PRESUDA OPĆEG SUDA (četvrto vijeće)
16. ožujka 2016.(*)
„Damping – Uvoz solarnog stakla podrijetlom iz Kine – Konačna antidampinška pristojba – Tretman tržišnog gospodarstva – Članak 2. stavak 7. točke (b) i (c) treći podstavak Uredbe (EZ) br. 1225/2009 – Značajni poremećaj iz prethodnog sustava netržišnog gospodarstva – Porezne olakšice“
U predmetu T‑586/14,
Xinyi PV Products (Anhui) Holdings Ltd, sa sjedištem u Anhuiju (Kina), koji zastupaju Y. Melin i V. Akritidis, odvjetnici,
tužitelj,
protiv
Europske komisije, koju zastupaju L. Flynn i T. Maxian Rusche, u svojstvu agenata,
tuženika,
povodom zahtjeva za poništenje Provedbene uredbe Komisije (EU) br. 470/2014 оd 13. svibnja 2014. o uvođenju konačne antidampinške pristojbe i konačnoj naplati privremene pristojbe na uvoz solarnog stakla podrijetlom iz Narodne Republike Kine (SL L 142, str. 1., ispravak SL 2014., L 253, str. 4.),
OPĆI SUD (četvrto vijeće),
u sastavu: M. Prek, predsjednik, I. Labucka (izvjestitelj) i V. Kreuschitz, suci,
tajnik: L. Grzegorczyk, administrator,
uzimajući u obzir pisani postupak i nakon rasprave održane 9. rujna 2015.,
donosi sljedeću
Presudu
Okolnosti spora i pobijana uredba
1 Tužitelj, Xinyi PV Products (Anhui) Holdings Ltd je trgovačko društvo sa sjedištem u Kini koje tamo proizvodi i izvozi u Europsku uniju solarno staklo obuhvaćeno Provedbenom uredbom Komisije (EU) br. 470/2014 оd 13. svibnja 2014. o uvođenju konačne antidampinške pristojbe i konačnoj naplati privremene pristojbe na uvoz solarnog stakla podrijetlom iz Narodne Republike Kine (SL L 142, str. 1,. ispravak SL 2014., L 253, str. 4., u daljnjem tekstu: pobijana uredba).
2 Tužiteljev jedini dioničar je društvo Xinyi Solar (Hong Kong) Ltd sa sjedištem u Hong Kongu (Kina) (u daljnjem tekstu: XSolarHK), koje kotira na hongkonškoj burzi.
3 Europska komisija donijela je 26. studenoga 2013. Uredbu (EU) br. 1205/2013 o uvođenju privremene antidampinške pristojbe na uvoz solarnog stakla iz Narodne Republike Kine (SL L 316, str. 8.; u daljnjem tekstu: privremena uredba).
4 Iz pobijane uredbe proizlazi da je postupak u okviru kojega je privremena uredba donesena bio pokrenut 28. veljače 2013. nakon pritužbe podnesene u ime proizvođača koji čine više od 25 % ukupne proizvodnje solarnog stakla u Uniji (uvodna izjava 2. pobijane uredbe).
5 Iz pobijane uredbe također proizlazi da je, nakon objave bitnih činjenica i razmatranja na temelju kojih je uvedena privremena antidampinška pristojba (u daljnjem tekstu: privremena objava), više zainteresiranih stranaka, među njima i tužitelj, podnijelo svoja pisana očitovanja u kojima su iznijeli svoje stavove o privremenoj objavi (uvodna izjava 4. pobijane uredbe).
6 Komisija je i dalje prikupljala i provjeravala sve informacije koje je smatrala potrebnima za svoje konačne nalaze. Razmotrene su pisane i usmene primjedbe zainteresiranih strana te su, prema potrebi, u skladu s tim privremeni nalazi izmijenjeni (uvodna izjava 5. pobijane uredbe).
7 Potom je Komisija obavijestila sve stranke, među njima i tužitelja, o bitnim činjenicama i razmatranjima na temelju kojih je namjeravala uvesti konačnu antidampinšku pristojbu na uvoz solarnog stakla podrijetlom iz Narodne Republike Kine (NRK) i konačno prikupiti iznose osigurane privremenom pristojbom (u daljnjem tekstu: konačni nalazi). Svim je strankama dodijeljen rok unutar kojeg su mogle iznijeti primjedbe na konačnu objavu (uvodna izjava 6. pobijane uredbe).
8 Tužitelj je 21. svibnja 2013. podnio zahtjev da mu se odobri tretman tržišnog gospodarstva (u daljnjem tekstu: status MET) te je 6. lipnja 2013. dostavio svoje odgovore na antidampinški upitnik Komisije.
9 Tužitelj je 21. lipnja 2013. odgovorio na dopis Komisije kojim je ona od njega zatražila da dostavi dopunu informacija.
10 Podaci koje je tužitelj dostavio u obrascu zahtjeva za status MET‑a i njegovi odgovori na Komisijin upitnik bili su predmet provjere u tužiteljevu kineskom sjedištu između 21. i 26. lipnja 2013.
11 Krajem lipnja i tijekom srpnja 2013. tužitelj je u suglasnosti s Komisijom i sukladno njezinim zahtjevima dostavio dodatne informacije.
12 Dopisom od 22. kolovoza 2013. (u daljnjem tekstu: dopis Komisije od 22. kolovoza 2013.) Komisija je obavijestila tužitelja da mu se ne može odobriti status MET‑a jedino iz razloga što ne zadovoljava treći kriterij dodjele toga statusa. Komisija je pozvala tužitelja da iznese svoja očitovanja. Nasuprot tomu, smatralo se da je tužitelj ispunio ostala četiri kriterija za dodjelu statusa MET‑a.
