Predmet T‑276/13
Growth Energy
i
Renewable Fuels Association
protiv
Vijeća Europske unije
„Damping – Uvoz bioetanola podrijetlom iz Sjedinjenih Američkih Država – Konačna antidampinška pristojba – Tužba za poništenje – Udruženje – Nepostojanje izravnog utjecaja na članove – Nedopuštenost – Antidampinška pristojba na nacionalnoj razini – Pojedinačan tretman – Odabir uzoraka – Prava obrane – Nediskriminacija – Obveza primjene dužne pažnje”
Sažetak – Presuda Općeg suda (peto vijeće) od 9. lipnja 2016.
1. Tužba za poništenje – Fizičke ili pravne osobe – Akti koji se na njih izravno i osobno odnose – Tužba strukovnog udruženja za obranu i zastupanje svojih članova – Dopuštenost – Pretpostavke – Tužbu koju je istodobno podnio jedan član – Nedopuštenost tužbe udruženja
(čl. 263. st. 4. UFEU‑a)
2. Tužba za poništenje – Fizičke ili pravne osobe – Akti koji se na njih izravno i osobno odnose – Tužba strukovnog udruženja za obranu i zastupanje svojih članova – Tužba podnesena kao zastupnik članova bez prava glasa – Nedopuštenost
(čl. 263. st. 4. UFEU‑a)
3. Tužba za poništenje – Fizičke ili pravne osobe – Akti koji se na njih izravno i osobno odnose – Uredba o uvođenju antidampinških pristojbi – Uvođenje različitih pristojbi različitim poduzetnicima – Dopuštenost koja je za svakog poduzetnika ograničena na odredbe koje se na njega posebno odnose
(čl. 263. st. 4. UFEU‑a; Uredba Vijeća br. 157/2013)
4. Tužba za poništenje – Poništavajuća presuda – Učinci – Tužba strukovnog udruženja za obranu i zastupanje svojih članova – Učinci poništenja u odnosu na svoje članove – Doseg
(čl. 263. st. 4. UFEU‑a)
5. Tužba za poništenje – Fizičke ili pravne osobe – Akti koji se na njih izravno i osobno odnose – Tužba strukovnog udruženja za obranu i zastupanje svojih članova – Osobno podnesena tužba – Tužba s ciljem zaštite postupovnih prava udruženja – Dopuštenost
(čl. 263. st. 4. UFEU‑a; Uredba Vijeća br. 1225/2009, čl. 6. st. 7., čl. 19. st. 1. i 2. i čl. 20. st. 2., 4. i 5.)
6. Tužba za poništenje – Fizičke ili pravne osobe – Akti koji se na njih izravno i osobno odnose – Izravan utjecaj – Mjerila – Uredba o uvođenju antidampinških pristojbi – Izravan utjecaj na proizvođače koji nisu izvozili proizvod podvrgnut antidampinškoj pristojbi
(čl. 263. st. 4. UFEU‑a)
7. Tužba za poništenje – Fizičke ili pravne osobe – Akti koji se na njih izravno i osobno odnose – Osobni utjecaj – Mjerila – Uredba o uvođenju antidampinških pristojbi – Osobni utjecaj na proizvođače koji nisu izvozili proizvod podvrgnut antidampinškoj pristojbi
(čl. 263. st. 4. UFEU‑a)
8. Tužba za poništenje – Fizičke ili pravne osobe – Akti koji se na njih izravno i osobno odnose – Postojanje drugih pravnih lijekova – Nepostojanje utjecaja
(čl. 263. st. 4. UFEU‑a)
9. Sudski postupak – Intervencija – Prigovor nedopuštenosti koji tuženik nije istaknuo – Nedopuštenost – Apsolutna zapreka vođenju postupka – Sudsko ispitivanje po službenoj dužnosti
(Statut Suda, čl. 40. st. 4.; Poslovnik Općeg suda, čl. 142. st. 3.)
10. Tužba za poništenje – Fizičke ili pravne osobe – Pravni interes – Nužnost stvarnog i postojećeg interesa – Uredba o uvođenju antidampinških pristojbi – Pravni interes strukovnog udruženja za obranu i zastupanje svojih članova
(čl. 263. st. 4. UFEU‑a)
11. Međunarodni sporazumi – Sporazum o osnivanju Svjetske trgovinske organizacije – GATT iz 1994. – Nemogućnost pozivanja na sporazume WTO‑a za osporavanje zakonitosti akta Unije – Iznimke – Unijin akt s ciljem osiguravanja njegova izvršenja ili koji na njega izrijekom i precizno upućuje
(Sporazum o primjeni članka VI. Općeg sporazuma o carinama i trgovini, „Antidampinški sporazum iz 1994.”, čl. 6.10. i 9.2.; Uredba Vijeća br. 1225/2009, čl. 9. st. 5.)
