PRESUDA OPĆEG SUDA (šesto vijeće)
16. siječnja 2014.*(1)
„Žig Zajednice – Postupak povodom prigovora – Prijava figurativnog žiga Zajednice FOREVER – Raniji nacionalni figurativni žig 4 EVER – Relativni razlog za odbijanje – Vjerojatnost dovođenja u zabludu – Sličnost znakova – Članak 8. stavak 1. točka b. Uredbe (EZ) br. 207/2009 – Stvarna uporaba ranijeg žiga – Članak 42. stavci 2. i 3. Uredbe br. 207/2009“
U predmetu T‑528/11,
Aloe Vera of America, Inc., sa sjedištem u Dallasu, Texas (Sjedinjene Američke Države), koje zastupaju R. Niebel i F. Kerl, odvjetnici,
tužitelj,
protiv
Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (OHIM), koji je zastupao J. Crespo Carrillo, u svojstvu agenta,
tuženik,
druga stranka postupka pred žalbenim vijećem OHIM‑a, intervenijent pred Općim sudom, jest:
Detimos – Gestão Imobiliária, SA, sa sjedištem u Carregadu (Portugal), koji zastupa V. Caires Soares, odvjetnik,
povodom tužbe podnesene protiv odluke četvrtog žalbenog vijeća OHIM‑a od 8. kolovoza 2011. (predmet R 742/2010‑4), koja se odnosi na postupak prigovora između Diviril – Distribuidora de Viveres do Ribatejo, Lda i Aloe Vera of America, Inc.,
OPĆI SUD (šesto vijeće),
u sastavu: S. Frimodt Nielsen, predsjednik, F. Dehousse i A. Collins (izvjestitelj), suci,
tajnik: E. Coulon,
uzimajući u obzir tužbu podnesenu tajništvu Općeg suda 6. listopada 2011.,
uzimajući u obzir odgovor na tužbu OHIM‑a podnesen tajništvu Općeg suda 31. siječnja 2012.,
uzimajući u obzir odgovor na tužbu intervenijenta podnesen tajništvu Općeg suda 27. siječnja 2012.,
uzimajući u obzir izmjenu sastava vijeća Općeg suda,
uzimajući u obzir da stranke nisu podnijele zahtjev za zakazivanje ročišta u roku od mjesec dana od dostave obavijesti o zaključenju pisanog dijela postupka i da je stoga odlučeno, na temelju izvještaja suca izvjestitelja, u skladu s člankom 135.a Poslovnika Općeg suda, da se odluka donese bez usmenog dijela postupka,
donosi sljedeću
Presudu
Činjenična osnova spora
1 Tužitelj Aloe Vera of America, Inc. podnio je 22. prosinca 2006. Uredu za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (OHIM) prijavu za registraciju žiga Zajednice, na temelju Uredbe Vijeća (EZ) br. 40/94 od 20. prosinca 1993. o žigu Zajednice (SL 1994., L 11, str.1.), kako je izmijenjena (zamijenjena Uredbom Vijeća (EZ) br. 207/2009 od 26. veljače 2009. o žigu Zajednice (SL L 78, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 226.)).
2 Žig za registraciju kojega je podnesen zahtjev jest sljedeći figurativni znak:
3 Proizvodi za koje je podnesena prijava za registraciju žiga spadaju u razred 32 Međunarodne klasifikacije proizvoda i usluga (Nicanska klasifikacija) za registriranje žigova od 15. lipnja 1957., kako je izmijenjena i dopunjena, i odgovaraju, za svaki od tih razreda, sljedećem opisu: „Sok od aloe vere, napitci na bazi gela aloe vere i pulpe aloe vere; sok od aloe vere, pomiješan s voćnim sokom(-ovima); i izvorska voda u boci“.
4 Prijava žiga Zajednice objavljena je u Glasniku žigova Zajednice br. 30/2007 od 2. srpnja 2007.
5 Diviril – Distribuidora de Viveres do Ribatejo, Lda podnio je dana 28. rujna 2007., na temelju članka 42. Uredbe br. 40/94 (koji je postao čl. 41. Uredbe br. 207/2009), prigovor protiv registracije prijavljenog žiga za proizvode navedene u točki 3. ove presude.
6 Prigovor se temeljio na ranijem portugalskom figurativnom žigu, navedenom u nastavku, podnesenom 27. siječnja 1994., registriranom 11. travnja 1995. pod brojem 297697 i obnovljenom 9. kolovoza 2005. za „Sok, sok od limete – isključivo za izvoz“ iz razreda 32 Nicanske klasifikacije:
7 U prilog prigovoru navedeni su razlozi iz članka 8. stavka 1. točke a) Uredbe br. 40/94 (koji je postao članak 8. stavak 1. točka (a) Uredbe br. 207/2009) i članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 40/94 (sada članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009).
8 Raniji žig je 19. listopada 2007. prenesen na intervenijenta, Detimos – Gestão Imobiliária, SA, koji je pravni sljednik Divirila.
9 Tužitelj je 20. travnja 2009. zatražio da intervenijent podnese dokaz o stvarnoj uporabi ranijeg žiga.
10 OHIM je dopisom od 19. svibnja 2009. pozvao intervenijenta da podnese navedeni dokaz u roku od dva mjeseca, odnosno najkasnije do 20. srpnja 2009.
11 Intervenijent je u odgovoru na taj dopis 12. lipnja 2009. podnio niz računa.
12 Odlukom od 22. travnja 2010. odjel za prigovore usvojio je prigovor te je odbio prijavu za registraciju žiga Zajednice.
13 Tužitelj je 30. travnja 2010. OHIM‑u podnio žalbu protiv odluke odjela za prigovore, na temelju članaka 58. do 64. Uredbe br. 207/2009.