13 U dopisu od 22. kolovoza 2013. Komisija je smatrala sljedeće:
“Istraga je pokazala da je tužitelj koristio različite porezne olakšice na svoj porez na dohodak, kao što su:
– program ,2 Free 3 Halve’. Taj porezni sustav omogućuje društvima sa stranim kapitalom da koriste potpuno izuzeće od poreza (0 %) tijekom dvije godine, a tijekom slijedeće dvije godine će se na njih primjenjivati porezna stopa od 12,5 % umjesto uobičajene porezne stope od 25 %;
– porezni sustav za poduzeća visoke tehnologije. Primjenom toga sustava, na društvo se primjenjuje smanjena porezna stopa od 15 % umjesto uobičajene stope od 25 %. Ta povlaštena porezna stopa predstavlja subvenciju gotovo stalno prilagodljive naravi čiji cilj može također biti i privlačenje investicija sniženim stopama, čime se narušava tržišno natjecanje.
Smatra se da smanjene porezne stope omogućuju znatne financijske pogodnosti, te tužitelj stoga nije uspio dokazati da njegovi troškovi proizvodnje i financijska situacija poduzeća nisu pod utjecajem značajnih poremećaja iz prethodnog sustava bez tržišnoga gospodarstva. […]
Slijedom navedenog, Komisija predlaže da se [tužiteljev] zahtjev za dodjelu statusa MET‑a odbije.“
14 Dana 1. rujna 2013. tužitelj je iznio svoja očitovanja na koja je Komisija odgovorila u konačnoj odluci o zahtjevu za dodjelu statusa MET‑a od 13. rujna 2013. (u daljnjem tekstu: dopis Komisije od 13. rujna 2013.), kojom se potvrđuje odbijanje zahtjeva za dodjelu statusa MET‑a koji je podnio tužitelj.
15 U dopisu od 13. rujna 2013. Komisija je među ostalim smatrala sljedeće:
„Sustav poreza na dohodak koji pogoduje određenim društvima ili određenim gospodarskim sektorima, koje vlada smatra strateškima, znači da taj porezni sustav ne pripada u tržišno gospodarstvo, već je i dalje uvelike pod utjecajem državnog planiranja te je stoga obuhvaćen trećim kriterijem iz članka 2. stavka 7. točke (c) trećeg podstavka Uredbe (EZ) br. 1225/2009. Primjena sustava povlaštene porezne stope mijenja iznos dobiti prije oporezivanja koju društvo može generirati kako bi bilo privlačno ulagačima. […]
U tom pogledu, treba podsjetiti da je na tužitelja bilo moguće primijeniti smanjenu poreznu stopu (14,01 %) s obzirom na to da je on mogao kumulirati porezni sustav poduzeća visoke tehnologije s drugim sustavom, odnosno programom ,Two Free 3 Halve’. Kombinirani učinak je stoga bila značajno smanjena porezna stopa u odnosu na uobičajenu stopu (25 %) koja može, osobito, služiti cilju privlačenja kapitala smanjenim stopama i, stoga, u cijelosti utjecati na financijsku i gospodarsku situaciju društva.
[…]
U konačnici, Vi navodite da je Komisijina ocjena prema kojoj je porezni sustav gotovo stalno prilagodljive naravi neutemeljena. Vaši argumenti prema kojima su dva fiskalna sustava vremenski ograničena primjereno su uzeti u obzir. Međutim, činjenica da ta dva fiskalna sustava nisu imala stalni karakter ne dovodi u pitanje činjenicu da je njihov cilj bio utjecati na financijsku i gospodarsku situaciju poduzeća.“
16 Nakon privremene objave, a zatim i nakon konačne objave, tužitelj je istaknuo da je Komisija počinila pogrešku kada je odbila njegov zahtjev za MET‑om. Ista tvrdnja u vezi s određivanjem MET‑a već je bila podnesena u privremenoj fazi, a Komisija ju je odbacila u uvodnim izjavama 43. i 47. Privremene uredbe (uvodna izjava 32. pobijane uredbe).
17 Slijedom navedenog, zaključci izneseni u uvodnim izjavama 34. do 47. privremene uredbe, prema kojima je sve zahtjeve za statusom MET‑a potrebno odbiti, potvrđeni su u pobijanoj uredbi (uvodna izjava 34. pobijane uredbe).
18 Uvodne izjave 34. do 47. privremene uredbe glase kako slijedi:
„(34) Prema članku 2. stavku 7. točki (b) Uredbe [(EZ) br. 1225/2009], u antidampinškim ispitnim postupcima u vezi s uvozom iz [Kine] uobičajena vrijednost utvrđuje se u skladu s člankom 2. stavcima 1. do 6. Uredbe [(EZ) br. 1225/2009] za one proizvođače izvoznike za koje je utvrđeno da ispunjuju kriterije utvrđene člankom 2. stavkom 7. točkom (c) osnovne uredbe.
(35) Ukratko, i samo radi lakšeg snalaženja, ti su kriteriji navedeni u nastavku:
1) poslovne odluke donose se kao odgovor na tržišne uvjete i bez značajnog uplitanja država, a u troškovima se odražavaju tržišne vrijednosti;
2) poduzeća imaju jedinstven i transparentan skup osnovnih računovodstvenih podataka koje revidiraju nezavisni revizori u skladu s međunarodnim računovodstvenim standardima, a koji se upotrebljava za sve potrebe;
3) ne postoje značajni poremećaji preneseni iz prethodnog sustava bez tržišnoga gospodarstva;
4) pravna sigurnost i stabilnost osigurani su zakonima o stečaju i imovini, i
5) konverzije deviza obavljaju se po tržišnim stopama.