12. Zajednička trgovinska politika – Zaštita od dampinga – Određivanje antidampinških pristojbi – Obveza nametanja pojedinačnih pristojbi za svakog dobavljača – Doseg – Tumačenje s obzirom na Antidampinški sporazum GATT‑a iz 1994. – Nametanje pojedinačnih pristojbi uzorkovanim izvoznicima ili proizvođačima koji su surađivali u ispitnom postupku
(Sporazum o primjeni članka VI. Općeg sporazuma o carinama i trgovini, „Antidampinški sporazum iz 1994.”, čl. 6.10. i 9.2.; Uredba Vijeća br. 1225/2009, čl. 9. st. 5. i čl. 17. st. 1. i 3.)
13. Zajednička trgovinska politika – Zaštita od dampinga – Tijek ispitnog postupka – Odabir uzoraka – Izmjena sastava uzorka – Diskrecijska ovlast Komisije
(Uredba Vijeća br. 1225/2009, čl. 17.)
14. Zajednička trgovinska politika – Zaštita od dampinga – Određivanje antidampinških pristojbi – Obveza nametanja pojedinačnih pristojbi za svakog dobavljača – Iznimke – Tumačenje s obzirom na Antidampinški sporazum GATT‑a iz 1994. – Poteškoće u utvrđivanju pojedinačne izvozne cijene za uzorkovanog proizvođača koji je surađivao u ispitnom postupku – Isključenje
(Sporazum o primjeni članka VI. Općeg sporazuma o carinama i trgovini, „Antidampinški sporazum iz 1994.”, čl. 6.10. i 9.2.; Uredba Vijeća br. 1225/2009, čl. 9. st. 5.)
15. Pravo Europske unije – Načela – Prava obrane – Poštovanje u okviru upravnih postupaka – Antidamping – Povreda – Pretpostavke – Mogućnost za predmetnog poduzetnika da bolje osigura svoju obranu u nedostatku postupovne nepravilnosti
16. Akti institucija – Obrazloženje – Obveza – Doseg – Uredba o uvođenju antidampinških pristojbi – Obveza institucije da objasni razloge razvoja svojeg stajališta tijekom upravnog postupka – Nepostojanje
(čl. 296. UFEU‑a)
17. Sudski postupak – Akt kojim se pokreće postupak – Formalni zahtjevi – Određivanje predmeta spora – Jasan i precizan prikaz tužbenih razloga
(Poslovnik Općeg suda (1991.), čl. 44. st. 1. t. (c))
18. Zajednička trgovinska politika – Zaštita od dampinga – Antidampinški postupak – Pravo pristupa dokumentima u postupku koji nisu povjerljivi – Povreda – Poništenje pobijane antidampinške uredbe – Pretpostavka – Mogućnost za predmetnog poduzetnika da postigne drukčiji ishod upravnog postupka u nedostatku navedene povrede
(Uredba Vijeća br. 1225/2009, čl. 6. st. 7.)
1. Vidjeti tekst odluke.
(t. 45., 49.‑51.)
2. Vidjeti tekst odluke.
(t. 52.‑55.)
3. Vidjeti tekst odluke.
(t. 58., 59.)
4. Učinci poništenja uredbe mogu nastati samo u odnosu na sve članove strukovnog udruženja za obranu i zastupanje svojih članova koje je podnijelo tužbu za poništenje, u mjeri u kojoj su tužbe tih članova dopuštene.
Naime, u suprotnome bi se profesionalno udruženje moglo pozvati na aktivnu procesnu legitimaciju određenih svojih članova kako bi ishodilo poništenje uredbe u korist svih svojih članova, uključujući one koji pojedinačno ne ispunjavaju uvjete iz članka 263. četvrtog stavka UFEU‑a. To bi značilo zaobilaženje pravila o uvjetima dopuštenosti tužbi za poništenje.
(t. 60., 61.)
