PRESUDA OPĆEG SUDA (deseto prošireno vijeće)

20. prosinca 2023.(*)

„Tržišno natjecanje – Zabranjeni sporazumi – Sektor kamatnih izvedenica denominiranih u eurima – Odluka kojom se utvrđuje povreda članka 101. UFEU‑a i članka 53. Sporazuma o EGP‑u – Manipulacija referentnim međubankovnim stopama Euribora – Razmjena povjerljivih informacija – Ograničenje tržišnog natjecanja s obzirom na cilj – Jedinstvena i trajna povreda – ‚Hibridni’ postupak koji je raspodijeljen tijekom određenog vremenskog razdoblja – Pretpostavka nedužnosti – Nepristranost – Novčane kazne – Osnovni iznos – Vrijednost prihoda od prodaje – Članak 23. stavci 2. i 3. Uredbe (EZ) br. 1/2003 – Obveza obrazlaganja – Odluka o izmjeni kojom se dopunjuje obrazloženje – Jednako postupanje – Neograničena nadležnost”

U predmetu T‑113/17,

Crédit agricole SA, sa sjedištem u Montrougeu (Francuska),

Crédit agricole Corporate and Investment Bank, sa sjedištem u Montrougeu,

koje zastupaju J.-P. Tran Thiet, M. Powell i J. Jourdan, odvjetnici,

tužitelji,

protiv

Europske komisije, koju zastupaju M. Farley i T. Baumé, u svojstvu agenata, uz asistenciju N. Coutrelis, odvjetnice,

tuženik,

OPĆI SUD (deseto prošireno vijeće),

u sastavu, tijekom vijećanja: S. Papasavvas, predsjednik, A. Kornezov, E. Buttigieg (izvjestitelj), K. Kowalik‑Bańczyk i G. Hesse, suci,

tajnik: L. Ramette, administrator,

uzimajući u obzir pisani dio postupka, između ostalog:

–        odluke od 8. lipnja 2019. i 30. ožujka 2021. o prekidu postupka na temelju članka 69. točke (d) Poslovnika Općeg suda,

–        podnesak kojim se vrši prilagodba koji su tužitelji podnijeli tajništvu Općeg suda 8. rujna 2021. i Komisijina očitovanja o tom podnesku podnesena tajništvu Općeg suda 19. studenoga 2021.,

nakon rasprave održane 17. ožujka 2022.,

uzimajući u obzir presudu od 12. siječnja 2023., HSBC Holdings i dr./Komisija (C‑883/19 P, EU:C:2023:11), i očitovanja stranaka koja se na nju odnose,

donosi sljedeću

Presudu(1)

1        Svojom tužbom na temelju članka 263. UFEU‑a, tužitelji, Crédit agricole SA i Crédit agricole Corporate and Investment Bank (u daljnjem tekstu: CACIB) (u daljnjem tekstu zajedno: Crédit agricole), zahtijevaju, s jedne strane, djelomično poništenje Odluke Komisije C(2016) 8530 final od 7. prosinca 2016. u vezi s postupkom primjene članka 101. UFEU‑a i članka 53. Sporazuma o EGP‑u [predmet AT.39914 – Kamatne izvedenice u eurima (EIRD)] (u daljnjem tekstu: pobijana odluka), i, s druge strane, podredno, smanjenje iznosa novčane kazne koja im je izrečena tom odlukom. Osim toga, oni zahtijevaju poništenje Odluke Komisije C(2021) 4610 final od 28. lipnja 2021. o izmjeni pobijane odluke (u daljnjem tekstu: odluka o izmjeni) ili, podredno, presudu prema kojoj potonja odluka nije mogla otkloniti manjkavo obrazloženje pobijane odluke.