(36) Deset trgovačkih društava koja surađuju zatražila su MET prema članku 2. stavku 7. točki (b) Uredbe [(EZ) br. 1225/2009] i odgovorila na obrazac zahtjeva za MET unutar zadanih rokova. Provjera radi MET‑a provedena je prema članku 2. stavku 7. točki (d) Uredbe [(EZ) br. 1225/2009] za trgovačka društva koja su bila uključena u uzorak [među kojima i tužitelj].
(37) Iz toga slijedi da je utvrđivanje MET‑a provedeno u pogledu sljedećih četiriju trgovačkih društava ili grupacija trgovačkih društava:
– Trgovačka društva u uzorku
– [...];
– [tužitelj] i [XSolarHK];
– [...].
– Trgovačko društvo koje podliježe individualnom ispitivanju:
– – [...].
(38) Komisija je tražila sve podatke koje je smatrala potrebnima i provjerila sve podatke dostavljene u zahtjevima za MET u poslovnim prostorijama dotičnih trgovačkih društava.
(39) U slučaju povezanih strana Komisija ispituje ispunjuje li grupacija povezanih trgovačkih društava uvjete za MET kao cjelina. Stoga se, u slučajevima gdje je u proizvodnju ili prodaju dotičnog proizvoda izravno ili neizravno uključeno i neko ovisno društvo ili bilo koje drugo trgovačko društvo povezano s podnositeljem zahtjeva iz [Kine], ispitivanje u vezi s MET‑om provodi za svako trgovačko društvo zasebno, kao i za grupaciju trgovačkih društava kao cjelinu.
(40) U skladu s tim ispitani su zahtjevi za MET četiriju proizvođača izvoznika (grupacija trgovačkih društava) koji se sastoje od jedanaest pravnih subjekata.
(41) Ispitnim je postupkom utvrđeno da ni jedan od četiriju proizvođača izvoznika (grupacija trgovačkih društava) koji su zatražili MET nije uspio dokazati da ispunjuje sve kriterije utvrđene u članku 2. stavku 7. točki (c) Uredbe [(EZ) br. 1225/2009].
(42) [...]
(43) [N]adalje, ni jedan od četiriju proizvođača izvoznika, bilo pojedinačno ili kao grupacija, nije uspio dokazati da ne podliježe značajnim poremećajima prenesenima iz prethodnog sustava bez tržišnog gospodarstva. U skladu s tim, ta trgovačka društva ili grupacije trgovačkih društava nisu ispunila kriterij 3. za MET. Točnije, sva četiri proizvođača izvoznika ili grupacije proizvođača izvoznika ostvarila su korist od povlaštenih poreznih režima.
(44) [...]
(45) Komisija je objavila rezultate ispitivanja u vezi s MET‑om dotičnim trgovačkim društvima, tijelima NRK‑a i podnositelju pritužbe i pozvala ih da dostave svoje komentare.
(46) Primljeni komentari nisu bili takve prirode da bi promijenili privremene nalaze Komisije. Nakon savjetovanja s državama članicama u skladu s člankom 2. stavkom 7. točkom (c) svi podnositelji zahtjeva 13. rujna 2013. pojedinačno su i službeno obaviješteni o konačnim odlukama Komisije u pogledu njihovih zasebnih zahtjeva za MET.
(47) Prema tome, ni jedan od četiriju proizvođača izvoznika ili grupacija proizvođača izvoznika iz [Kine] koji surađuju, a koji su zatražili MET nisu mogli dokazati da ispunjuju sve kriterije utvrđene člankom 2. stavkom 7. točkom (c) osnovne Uredbe, stoga su njihovi zahtjevi za MET odbijeni.“
Postupak i zahtjevi stranaka
19 Tužbom podnesenom tajništvu Općeg suda 7. kolovoza 2014. tužitelj je pokrenuo ovaj postupak.
20 U okviru pisanog dijela postupka, Komisija je, u odgovoru na repliku zatražila od Općeg suda da donese mjeru upravljanja postupkom primjenom članka 64. Poslovnika Općeg suda od 2. svibnja 1991., kako bi se tužitelju naložilo da dokaže da je ishodio suglasnost društva koje je bilo adresat dokumenta priloženog replici za njegovu dostavu, s obzirom na to da se, u nedostatku takvog sporazuma, taj dokument koji se odnosi na četvrti tužbeni razlog i kojim se navodi povreda prava na obranu, mora izdvojiti iz spisa.
21 Na temelju izvještaja suca izvjestitelja Opći sud odlučio je otvoriti usmeni dio postupka.
22 Primjenom članka 64. stavka 2. točke (a) Poslovnika od 2. svibnja 1991., Opći sud je postavio strankama pitanja na koja su morala pisano odgovoriti prije rasprave.
23 Stranke su na ta pitanja odgovorile u propisanim rokovima.
24 Dopisom upućenim tajništvu Općeg suda 8. rujna 2015. tužitelj je na temelju članka 85. stavka 3. Poslovnika Općeg suda podnio presliku priopćenja Komisije od 12. prosinca 1997. Vijeću i Europskom parlamentu koja se odnosi na postupanje prema državama koje nekada nisu imale tržišno gospodarstvo u antidampinškim postupcima i o prijedlogu uredbe Vijeća o izmjeni Uredbe (EZ) br. 384/96 o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske zajednice [COM(97) 677 final].