5. Budući da Osnovna antidampinška uredba br. 1225/2009 osobama koje su intervenirale u postupak donošenja uredbe kojom se uvode antidampinške pristojbe daje postupovna jamstva, udruženjima koja zastupaju interese industrije na koju se odnosi takva uredba i koja su sudjelovala u antidampinškom postupku treba priznati, kao zainteresiranim strankama postupka, aktivnu procesnu legitimaciju za poništenje te uredbe jer postoji izravan i osoban utjecaj na njih, u mjeri u kojoj se njihovom tužbom za poništenje žele zaštititi njihova postupovna prava.
Naime, činjenica da osoba intervenira na neki način u postupak koji vodi do donošenja akta Unije individualizira tu osobu u odnosu na akt o kojem je riječ samo kad joj primjenjivi propis Unije daje određena postupovna jamstva.
(t. 81., 82., 87.)
6. Na proizvođače proizvoda podvrgnutog antidampinškoj pristojbi koji nisu uključeni u njegov izvoz u Uniju uredba o uvođenju antidampinške pristojbe izravno se odnosi, u smislu članka 263. četvrtog stavka UFEU‑a, ako se utvrdi da se znatan obujam proizvoda tih proizvođača tijekom razdoblja ispitnog postupka redovito izvozio u Uniju.
Naime, dopuštenost tužbe protiv uredbe kojom se uvode antidampinške pristojbe ne ovisi o tome ima li tužitelj svojstvo proizvođača ili izvoznika. S obzirom na to da su antidampinške pristojbe povezane s proizvodima koji se izvoze, na proizvođača, čak i ako nema svojstvo izvoznika tih proizvoda, može bitno utjecati uvođenje tih antidampinških pristojbi na proizvod o kojem je riječ koji se uvozi u Uniju.
Usto, čak i pod pretpostavkom da izvoznici snose antidampinšku pristojbu i da se dokaže da je komercijalni lanac predmetnog proizvoda prekinut na način da oni ne mogu prebaciti teret antidampinške pristojbe na proizvođače, uspostava antidampinške pristojbe mijenja pravne uvjete pod kojima će se odvijati stavljanje tog proizvoda na tržište Unije. Prema tome, u svakom će slučaju postojati izravan i znatan utjecaj na pravni položaj proizvođača tih proizvoda na tržištu Unije.
U tom kontekstu, struktura ugovornih odredaba između ekonomskih operatora u okviru komercijalnog lanca predmetnog proizvoda nema nikakva utjecaja na pitanje utječe li uredba o uvođenju antidampinških pristojbi izravno na proizvođača tog proizvoda. Nadalje, činjenica da proizvođač zna točno koja se roba koju je proizveo izvozi u Uniju također nije relevantna za pitanje utječe li na njega izravno uredba o uvođenju antidampinških pristojbi.
(t. 97., 104., 108., 110., 114., 116., 117.)
7. Na proizvođače proizvoda podvrgnutog antidampinškoj pristojbi koji nisu uključeni u njegov izvoz u Uniju uredba o uvođenju antidampinške pristojbe osobno se odnosi, u smislu članka 263. četvrtog stavka UFEU‑a, ako se, kao prvo, može dokazati da su identificirani u aktima Komisije ili Vijeća ili uključeni u pripremni ispitni postupak i, kao drugo, na njihov položaj na tržištu znatno utječe antidampinška pristojba koja je predmet te uredbe.
U tom smislu pitanje tko je točno provodio dampinšku praksu o kojoj je riječ nije stoga relevantno kako bi se utvrdilo odnosi li se uredba o uvođenju antidampinške pristojbe na nacionalnoj razini na uvoz u Uniju predmetnog proizvoda osobno na proizvođače. Naime, proizvođači o kojima je riječ snose posljedice pripisivanja dampinških praksi čak i ako im se te prakse ne pripisuju.
Usto pripisivanje dampinških praksi društvu čija se aktivna procesna legitimacija ispituje nije nužan uvjet za zaključak o osobnom utjecaju na njega. Pripisivanje dampinške prakse proizvođaču ili izvozniku element je koji ga može individualizirati, ali nije preduvjet za te ekonomske operatore.
Nadalje, činjenica da su institucije odlučile ne upotrijebiti podatke koje su pružili predmetni proizvođači za izračun pojedinačne dampinške marže u odnosu na njih ne može isključiti dopuštenost tužbe koju su podnijeli ti proizvođači.
(t. 122., 134., 135., 139.)