I.      Okolnosti spora

[omissis]

A.      Činjenice iz razdoblja nakon podnošenja ove tužbe

21      Presudom od 24. rujna 2019., HSBC Holdings i dr./Komisija (T‑105/17, EU:T:2019:675), Opći je sud poništio članak 2. točku (b) pobijane odluke – kojom je Komisija izrekla novčanu kaznu društvu HSBC – zbog toga što Komisija nije dovoljno pravno obrazložila razloge kojima je jedinstveni faktor smanjenja primijenjen na primitke u gotovini predmetnih poduzetnika radi izračuna novčanih kazni koje su im izrečene (u daljnjem tekstu: faktor smanjenja) bio određen na 98,849 %, a ne možda u većem iznosu, te je u preostalom dijelu odbio tužbu.

22      Dopisom od 24. veljače 2021. Komisija je obavijestila tužitelje i društvo JP Morgan o svojoj namjeri da izmijeni pobijanu odluku s obzirom na presudu od 24. rujna 2019., HSBC Holdings i dr./Komisija (T‑105/17, EU:T:2019:675). Istim dopisom i dopisom od 16. travnja 2021. Komisija je svim adresatima pobijane odluke pružila dodatne informacije i objašnjenja o razlozima zbog kojih je razinu faktora smanjenja utvrdila na 98,849 %. Tužitelji su 7. svibnja 2021. podnijeli svoja očitovanja o tome.

23      Komisija je 28. lipnja 2021. donijela odluku o izmjeni. Smatrala je da je, s obzirom na to da je faktor smanjenja u pobijanoj odluci bio istovjetan za sve njezine adresate, vjerojatno da će Opći sud smatrati da se rasuđivanje iz presude od 24. rujna 2019., HSBC Holdings i dr./Komisija (T‑105/17, EU:T:2019:675), koje se odnosi na nedostatnost obrazloženja određivanja tog faktora smanjenja, može primijeniti na novčane kazne izrečene tužiteljima i njezinu drugom adresatu, i da je stoga bilo u interesu načela dobre uprave ispraviti pogreške koje je Opći sud utvrdio u toj presudi i izmijeniti pobijanu odluku u odnosu na tužitelje i njezina drugog adresata tako da se dopuni obrazloženje koje se odnosi na određivanje faktora smanjenja.

24      Presudom od 12. siječnja 2023. HSBC Holdings i dr./Komisija (C‑883/19 P, EU:C:2023:11), s jedne strane, Sud je ukinuo presudu od 24. rujna 2019., HSBC Holdings i dr./Komisija (T‑105/17, EU:T:2019:675), u dijelu u kojem je njome odbijen glavni zahtjev za poništenje članka 1. pobijane odluke i podredni zahtjev za poništenje njezina članka 1. točke (b). S druge strane, odlučujući o tužbi koju je društvo HSBC podnijelo u predmetu T‑105/17, u dijelu u kojem se odnosila na poništenje članka 1. pobijane odluke i, podredno, članka 1. točke (b) te odluke, Sud ju je odbio.

II.    Zahtjevi stranaka

25      Tužitelji od Općeg suda zahtijevaju da:

–        primarno, poništi članak 1. točku (a) kao i članak 2. točku (a) pobijane odluke;

–        podredno, znatno smanji, u okviru svoje neograničene nadležnosti, iznos novčane kazne koja im je izrečena člankom 2. točkom (a) pobijane odluke;

–        dodatno, poništi odluke službenika za usmene rasprave od 2. listopada 2014., 4. ožujka 2015., 27. ožujka 2015., 29. srpnja 2015. i 16. rujna 2016., te, posljedično, poništi članak 1. točku (a) i članak 2. točku (a) pobijane odluke;

–        poništi odluku o izmjeni ili, podredno, utvrdi da se njome ne može ispraviti manjkavo obrazloženje pobijane odluke i poništi članak 2. točku (a) pobijane odluke, kako je izmijenjena;

–        naloži Komisiji snošenje troškova.

