Predmet C‑218/15

Kazneni postupak

protiv

Gianpaola Paolettija i dr.

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tribunale ordinario di Campobasso)

„Zahtjev za prethodnu odluku – Članak 6. UEU‑a – Članak 49. Povelje Europske unije o temeljnim pravima – Načelo retroaktivnosti povoljnijeg kaznenog zakona – Talijanski državljani koji su organizirali nezakonit ulazak rumunjskih državljana u Italiju – Djela poduzeta prije pristupanja Rumunjske Uniji – Učinak pristupanja Rumunjske na kazneno djelo pomaganja nezakonite imigracije – Provedba prava Unije – Nadležnost Suda”

Sažetak – Presuda Suda (peto vijeće) od 6. listopada 2016.

1.        Prethodna pitanja – Nadležnost Suda – Granice – Zahtjev za tumačenje Povelje Europske unije o temeljnim pravima – Nacionalna pravna situacija koja predstavlja poveznicu s pravom Unije – Nadležnost Suda

(čl. 267. UEU‑a; Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 51. st. 1.)

2.        Pravo Europske unije – Načela – Načelo retroaktivne primjene blaže kazne – Načelo koje se ubraja u opća načela prava Unije te je uneseno u Povelju Unije o temeljnim pravima

(čl. 6. st. 3. UEU‑a; Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 49. st. 1.)

3.        Pravo Europske unije – Načela – Načelo retroaktivne primjene blaže kazne – Uvjeti primjene

(čl. 6. st. 3. UEU‑a; Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 49. st. 1.)

4.        Granična kontrola, azil i useljavanje – Politika useljavanja – Kaznenopravni okvir za sprečavanje pomaganja neovlaštenog ulaska, tranzita i boravka – Kaznena sankcija izrečena osobama koje su počinile kazneno djelo pomaganja nezakonite imigracije u korist državljana države članice – Djela poduzeta prije pristupanja te države članice Europskoj uniji – Povreda načela zakonitosti kaznenih djela i kazni – Nepostojanje

(čl. 6. UEU‑a; Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 49.; Direktiva Vijeća 2002/90, čl. 1. i 3.; Okvirna odluka Vijeća 2002/946, čl. 1. st. 1.)

1.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 13.‑20.)

2.      Načelo retroaktivne primjene povoljnijeg kaznenog zakona, kako je propisano člankom 49. stavkom 1. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, dio je primarnog prava Unije. Sud je presudio, čak i prije stupanja na snagu Lisabonskog ugovora, koji je Povelji dodijelio istu pravnu snagu poput one koju imaju ugovori, da to načelo proizlazi iz zajedničkih ustavnih tradicija država članica, i da ga se stoga treba smatrati dijelom općih načela prava Unije koja nacionalni sudac treba poštovati pri primjeni nacionalnog prava.

(t. 25.)

3.      Primjena povoljnijeg kaznenog zakona nužno podrazumijeva sukcesivnu primjenu zakona u vremenu i temelji se na činjenici da je zakonodavac promijenio stajalište bilo u vezi s kaznenom kvalifikacijom činjenica ili u vezi s kaznom koju na kažnjivo djelo treba primijeniti.

(t. 27.)

4.      Članak 6. UEU‑a i članak 49. Povelje Europske unije o temeljnim pravima treba tumačiti na način da pristupanje jedne države Uniji ne sprječava drugu državu članicu da izrekne kaznu osobama koje su, prije tog pristupanja, počinile kazneno djelo pomaganja nezakonite imigracije u korist državljana prve države.

Naime, nacionalnim kaznenim zakonodavstvom koje propisuje kaznu zatvora za kazneno djelo pomaganja nezakonite imigracije, u skladu s člankom 3. Direktive 2002/90 kojom se definira pomaganje neovlaštenog ulaska, tranzita i boravka i člankom 1. Okvirne odluke 2002/946, kojom se jača kaznenopravni okvir za sprečavanje pomaganja neovlaštenog ulaska, tranzita i boravka, koji propisuju da se to kazneno djelo treba sankcionirati kaznama koje su učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće od počinjenja kaznenog djela, nisu obuhvaćeni državljani trećih zemalja koji nezakonito ulaze u tu državu članicu i tamo borave a da nemaju boravišnu dozvolu, već osobe koje pomažu neovlašteni ulazak i boravak tih državljana na području te države. Sama činjenica da su, nakon njihova nezakonitog ulaska, ti državljani postali građani Unije zbog pristupanja njihove države članice porijekla Uniji ne može utjecati na tijek kaznenih postupaka pokrenutih protiv tih osoba koje pomažu nezakonitu imigraciju.

To stjecanje građanstva Unije predstavlja činjeničnu situaciju koja nije takva da mijenja konstitutivne elemente kaznenog djela pomaganja nezakonite imigracije.

Niti jedna odredba Direktive 2002/90 ili drugog pravnog propisa Unije ne omogućava zaključak da stjecanje građanstva Unije treba za sobom povući prestanak postojanja povrede koju su počinili okrivljenici, poput onih u glavnom postupku, koji su krijumčarili radnu snagu. Suprotna odluka bi potaknula tu vrstu trgovine čim bi određena država pokrenula postupak pristupanja Uniji jer bi se krijumčarima u konačnici zajamčila mogućnost korištenja imunitetom. Cilj koji bi se postigao bio bi suprotan cilju koji nastoji postići zakonodavac Unije.

(t. 32.‑34., 36., 42. i izreka)