Predmet T‑585/14

Republika Slovenija

protiv

Europske komisije

„Tužba za poništenje – Vlastita sredstva Unije – Financijska odgovornost država članica – Obveza uplate Komisiji iznosa koji odgovara gubitku vlastitih sredstava – Komisijin dopis – Akt koji se ne može pobijati – Nedopuštenost“

Sažetak – Rješenje Općeg suda (treće prošireno vijeće) od 14. rujna 2015.

1.      Tužba za poništenje – Akti koji se mogu pobijati – Pojam – Akti koji proizvode obvezujuće pravne učinke – Komisijin dopis kojim se državu članicu neformalno poziva da tradicionalna vlastita sredstva stavi na raspolaganje proračunu Unije – Isključenje – Dopis koji ne proizvodi obvezujuće pravne učinke – Nedopuštenost tužbe

(čl. 258. i 263. UFEU‑a; Uredba Vijeća br. 1150/2000; Odluka Vijeća 2007/436)

2.      Vlastita sredstva Europske unije – Utvrđivanje i stavljanje na raspolaganje od strane država članica – Odgovornosti država članica – Doseg

(Uredba VIjeća br. 1150/2000, čl. 2. st. 1., čl. 9. st. 1. i čl. 17. st. 1. i 2.; Odluka Vijeća 2007/436, čl. 2. st.1. t. (a), i čl. 8. st. 1.)

1.      U okviru tužbe za poništenje koju je podnijela država članica ili institucija, smatraju se aktima koji se mogu pobijati u smislu članka 263. UFEU‑a sve odredbe koje donose institucije, bez obzira na njihov oblik, čiji je cilj proizvesti obvezujuće pravne učinke.

Međutim, to nije slučaj s dopisom u kojem Komisija neformalno poziva državu članicu da tradicionalna vlastita sredstva stavi na raspolaganje proračunu Unije Naime, primjena odredaba Unije o stavljanju na raspolaganje vlastitih sredstava spada u odgovornost država članica. Nijedna od odredaba Odluke 2007/436 o sustavu vlastitih sredstava Europskih zajednica i Uredbe br. 1150/2000 o izmjeni Odluke 2007/436, donesenih u tom području, ne dodjeljuje Komisiji nadležnost za donošenje odluke o njihovu tumačenju Osim toga, Komisija ne može dovoditi u pitanje isključivu nadležnost Suda da odlučuje o sukladnosti postupanja države članice s Uredbom br. 1150/2000. Naime, Komisija ima samo mogućnost, koja joj je uvijek na raspolaganju, da izrazi svoje mišljenje, koje ni u kojem slučaju ne obvezuje nacionalne vlasti.

Osim toga, s obzirom na to da je jedini cilj predsudske faze postupka zbog povrede obveze iz članka 258. UFEU‑a omogućiti državi članici da se dobrovoljno uskladi sa zahtjevima Ugovora ili, gdje je to primjenjivo, da joj dade priliku da opravda svoje stajalište – nijedan od akata koje donosi Komisija u tom kontekstu, uključujući dopis kojim ta institucija neformalno poziva državu članicu da tradicionalna vlastita sredstva stavi na raspolaganje proračunu Unije, nije obvezujući.

(t. 25., 34., 38., 40., 43., 46. i 48.)

2.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 29.‑35.)