25 Istog dana, Opći sud je dostavio Komisiji, sukladno članku 85. stavku 4. Poslovnika, dokaz koji je podnio tužitelj ukazujući joj da se o odnosnom dokumentu može očitovati tijekom rasprave.
26 Na raspravi 9. rujna 2015. saslušana su izlaganja stranaka i njihovi odgovori na postavljena usmena pitanja Općeg suda.
27 Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:
– poništi pobijanu uredbu u dijelu koji se na njega odnosi;
– naloži Komisiji snošenje troškova.
28 Komisija od Općeg suda zahtijeva da:
– odbije tužbu;
– naloži tužitelju snošenje troškova.
Pravo
Zakašnjela dostava dokaza
29 Kao što je navedeno u točki 24. ove presude, tužitelj je dan uoči rasprave tajništvu Općeg suda podnio dokument kao novi dokaz.
30 Tijekom rasprave, Komisija je od Općeg suda zatražila da taj dokument ne ulaže u spis primjenom članka 85. stavka 3. Poslovnika.
31 U tom pogledu, treba podsjetiti da, prema odredbama članka 85. stavka 3. Poslovnika, samo „[i]znimno, glavne stranke mogu podnositi dokaze i stavljati dokazne prijedloge i prije zatvaranja usmenog dijela postupka ili prije odluke Općeg suda o neprovođenju usmenog dijela postupka, pod uvjetom da opravdaju kašnjenje u podnošenju takvih dokaza odnosno stavljanju dokaznih prijedloga“.
32 U ovom slučaju, tužitelj nije podnio nikakav dokaz kojim bi opravdao kašnjenje u iznošenju predmetnog dokumenta.
33 Međutim, u granicama spora koje su odredile stranke, sud Unije, premda mora odlučiti samo o zahtjevu stranaka, ne može biti obvezan samo argumentima koje su one istaknule u prilog svojim navodima jer u protivnom može biti prisiljen, od slučaja do slučaja, temeljiti svoju odluku na pogrešnim pravnim razmatranjima (vidjeti presudu od 5. listopada 2009., Komisija/Roodhuijzen, T‑58/08 P, Zb., EU:T:2009:385, t. 35. i navedenu sudsku praksu).
34 Posebno, u sporu između stranaka koji se tiče, kao u ovom slučaju, tumačenja i primjene odredbe prava Unije, na sudu Unije je da na činjenice koje su podnijele stranke primijeni sva pravna pravila relevantna za rješavanje spora. Naime, prema načelu iura novit curia, određivanje smisla propisa nije obuhvaćeno područjem primjene načela stranačke dispozicije spora (vidjeti presudu Komisija/Roodhuijzen, t. 33. supra, EU:T:2009:385, t. 36. i navedenu sudsku praksu).
35 Međutim, predmetni dokument predstavlja pripremni dokument za izmjenu zakonodavnog okvira koji se tada primjenjivao koji je temelj za Uredbu Vijeća (EZ) br. 1225/2009 od 30. studenoga 2009. o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske zajednice (SL L 343, str. 51., ispravak SL 2010., L 7, str. 22.,; SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 11., svezak 30. str. 202.; u daljnjem tekstu: osnovna uredba). Sud treba također treba uzeti u obzir i pravna pitanja za tumačenje, osobito povijesno, dosega članka 2. stavka 7. točke (c) trećeg podstavka osnovne uredbe.
36 Stoga, Komisijin zahtjev da se odnosni dokument ne uloži u spis treba odbiti.
Meritum
37 U prilog svojoj tužbi, tužitelj ističe četiri tužbena razloga, među kojima se prvi odnosi na povredu članka 2. stavka 7. točke (c) trećeg podstavka osnovne uredbe, te ističe da je Komisija pogrešno, u pobijanoj uredbi, smatrala da su njegovi troškovi proizvodnje i financijska situacija podlijegali značajnim poremećajima prenesenim iz prethodnog sustava bez tržišnog gospodarstva.
38 U tom pogledu, treba ponajprije podsjetiti da se, u skladu s člankom 2. stavkom 7. točkom (a) Osnovne uredbe, odstupanjem od osnovnog pravila iz točaka 1. do 6. istog članka, uobičajena vrijednost načelno utvrđuje na temelju cijene ili izračunane vrijednosti u nekoj trećoj zemlji tržišnoga gospodarstva. Cilj te odredbe je da se izbjegne uzimanje u obzir cijena i troškova koji vrijede u državi bez tržišnoga gospodarstva u slučajevima koji nisu rezultat uobičajenih sila koje djeluju na tržištu (vidjeti presudu od 19. srpnja 2012., Vijeće/Zhejiang Xinan Chemical Industrial Group, C‑337/09 P, Zb., EU:C:2012:471, t. 66. i navedenu sudsku praksu).
39 Međutim, prema članku 2. stavku 7. točki (b) osnovne uredbe, u slučaju antidampinških ispitnih postupaka u vezi s uvozom iz Kine, uobičajena vrijednost se utvrđuje sukladno članku 2. stavcima 1. do 6. osnovne uredbe, za određene proizvođače, ako se utvrdi, na temelju valjano potkrijepljenih zahtjeva jednog ili više proizvođača nad kojim se provodi ispitni postupak i u skladu s kriterijima i postupcima utvrđenima u istom stavku 7. točki (c), da za tog proizvođača, odnosno za te proizvođače, u odnosu na proizvodnju i prodaju dotičnog istovrsnog proizvoda prevladavaju uvjeti tržišnoga gospodarstva (vidjeti, u tom smislu, presudu Vijeće/Zhejiang Xinan Chemical Industrial Group, t. 38. supra, EU:C:2012:471, t. 67.).