14 Odlukom od 8. kolovoza 2011. (u daljnjem tekstu: pobijana odluka) četvrto žalbeno vijeće OHIM‑a odbilo je žalbu. Kao prvo, utvrdilo je da mjerodavnu javnost predstavlja prosječni portugalski potrošač. Kao drugo, ocijenilo je da je intervenijent u dovoljnoj mjeri dokazao da se raniji žig stvarno rabio u Portugalu tijekom mjerodavnog razdoblja od pet godina. Kao treće, utvrdilo je da su predmetni proizvodi bili dijelom istovjetni, a dijelom slični. Kao četvrto, primijetilo je da postoji nizak stupanj vizualne sličnosti između suprotstavljenih žigova, a da su za dio mjerodavne javnosti koja ima određeno znanje engleskog jezika bili fonetski istovjetni, dok su za ostatak mjerodavne javnosti bili slični u srednjoj mjeri. Glede konceptualne usporedbe utvrdilo je da su suprotstavljeni žigovi istovjetni za dio mjerodavne javnosti koja ima znanje engleskog jezika, a neutralni za ostatak mjerodavne javnosti. Kao peto, u okviru ukupne ocjene, nakon što je, između ostalog, istaknulo da je raniji žig imao normalan razlikovni karakter, zaključilo je da postoji vjerojatnost dovođenja u zabludu u smislu članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009.
Tužbeni zahtjevi stranaka
15 Tužitelj zahtijeva od Općeg suda da:
– poništi pobijanu odluku;
– naloži OHIM‑u i intervenijentu snošenje troškova.
16 OHMI zahtijeva od Općeg suda da:
– odbije tužbu;
– naloži tužitelju snošenje troškova.
17 Intervenijent zahtijeva od Općeg suda da:
– odbije tužbu;
– naloži tužitelju snošenje troškova intervenijenta u svim postupcima.
O meritumu
18 U prilog osnovanosti svoje tužbe tužitelj ističe dva tužbena razloga; prvi se temelji na povredi članka 42. stavaka 2. i 3. Uredbe br. 207/2009, a drugi na povredi članka 8. stavka 1. točke (b) iste uredbe.
Prvi tužbeni razlog: povreda članka 42. stavaka 2. i 3. Uredbe br. 207/2009
19 Tužitelj tvrdi da su, suprotno ocjeni žalbenog vijeća, računi koje je intervenijent podnio u okviru upravnog postupka bili nedostatni da bi se dokazala stvarna uporaba ranijeg žiga u smislu članka 42. stavaka 2. i 3. Uredbe br. 207/2009.
20 OHIM i intervenijent slažu se s ocjenom žalbenog vijeća.
21 Treba napomenuti da, u skladu s člankom 42. stavcima 2. i 3. Uredbe br. 207/2009., podnositelj prijave za registraciju žiga Zajednice, protiv koje je podnesen prigovor, može zatražiti da se dokaže da je raniji nacionalni žig, na koji se oslanja taj prigovor, bio u stvarnoj uporabi tijekom petogodišnjeg razdoblja koje je prethodilo datumu objave prijave.
22 Osim toga, prema pravilu 22. stavku 3. Uredbe Komisije (EZ) br. 2868/95 od 13. prosinca 1995. o provedbi Uredbe Vijeća (EZ) br. 40/94 (SL L 303, str. 1.; SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 84.), kako je izmijenjena, dokaz o uporabi mora se odnositi na mjesto, vrijeme, opseg i prirodu uporabe ranijeg žiga.
23 Prema ustaljenoj sudskoj praksi, iz gore navedenih odredbi proizlazi, uzimajući također u obzir uvodnu izjavu 10 Uredbe br. 207/2009, da je ratio legis zahtjeva, u skladu s kojim se raniji žig mora stvarno rabiti da bi se na nj moglo uspješno pozivati u prigovoru protiv prijave žiga Zajednice, ograničenje broja sporova između dva žiga, osim ako ne postoji dobar ekonomski razlog koji proizlazi iz stvarnog učinka žiga na tržištu. Međutim te odredbe nemaju za cilj ocjenjivati komercijalni uspjeh ili nadzirati gospodarsku strategiju nekog poduzeća, niti očraničiti zaštitu žigova samo za slučajeve njihovog količinski značajnoga tržišnog iskorištavanja (vidjeti, u tom smislu, presudu Općeg suda od 8. srpnja 2004., Sunrider/OHIM – Espadafor Caba (VITAFRUIT), T‑203/02, Zb., str. II‑2811., stavke 36. do 38., i navedenu sudsku praksu).
24 Žig se stvarno rabi kada se rabi u skladu s njegovom osnovnom funkcijom, a to je jamčenje istovjetnosti podrijetla proizvoda ili usluga za koje je registriran, u cilju stvaranja ili očuvanja tržišta za te proizvode i usluge, s time da je isključena uporaba simbola isključivo u svrhu očuvanja prava koja proizlaze iz žiga (vidjeti, po analogiji, presudu Suda od 11. ožujka 2003., Ansul, C‑40/01, Zb., str. I‑2439., t. 43.). Osim toga, uvjet stvarne uporabe žiga zahtijeva da se žig, kako je zaštićen na mjerodavnom državnom području, može koristiti javno i prema van (presuda VITAFRUIT, t, 23. ove presude, t. 39.; vidjeti također, u tom smislu i po analogiji, gore navedenu presudu Ansul, t. 37.).
25 Pri ocjeni stvarnosti uporabe žiga moraju se uzeti u obzir sve činjenice i okolnosti koje su mjerodavne za utvrđivanje je li uporaba žiga na tržištu stvarna, osobito uporaba koja se u predmetnom gospodarskom sektoru smatra opravdanom za održavanje ili stvaranje tržišnog udjela za proizvode ili usluge zaštićene žigom, priroda tih proizvoda ili usluga, karakteristike tržišta, opseg i učestalost uporabe žiga (VITAFRUIT, t. 23. ove presude, t. 40., vidjeti također, po analogiji, presudu Ansul, t. 24. ove presude, t. 43.).
