Predmet T‑44/14

Bruno Costantini i dr.

protiv

Europske komisije

„Institucijsko pravo – Europska građanska inicijativa – Socijalna politika – Služba od općeg gospodarskog interesa – Članak 352. UFEU‑a – Odbijanje registracije – Očito nepostojanje Komisijinih ovlasti – Članak 4. stavak 2. točka (b) Uredbe (EU) br. 211/2011 – Načelo dobre uprave – Obveza obrazlaganja”

Sažetak – Presuda Općeg suda (prvo vijeće) od 19. travnja 2016.

1.      Građanstvo Unije – Prava građana – Podnošenje građanske inicijative – Uredba br. 211/2011 – Uvjeti za registraciju – Prijedlog koji mora biti u okviru Komisijinih nadležnosti

(čl. 5. UEU‑a i čl. 13. st. 2. UEU‑a; Uredba br. 211/2011 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 4. st. 2. t. (b))

2.      Tržišno natjecanje – Poduzetnici kojima je povjereno pružanje usluga od općeg gospodarskog interesa – Definicija usluga od općeg gospodarskog interesa – Diskrecijska ovlast država članica – Granice – Komisijin nadzor ograničen na očitu pogrešku – Mogućnost da Komisija podnese prijedlog akta s ciljem kvalifikacije cjeloživotne skrbi kao usluge od općeg gospodarskog interesa, na koju se ne primjenjuju pravila unutarnjeg tržišta – Nepostojanje

(čl. 14. UFEU‑a i čl. 106. UFEU‑a)

3.      Socijalna politika – Unijina nadležnost – Donošenje akata koji se odnose na kategorije osoba različite od radnika – Isključenje

(čl. 153. UFEU‑a)

4.      Sudski postupak – Akt kojim se pokreće postupak – Formalni zahtjevi – Određivanje predmeta spora – Sažeti prikaz iznesenih razloga

(Statut Suda, čl. 21. al. 1. i čl. 53. al. 1.; Poslovnik Općeg suda, čl. 44. st. 1. t. (c))

5.      Akti institucija – Izbor pravne osnove – Mjerila – Članak 352. UFEU‑a – Granice – Primjena u okviru prijedloga građanske inicijative – Pretpostavke

(čl. 352. UFEU‑a; Uredba br. 211/2011 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 10. st. 1. t. (c))

6.      Institucije Europske unije – Izvršavanje nadležnosti – Poštovanje načela jednakog postupanja i dobre uprave – Obveza uzimanja u obzir odluka koje su već donesene o sličnim zahtjevima – Granice – Poštovanje zakonitosti

7.      Tužba za poništenje – Razlozi – Nepostojanje obrazloženja ili njegova nedostatnost – Razlikovanje od očite pogreške u ocjeni

(čl. 263. UFEU‑a i čl. 296. UFEU‑a)

8.      Akti institucija – Obrazloženje – Obveza – Doseg – Komisijina odluka kojom se odbija registrirati prijedlog građanske inicijative

(čl. 24. al. 1. UFEU‑a i čl. 296. UFEU‑a; Uredba br. 211/2011 Europskog parlamenta i Vijeća, uvodna izjava 1. i čl. 4. st. 3.)

1.      Prema članku 5. UEU‑a, granice nadležnosti Unije uređene su načelom dodjeljivanja i, na temelju članka 13. stavka 2. UEU‑a, svaka institucija djeluje u granicama ovlasti koje su joj dodijeljene u Ugovorima. U skladu s člankom 4. stavkom 2. točkom (b) Uredbe br. 211/2011 o građanskoj inicijativi Komisija odbija registraciju prijedloga građanske inicijative ako je razvidno da predložena građanska inicijativa izlazi iz okvira ovlasti Komisije da podnese prijedlog pravnog akta Unije za provedbu Ugovorâ.

Iz teksta navedene odredbe proizlazi da Komisija mora obaviti prvo ispitivanje elemenata kojima raspolaže kako bi mogla ocijeniti je li razvidno da predloženi EGI ne potpada u okvir njezinih ovlasti, pri čemu je pojašnjeno da je predviđeno da se potpunije ispitivanje obavi u slučaju registracije prijedloga.

(t. 16., 17.)

2.      Države članice ovlaštene su, uz poštovanje prava Unije, definirati opseg i organizaciju svojih usluga od općeg gospodarskog interesa. One imaju široku diskrecijsku ovlast u odnosu na definiranje onog što smatraju uslugama od općeg gospodarskog interesa, a Komisija može definiranje tih usluga dovesti u pitanje samo u slučaju očite pogreške. Taj prerogativ države članice glede definicije tih usluga potvrđen je time što ne postoji ni nadležnost koja je posebno dodijeljena Uniji niti precizna i potpuna definicija pojma usluga od općeg gospodarskog interesa u pravu Unije.