[omissis]

III. Pravo

[omissis]

A.      Zahtjev za poništenje članka 1. točke (a) pobijane odluke i članka 2. točke (a) navedene odluke u mjeri u kojoj se potonji zahtjev temelji na povredi prava obrane zbog odbijanja pristupa spisu

[omissis]

1.      Odvijanje upravnog postupka koji je doveo do donošenja pobijane odluke (prvi i drugi tužbeni razlog i treći dio devetog tužbenog razloga)

[omissis]

a)      Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi prava na pristup sudu, načela dobre uprave, prava obrane i načela kontradiktornosti

[omissis]

1)      Odbijanje davanja odgovora na pitanja koja su tužitelji postavili na saslušanju

52      U okviru drugog prigovora prvog tužbenog razloga tužitelji tvrde da je Komisija povrijedila njihova prava obrane i načelo kontradiktornosti time što je odbila odgovoriti na određena pitanja koja su joj uputili tijekom saslušanja.

[omissis]

57      Naposljetku, valja također podsjetiti na to da je cilj saslušanja koje provodi službenik za usmene rasprave, koje je dio jamstava na temelju prava na saslušanje u okviru upravnog postupka koji Komisija provodi u skladu s člankom 101. UFEU‑a, dati mogućnost, osobito adresatima obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama, da razviju svoje stajalište o Komisijinim preliminarnim utvrđenjima, kao što to u biti proizlazi iz članka 12. Uredbe br. 773/2004 i članka 10. stavka 4. Odluke br. 2011/695/EU predsjednika Europske komisije od 13. listopada 2011. o funkciji i opisu posla službenika za usmene rasprave u određenim postupcima tržišnog natjecanja (SL 2011., L 275, str. 29.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 4., str. 295.). Točno je da, u skladu s člankom 14. stavkom 7. Uredbe br. 773/2004 i člankom 12. stavkom 3. Odluke br. 2011/695, službenik za usmene rasprave može dopustiti, među ostalim strankama kojima je upućena obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama, postavljanje pitanja tijekom saslušanja. Međutim, riječ je o mogućnosti s obzirom na to da je glavni cilj saslušanja dati priliku, osobito adresatima obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku, da iznesu svoju argumentaciju, kao što je to u ovom slučaju istaknuo službenik za saslušanja tijekom saslušanja društva Crédit agricole.

58      Osim toga, valja istaknuti da su se predmetna pitanja, koja su tužitelji uputili Komisiji, odnosila, kao što to oni ističu, na navodne proturječnosti u načinima izračuna predviđene kazne.

59      U tom pogledu, Komisija pravilno upućuje na okolnost prema kojoj načelo kontradiktornosti i poštovanje prava obrane ne zahtijevaju od nje da u stadiju upravnog postupka pruži pojašnjenja o načinu na koji namjerava provesti kriterije koji se odnose na težinu i trajanje povrede radi određivanja iznosa novčanih kazni.

60      Iz toga slijedi da, iako adresat obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku može iznijeti, osobito na saslušanju, sve argumente koje smatra relevantnima kako bi skrenuo pozornost Komisije na postojanje određenih proturječja u odgovorima drugih stranaka na zahtjeve za pružanje informacija, koji mogu utjecati na odluku koju će Komisija donijeti u odnosu na njega, ili predložiti Komisiji da nastavi svoju istragu kako bi se osiguralo poštovanje načela jednakog postupanja u odnosu na njega, jamstvo poštovanja prava obrane ne nalaže Komisiji da u fazi saslušanja odgovori na takve argumente ili pitanja stranaka.

[omissis]

b)      Povreda prava obrane zbog odbijanja pristupa spisu (četvrti dio drugog tužbenog razloga i treći dio devetog tužbenog razloga)

[omissis]