26 Glede važnosti uporabe ranijeg žiga treba osobito uzeti u obzir, s jedne strane, tržišni obujam cjelokupne uporabe, a s druge strane trajanje razdoblja uporabe i njezine učestalosti (presuda Općeg suda VITAFRUIT, t. 23. ove presude, t. 41. i presuda Općeg suda od 8. srpnja 2004., MFE Marienfelde/OHIM – Vétoquinol (HIPOVITON), T‑334/01, Zb., str. II‑2787., t. 35.).
27 Da bi se ispitala, u slučaju, stvarnost korištenja ranijeg žiga, potrebno je izvršiti cjelovitu procjenu uzimajući u obzir sve relevantne čimbenike u predmetnom slučaju. Ta procjena podrazumijeva stanovitu međuovisnost čimbenika uzetih u obzir. Tako se mali opseg proizvoda koji se prodaju pod navedenim žigom može nadoknaditi visokim intenzitetom ili visokom postojanošću u vrijeme uporabe žiga i obrnuto (presuda VITAFRUIT, t. 23. ove presude, t. 42. i presuda HIPOVITON, t. 26. ove presude, t. 36.).
28 Ostvareni promet i opseg prodaje proizvoda pod ranijim žigom ne može se procijeniti u apsolutnim iznosima, ali mora biti u svezi s drugim relevantnim čimbenicima, kao što su obujam gospodarske djelatnosti, kapaciteti proizvodnje ili stavljanja na tržište ili stupanj diverzifikacije poduzeća koje rabi žig, kao i karakteristike proizvoda ili usluga na mjerodavnom tržištu. Stoga nije nužno da je uporaba ranijeg žiga uvijek kvantitativno značajna da bi se smatrala stvarnom (presuda VITAFRUIT, t. 23. ove presude, t. 42., i presuda HIPOVITON, t. 26. ove presude, t. 36.). Čak i minimalna uporaba može, dakle, biti dovoljna da bi se smatrala stvarnom, pod uvjetom da je se smatra opravdanom, u predmetnom gospodarskom sektoru, za održavanje ili stvaranje tržišnog udjela za proizvode ili usluge zaštićene žigom. Stoga nije moguće a priori apstraktno odrediti količinski prag koji treba doseći kako bi se utvrdilo radi li se o stvarnoj uporabi, tako da se pravilo de minimis, koje OHIM‑u ili, u žalbenom postupku, Općem sudu ne bi dopuštalo ocjenjivati sve činjenice spora, ne može primjenjivati (presuda Suda od 11. svibnja 2006., Sunrider/OHIM, C‑416/04 P., Zb., str. 4237-I., t. 72.).
29 Osim toga, stvarna uporaba žiga ne može se dokazati pomoću vjerojatnosti ili pretpostavke, nego se mora temeljiti na konkretnim i objektivnim dokazima koji dokazuju učinkovitu i dostatnu uporabu žiga na predmetnom tržištu (presuda Općeg suda od 12. prosinca 2002., Kabushiki Kaisha Fernandes/OHIM – Harrison (HIWATT), T‑39/01, Zb., str. II‑5233., t. 47. i presuda od 6. listopada 2004., Vitakraft‑Werke Wührmann/OHIM – Krafft (VITAKRAFT), T‑356/02, Zb., str. II‑3445., t. 28.).
30 Na kraju, treba naglasiti da, na temelju članka 15. stavka 1. točke (a) Uredbe br. 207/2009, u svezi s člankom 42. stavcima 2. i 3. navedene uredbe, dokaz stvarnoga korištenja ranijega nacionalnog žiga ili žiga Zajednice, na kojemu se temelji prigovor protiv prijave žiga Zajednice, također uključuje i dokaz o uporabi ranijeg žiga u obliku koji se razlikuje prema svojim elementima, kojima se ne mijenja razlikovni karakter žiga u obliku u kojem je registriran (vidjeti presudu od 8. prosinca 2005. Castellblanch/OHIM – Champagne Roederer (CRISTAL CASTELLBLANCH), T‑29/04, Zb., str. II‑5309., t. 30. i navedenu sudsku praksu).
31 S obzirom na razmatranja, potrebno je ispitati je li žalbeno vijeće u točkama 18. do 25. pobijane odluke ispravno zaključilo da je intervenijent u dovoljnoj mjeri dokazao da se raniji žig stvarno rabio u Portugalu tijekom petogodišnjeg razdoblja iz članka 42. stavaka 2. i 3. Uredbe br. 207/2009, koje je, u ovom slučaju, teklo od 2. srpnja 2002. do 1. srpnja 2007. (u daljnjem tekstu: mjerodavno razdoblje).
32 Intervenijent je žalbenom vijeću, u odgovoru na dopis OHIM‑a od 19. svibnja 2009. (vidjeti točku 10. ove presude), podnio 27 računa koje je izdao Diviril Comercio – Comercialização de produtos alimentares, Lda, portugalsko društvo povezano s Divirilom.
33 Treba napomenuti da se 12 od tih 27 računa odnose na mjerodavno razdoblje i dokazuju da se ranije žig rabio između 30. ožujka 2005. i 8. lipnja 2007., odnosno u razdoblju od oko 26 mjeseci (u daljnjem tekstu: 12 računa).
34 Proizvodi s tih 12 računa navedeni su, između ostalih, pod nazivom „4Ever Lima Limão“, „4Ever Laranja“ ili „4Ever Ananás“ i prodaju se u bocama od 1,5 litre, što dovodi do zaključka da se radi o voćnim sokovima, odnosno proizvodima za koje je raniji žig registriran i na kojima se temeljio prigovor. Ti se računi također odnose na prodaju, u bocama od 1,5 litre, pića pod nazivom „4Ever Gasosa“ i „4Ever Cola“.