Glede tih elemenata, Komisija je u pobijanoj odluci mogla ispravno zaključiti da očito ne može podnijeti prijedlog akta na temelju članka 14. UFEU‑a, čija je svrha kvalificirati dugotrajnu skrb kao uslugu od općeg gospodarskog interesa.

Glede izuzeća od primjene pravila unutarnjeg tržišta, iz članka 14. UFEU‑a proizlazi da se posebna pravila koja su njime određena primjenjuju na usluge od općeg gospodarskog interesa, ne dovodeći u pitanje članak 106. UFEU‑a. U skladu s člankom 2. potonje odredbe, čak i poduzetnici zaduženi za upravljanje takvim službama podliježu pravilima Ugovora, među ostalim pravilima koja se odnose na unutarnje tržište i tržišno natjecanje, što je načelo od kojeg nije moguće odstupiti samo pod strogim uvjetima čije postojanje ovisi o pravnim i činjeničnim okolnostima koje prevladavaju u svakoj državi članici, a to postojanje mora u svakom pojedinačnom slučaju dokazati država članica ili poduzetnik koji se na njih poziva. Iz toga slijedi da Komisija ne može na općenit način predložiti izuzimanje usluga čija kvalifikacija kao usluga od općeg gospodarskog interesa ovisi o nacionalnoj politici svake države članice od primjene pravila unutarnjeg tržišta.

(t. 24.‑26.)

3.      Članak 153. UFEU‑a obuhvaća samo djelomično područje primjene očekivanih mjera iz predloženog sporne europske građanske inicijative, jer ta odredba, koja se odnosi izričito i isključivo na radnike, ne omogućava donošenje pravnih akata u odnosu na druge kategorije osoba. Stoga, članak 153. UFEU‑a ne može sam po sebi biti pravna osnova za donošenje akta čiji je predmet onaj iz predloženog spornog EGI‑ja, s ciljem univerzalnog pružanja dugotrajne skrbi u Uniji.

(t. 39.)

4.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 46.)

5.      Članak 352. UFEU‑a, koji je sastavni dio institucionalnog poretka koji se temelji na načelu dodjeljivanja nadležnosti, ne može biti temelj za proširenje nadležnosti Unije izvan općeg okvira koji proizlazi iz svih odredaba Ugovora, a posebice iz odredaba koje definiraju zadaće i mjere Unije. Ta odredba ni u kojem slučaju ne može biti temelj za donošenje odredaba koje bi, u biti, posljedično dovele do izmjene Ugovora, a da se pritom ne bi proveo postupak koji za to predviđa Ugovor. Iz toga slijedi da primjena te odredbe ovisi o određenim uvjetima, kako bi se poštovalo razgraničenje nadležnosti određeno u Ugovorima i izbjeglo da se to razgraničenje dovede u pitanje donošenjem akta sekundarnog prava.

Usto, treba navesti da ni članak 352. UFEU‑a ni Uredba br. 211/2011 ne isključuju primjenu članka 352. UFEU‑a u okviru europske građanske inicijative.

Međutim, ciljem demokratskog sudjelovanja građana Unije, na kojemu se temelji mehanizam europske građanske inicijative, nije moguće isključiti načela prijenosa nadležnosti i ovlastiti Uniju za donošenje zakonodavstva u području u kojem joj nije bila dodijeljena nikakva nadležnost, tako da uvjete iz članka 352. UFEU‑a treba poštovati također u okviru predložene europske građanske inicijative. Komisija stoga mora provjeriti je li, glede predložene europske građanske inicijative, očito da neće moći podnijeti prijedlog pravnog akta koji se temelji na toj odredbi. To, međutim, ne prejudicira ocjenu institucija o nužnosti takvog pravnog akta, jer je tu ocjenu moguće obaviti nakon registracije predloženog EGI‑ja te je navesti, po potrebi, u obavijesti iz članka 10. stavka 1. točke (c) Uredbe br. 211/2011.

(t. 51.‑53.)

6.      Institucije moraju izvršavati svoje nadležnosti u skladu s općim načelima prava Unije, kao što su načelo jednakog postupanja i načelo dobre uprave, i da, u svezi s tim načelima, moraju uzeti u obzir odluke koje su već donesene o sličnim zahtjevima te posebnu pozornost posvetiti pitanju treba li odlučiti u istom smislu. Načelo dobre uprave treba, međutim, biti u skladu s poštovanjem zakonitosti.

(t. 60.)

7.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 65., 67.)

8.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 68., 69., 72., 73.)