Predmet C‑113/14

Savezna Republika Njemačka

protiv

Europskog parlamenta

i

Vijeća Europske unije

„Tužba za poništenje – Izbor pravne osnove – Članak 43. stavak 2. ili članak 43. stavak 3. UFEU‑a – Zajednička organizacija tržištâ poljoprivrednih proizvoda – Uredba (EU) br. 1308/2013 – Članak 7. – Uredba (EU) br. 1370/2013 – Članak 2. – Mjere koje se odnose na određivanje cijena – Referentni pragovi – Intervencijska cijena”

Sažetak – Presuda Suda (peto vijeće) od 7. rujna 2016.

1.        Tužba za poništenje – Predmet – Djelomično poništenje – Uvjet – Odvojivost osporavanih odredaba

(čl. 263. UFEU‑a)

2.        Poljoprivreda – Zajednička organizacija tržišta – Provedbene mjere – Utvrđivanje cijena – Nadležnosti Vijeća – Članak 43. stavak 2. i 3. UFEU‑a – Odnosna područja primjene

(čl. 43. st. 2. i 3. UFEU‑a)

3.        Akti institucija – Izbor pravne osnove – Mjerila – Članak 7. Uredbe (EU) br. 1308/2013 Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavljanju zajedničke organizacije tržišta poljoprivrednih proizvoda – Donošenje na temelju članka 43. stavka 2. UFEU‑a – Nedopuštenost – Obveza da se takva odredba utemelji na članku 43. stavku 3. UFEU‑a

(čl. 43. st. 2. i 3. UFEU‑a; Uredba Europskog parlamenta i Vijeća br. 1308/2013, čl. 7.)

4.        Tužba za poništenje – Poništavajuća presuda – Učinci – Ograničavanje od strane Suda – Održavanje učinaka pobijanog akta dok ga se ne zamijeni u razumnom roku – Opravdanje koje se temelji na razlozima pravne sigurnosti

(čl. 264. st. 2. UFEU‑a; Uredba Europskog parlamenta i Vijeća br. 1308/2013, čl. 7.; Uredba Vijeća br. 1370/2013, čl. 2.)

1.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 27.)

2.      Mjere koje podrazumijevaju politički izbor koji je pridržan zakonodavcu Unije zbog svoje nužnosti za ostvarenje ciljeva koji pripadaju zajedničkoj poljoprivrednoj i ribarstvenoj politici trebaju se temeljiti na članku 43. stavku 2. UFEU‑a. Suprotno tomu, donošenje mjera koje se odnose na utvrđivanje i raspodjelu mogućnosti ribolova, u skladu s člankom 43. stavkom 3. UFEU‑a, ne traži takvu ocjenu jer je riječ o mjerama pretežno tehničke naravi koje su namijenjene provedbi odredaba usvojenih na temelju članka 43. stavka 2. UFEU‑a.

Usto, stavci 2. i 3. članka 43. UFEU‑a imaju različite svrhe i posebna područja primjene pa se mogu koristiti odvojeno kao temelj za usvajanje mjera određenih u okviru zajedničke poljoprivredne politike, s tim da prilikom donošenja akata na temelju članka 43. stavka 3. UFEU‑a Vijeće treba djelovati poštujući granice svojih nadležnosti kao i, ovisno o slučaju, pravni okvir koji je prethodno uspostavljen primjenom članka 43. stavka 2. UFEU‑a. U tom se pogledu ne može valjano isticati postojanje hijerarhijskog odnosa između dviju dotičnih odredbi. Naime, Vijeće može koristiti nadležnosti koje su mu priznate u članku 43. stavku 3. UFEU‑a iako zakonodavac Unije još nije uspostavio pravni okvir izvršavajući nadležnosti koje su mu priznate u članku 43. stavku 2. UFEU‑a.

(t. 55., 58., 59.)