1)      Zahtjev za pristup dokumentima o vrijednosti prihoda od prodaje

171    Valja istaknuti da je, slijedom zahtjeva društva Crédit agricole kojim se traži pristup podacima o vrijednosti prihoda od prodaje koje su Komisiji podnijele druge stranke i onima koji se odnose na metode koje su one koristile radi njihova podnošenja, službenik za usmene rasprave u svojoj odluci od 2. listopada 2014. uspostavio sustav mješovitog pristupa dajući tužiteljima izravan pristup određenim podacima i njihovim vanjskim savjetnicima mogućnost uvida u povjerljive verzije predmetnih dokumenata u skladu s postupkom pristupa podatkovnoj prostoriji („data room”) (uvodna izjava 101. pobijane odluke). Još jedna podatkovna prostorija uspostavljena je nakon što je Komisija donijela Odluku o ispravku u pogledu društva Société générale, uzimajući u obzir ispravljene financijske podatke koje je ono dostavilo (uvodna izjava 106. pobijane odluke). Osim toga, službenik za usmene rasprave odobrio im je širi izravan pristup određenim podacima na koje se odnose zahtjevi tužiteljâ u svojim odlukama od 4. ožujka 2015. i svojoj intervenciji od 25. ožujka 2015., kako je navedena u njegovoj odluci od 27. ožujka 2015.

172    U okviru četvrtog dijela drugog tužbenog razloga i trećeg dijela devetog tužbenog razloga, tužitelji tvrde da je Komisija, time što im je naložila obvezujuće načine pristupa predmetnim dokumentima putem podatkovne prostorije i time što je odbila izravan pristup svim tim informacijama, koje se više ne mogu kvalificirati kao osjetljive, povrijedila njihova prava obrane.

173    Najprije valja odbiti prigovor u okviru kojeg tužitelji osporavaju postupak uvida u spis putem podatkovne prostorije.

174    U tom pogledu valja podsjetiti na to da je Komisija, primjenom načela zaštite poslovne tajne, koje je opće načelo prava Unije i koje je konkretizirano osobito u članku 339. UFEU‑a, dužna ne odati konkurentima privatnog subjekta povjerljive informacije koje je on pružio (vidjeti u tom smislu presudu od 15. srpnja 2021., Komisija/Landesbank Baden‑Württemberg i CRU, C‑584/20 P i C‑621/20 P, EU:C:2021:601, t. 109. i navedenu sudsku praksu). Što se tiče prava na uvid u spis istrage u području tržišnog natjecanja, iz članka 15. stavka 2. Uredbe br. 773/2004 proizlazi da se ono ne odnosi na poslovne tajne i druge povjerljive informacije. Međutim, u određenim okolnostima, nužnost zaštite prava obrane stranaka mora biti u skladu s Komisijinom obvezom da zaštiti povjerljive informacije koje se nalaze u spisu istrage u području tržišnog natjecanja, a koje potječu od drugih stranaka, kao što to u biti proizlazi iz članka 27. stavka 2. treće rečenice Uredbe br. 1/2003 i članka 15. stavka 3. Uredbe br. 773/2004 (vidjeti također, u tom smislu, točku 24. obavijesti Komisije o pravilima uvida u spis Komisije).

175    Iz toga slijedi da je u okolnostima poput onih o kojima je riječ u ovom slučaju postupak pristupa podatkovnoj prostoriji prikladno sredstvo za pomirenje legitimnih interesa koje je Komisija bila dužna zaštititi, odnosno, s jedne strane, interesa povjerljivosti na koje su se mogle pozvati banke koje su dostavile informacije kojima su tužitelji zatražili pristup i, s druge strane, prava obrane potonjih, kao što je to u biti istaknuo službenik za usmene rasprave u svojim odlukama od 2. listopada 2014. i od 16. rujna 2016.

176    Međutim, tužitelji osporavaju da predmetne informacije i dalje moraju biti obuhvaćene povjerljivošću s obzirom na njihovu starost i ograničen karakter koji ne omogućuju identifikaciju eventualnih povjerljivih informacija, kao što je identitet klijenata. Oni stoga smatraju da su se te informacije mogle otkriti izravno društvu Crédit agricole, što bi, suprotno pristupu odobrenom samo vanjskim savjetnicima u podatkovnoj prostoriji, jamčilo djelotvorno ostvarivanje prava obrane.