35 Doduše, kako je tužitelj ispravno istaknuo, na 12 računa element „4ever“ napisan je običnim slovima i stoga nije istovjetan ranijem žigu. Međutim, odstupanja od tog žiga vrlo su mala, figurativni aspekt tog žiga prilično je banalan, s obzirom na to da su broj 4 i pojam „ever“ napisani sasvim običnim slovima, osim slova „r“, koje je blago stilizirano, te da ne sadržava ni boju, ni logotip, ni upečatljiv grafički element. Kao što je ispravno istaknuto u točki 24. pobijane odluke, gore navedene razlike ni na koji način ne mijenjaju razlikovni karakter ranijeg žiga, kako je bio registriran, niti ne utječu na funkciju identifikacije tog žiga. Stoga se intervenijentu, suprotno tvrdnjama tužitelja, ne može prigovoriti da nije podnio dodatan dokaz koji bi sadržavao „točan prikaz“ ranijeg žiga.
36 Iz 12 računa napisanih na portugalskom također proizlazi da je dostava boca voćnih sokova bila namijenjena za sedmero kupaca u različitim mjestima u Portugalu. Nesporno je da su ti proizvodi bili namijenjeni portugalskom tržištu, koje je mjerodavno tržište.
37 Osim toga, ti računi dokazuju da je vrijednost voćnih sokova stavljenih na tržište kupcima u Portugalu pod ranijim žigom, između 30. ožujka 2005. i 8. lipnja 2007., dosegnula iznos od ukupno 2.604 eura bez poreza na dodanu vrijednost, što odgovara prodaji 4.968 boca. Ako se uključe pića pod nazivom „4Ever Gasosa“ i „4Ever Cola“, broj prodanih boca povećava se na 8.628, a promet, bez poreza na dodanu vrijednost, na 3.856 eura.
38 Kao što OHIM ispravno ističe u točki 22. pobijane odluke, iako je promet prilično nizak, podneseni računi omogućavaju stvaranje zaključka da su na njima navedeni proizvodi stavljani na tržište relativno stalno u razdoblju od oko 26 mjeseci, koje nije ni posebno kratko ni posebno blizu dana objave prijave žiga Zajednice, koju je podnio tužitelj (vidjeti, u tom smislu, presudu VITAFRUIT, t. 23. ove presude, t. 48.)
39 Obavljena prodaja predstavlja čin uporabe koja objektivno omogućava da se stvori ili sačuva tržište za predmetne proizvode čiji opseg trgovinske razmjene, u odnosu na trajanje i učestalost uporabe, nije tako malen da bi to dovelo do zaključka da se radi o čisto simboličkoj, minimalnoj ili fiktivnoj uporabi, čiji je jedini cilj održavanje zaštite prava na žig (vidjeti, u tom smislu, presudu VITAFRUIT, t. 23. ove presude, t. 49.). S tim u svezi, treba posebno uzeti u obzir činjenicu da državno područje Portugala ima relativno malu površinu i broj stanovnika.
40 Isto vrijedi i glede činjenice da se 12 računa odnosi na samo 7 kupaca. Doista, dovoljno je da se žig rabi javno i prema van, a ne samo unutar poduzeća nositelja ranijeg žiga ili distribucijske mreže u njegovom vlasništvu ili pod njegovom kontrolom (presuda VITAFRUIT, t. 23. ove presude, t. 50.).
41 Stoga, iako je važnost uporabe ranijeg žiga relativno mala, žalbeno vijeće nije pogriješilo zaključivši, u pobijanoj odluci, da su dokazi koje je podnio intervenijent bili dovoljni za utvrđivanje da se radi o stvarnoj uporabi.
42 Suprotno tvrdnjama tužitelja, žalbeno vijeće nije se oslonilo na „puke pretpostavke i vjerojatnosti“ kako bi došlo do tog zaključka. Doista, odjel za prigovore i žalbeno vijeće oslanjali su se u tom pogledu na 12 računa i razmatranja koja su u potpunosti u skladu sa sudskom praksom, osobito presudom VITAFRUIT, točkom 23. te presude, potvrđenom presudom Sunrider/OHIM, točkom 28. te presude. U presudi VITAFRUIT, točki 23. te presude, Opći sud utvrdio je da je isporuka jednom kupcu u Španjolskoj, o čemu svjedoči desetak računa, 3.516 boca koncentrata voćnog soka, što odgovara prometu od oko 4.800 eura, u razdoblju od 11 i pol mjeseci, predstavljala stvarnu uporabu predmetnog ranijeg žiga.
43 U tom kontekstu, tužitelj se ne može pozivati na to da je žalbeno vijeće u točki 22. pobijane odluke navelo da se „[ne može] pretpostaviti da [su] podneseni računi bili svi računi od prodaje, izdani u mjerodavnom razdoblju od pet godina“ i da „[u] slučaju dokazivanja uporabe pomoću računa, podnositelji prigovora obično podnose samo uzorke izdanih računa“. Kao što OHIM ispravno primjećuje, radi se samo o zdravorazumskim razmatranjima, jer se ne može zahtijevati od nositelja ranijeg žiga da podnese dokaz o svakoj transakciji obavljenoj pod tim žigom tijekom mjerodavnog razdoblja od pet godina iz članka 42. stavka 2. Uredbe br. 207/2009. Ono što je važno, ako se poziva na račune kao dokaz, jest da podnese dovoljan broj primjeraka, koji omogućuje da se isključi svaka mogućnost čisto simboličke uporabe tog žiga i koji je stoga dovoljan da se dokaže stvarna uporaba. Treba napomenuti i da je, u ovom slučaju, intervenijent u svojem očitovanju podnesenom žalbenom vijeću 17. ožujka 2011. izričito naveo da 12 računa predstavljaju uzorke.
