Predmet T‑81/12
Beco Metallteile‑Handels GmbH
protiv
Europske komisije
„Damping – Uvozi elemenata za učvršćivanje od nehrđajućeg čelika podrijetlom iz Kine i Tajvana – Zahtjev za povratom naplaćenih pristojbi – Članak 11. stavak 8. drugi podstavak Uredbe (EZ) br. 1225/2009 – Pravna sigurnost“
Sažetak – Presuda Općeg suda (drugo vijeće) od 12. veljače 2014.
1. Zajednička trgovinska politika – Zaštita od dampinga – Zahtjev za povrat antidampinških pristojbi na temelju članka 11. stavka 8. Uredbe br. 1225/2009 – Rok
(Uredba Vijeća br. 1225/2009 čl. 11. st. 8. podst. 2.; Obavijest Komisije 2002/C 127/06)
2. Zajednička trgovinska politika – Zaštita od dampinga – Povrat antidampinških pristojbi – Diskrecijska ovlast Komisije – Učinak smjernica koje je donijela Komisija
(Uredba Vijeća br. 1225/2009 čl. 11. st. 8.; Obavijest Komisije 2002/C 127/06)
3. Pravo Europske unije – Načela – Pravna sigurnost – Propisi Unije – Zahtjevi jasnoće i preciznosti – Učinak smjernica koje je donijela Komisija
(Uredba Vijeća br. 1225/2009 čl. 11. st. 8. podst. 2.; Obavijest Komisije 2002/C 127/06)
1. Članak 11. stavak 8. drugi podstavak temeljne antidampinške Uredbe br. 1225/2009 predstavlja relevantnu odredbu što se tiče postupka koji je potrebno slijediti radi dobivanja povrata antidampinške pristojbe ako se pokaže da je dampinška marža, na temelju koje su plaćene pristojbe, ukinuta ili snižena na razinu koja je ispod razine pristojbe koja je na snazi. Tekst te odredbe odnosi se na antidampinške pristojbe koje treba ubrati. On, dakle, ne sadrži uvjet povezan s plaćanjem navedenih pristojbi da bi zahtjev za povratom bio dopušten.
Stoga polazna točka roka od šest mjeseci propisanog u članku 11. stavku 8. drugom podstavku temeljne uredbe nipošto nije podređena uvjetu prethodnog plaćanja antidampinških pristojbi.
Ništa u tekstu članka 11. stavka 8. drugog podstavka temeljne uredbe ne dovodi do zaključka da zahtjevi za povratom trebaju biti valjano potkrijepljeni u smislu trećeg podstavka istog stavka prilikom njihovog podnošenja. Njih je moguće dopuniti i naknadno tijekom postupka.
Ako je i točno da mišljenje Komisije o povratu antidampinških pristojbi predviđa da Komisija obavještava zainteresiranu stranku o informacijama koje je ta stranka dužna dostaviti utvrđujući razuman rok za slanje traženih dokaznih elemenata, Komisija međutim nema obvezu ispitivanja po službenoj dužnosti i procjenjivanja unaprijed koji su to elementi koji bi joj mogli biti dostavljeni. Naime, tu odredbu potrebno je shvatiti samo na način da nalaže Komisiji da obavijesti tužitelja o vrstama ili kategorijama informacija ili dokumenata koje joj treba dostaviti kako bi mogla ispitati zahtjev za povratom.
(t. 34., 35., 40. i 46.)
2. Akt kojim se daje tumačenje, kao što je to mišljenje Komisije o povratu antidampinških pristojbi, koje u skladu sa svojom preambulom definira smjernice za primjenu članka 11. stavka 8. temeljne antidampinške Uredbe br. 1225/2009, ne može imati kao učinak izmjenu obvezujućih pravila sadržanih u Uredbi. Na taj način, u slučaju preklapanja i nespojivosti s takvom normom, akt kojim se daje tumačenje nema prednost pred tom normom.
(t. 50. i 52.)
3. Načelo pravne sigurnosti predstavlja temeljno načelo prava Unije koje posebice zahtijeva da je propis jasan i precizan kako bi pojedinci mogli nedvosmisleno znati svoja prava i obveze te posljedično primijeniti njegove odredbe. Međutim, kada je u pogledu smisla i dosega pravnog pravila svojstven određeni stupanj nesigurnosti, valja ispitati je li predmetno pravno pravilo toliko dvosmisleno da čini prepreku tomu da pojedinci mogu s dovoljnom sigurnošću otkloniti eventualne sumnje o dosegu ili smislu tog pravila.
U tom su pogledu smjernice sadržane u obavijestima ili mišljenjima o tumačenju Komisije usvojene u interesu jamstva transparentnosti, predvidljivosti i pravne sigurnosti akcije koju poduzima Komisija.
Iz preambule mišljenja Komisije o povratu antidampinških pristojbi proizlazi da ono ima za cilj utvrditi smjernice za primjenu članka 11. stavka 8. temeljne antidampinške Uredbe br. 1225/2009 i stoga informirati stranke zainteresirane za postupak povrata, posebice o uvjetima kojima zahtjev treba udovoljavati. Dakle, mišljenje je usvojeno u interesu jačanja pravne sigurnosti u članku 11. stavku 8. navedene uredbe, koji sadrži određeni stupanj nesigurnosti u pogledu smisla i dosega predmetnog pravnog pravila, u korist navedenih stranaka.
U mjeri u kojoj je navedeno mišljenje Komisije namijenjeno gospodarskim subjektima koji nemaju obvezu sustavno se koristiti pravnom pomoći u svojim tekućim poslovima, presudno je da je njezino tumačenje članka 11. stavka 8. navedene uredbe izvršeno u što jasnijim i nedvosmislenijim terminima. Zbog cilja i naravi navedenog mišljenja, čitanje njegovih odredbi treba pažljivom i pozornom gospodarskom subjektu omogućiti nedvosmisleno poznavanje njegovih prava i obveza kako bi se otklonile eventualne sumnje o dosegu ili smislu navedenih pravila.
Međutim, navedeno mišljenje Komisije, koje šalje proturječne signale u vezi s uvjetima za podnošenje zahtjeva za povratom antidampinških pristojbi i osobito u vezi s rokovima za podnošenje zahtjeva na temelju članka 11. stavka 8. temeljne antidampinške Uredbe br. 1225/2009, nije zadovoljilo te uvjete. U tom pogledu točka 2.6. podtočka (a) tog mišljenja u biti predviđa da zahtjeve na temelju članka 11. stavka 8. temeljne uredbe treba podnijeti unutar šest mjeseci računajući od datuma kada je iznos antidampinških pristojbi bio valjano utvrđen. Nasuprot tome, točka 2.1. podtočka (b), točka 2.2. podtočka (a), bilješka s dna stranice 6. i točka 3.1.3. podtočka (a) podstavak 3. tog mišljenja, promatrano zajedno, upućuju na to da rok za podnošenje takvog zahtjeva ne teče dok navedene pristojbe nisu plaćene te se stoga protivi točki 2.6. podtočki (a) tog mišljenja.
Na taj način gospodarski subjekti koji se pozivaju na mišljenje o tumačenju u izvršavanju svojih tekućih poslova mogu prilikom njegovog čitanja imati legitimne sumnje u vezi s točnim tumačenjem članka 11. stavka 8. temeljne antidampinške Uredbe br. 1225/2009.
(t. 68., 70.‑75., 77. i 81.‑83.)