177    U tom pogledu, kao prvo, iz sudske prakse na koju se u tom pogledu pozivaju tužitelji proizlazi da informacije koje su bile tajne ili povjerljive, ali koje su stare pet godina ili više, zbog proteka vremena načelno treba smatrati povijesnima te da stoga prestaju biti tajne ili povjerljive, osim ako, iznimno, strana koja se poziva na tajnost ili povjerljivost dokaže da, unatoč njihovoj starosti, te informacije i dalje predstavljaju ključne elemente njezina poslovnog položaja ili poslovnih položaja predmetnih trećih osoba (presuda od 14. ožujka 2017., Evonik Degussa/Komisija, C‑162/15 P, EU:C:2017:205, t. 64.).

178    U svojoj odluci od 16. rujna 2016. službenik za usmene rasprave uzeo je u obzir sličan argument društva Crédit agricole iznesen tijekom upravnog postupka. On je u biti smatrao da predmetni podaci zbog svoje prirode nisu izgubili svoj povjerljivi karakter unatoč starosti. Naime, prema mišljenju službenika za usmene rasprave, složenost, posebnost i obujam tih podataka bili su takvi da nisu bili slični običnim prihodima dotičnih banaka. Uzimajući u obzir tu prirodu predmetnih podataka, službenik za usmene rasprave pravilno je mogao utvrditi da protek vremena nije sam po sebi mogao u dovoljnoj mjeri umanjiti rizik ozbiljnog ugrožavanja legitimnih interesa tih banaka ako bi te informacije bile izravno otkrivene stručnjacima u društvu Crédit agricole.

179    Osim toga, valja podsjetiti na to, poput Komisije, da je pravo na obranu predmetnih poduzetnika pred Komisijom u pogledu određivanja iznosa novčane kazne zajamčeno mogućnošću da oni iznesu svoja očitovanja o trajanju, težini i protutržišnoj prirodi djela koja im se stavljaju na teret, međutim pravo na obranu ne zahtijeva da ta mogućnost obuhvaća način na koji Komisija namjerava upotrijebiti obvezna mjerila težine i trajanja povrede za takvo određivanje (vidjeti presudu od 28. lipnja 2005., Dansk Rørindustri i dr./Komisija, C‑189/02 P, C‑202/02 P, C‑205/02 P do C‑208/02 P i C‑213/02 P, EU:C:2005:408, t. 428. i 439. i navedenu sudsku praksu). Taj element treba uzeti u obzir prilikom odvagivanja interesa drugih stranaka u pogledu povjerljivosti određenih podataka koje su one podnijele radi određivanja iznosa novčane kazne koja se na njih odnosi, kao što su u ovom slučaju podaci koji omogućuju izračun vrijednosti prihoda od prodaje, s pravima obrane drugih stranaka, kao što je to u biti istaknuo službenik za usmene rasprave u svojim odlukama od 4. ožujka 2015. i od 16. rujna 2016.

180    Tužitelji ne iznose nijedan argument kojim bi dokazali da je stvarno ostvarivanje njihovih prava obrane trebalo u ovom slučaju prevladati nad zakonitim interesima povjerljivosti na koje se mogu pozvati druge banke u vezi s predmetnim informacijama. Stoga nisu dokazali da su zaključci službenika za usmene rasprave iz njegovih odluka od 2. listopada 2014., 4. i 27. ožujka 2015. te od 16. rujna 2016., navedeni u točkama 171., 178. i 179. ove presude, bili pogrešni.

[omissis]

2.      Postojanje protupravnog ponašanja koje se može pripisati tužiteljima (treći, četvrti i osmi tužbeni razlog)

[omissis]

a)      Treći tužbeni razlog, koji se odnosi na sudjelovanje društva Crédit agricole u ponašanjima koja se odnose na manipulacije Euriborom

[omissis]

1)      Osporavanje sudjelovanja društva Crédit agricole u manipulativnim praksama stopom Euribora

[omissis]

213    U tom pogledu valja istaknuti da iz razmjena informacija među trgovcima istaknutih u pobijanoj odluci, kako je sažeta u točkama 203. do 210. ove presude, proizlazi da je Komisija raspolagala elementima na temelju kojih se može utvrditi sudjelovanje trgovaca društva Crédit agricole u razmjenama informacija koje se odnose na manipulaciju stopom Euribora.