40 Uvođenje članka 2. stavka 7. točaka (b) i (c) u osnovnu uredbu potaknuto je činjenicom da su poduzete reforme, osobito u Kini, temeljito izmijenile gospodarstvo te zemlje i dovele do pojave poduzetnika koji podliježu uvjetima tržišnog gospodarstva, tako da je ta zemlja odstupila od gospodarskog sustava koji je opravdavao sustavni pristup metodi analogne zemlje (presuda Vijeće/Zhejiang Xinan Chemical Industrial Group, t. 38. supra, EU:C:2012:471, t. 68.).
41 Međutim, s obzirom da, unatoč reformama, Kina ne predstavlja uvijek zemlju tržišnog gospodarstva na čiji izvoz se automatski primjenjuju pravila iz članka 2. stavka 1. do 6. osnovne uredbe, prema članku 7. točki (c) istog članka, na svakom je proizvođaču da dostavi dostatne dokaze, poput onih određenih u potonjoj odredbi, da posluje u uvjetima tržišnog gospodarstva (presuda Vijeće/Zhejiang Xinan Chemical Industrial Group, t. 38. supra, EU:C:2012:471, t. 69.).
42 U tu svrhu, teret dokaza je na proizvođaču koji želi koristiti status MET‑a na temelju članka 2. stavka 7. točke (b) osnovne uredbe. Isti stavak 7. točka (c) prvi podstavak predviđa da zahtjev koji podnese proizvođač mora sadržavati dostatne dokaze, poput onih određenih u potonjoj odredbi, da posluje u uvjetima tržišnog gospodarstva. Stoga, nije na institucijama Unije da dokazuju da proizvođač ne zadovoljava uvjete predviđene za korištenje tog statusa [presuda od 2. veljače 2012., Brosmann Footwear (HK) i dr./Vijeće, C‑249/10 P, Zb., EU:C:2012:53, t. 32.].
43 Nasuprot tomu, na Vijeću Europske unije i Europskoj komisiji je da ocijene jesu li dokazi koje je odnosni proizvođač dostavio dostatni kako bi dokazao da ispunjava uvjete iz članka 2. stavka 7. točke (c) osnovne uredbe kako bi mu se priznao status MET‑a dok je na sucu Unije provjera da ta ocjena nije zahvaćena očitom pogreškom [presude Brosmann Footwear (HK) i dr./Vijeće, t. 42. supra, EU:C:2012:53, t. 32. i Vijeće/Zhejiang Xinan Chemical Industrial Group, t. 38. supra, EU:C:2012:471, t. 70.].
44 U ovom slučaju, iz teksta dopisa Komisije od 22. kolovoza 2013., citiranog u točki 13. ove presude, dopisa Komisije od 13. rujna 2013., citiranog u točki 15. ove presude, uvodnih izjava 34. do 47. privremene uredbe, citiranih u točki 18. ove presude, na koje pobijana uredba upućuje u svojoj točki 34., čiji sadržaj je prenesen u točki 17. ove presude, proizlazi da je tužitelju Komisija odbila priznati status MET‑a samo iz razloga što nije utvrdila da on ispunjava uvjete iz članka 2. stavka 7. točke (c) osnovne uredbe.
45 Na temelju te odredbe, proizvođač mora podnijeti dostatne dokaze da djeluje u uvjetima tržišnog natjecanja, odnosno da „njegovi troškovi proizvodnje i financijska situacija nisu pod utjecajem značajnijih poremećaja iz prethodnog sustava netržišnog gospodarstva, osobito u vezi s amortizacijom imovine, ostalim otpisima, trgovinom razmjene i plaćanjima kompenzacijom dugovanja“.
46 Neovisno o slučajevima amortizacije imovine, ostalih otpisa, trgovine razmjene i plaćanja kompenzacijom dugovanja koji se u uredbi navode samo primjera radi, kao što proizlazi iz primjene pridjeva „osobito“, i koji za ovaj predmet u svakom slučaju nisu relevantni, predmetna odredba uspostavlja dvostruki kumulativni uvjet, koji se odnosi, s jedne strane, na postojanje značajnog poremećaja troškova proizvodnje i financijske situacije predmetnog poduzetnika i, s druge strane, na činjenice da su navedeni poremećaji preneseni iz prethodnog sustava bez tržišnog gospodarstva.
47 U ovom predmetu, tužitelj prigovara Komisiji da je nezakonito primijenila pobijanu uredbu smatrajući, osobito, da porezne olakšice koje je tužitelj koristio predstavljaju poremećaje [prenesene] iz sustava bez tržišnog gospodarstva u smislu članka 2. stavka 7. točke (c) trećeg podstavka osnovne uredbe.
48 U tom smislu, on ističe, u biti, da pojam „[prenesen]“ odražava dugotrajnost postojećeg elementa, kao što proizlazi iz razvoja pravnog okvira Unije, i da se navedene olakšice ne mogu smatrati da pripadaju sustavu u kojem je trgovina podložna potpunom ili gotovo potpunom monopolu i gdje unutarnje cijene određuje država, odnosno zemlja s državnom trgovinom.
49 Naprotiv, predmetne porezne olakšice nisu imale nikakve veze s centraliziranim i netržišnim sustavom gospodarstva jer su i u velikom broju tržišnih gospodarstava one uobičajene za privlačenje stranih investicija i poticanje određenih aktivnosti. To bi bio slučaj i s Unijom, osobito u odnosu na praksu Komisije u području državnih potpora u obliku poreznih poticaja, s time da je Komisija počinila očitu pogrešku u ocjeni jer je smatrala, u dopisu od 13. rujna 2013. da porezni sustav koji pogoduje određenim društvima ili određenim gospodarskim sektorima koja vlada smatra strateškima znači da taj porezni sustav ne pripada u tržišno gospodarstvo, već je i dalje uvelike pod značajnim utjecajem državnog planiranja.