44 S obzirom na sva prethodna razmatranja, prvi tužbeni razlog treba odbiti kao neosnovan.
Drugi tužbeni razlog: povreda članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009
45 Tužitelj u bitnome tvrdi da žalbeno vijeće nije smjelo uzeti u obzir izgovor predmetnih žigova od strane potrošača koji govore engleski u svrhu fonetske usporedbe i da nije ispravno prepoznalo konceptualne i vizualne razlike između tih žigova. Stoga je žalbeno vijeće pogrešno zaključilo da u ovom slučaju postoji vjerojatnost dovođenja u zabludu.
46 U skladu s člankom 8. stavkom 1. točkom (b) Uredbe br. 207/2009, na temelju prigovora nositelja ranijeg žiga, žig za koji je podnesena prijava za registraciju neće se registrirati ako zbog njegove istovjetnosti ili sličnosti s ranijim žigom i istovjetnosti ili sličnosti proizvoda ili usluga obuhvaćenih tim žigovima postoji vjerojatnost dovođenja javnosti u zabludu na državnom području na kojem je zaštićen raniji žig. Vjerojatnost dovođenja u zabludu uključuje vjerojatnost dovođenja u vezu s ranijim žigom.
47 Osim toga, u skladu s člankom 8. stavkom 2. točkom (a) podtočkom (ii) Uredbe br. 207/2009, pojam ranijih žigova treba razumjeti kao žigove registrirane u državi članici, s datumom prijave za registraciju koji prethodi datumu prijave za registraciju žiga Zajednice.
48 Prema ustaljenoj sudskoj praksi, vjerojatnost da bi javnost mogla povjerovati da predmetni proizvodi ili usluge potječu od istog poduzeća ili ekonomski povezanih poduzeća predstavlja vjerojatnost dovođenja u zabludu. U skladu s tom sudskom praksom, vjerojatnost dovođenja u zabludu mora se ocjenjivati cjelovito, sukladno percepciji mjerodavne javnosti predmetnih znakova i proizvoda ili usluga, uzimajući u obzir sve mjerodavne čimbenike u ovom slučaju, uključujući međuovisnost između sličnosti znakova i sličnosti označenih proizvoda ili usluga (vidjeti presudu Općeg suda od 9. srpnja 2003., Laboratorios RTB/OHIM – Giorgio Beverly Hills (GIORGIO BEVERLY HILLS), T‑162/01, Zb., str. II‑2821., t. 30. do 33. i navedenu sudsku praksu).
49 Za potrebe primjene članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009, vjerojatnost dovođenja u zabludu pretpostavlja istovjetnost ili sličnost suprotstavljenih žigova i istovjetnost ili sličnost proizvoda ili usluga koje oni označavaju. Radi se o kumulativnim uvjetima (vidjeti presudu Općeg suda od 22. siječnja 2009., Commercy/OHIM – easyGroup IP Licensing (easyHotel), T‑316/07, Zb., str. II‑43., t. 42. i navedenu sudsku praksu).
50 S obzirom na ta razmatranja, potrebno je ispitati je li žalbeno vijeće ispravno utvrdilo da postoji vjerojatnost dovođenja u zabludu između ranijeg žiga i prijavljenog žiga.
Mjerodavna javnost i razina njezine pažnje
51 Žalbeno je vijeće u točkama 17. i 32. pobijane odluke ispravno utvrdilo da je mjerodavnu javnost činio prosječni portugalski potrošač i da je razina pažnje te javnosti bila prosječna. Tužitelj se također u svojim podnescima izričito slaže s tim utvrđenjem.
Usporedba proizvoda
52 Žalbeno je vijeće u točkama 26. do 28. pobijane odluke ispravno utvrdilo, čemu, štoviše, tužitelj nije prigovarao, da su predmetni proizvodi bili djelomično istovjetni, a djelomično slični.
Usporedba znakova
53 Cjelovita procjena vjerojatnosti dovođenja u zabludu mora se, glede vizualne, fonetske ili konceptualne sličnosti suprotstavljenih znakova, temeljiti na ukupnom dojmu koju oni stvaraju, vodeći računa, između ostalog, o njihovim razlikovnim i prevladavajućim elementima. Percepcija žigova koju prosječni potrošač ima glede predmetnih proizvoda ili usluga igra odlučujuću ulogu u cjelovitoj procjeni rizika. U tom smislu, prosječni potrošač obično percipira žig u cjelini, a ne analizira njegove detalje (vidjeti presudu Suda od 12. lipnja 2007., OHIM/Shaker, C‑334/05 P, Zb., str. I‑4529., t. 35. i navedenu sudsku praksu).
54 Ocjena sličnosti između dva žiga ne može biti ograničena na uzimanje u obzir samo jednog sastavnog dijela složenog žiga i njegovo uspoređivanje s drugim žigom. Naprotiv, usporedbu treba obaviti ispitivanjem predmetnih žigova, gledajući svaki od njih kao cjelinu, što ne isključuje mogućnost da, u određenim okolnostima, na ukupni dojam koji je o nekom žigu stvorila mjerodavna javnost, u najvećoj mjeri utječe jedan ili više njegovih sastavnih dijelova (vidjeti presudu OHIM/Shaker, t. 53. ove presude, t. 41. i navedenu sudsku praksu). Ocjena sličnosti može se obaviti isključivo na temelju prevladavajućeg elementa samo ako su svi drugi dijelovi žiga zanemarivi (presuda Suda OHIM/Shaker, t. 53. ove presude, t. 42. i presuda Suda od 20. rujna 2007., Nestlé/OHIM, C‑193/06 P, još neobjavljena u Zborniku, t. 42.). Takav bi slučaj bio kada bi taj sastavni dio mogao sam prevladavati u slici tog žiga koju mjerodavna javnost pamti, tako da su svi ostali sastavni dijelovi zanemarivi u cjelokupnom dojmu koji on ostavlja (presuda Nestlé/OHIM, t. 43).