214    Naime, kao prvo, tijekom rasprave od 1. ožujka 2007. trgovac društva Crédit agricole preuzeo je inicijativu da od Barclaysova trgovca zatraži dostavu podataka od njegove banke odboru za Euribor u smislu njegova interesa („zainteresirani smo da visoko poraste”, što je potonji prihvatio učiniti („u redu, reći ću im”).

215    Drugo, tijekom razgovora od 16. listopada, 13. studenoga i 5. prosinca 2006. te 16. i 19. ožujka 2007., Barclaysov trgovac zatražio je od trgovca iz društva Crédit Agricole da zatraži dostavu podataka u određenom smjeru od riznice njegove banke, što je potonji pristao učiniti ili čak izvijestio da je učinio navodeći kontribucijsku maržu koju je predložila ili odredila riznica (vidjeti razmjenu informacija od 16. listopada 2006. u 7 sati i 33 minute („reći ću im da pokušaju 3.36”) i u 7 sati i 46 minuta („doprinijet će 3.36”) od 13. studenoga 2006. („ok, nema prob[lema], nemam, učinit ću to”, zatim „rekao sam im da stave trideset sedam”), od 16. ožujka 2007. u 14 sati i 6 minuta („Rekao sam joj da bismo htjeli da bude niže. Rekla je ok, zabilježit ću”), a 19. ožujka 2007. u 14 sati i 24 minute („Da, rekao sam im nešto, htjeli su staviti 91, […] rekli su mi,ok...vidjet ćemo što možemo učiniti’”)).

216    Kao treće, iz razmjene informacija od 16. studenoga 2006. nedvojbeno proizlazi da su si trgovci društava Barclays i Crédit agricole međusobno priopćili preferencije u pogledu razine fiksinga Euribora-3M od tog dana i njihovih povezanih pozicija u trgovanju. Takva je komunikacija napravljena s ciljem provjere jesu li njihovi interesi usklađeni kako bi se, prema potrebi, nastavilo njihovo usklađivanje kojim se nastoji utjecati na dostave podataka njihovih banaka za Euribor u smislu tih interesa. To potvrđuje činjenica da je Barclaysov trgovac izrazio svoje žaljenje zbog činjenice da su njegovi interesi i interesi trgovca društva Crédit agricole u pogledu razine fiksinga bili suprotni. Međutim, naveo je trgovcu društva Crédit agricole da će „provjeri[ti]” nakon što ga je ispitao o razini stope Euribora koja bi mu odgovarala.

217    Kao četvrto, tijekom telefonskog razgovora od 14. veljače 2007. Barclaysov trgovac obavijestio je trgovca društva Crédit agricole o bitnim elementima manipulacije predviđene 19. ožujka 2007. Osim toga, iz razmjene informacija od 16. ožujka 2007. proizlazi da je trgovac društva Crédit agricole bio spreman koristiti se tom manipulacijom potvrđujući da se njegov interes za fiksing Euribora-3M tog dana podudarao s interesom Barclaysovog trgovca („svima nam je u interesu da bude nizak”, „to je svakako i u našem interesu”) i potvrđujući potonjem, pri razmjeni informacija od 19. ožujka 2007., da je također dobio određeni novčani iznos zahvaljujući tom utvrđivanju („zahvaljujući tomu zaradi[o] sam 156 000 eura”).

218    Kao peto, nakon isteka dostava podataka, trgovci su se zahvalili jedni drugima na uzajamnoj uključenosti u ponašanja o kojima je riječ i čestitali jedni drugima na uspjehu svojih planova (vidi, posebno, razmjenu informacija od 19. ožujka 2007.) slijedeći tako očekivani rezultat ili učinke svojih usklađenih radnji.