8. Što se tiče dopuštenosti tužbe za poništenje na temelju članka 263. UFEU‑a, pitanje ima li tužitelj druge pravne lijekove kako bi istaknuo svoja prava nije relevantno za ispitivanje izravnog i osobnog utjecaja u odnosu na pobijani akt.
(t. 147.)
9. Vidjeti tekst odluke.
(t. 157.)
10. Vidjeti tekst odluke.
(t. 158.‑160.)
11. Uzimajući u obzir njihovu narav i strukturu, sporazumi Svjetske trgovinske organizacije (WTO), kojima pripada Sporazum o primjeni članka VI. Općeg sporazuma o carinama i trgovini iz 1994.(Antidampinški sporazum), načelno ne pripadaju normama s obzirom na koje sud Unije nadzire zakonitost akata institucija Unije. Sud Unije dužan je nadzirati zakonitost određenog akta Unije s obzirom na pravila WTO‑a samo pod pretpostavkom da je Unija namjeravala izvršiti posebnu obvezu preuzetu u okviru WTO‑a ili u slučaju da akt Unije izričito upućuje na točno određene odredbe iz sporazumâ WTO‑a.
Što se tiče prenošenja Antidampinškog sporazuma WTO‑a u pravo Unije, iz samog donošenja Uredbe br. 765/2012 o izmjeni Osnovne antidampinške uredbe proizlazi da zakonodavac Unije smatra da je člankom 9. stavkom 5. Osnovne antidampinške uredbe br. 1225/2009 Unija namjeravala provesti posebnu obvezu preuzetu u okviru WTO‑a, sadržanu u ovom slučaju u člancima 6.10. i 9.2. Antidampinškog sporazuma WTO‑a.
Budući da, nadalje, zakonodavac Unije prilikom donošenja Uredbe br. 765/2012 radi provedbe preporuka i odluka tijela za rješavanje sporova WTO‑a nije smatrao potrebnim izmijeniti izričaj „uvoz tog proizvoda iz svih izvora gdje je utvrđen damping kojim nastaje šteta“ kao ni pojmove „dobavljač“ i „nije praktično“ iz članka 9. stavka 5. Osnovne antidampinške uredbe, valja zaključiti da te izraze treba tumačiti u skladu s člancima 6.10. i 9.2. Antidampinškog sporazuma WTO‑a.
(t. 175., 177., 178., 180., 183., 184.)
12. Članak 9. stavak 5. Osnovne antidampinške uredbe br. 1225/2009 kao i članak 9.2. Sporazuma o primjeni članka VI. Općeg sporazuma o carinama i trgovini iz 1994. (Antidampinški sporazum) određuju da se antidampinška pristojba načelno mora nametnuti pojedinačno za svakog dobavljača na uvoz proizvoda iz svih izvora gdje je utvrđen damping kojim nastaje šteta. Iz teksta tih odredaba proizlazi da operator za kojega se ne smatra da ima svojstvo dobavljača nema nikakvo pravo da se za njega odredi pojedinačna antidampinška pristojba.
U skladu s pravom Svjetske trgovinske organizacije (WTO), svaki izvoznik ili proizvođač koji je uključen u uzorak i koji je stoga surađivao s tijelom zaduženim za ispitni postupak tijekom čitavog ispitnog postupka ispunjava uvjete za to da ga se smatra dobavljačem u smislu članka 9.2. Antidampinškog sporazuma WTO‑a.
Što se tiče odredaba Osnovne antidampinške uredbe, članak 9. stavak 5. te uredbe treba tumačiti u skladu s odredbama Antidampinškog sporazuma WTO‑a. Nadalje, iz članka 17. stavaka 1. i 3. Osnovne antidampinške uredbe, tumačenih u skladu s pravom WTO‑a, također proizlazi da ako čak i proizvođači koji nisu bili uključeni u izvorni uzorak imaju pravo na izračun pojedinačne marže, a fortiori, proizvođači koji su bili uključeni u taj uzorak također imaju to pravo. U tom smislu posljednja rečenica u članku 9. stavku 6. Osnovne antidampinške uredbe navodi da se pojedinačne pristojbe primjenjuju na uvoze svakog uvoznika ili proizvođača kojem je odobren individualni pristup, kako je propisano člankom 17. te uredbe.
