Predmet C‑218/14

Kuldip Singh i dr.

protiv

Minister for Justice and Equality

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio High Court (Irska))

„Zahtjev za prethodnu odluku – Direktiva 2004/38/EZ – Članak 13. stavak 2. prva alineja točka (a) – Pravo boravka članova obitelji građanina Unije – Brak između građanina Unije i državljanina treće zemlje – Zadržavanje prava boravka državljanina treće zemlje nakon odlaska građanina Unije iz države članice domaćina, nakon čega je uslijedio razvod – Članak 7. stavak 1. točka (b) – Dostatna sredstva – Uzimanje u obzir sredstava supružnika koji je državljanin treće zemlje – Pravo državljana trećih zemalja da rade u državi članici domaćinu kako bi doprinijeli stjecanju dostatnih sredstava“

Sažetak – Presuda Suda (veliko vijeće) od 16. srpnja 2015.

1.        Građanstvo Unije – Pravo na slobodno kretanje i boravište na području država članica – Direktiva 2004/38 – Zadržavanje prava boravka članova obitelji u slučaju razvoda – Državljanin treće zemlje koji je razveden od građanina Unije i napustio je državu domaćina prije pokretanja postupka za razvod braka – Isključenje

(Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 2004/38, čl. 2. t. 3., čl. 7. st. 1. i 2. i čl. 13. st. 2.)

2.        Građanstvo Unije – Pravo na slobodno kretanje i boravište na području država članica – Direktiva 2004/38 – Uvjeti prava boravka na temelju prava Unije – Uvjet dostatnih sredstava – Sredstva koja djelomično potječu iz sredstava bračnog druga koji je državljanin treće zemlje – Ispunjen uvjet

(Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 2004/38, čl. 7. st. 1. t. (b))

1.        Članak 13. stavak 2. Direktive 2004/38 o pravu građana Unije i članova njihovih obitelji na slobodno kretanje i [boravak] na području države članice treba tumačiti na način da državljanin treće zemlje koji je razveden od građanina Unije, a brak kojih je trajao najmanje tri godine do trenutka pokretanja postupka za razvod, od toga najmanje jednu u državi članici domaćinu, ne može imati pravo na zadržavanje prava boravka u toj državi članici na temelju te odredbe ako je odlazak bračnog druga građanina Unije iz te države članice prethodio razvodu.

Naime, upućivanje u toj odredbi na „državu članicu domaćina“, koja je u članku 2. točki 3. Direktive 2004/38 definirana samo ostvarivanjem prava slobodnoga kretanja i boravka građanina Unije, s jedne strane, i na „pokretanje postupka razvoda braka“, s druge strane, nužno znači da bračni drug građanina Unije koji je državljanin treće zemlje na temelju članka 13. stavka 2. prve alineje točke (a) Direktive 2004/38 pravo boravka može zadržati jedino ako država članica u kojoj navedeni državljanin boravi jest država članica domaćin u smislu članka 2. točke 3. te direktive u trenutku pokretanja postupka za razvod braka. To, međutim, nije slučaj ako prije pokretanja takvog postupka građanin Unije napusti državu članicu u kojoj boravi njegov bračni drug kako bi se nastanio u nekoj drugoj državi članici ili trećoj zemlji. Naime, u takvom slučaju izvedeno pravo boravka državljanina treće zemlje na temelju članka 7. stavka 2. Direktive 2004/38 prestalo je prilikom odlaska građanina Unije i stoga ga ne može zadržati na temelju članka 13. stavka 2. prve alineje točke (a). Stoga bračni drug državljanina treće zemlje koji je građanin Unije mora boraviti u državi članici domaćinu, u skladu s člankom 7. stavkom 1. Direktive 2004/38, do datuma pokretanja postupka razvoda braka kako bi se državljanin treće zemlje mogao pozivati na zadržavanje svojeg prava boravka u toj državi članici na osnovi članka 13. stavka 2. navedene direktive.

(t. 61., 62., 66., 70. i t. 1. izreke)

2.        Članak 7. stavak 1. točku (b) Direktive 2004/38 o pravu građana Unije i članova njihovih obitelji na slobodno kretanje i [boravak] na području države članice treba tumačiti na način da građanin Unije raspolaže dostatnim sredstvima za sebe i članove svoje obitelji da ne postanu teret sustavu socijalne pomoći države članice domaćina tijekom svojeg boravka čak i ako navedena sredstva djelomično potječu iz onih njegova bračnoga druga koji je državljanin treće zemlje.

(t. 77. i t. 2. izreke)