219    Sudjelovanje trgovaca društva Crédit agricole u ponašanjima čiji je cilj manipuliranje stopom Euribora nije dovedeno u pitanje argumentima tužiteljâ.

220    Kao prvo, tužitelji tvrde da nije dokazano da je trgovac društva Crédit agricole stvarno kontaktirao svoju riznicu kako bi postupio u skladu s obećanjem danim svojem sugovorniku i da mu je mogao lagati izjavivši da je to učinio. Sudjelovanje društva Crédit agricole u ponašanjima koja se odnose na manipulaciju referentnim stopama nije utvrđeno, u nedostatku dokaza o stvarnoj uključenosti njihovog odjela riznice u navedenim ponašanjima.

221    U tom pogledu najprije valja istaknuti da se, kao što to u biti tvrdi Komisija, protutržišna ponašanja koja se stavljaju na teret društvu Crédit agricole ne sastoje od manipulacije Euriborom kao takvim, nego od razmjena informacija među trgovcima koje odražavaju njihovu namjeru da utječu na podatke koje dostavljaju njihove banke odboru za Euribor u smislu njihovih vlastitih interesa. Naime, kao što to proizlazi iz uvodne izjave 113. točaka (a) do (f), uvodne izjave 358. točaka (a) do (f) i uvodne izjave 392. točaka (a) do (f) pobijane odluke, sažetih u točki 15. ove presude, te su se razmjene informacija odnosile na preferencije za visinu stope Euribora, ponekad popraćene priopćavanjem pozicija u trgovanju, mogućnošću usklađivanja pozicija u trgovanju i dostava podataka za Euribor, obećanja uključenog trgovca da će kontaktirati osobu odgovornu za dostavu podataka za Euribor u svojoj banci kako bi od nje zatražio dostavu podataka u određenom smjeru ili na određenoj razini i izvješće o njezinu odgovoru.

222    Međutim, razmjene informacija između trgovaca jasno otkrivaju priopćavanje preferencija stopa, povezanih pozicija u trgovanju i ponude ili namjere trgovaca društva Crédit agricole da utječu na dostavu podataka svoje banke.

223    U tom pogledu, iz ustaljene sudske prakse proizlazi da sudjelovanje poduzetnika na protutržišnom sastanku stvara pretpostavku o nezakonitosti toga sudjelovanja koju taj poduzetnik treba opovrgnuti dokazom o javnom distanciranju, kojega ostali sudionici zabranjenog sporazuma moraju percipirati kao takvog (vidjeti u tom smislu presude od 7. siječnja 2004., Aalborg Portland i dr./Komisija, C‑204/00 P, C‑205/00 P, C‑211/00 P, C‑213/00 P, C‑217/00 P i C‑219/00 P, EU:C:2004:6, t. 81. i 82. i navedenu sudsku praksu i od 3. svibnja 2012., Comap/Komisija, C‑290/11 P, neobjavljenu, EU:C:2012:271, t. 74. do 76. i navedenu sudsku praksu). Razlog koji stoji iza tog pravnog načela jest taj da je poduzetnik, sudjelujući na spomenutom sastanku a da se nije javno distancirao od njegova sadržaja, naveo druge sudionike da pomisle da je prihvatio cilj tog sastanka i da će postupiti u skladu s njime (vidjeti u tom smislu presude od 7. siječnja 2004., Aalborg Portland i dr./Komisija, C‑204/00 P, C‑205/00 P, C‑211/00 P, C‑213/00 P, C‑217/00 P i C‑219/00 P, EU:C:2004:6, t. 82., i od 25. siječnja 2007., Sumitomo Metal Industries i Nippon Steel/Komisija, C‑403/04 P i C‑405/04 P, EU:C:2007:52, t. 48.).