– Vizualna usporedba
55 Žalbeno vijeće utvrdilo je u točki 29. pobijane odluke da postoji nizak stupanj vizualne sličnosti između suprotstavljenih žigova.
56 Tužitelj tvrdi da suprotstavljeni žigovi vizualno nisu nimalo slični. Kao prvo, postoji samo niska razina vizualne sličnosti između ranijeg žiga i verbalnog elementa prijavljenog žiga. Kao drugo, figurativni element prijavljenog žiga poseban je i originalan. Kao treće, razlikovni karakter navedenoga figurativnog elementa prijavljenog žiga, koji predstavlja pticu grabljivicu, također je visok kao i razlikovni karakter verbalnog elementa istog žiga, tako da se taj zadnje navedeni element ne može smatrati prevladavajućim.
57 OHIM i intervenijent pobijaju argumente tužitelja.
58 Treba napomenuti da su suprotstavljenim žigovima zajednička slova „e“, „v“, „e“ i „r“, koja se pojavljuju tim redoslijedom, a koja čine gotovo cjelinu ranijeg žiga i drugi dio verbalnog elementa prijavljenog žiga. Dakle, postoje elementi vizualne sličnosti između tih žigova, što uostalom tužitelj izričito priznaje.
59 Suprotstavljeni žigovi razlikuju se u fontu koji se koristi za prikaz njihovog verbalnog elementa, blago stiliziranom obliku slova „r“ u ranijem žigu, prisutnosti broja „4“ na početku ranijeg žiga, prikazu ptice grabljivice u gornjem dijelu prijavljenog žiga i prisutnosti, na početku verbalnog elementa zadnje navedenog žiga, slova „f“, „o“ i „r“, koja tako s ostalim slovima verbalnog elementa tvore englesku riječ „forever“ (zauvijek).
60 Te razlike, iako očito nisu sporedne, nisu, međutim, tako bitne da bi poništile blagu vizualnu sličnost između suprotstavljenih žigova, koja proizlazi iz elemenata navedenih u točki 58. ove presude.
61 To utvrđenje ne može se pobijati argumentima koje tužitelj temelji na figurativnom elementu prijavljenog žiga (vidjeti točku 56. ove presude). Doista, s jedne strane, kao što intervenijent ispravno tvrdi, taj figurativni element, relativno banalan prikaz ptice grabljivice, nije toliko originalan ni upečatljiv kao što to tvrdi tužitelj. S druge strane, u slučaju žiga sastavljenoga od verbalnih i figurativnih elemenata, verbalni elementi moraju se općenito smatrati naglašenijima od figurativnih elemenata, ili čak prevladavajućima, osobito s obzirom na to da će mjerodavna javnost zapamtiti verbalni element za identifikaciju predmetnog žiga, dok se figurativni elementi percipiraju više kao dekorativni (vidjeti, u tom smislu, presudu Općeg suda od 15. studenoga 2011., Hrbek/OHIM – Outdoor Group (ALPINE PRO SPORTSWEAR & EQUIPMENT), T‑434/10, još neobjavljenu u Zborniku, t. 55. i 56., presudu od 31. siječnja 2012., Cervecería Modelo/OHIM – Plataforma Continental (LA VICTORIA DE MEXICO), T‑205/10, t. 38. i 46. te presudu od 2. veljače 2012., Almunia Textil/OHIM – FIBA‑Europe (EuroBasket), T‑596/10, t. 36.).
62 S obzirom na ova razmatranja i činjenicu da se prosječni potrošač mora, općenito, osloniti na nesavršenu sliku žigova koje je zapamtio (vidjeti, u tom smislu, presudu Suda od 22. lipnja 1999., Lloyd Schuhfabrik Meyer, C‑342/97, Zb., str. I‑3819., t. 26.), treba potvrditi ocjenu žalbenog vijeća o postojanju niskog stupnja vizualne sličnosti između suprotstavljenih žigova.
– Fonetska usporedba
63 Žalbeno vijeće navelo je u točki 30. pobijane odluke sljedeće:
„Dio javnosti koji ima određeno znanje engleskog jezika izgovorit će oba žiga na isti način. Samo onaj dio portugalske javnosti koja ne zna engleski jezik izgovorit će ta dva žiga različito, odnosno CU/A/TRO/E/VER i FO/RE/VER. U prvom slučaju, žigovi su fonetski identični; u drugom slučaju slični su samo u srednjoj mjeri.“
64 Tužitelj osporava tu analizu tvrdeći da se, ako se prigovor temelji isključivo na nacionalnom žigu, vjerojatnost dovođenja u zabludu mora ocjenjivati u odnosu na jezična pravila i izgovor jezika ciljane javnosti, dakle jezika države članice u kojoj je žig zaštićen. Smatra da se, u ovom slučaju, samo razumijevanje žigova od strane potrošača koji govore portugalski može uzeti u obzir. Ističe da uopće nije sigurno da prosječni portugalski potrošač prepoznaje kombinaciju broja 4 i pojma „ever“ kao da je izvedena iz engleskog, nego je doživljava prije kao izmišljenu riječ. U svakom slučaju, potrošač neće nužno izgovoriti raniji žig sukladno pravilima izgovora engleskog jezika. Osim toga, trebalo bi još utvrditi da je veći dio mjerodavne javnosti sposoban izgovoriti predmetnu riječ s točnim naglaskom. Tužitelj također osporava da su suprotstavljeni žigovi „slični u srednjoj mjeri“ za dio mjerodavne javnosti koja ne zna engleski jezik i koja će stoga raniji žig izgovoriti „quatroever“.
