999., između 15. rujna 2001. i 21. kolovoza 2010.
Tužbu za poništenje koju je društvo JCDecaux podnijelo protiv pobijane odluke Opći je sud odbio te je tom prilikom iznio pojašnjenja o pojmu „gospodarska prednost” u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a kao i o početku roka zastare za povrat potpora u okviru ugovora o upotrebi ulične opreme u svrhe oglašavanja.
Ocjena Općeg suda
Kao prvo, što se tiče postojanja gospodarske prednosti u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a, Opći sud počinje opovrgavanjem zaključka prema kojem bi upotreba oglasnih površina iz priloga 10. nakon datuma isteka njihove upotrebe omogućila očuvanje ekonomske ravnoteže ugovora iz 1984., na način da bi nadoknadila štetu koju je društvo JCDecaux pretrpjelo zbog prijevremenog uklanjanja određenog broja oglasnih površina predviđenih u istom prilogu.
U tom pogledu Opći sud najprije podsjeća na to da je pojam „državna potpora” objektivan pravni pojam koji je izravno određen člankom 107. stavkom 1. UFEU-a, a koji ne razlikuje državne intervencije prema razlozima ili ciljevima, nego ih određuje ovisno o njihovim učincima. Slijedom toga, činjenica da je cilj državne mjere očuvanje ekonomske ravnoteže između ugovornih strana ili da je taj cilj u skladu s načelima nacionalnog prava ne omogućuje da se ab initio isključi kvalifikacija takve mjere kao državne potpore.
Nadalje, s obzirom na to da je ugovor iz 1999. upotrebu ulične opreme na području Grada Bruxellesa uvjetovao plaćanjem najamnine i naknada, to što je društvo JCDecaux upotrebljavalo oglasne površine iz Priloga 10. nakon datuma isteka njihove upotrebe predviđenih u tom prilogu, bez plaćanja najamnine i naknade Gradu Bruxellesu, imalo je za učinak smanjenje tih troškova.
Naposljetku, mehanizam naknade iz ugovora iz 1984. nije se mogao smatrati postupanjem koje bi subjekt u tržišnom gospodarstvu, koji bi se veličinom mogao usporediti sa subjektima koji upravljaju javnim sektorom, mogao biti potaknut usvojiti u sličnim okolnostima.
Naime, ni iz jednog elementa spisa ne proizlazi da je Grad Bruxelles proveo analizu stvarne izgubljene dobiti društva JCDecaux u vezi s prijevremenim uklanjanjem određenih oglasnih površina iz Priloga 10. i koristi koju treba imati od zadržavanja drugih oglasnih površina iz istog priloga. On također nije slijedio provedbu mehanizma naknade iz ugovora iz 1984. Osim toga, neovisno o tome je li pisana formalizacija tog mehanizma bila nužna, Cour d’appel de Bruxelles (Žalbeni sud u Bruxellesu) presudio je presudom iz 2016. da je društvo JCDecaux, time što nije poštovalo datume isteka upotrebe predviđene u Prilogu 10. za određene oglasne površine iz istog priloga, te površine upotrebljavalo bez pravne osnove.
Stoga je Komisija pravilno smatrala da zadržavanje i upotreba određenih oglasnih površina iz Priloga 10. društva JCDecaux nakon datuma isteka upotrebe predviđenih istim prilogom čini gospodarsku prednost u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a, čak i ako je to zadržavanje bio mehanizam naknade iz ugovora iz 1984.
Opći sud također odbija prigovor koji se temelji na očitoj pogrešci u ocjeni i pogrešci koja se tiče prava koje je Komisija počinila time što je smatrala da je društvo JCDecaux ostvarilo uštedu u odnosu na najamnine i naknade koja čini prednost.
Naime, budući da je jedan od uvjeta predviđenih ugovorom iz 1999. za upotrebu ulične opreme u svrhu oglašavanja bilo plaćanje najamnine, Komisija je pravilno zaključila da to što je društvo JCDecaux upotrebljavalo određene oglasne površine iz Priloga 10. nakon datuma isteka njihove upotrebe a da nije ispunilo takvu obvezu čini prednost putem državnih sredstava u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a.
Što se tiče naknada, Opći sud ističe da je Grad Bruxelles od 2001. uveo porez na oglase privremenog karaktera u javnom prostoru i na njemu. Iako bi oslobođenje od plaćanja potonjeg moglo biti opravdano u okviru upotrebe ulične opreme koju Grad Bruxelles koristi za vlastite potrebe, takvo oslobođenje nije primjenjivo kad tu opremu u te iste svrhe upotrebljava treća osoba. Slijedom toga, Komisija je pravilno zaključila da oslobođenje od plaćanja naknada koje je primijenjeno u korist društva JCDecaux do porezne godine 2009. čini prednost Grada Bruxellesa putem državnih sredstava. Osim toga, sama su belgijska tijela tijekom formalnog istražnog postupka pred Komisijom navela da je Grad Bruxelles zaključio da je oslobođenje od poreza na uličnu opremu koju upotrebljavaju treće osobe u svrhe oglašavanja samo zato što pripada Gradu Bruxellesu, iako je on nije upotrebljavao, bilo nepošteno u odnosu na subjekte koji upotrebljavaju druge oglasne površine.
Kao drugo, što se tiče početka roka zastare za povrat potpore, Opći sud smatra da je Komisija pravilno smatrala da početak tog roka nije bio datum na koji je donesena odluka o navodnoj naknadi, nego datum od kojeg je društvo JCDecaux stvarno primilo prednost koja se sastojala od neplaćanja najamnine i naknada, to jest datum od kojeg su oglasne površine iz priloga 10., koje su zadržane nakon datuma isteka njihove upotrebe predviđenih istim prilogom, morale biti uklonjene.