50 Što se tiče povlaštenog fiskalnog sustava za društva sa stranim udjelima, tužitelj ističe da Kina želi privući strani kapital i investicije, što predstavlja sasvim legitiman cilj, koji dijele sve zemlje svijeta, uključujući većinu država članica Unije, među kojima su osobito Irska, Nizozemska i Belgija.
51 Prema Komisiji, tužiteljevi argumenti počivaju na posve doslovnom tumačenju članka 2. stavka 7. točke (c) trećeg podstavka osnovne uredbe, kao da se radi o klauzuli isključenja bilo kojeg elementa naslijeđenoga iz prijašnjih sustava, iako je cilj te odredbe uzeti u obzir, nijansiranim pristupom, tranziciju Kine prema tržišnom gospodarstvu.
52 Ponajprije smanjenu stopu poreza na dobit od 15 % umjesto 25 % za poduzeća visoke tehnologije diskrecijski dodjeljuje kineska administracija, koja mora uzeti u obzir dvanaesti petogodišnji plan na snazi u Kini, koji galvansku solarnu energiju smješta u sektor strateškog razvoja, te je ta smanjena stopa bila donesena u provedbi nacionalnog plana za srednjoročni i dugoročni razvoj znanosti i tehnologije (2006. – 2020.), tako da je Komisija osnovano smatrala da je ta porezna olakšica bila prenesena iz bivšeg sustava bez tržišnog gospodarstva.
53 Jednako vrijedi i za smanjenu stopu koja se primjenjuje na društva sa stranim udjelima.
54 Nadalje, Komisija tvrdi, u tom dvostrukom kontekstu, da svoju analizu nije zasnivala samo na činjenici da je tužitelj imao koristi od različitih poreznih olakšica, već više na nespornom elementu da je do tog povlaštenog tretmana došlo zbog određivanja tužitelja kao poduzetnika koji pripada sektoru visoke tehnologije te društva sa stranim udjelima.
55 Potpora koju su dodijelile kineske javne vlasti nije bila izraz horizontalne politike s ciljevima, među ostalim, poboljšanja okoliša, podrške regionalnom razvoju ili promicanju bilo kojeg drugog cilja u zajedničkom interesu u kontekstu tržišnog gospodarstva, već zapravo „utjelovljenje sustava netržišnog gospodarstva“.
56 Osim toga, pozivanje tužitelja na porezne politike država članica bilo bi u svakom slučaju pogrešno, s obzirom na to da se, iako određene države članice daju porezne olakšice za pojedine aktivnosti, te olakšice ne odnose uvijek na sav prihod odnosnih poduzeća i ne dodjeljuju se jedino iz razloga što je ulaganje strano.
57 Konačno, Komisija tvrdi, što se tiče smanjenja poreza na dobit prije oporezivanja poduzetnicima u sektoru visoke tehnologije i novih tehnologija, da se nije temeljila na činjenici da je ta mjera bila povezana s kineskim petogodišnjim planovima kako bi zaključila da tužitelj nije zadovoljio teret dokaza u odnosu na treći kriterij dodjele MET‑a. Međutim, činjenica da mjera potječe iz petogodišnjih planova bila je relevantan pokazatelj koji je, skupa s drugim elementima, kao što su status Kine kao zemlje bez tržišnog gospodarstva, privilegirani status sektora kojem tužitelj pripada, narav i doseg dotičnog poreznog sustava i nepostojanje dokaza o protivnom, doveo do zaključka da je narav tih sustava bila da izazovu poremećaje.
58 Tužitelj je zanemario bitnu razliku između podupiranja pojedinačne aktivnosti i podupiranja svih aktivnosti koje obavlja jedan poduzetnik koji pripada sektoru koji je država odlučila favorizirati u odnosu na sve druge sektore. Međutim, povoljan porezni tretman koji je koristio tužitelj ulazi u tu potonju kategoriju i ne nalazi se među mjerama koje se donose u tržišnom gospodarstvu.
59 U tom pogledu, prethodno treba podsjetiti da, u području zajedničke trgovinske politike, i osobito u području mjera trgovinske zaštite, institucije Unije imaju široke diskrecijske ovlasti zbog složenosti ekonomske i političke situacije koju trebaju ispitati. Sudski nadzor takve ocjene stoga mora biti ograničen na provjeru toga jesu li poštovana postupovna pravila, koliko su činjenice koje se koriste za donošenje sporne odluke materijalno točne, postoji li očita pogreška u ocjeni tih činjenica ili postoji li zlouporaba ovlasti. Isto je i s činjeničnim situacijama, pravne i političke vrste, koje se javljaju u dotičnoj državi i koje institucije Unije moraju ocijeniti kako bi utvrdile posluje li određeni izvoznik u tržišnim uvjetima bez veće intervencije države i može li stoga biti korisnik dodjele statusa MET‑a. Međutim, iako u području trgovinskih zaštitnih mjera, i posebno, antidampinških mjera, sudac Unije ne može intervenirati u ocjenu rezerviranu samo za tijela Unije, osim u slučajevima očite pogreške u ocjeni ili zlouporabe ovlasti, na njemu je ipak da se uvjeri da su institucije uzele u obzir sve relevantne okolnosti i da su ocijenile dokaze iz spisa sa svom dužnom pažnjom [vidjeti presudu od 18. rujna 2012., Since Hardware (Guangzhou)/Vijeće, T‑156/11, Zb., EU:T:2012:431, t. 182. i 184. te navedenu sudsku praksu].