65 OHIM i intervenijent odbacuju argumente tužitelja.
66 Treba napomenuti da se, iako je točno da se vjerojatnost dovođenja u zabludu mora ocjenjivati u odnosu na javnost državnog područja na kojem je raniji žig bio registriran, u ovom slučaju na državnom području Portugala, svejedno u okviru ovog ispitivanja treba u obzir uzeti osobine i posebna znanja navedene javnosti.
67 U svezi s tim, kao što intervenijent ispravno tvrdi, u ovom se slučaju ne može smatrati da će prosječni portugalski potrošač razumjeti samo žigove napisane na portugalskom ili da će automatski pretpostaviti da se žigovi sastavljeni od brojeva i riječi napisanih na engleskom moraju razumjeti i izgovarati na portugalskom.
68 Općenitije, pogrešno je tvrditi, kao što to čini tužitelj, da „portugalski potrošači općenito ne govore niti razumiju engleski“. Znanje tog jezika, iako u različitim stupnjevima, relativno je rašireno u Portugalu. Iako se ne može tvrditi da većina portugalske javnosti tečno govori engleski, može se, međutim, opravdano pretpostaviti da značajan dio javnosti ima barem osnovno znanje tog jezika, koje im omogućuje razumijevanje i izgovaranje osnovne i svakodnevne engleske riječi poput „forever“ ili izgovaranje brojeva manjih od deset na engleskom (vidjeti, u tom smislu, presudu Općeg suda od 28. listopada 2009., X‑Technology R & D Swiss/OHIM – Ipko‑Amcor (First‑On‑Skin), T‑273/08, još neobjavljenu u Zborniku, t. 37.; presudu od 5. listopada 2011., La Sonrisa de Carmen i Bloom Clothes/OHIM – Heldmann (BLOOMCLOTHES), T‑118/09, još neobjavljenu u Zborniku, t. 38., i presudu od 6. lipnja 2013., Celtipharm/OHIM – Alliance Healthcare France (PHARMASTREET), T‑411/12, t. 34.).
69 Osim toga, također se može opravdano pretpostaviti, osobito s obzirom na vrlo raširenu uporabu jezika zvanog „jezik SMS‑a“, pri komunikaciji na internetu putem neposrednih poruka ili e‑pošte, na internetskim forumima i blogovima ili u mrežnim igrama, da će se broj 4, povezan s engleskom riječi, uglavnom pročitati na engleskom i razumjeti kao da se odnosi na engleski prijedlog „for“ (za) (vidjeti, u tom smislu, presudu Općeg suda od 7. svibnja 2009., NHL Enterprises/OHIM – Glory & Pompea (LA KINGS), T‑414/05, još neobjavljenu u Zborniku, t. 31.). Kao što intervenijent ispravno tvrdi, portugalski žig koji sadrži broj pročitat će se uglavnom na portugalskom samo ako uz njega stoji jedna ili više portugalskih riječi, kao što je slučaj kod portugalskog žiga Companhia das 4 Patas. Međutim, izraz „ever“ nije dio vokabulara portugalskog jezika.
70 Iz toga proizlazi da je žalbeno vijeće ispravno utvrdilo da će dio mjerodavne javnosti koji ima određeno znanje engleskog jezika, koje, iz razloga navedenih u točkama 68. i 69. ove presude, ne mora nužno biti opsežno, pročitati i izgovoriti raniji žig na isti način kao i prijavljeni žig, s obzirom na to da taj zadnje navedeni žig koristi riječ „forever“ (zauvijek).
71 Doista, moguće je da gore navedeni dio mjerodavne javnosti pojam „forever“ neće izgovoriti na potpuno isti način kao osobe čiji je materinji jezik engleski. Međutim, tužitelj se ne može pozivati na takav zaključak jer se ne može smatrati da taj pojam zahtijeva temeljito poznavanje engleskog jezika ili posebnu sposobnost da bi ga se moglo izgovoriti na razumljiv način.
72 Na kraju, treba napomenuti da, s obzirom na činjenicu da su predmetni žigovi dijelili isti završetak „ever“, žalbeno vijeće nije pogriješilo utvrdivši da su ti žigovi bili u srednjoj mjeri fonetski slični za dio mjerodavne javnosti koja nema nikakvo znanje engleskog jezika.
– Konceptualna usporedba
73 Žalbeno vijeće navelo je u točki 31. pobijane odluke sljedeće:
„[...] Konceptualna usporedba ovisi o dijelu javnosti uzetog u obzir: dio javnosti koji zna engleski uočit će u oba žiga istu ideju ,beskrajno, vječnoʼ (oni su, dakle, koncepcijski istovjetni), dok onaj dio koji ne razumije engleski neće konceptualno povezati ta dva žiga.“
74 Tužitelj tvrdi da prosječni portugalski potrošač neće uočiti konceptualnu sličnost između suprotstavljenih žigova. Kao prvo, za portugalske potrošače koji ne govore engleski niti jedan od tih žigova nema značenje. Kao drugo, čak i portugalski potrošači koji imaju dovoljno znanje engleskog smatrat će suprotstavljene žigove potpuno različitima jer neće uočiti nikakvu vezu između pojma „forever“ u prijavljenom žigu i broja 4. Kao treće, treba voditi računa o činjenici da figurativni element prijavljenog žiga, koji predstavlja pticu grabljivicu, zbog svoje veličine i očite poruke koju šalje, čini dio konceptualnog značenja tog žiga i nema ekvivalent u ranijem žigu.
75 OHIM i intervenijent pobijaju argumente tužitelja.
76 Kao prvo, glede dijela mjerodavne javnosti koja nema nikakvo znanje engleskog jezika, dovoljno je utvrditi da se tužitelj slaže s ocjenom, koja je osnovana, žalbenog vijeća, da su suprotstavljeni žigovi konceptualno neutralni.