3.      Izbor pravne osnove mora se temeljiti na objektivnim elementima koji podliježu sudskoj kontroli, među kojima su cilj i sadržaj akta. Što se tiče utvrđivanja referentnih pragova koji služe isključivo kao temeljni elementi za utvrđivanje intervencijske cijene za dotične proizvode u skladu s člankom 7. Uredbe br. 1308/2013 o uspostavljanju zajedničke organizacije tržišta poljoprivrednih proizvoda, iz članka 7. stavka 2. te odredbe proizlazi da referentne pragove treba preispitati uzimajući u obzir objektivne čimbenike kao što su kretanja u proizvodnji, troškovi proizvodnje te tržišni trendovi. Takvo preispitivanje zahtijeva provođenje prvenstveno tehničkih i znanstvenih ocjena te se prema tome treba razlikovati od mjera koje podrazumijevaju političke odluke koje su pridržane zakonodavcu Unije. Međutim, Ocjena prvenstveno tehničkih elemenata u svrhu donošenja mjera o određivanju cijena ovlast je koju članak 43. stavak 3. UFEU‑a pridržava Vijeću.

Budući da ne postoji niti jedan drugi element u Uredbi br. 1308/2013 koji bi omogućio da se valjano ustanovi razlika između preispitivanja dotičnih pragova i njihova prvog utvrđivanja, te uzimajući u obzir okolnost prema kojoj intervencijske cijene proizlaze iz referentnih pragova, valja zaključiti da je utvrđivanje navedenih pragova mjera o određivanju cijene. Slijedom toga, članak 7. Uredbe br. 1308/2013 obvezno je trebalo donijeti na temelju članka 43. stavka 3. UFEU‑a. Taj zaključak nije doveden u pitanje argumentom prema kojem članak 7. navedene uredbe ostvaruje ciljeve iz članka 43. stavka 2. i članka 43. stavka 3. UFEU‑a, zbog čega, uzimajući u obzir prevagu ciljeva iz članka 43. stavka 2. UFEU‑a, članak 7. te uredbe ne treba poništiti. Naime, članak 43. stavak 2. i članak 43. stavak 3. UFEU‑a imaju različite svrhe i posebna područja primjene. Prema tome, kao što Vijeće treba poštovati granice svojih nadležnosti prilikom donošenja mjera na temelju članka 43. stavka 3. UFEU‑a, tako je i zakonodavac Unije obvezan poštovati granice prenesenih mu nadležnosti prilikom donošenja mjera na temelju članka 43. stavka 2. UFEU‑a.

(t. 61., 65., 70.‑74.)

4.      Uzimajući u obzir razloge pravne sigurnosti, učinci takvog akta koji je Sud poništio mogu biti održani osobito ako bi trenutačni učinci njegova poništavanja doveli do ozbiljnih negativnih posljedica za zainteresirane osobe i kada se zakonitost pobijanog akta ne osporava zbog njegova cilja ili sadržaja, nego zbog nenadležnosti njegova donositelja ili zbog povrede bitnih postupovnih pravila. Takvi razlozi osobito uključuju pogrešku u pogledu pravne osnove pobijanog akta.

U tom pogledu, budući da članak 7. Uredbe br. 1308/2013 o uspostavljanju zajedničke organizacije tržišta poljoprivrednih proizvoda i članak 2. Uredbe br. 1370/2013 o utvrđivanju mjera za određivanje određenih potpora i subvencija vezanih uz zajedničku organizaciju tržišta poljoprivrednih proizvoda utvrđuju cijene u pogledu kojih se izvršava javna intervencija i da se potonjom želi zajamčiti stabilnost tržišta i osigurati pravični životni standard poljoprivrednika, njihovo bi poništenje s trenutnim učinkom moglo dovesti do teških posljedica za zainteresirane osobe. U tim okolnostima, postoje važni razlozi pravne sigurnosti koji opravdavaju da Sud udovolji zahtjevu za održavanje na snazi učinaka članka 7. Uredbe br. 1308/2013 i članka 2. Uredbe br. 1370/2013.

(t. 81., 83., 84.)