60 U tom smislu, s obzirom na iznimku iz članka 2. stavka 7. točaka (b) i (c) osnovne uredbe, obveza uskog tumačenja ne dopušta institucijama tumačenje i primjenu te odredbe na način koji nije u skladu s tekstom i svrhom te odredbe (presuda Vijeće/Zhejiang Xinan Chemical Industrial Group, t. 38. supra, EU:C:2012:471, t. 93.).
61 U pogledu svih prethodnih razmatranja, pitanje koje Opći sud mora riješiti u okviru svoje ocjene prvog tužbenog razloga je to je li Komisija, kao što tvrdi tužitelj, počinila očitu pogrešku u ocjeni odbacujući argumente koje je on iznio kako bi dokazao da njegovi troškovi proizvodnje i financijska situacija nisu pod utjecajem nikakvog značajnog poremećaja tržišnog gospodarstva iz bivšeg sustava bez tržišnog gospodarstva radi ishođenja statusa MET‑a, unatoč predmetnim poreznim režimima koje je tužitelj koristio.
62 U tom pogledu, treba smatrati da je Komisijina ocjena očito pogrešna.
63 Naime, treba istaknuti da povlastice iz sustava bez tržišnog gospodarstva, u smislu članka 2. stavka 7. točke (c) trećeg podstavka osnovne uredbe ne mogu obuhvatiti bilo koju povlasticu koju su omogućila nadležna kineska tijela, bez dovođenja u pitanje korisnog učinka i ilustrativnog opsega primjera navedenih u toj odredbi.
64 Iz teksta članka 2. stavka 7. točke (c) trećeg podstavka osnovne uredbe proizlazi da poremećaji financijske situacije poduzetnika moraju biti [preneseni] iz prethodnog sustava bez tržišnog gospodarstva. Različite jezične verzije osnovne uredbe potvrđuju da pojam „[prenesen]“ – među ostalim „induit“ na francuskom, „carried over“ na engleskom, „infolge“ na njemačkom, „voortvloeien“ na nizozemskom i „derivanti“ na talijanskom ‐ znači da je prethodni sustav bez tržišnog gospodarstva morao izazvati ili dovesti do predmetnih poremećaja. Stoga, povlastice koje potječu od navodnih poremećaja ne mogu obuhvatiti bilo koju povlasticu koju su omogućila kineska nadležna tijela, već samo one koje proizlaze iz prethodnog sustava bez tržišnog gospodarstva.
65 Dakle, ne može se smatrati da su predmetne porezne olakšice prenesene iz prethodnog sustava bez tržišnog gospodarstva, u smislu da bi iz njega proizlazile ili bile njegova posljedica.
66 Naime, općepoznato je da i zemlje tržišnog gospodarstva također dodjeljuju porezne olakšice poduzetnicima u obliku oslobođenja od poreza tijekom određenog razdoblja ili smanjene porezne stope, kao što nadalje proizlazi iz sudske prakse Suda u području državnih potpora, osobito iz presuda od 29. siječnja 1998., Komisija/Italija (C–280/95, Zb., EU:C:1998:28, t. 2.), od 21. ožujka 2002., Španjolska/Komisija (C‑36/00, Zb., EU:C:2002:196, t. 4.), ili od 28. srpnja 2011., Diputación Foral de Vizcaya i dr./Komisija (C‑471/09 P do C‑473/09 P, EU:C:2011:521, t. 6.).
67 Argumenti koje je Komisija iznijela, koji se zasnivaju na iznimnom karakteru i dvojbenoj zakonitosti tih sustava u pogledu prava Unije, ne mogu dovesti u pitanje postojanje fiskalnih sustava sličnih predmetnim sustavima zbog činjenice da su usporedivi fiskalni sustavi usvojeni u kontekstu tržišnog gospodarstva. Naime, iako porezne olakšice, poput smanjene porezne stope, koje pretpostavljaju državnu intervenciju, mogu usmjeriti ponašanje poduzetnika u različitom smjeru od onoga koji proizlazi iz sila koje postoje u tržišnom gospodarstvu, treba ustvrditi da takve mjere postoje također i u zemljama tržišnog gospodarstva. Stoga, samo postojanje tih mjera nije dovoljno kako bi ih se kvalificiralo kao mjere prenesene iz sustava bez tržišnog gospodarstva.
68 Ova ocjena ne može biti dovedena u pitanje argumentima koje je Komisija istaknula u svojim pisanim očitovanjima i tijekom rasprave.
69 Ponajprije, argument o posrednoj povezanosti predmetnih poreznih olakšica s različitim provedbenim planovima u Kini pokazuje pretjerani formalizam, budući da opstajanje tih planova ne znači nužno da su navedeni sustavi preneseni iz prethodnog sustava bez tržišnog gospodarstva u Kini, osim ako bi se smatralo da su sve mjere donesene u Kini i vezane uz određeni plan prenesene iz prethodnog sustava bez tržišnog gospodarstva, što bi članak 2. stavak 7. točke (b) i (c) osnovne uredbe lišilo svakog korisnog učinka.
70 Nadalje, da bi se odbilo argument Komisije koji se odnosi na navodno nehorizontalni karakter predmetnih poreznih olakšica i navodno diskrecijski karakter njihova dodjeljivanja, dovoljno je navesti da je, tijekom rasprave, tužitelj jasno istaknuo da nadležna tijela nisu navedene povlastice dodjeljivala na diskrecijskoj osnovi, nego tek ako su bili ispunjeni objektivni uvjeti za dodjelu istih, odnosno ako je predmetni poduzetnik pripadao u sektor visoke tehnologije ili je njegov kapital stranoga podrijetla.