Iz toga slijedi da u skladu s odredbama Osnovne antidampinške uredbe svaki izvoznik ili proizvođač koji je uključen u uzorak i koji je stoga surađivao s institucijama tijekom čitavog ispitnog postupka ispunjava uvjete za to da ga se smatra dobavljačem u smislu članka 9. stavka 5. te uredbe.
(t. 187., 192.‑194.)
13. Kad u okviru ispitnog postupka o dampingu Komisija odluči upotrijebiti odabir uzoraka, cilj uspostave uzorka proizvođača‑izvoznika jest utvrditi tijekom ograničenog ispitnog postupka što je moguće točnije pritisak na cijene koji trpi industrija u Uniji. Prema tome, Komisija ima ovlast u svakom trenutku izmijeniti sastav uzorka prema potrebama ispitnog postupka. Naime, nijedna odredba Antidampinškog sporazuma Svjetske trgovinske organizacije (WTO) ili Osnovne antidampinške uredbe br. 1225/2009 ne obvezuje institucije da zadrže proizvođače koji su izvorno uzorkovani u uzroku dobavljača proizvoda koji je predmet dampinga ako smatraju da oni nemaju svojstvo dobavljača ili da nisu izvori uvoza proizvoda koji je predmet dampinga i koji nanosi štetu.
Što se tiče pitanja treba li zadržati operatora u uzorku, valja navesti da Komisija ima široku diskrecijsku ovlast zbog složenosti ekonomske, političke i pravne situacije koju treba ispitati.
(t. 195.)
14. Izraz „nije praktično“ iz članka 9. stavka 5. Osnovne antidampinške uredbe br. 1225/2009 valja tumačiti u skladu s analognim izrazom upotrijebljenim u člancima 6.10. i 9.2. Sporazuma o primjeni članka VI. Općeg sporazuma o carinama i trgovini iz 1994. (Antidampinški sporazum).
Prema tome, kad tijelo primjenjuje odabir uzoraka, izraz „nije praktično” iz članka 9. stavka 5. Osnovne antidampinške uredbe načelno dopušta dvije iznimke od određivanja pojedinačnih dampinških marži i od uvođenja pojedinačnih antidampinških pristojbi za operatore koji su surađivali u ispitnom postupku, tj., kao prvo, slučaj proizvođača ili izvoznika koji nisu u uzorku, osim onih za koje članak 17. stavak 3. Osnovne antidampinške uredbe predviđa pojedinačnu dampinšku maržu i, kao drugo, slučaj operatora koji čine jedinstven subjekt. Drugim riječima, kad institucije primijene odabir uzoraka, izuzetak od utvrđivanja pojedinačnih dampinških marži i uvođenja pojedinačnih antidampinških pristojbi načelno je moguć samo za poduzetnike koji nisu dio uzorka i koji inače nemaju pravo na vlastitu pojedinačnu antidampinšku pristojbu. Konkretno, članak 9. stavak 5. Osnovne antidampinške uredbe ne dopušta iznimku od obveze uvođenja pojedinačne antidampinške pristojbe za uzorkovanog proizvođača koji je surađivao u ispitnom postupku kad institucije ocijene da za njega ne mogu utvrditi pojedinačnu izvoznu cijenu.
Prema tome, iz članka 9. stavka 5. Osnovne antidampinške uredbe proizlazi da kad su proizvođači i/ili izvoznici dio uzorka, institucije su dužne precizirati antidampinške pristojbe za svakog dobavljača.
(t. 232., 233.)
15. Vidjeti tekst odluke.
(t. 250.‑252., 269., 278., 296., 307., 338.)
16. Budući da uredba kojom se uvode konačne antidampinške pristojbe ulazi u sustavni okvir niza mjera, ne može se zahtijevati da njezino obrazloženje navodi različite činjenične i pravne elemente, ponekad vrlo brojne i složene, na koje se odnosi niti da institucije zauzmu stajalište o svim argumentima zainteresiranih osoba. Naprotiv, dovoljno je da autor akta navede činjenice i pravne razloge koji imaju bitno značenje u strukturi sporne uredbe.
Nadalje, obveza obrazlaganja u okviru antidampinških mjera ne obvezuje institucije da objasne zašto se stajalište usvojeno u određenom stadiju antidampinškog postupka eventualno pokazalo neosnovanim.
(t. 253., 289.)
17. Vidjeti tekst odluke.
(t. 254., 265., 266., 281., 335.)
18. Vidjeti tekst odluke.
(t. 314.‑320., 327.)