77 Nadalje, glede dijela mjerodavne javnosti koja nema dovoljno znanje engleskog jezika, ona će jasno uočiti vezu između, s jedne strane, riječi „forever“ (zauvijek) i, s druge strane, kombinacije broja 4, koju će, iz razloga navedenih u točkama 68. i 69. ove presude, povezati s engleskim prijedlogom „for“ (za) i engleskom riječi „ever“ (uvijek), čija kombinacija upućuje na istu riječ „forever“.
78 To utvrđenje ne može se pobijati argumentom tužitelja koji se odnosi na prikaz ptice grabljivice koji sadržava prijavljeni žig. Doista, kao što OHIM ispravno tvrdi, taj prikaz ne donosi nikakav osobito konkretan ili upečatljiv koncept, niti upotpunjuje, pojašnjava ili mijenja značenje riječi „forever“.
79 Iz prethodno navedenog proizlazi da žalbeno vijeće nije pogriješilo u ocjeni sličnosti između prijavljenog žiga i ranijeg žiga.
Vjerojatnost dovođenja u zabludu
80 Opća procjena vjerojatnosti dovođenja u zabludu podrazumijeva određenu međuovisnost čimbenika uzetih u obzir i, posebice, sličnosti između žigova i proizvoda ili usluga koje označavaju. Stoga se nizak stupanj sličnosti između označenih proizvoda ili usluga može nadoknaditi visokim stupnjem sličnosti između žigova i obrnuto (presuda Suda od 29. rujna 1998., Canon, C‑39/97, Zb., str. I‑5507., t. 17. i presuda Općeg suda od 14. prosinca 2006., Mast‑Jägermeister/OHIM – Licorera Zacapaneca (VENADO s okvirom i dr.), T‑81/03, T‑82/03 i T‑103/03, Zb., str. II‑5409., t. 74.).
81 Žalbeno vijeće u točki 32. pobijane odluke – nakon što je istaknulo da raniji žig ima uobičajeni razlikovni karakter, podsjetilo na zaključke do kojih je došlo glede usporedbe suprotstavljenih žigova (vidjeti t. 55., 63. i 73. ove presude), navelo da je razina pozornosti javnosti srednja i podsjetilo da su predmetni proizvodi dijelom istovjetni, a dijelom slični – ocijenilo je da glede tih žigova, gledajući u cjelini, postoji vjerojatnost dovođenja u zabludu.
82 Tužitelj osporava taj zaključak pozivajući se na navodne razlike između suprotstavljenih žigova, koje je istaknula.
83 OHIM i intervenijent slažu se s analizom žalbenog vijeća.
84 Treba podsjetiti na to da je žalbeno vijeće ispravno utvrdilo da su predmetni proizvodi bili dijelom istovjetni, a dijelom slični, da postoji nizak stupanj vizualne sličnosti između suprotstavljenih žigova, da su ti žigovi fonetski istovjetni za dio relevantne javnosti koja ima određeno znanje engleskog jezika, a srednje slični za dio mjerodavne javnosti koja nema takvo znanje i da su ti žigovi konceptualno istovjetni za dio relevantne javnosti koja ima određeno znanje engleskog jezika, a neutralni za dio mjerodavne javnosti koja nema takvo znanje. Uzimajući u obzir činjenicu, koju, štoviše, tužitelj nije osporio, da raniji žig ima uobičajen razlikovni karakter, prosječnu razinu pozornosti mjerodavne javnosti i kumulativnu prirodu glede sličnosti proizvoda i usluga te sličnost žigova, treba utvrditi, u okviru cjelovite ocjene, da je žalbeno vijeće ispravno zaključilo da glede suprotstavljenih žigova postoji vjerojatnost dovođenja u zabludu.
85 S obzirom na sve prethodno navedeno, drugi žalbeni razlog, a time i tužbu u cijelosti, treba odbiti.
Troškovi
86 Na temelju članka 87. stavka 2. Poslovnika Općeg suda, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove.
87 Budući da tužitelj nije uspio u postupku, treba mu naložiti da snosi troškove, u skladu sa zahtjevima OHIM‑a i intervenijenta.
88 Intervenijent, uz to, zahtijeva da se tužitelju naloži snošenje troškova koje je on pretrpio u postupku pred OHIM‑om.
89 S tim u vezi treba podsjetiti na to da se, na temelju članka 136. stavka 2. Poslovnika, „[n]užni troškovi nastali strankama u postupku pred žalbenim vijećem […] smatraju troškovima čiju je naknadu moguće tražiti“. Iz toga proizlazi da se troškovi nastali u postupku povodom prigovora pred odjelom za prigovore ne mogu smatrati troškovima čiju je naknadu moguće tražiti (vidjeti, u tom smislu, presudu Općeg suda od 12. siječnja 2006., Devinlec/OHIM – TIME ART (QUANTUM), T‑147/03, Zb., str. II‑11., t. 115. i presudu Općeg suda od 16. siječnja 2008. Inter‑Ikea/OHIM – Waibel (idea), T‑112/06, još neobjavljenu u Zborniku, t. 88.).
90 Zahtjev intervenijenta da se tužitelju naloži snošenje troškova nastalih u postupku pred odjelom za prigovore stoga treba odbiti.
91 U tim okolnostima, tužitelju treba naložiti da, osim svojih troškova i troškova OHIM‑a, snosi troškove intervenijenta, osim troškova koje je on pretrpio u postupku pred odjelom za prigovore.
Slijedom navedenog,
OPĆI SUD (šesto vijeće)
proglašava i presuđuje:
1. Tužba se odbija.
2. Aloe Vera of America, Inc. nalaže se snošenje troškova, uključujući troškove koje je Detimos – Gestão Imobiliária, SA, pretrpio u postupku pred žalbenim vijećem Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (OHIM).
Frimodt Nielsen | Dehousse | Collins |
Objavljeno na javnoj raspravi u Luxembourgu 16. siječnja 2014.
Potpisi