71 U svakom slučaju, iz članka 28. „Corporate income tax law of the Peoples’s Republic of China“ (Zakon Narodne Republike Kine o porezu na dohodak poduzeća) i članka 93. njegova provedbenog propisa proizlazi da se porezne olakšice koje su dodijeljene poduzetnicima koji pripadaju sektoru visokih tehnologija, kao što je tužitelj, što Komisija ne osporava, dodjeljuju samo ako su ispunjeni određeni objektivni kriteriji, odnosno, među ostalim, da predmetni poduzetnici djeluju u sektoru novih i naprednih tehnologija, da su nositelji prava intelektualnog vlasništva, da su njihovi proizvodi ili usluge obuhvaćeni područjem sektora visoke tehnologije koji država posebno podupire, da troškovi istraživanja i razvoja predstavljaju određeni postotak u ukupnim troškovima, da prihodi koje stvaraju ti proizvodi ili usluge dosežu određeni postotak u ukupnim prihodima i da broj njihovih tehničara predstavlja određeni postotak u ukupnom broju zaposlenih.
72 Isto tako, također iz članka 27. „Corporate income tax law of the Peoples’s Republic of China“ i članka 88. njegova provedbenog propisa proizlazi da se porezne olakšice dodijeljene poduzećima čiji kapital drže strani ulagači, kao što je i tužitelj, što Komisija ne osporava, dodjeljuju samo ako su ispunjeni određeni uvjeti, odnosno, među ostalim, da su predmetni poduzetnici aktivni u projektima zaštite okoliša u području energije ili u zaštiti vodnih resursa, kao što su tehnološke inovacije u cilju štednje energije i smanjenja određenih emisija.
73 Stoga, predmetne porezne olakšice su dodijeljene tužitelju zato što je pripadao u određenu kategoriju poduzetnika, a ne iz osobnih razloga na diskrecijskoj osnovi, što je Komisija priznala i na raspravi.
74 U tom pogledu, Komisijine tvrdnje da predmetni porezni sustavi ne slijede legitimne ciljeve kao što su zaštita okoliša, javno zdravlje ili regionalni razvoj, nisu uvjerljive.
75 Ne može se osporiti da potpora određenim sektorima aktivnosti, kao što su visoke tehnologije, koja se u danoj zemlji smatra strateškom, predstavlja legitimni cilj u tržišnom gospodarstvu, neovisno o pitanju zakonitosti odnosnih mjera u pogledu, osobito, prava Unije u području državnih potpora.
76 Također se ne može smatrati da je cilj privlačenja stranih ulaganja prenesen iz prethodnog sustava bez tržišnog gospodarstva, s obzirom na to da, s jedne strane, taj cilj slijedi i značajan broj zemalja koje pripadaju u tržišno gospodarstvo i, s druge strane, da se taj cilj doima, barem u teoriji, dijametralno suprotan od načina organizacije gospodarstva koji se temelji na ciljevima proizvodnje koje definiraju centralizirani planovi, što je karakteristika sustava bez tržišnog gospodarstva.
77 Konačno, argument Komisije prema kojem predmetne porezne olakšice nisu utjecale samo na troškove koji su neposredno povezani s ciljem koji se želi postići, već i na ukupan tužiteljev financijski rezultat te stoga i na njegovu sveukupnu financijsku situaciju, se također ne može prihvatiti.
78 Naime, takav argument, čak i da je utemeljen, može biti smisleno iznesen samo u pogledu važnosti poremećaja troškova proizvodnje i financijske situacije tužitelja u smislu članka 2. stavka 7. točke (c) trećeg podstavka osnovne uredbe, ali ne kako bi se smatralo da je navedeni poremećaj prenesen iz prethodnog sustava bez tržišnog gospodarstva, u ovom slučaju kineskog, u smislu te iste odredbe.
79 Slijedom navedenog, treba zaključiti da je Komisija počinila očitu pogrešku u ocjeni smatrajući, unatoč dokazima koje je u tu svrhu iznio tužitelj, da su tužiteljevi troškovi proizvodnje i financijska situacija pod utjecajem značajnih poremećaja iz prethodnog sustava bez tržišnog gospodarstva, kako bi mu odbila priznati status MET‑a.
80 Stoga pobijanu uredbu treba poništiti u pogledu tužitelja, pri čemu nije potrebno ispitati tri preostala razloga u prilog tužbi ni, stoga, odlučiti o zahtjevu Komisije za provedbu mjera upravljanja postupkom, s obzirom na to da je taj zahtjev isključivo povezan s ispitivanjem četvrtog tužbenog razloga.
Troškovi
81 Sukladno članku 134. stavku 1. Poslovnika, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove. Budući da Komisija nije uspjela u postupku, istoj valja naložiti da, osim vlastitih troškova, snosi troškove tužitelja, sukladno njegovu zahtjevu.
Slijedom navedenoga,
OPĆI SUD (četvrto vijeće),
proglašava i presuđuje:
1. Provedbena uredba Komisije (EU) br. 470/2014 оd 13. svibnja 2014. o uvođenju konačne antidampinške pristojbe i konačnoj naplati privremene pristojbe na uvoz solarnog stakla podrijetlom iz Narodne Republike Kine poništava se u odnosu na Xinyi PV Products (Anhui) Holdings Ltd.
2. Europskoj komisiji nalaže se snošenje troškova.
Proglašeno na javnoj raspravi u Luxembourgu 16. ožujka 2016.
Potpisi