224    U ovom slučaju, iz razmjene informacija koju je Komisija utvrdila, kako je sažeta u točkama 214. i 218. ove presude, proizlazi da je trgovac društva Crédit agricole u jednoj prilici podnio zahtjev za dostavu podataka odboru za Euribor u skladu sa svojim interesom i radi manipulacije tom stopom te da je u drugim prilikama, umjesto da se javno distancirao od zahtjevâ Barclaysova trgovca, dao mu do znanja da će njegova banka podnijeti ili da je stvarno podnijela podatke odboru za Euribor u skladu s onim što je dogovoreno te je to potkrijepio u smislu da je razgovarao sa svojim osobama odgovornim za dostavu podataka pri čemu mu je čak priopćio točan sadržaj tih razgovora.

225    Konkretnije, činjenica da je tijekom razgovora od 14. veljače 2007. trgovac društva Crédit agricole bio sumnjičav u pogledu uspjeha plana manipulacije od 19. ožujka 2007. ne predstavlja dokaz jasnog distanciranja od ponašanja čiji mu je plan objasnio Barclaysov trgovac.

226    Uvodne izjave 125., 135. i 634. pobijane odluke, na koje se pozivaju tužitelji, ne dovode u pitanje prethodno navedeno. Naime, u navedenim uvodnim izjavama Komisija je u biti utvrdila da su dogovori između trgovaca bili dopunjeni i provedeni komunikacijom između njih i osoba odgovornih za dostave podataka u odjelima riznice njihovih banaka i, „ponekad”, kotacijom stopa Euribora koje su oni stvarno podnijeli a koje su bile priopćene, usklađene ili dogovorene. Stoga Komisija pravilno tvrdi da argumenti tužiteljâ, koji se odnose na neuključivanje riznice društva Crédit agricole u prakse kojima se želi utjecati na stopu Euribora, u najboljem slučaju mogu dokazati da riznica banke nije provela protutržišno ponašanje, a ne da trgovci nisu sudjelovali u navedenom ponašanju (vidjeti u tom smislu presudu od 24. listopada 1991., Atochem/Komisija, T‑3/89, EU:T:1991:58, t. 100.).

227    Isto vrijedi i što se tiče argumenta koji se odnosi na činjenicu da su kotacije koje je društvo Crédit agricole stvarno podnijelo na relevantne datume bile u skladu s njegovim drugim podacima i tržištem te da su one čak i protivne interesu zabranjenog sporazuma. Naime, s obzirom na doseg pobijane odluke i ponašanja koja se stavljaju na teret društvu Crédit agricole, koja se odnose na „sporazume” među trgovcima kako bi utjecali na referentne stope u skladu sa svojim interesima, ali ne i na stvarnu manipulaciju navedenim stopama uz uključenost riznica, ti su argumenti bespredmetni u svrhu osporavanja sudjelovanja društva Crédit agricole u navedenim ponašanjima koja je Komisija utvrdila u odnosu na njega.

228    U tom kontekstu valja istaknuti da se u svakom slučaju na temelju više dokaza koje je Komisija utvrdila može dokazati da su trgovci društva Crédit agricole pokušali utjecati na kontribucijsku maržu riznice njihove banke ili da su se barem hvalili da su to učinili. Naime, tijekom razmjene informacija od 16. listopada, 13. studenoga i 5. prosinca 2006. te 16. i 19. ožujka 2007. trgovac društva Crédit agricole izvijestio je Barclaysova trgovca o odgovoru koji je dobio nakon što se obratio svojoj riznici (vidjeti točku 215. ove presude). Nadalje, iz razmjene informacija od 27. listopada (uvodna izjava 191. pobijane odluke) i 5. prosinca 2006. (uvodna izjava 224. pobijane odluke) kao i 19. ožujka 2007. (uvodna izjava 319. pobijane odluke) proizlazi da su trgovci smatrali da su njihove usklađene radnje u cilju manipulacije fiksingom bile uspješne i da si na tome čestitaju. Te razmjene informacija, u vezi s razmjenom informacija od 16. ožujka 2007. između trgovca društva Crédit agricole i osobe odgovorne za dostave podataka te banke (uvodna izjava 305. pobijane odluke), koja dokazuje da su trgovci održavali kontakte s uredom riznice, tijekom kojih su raspravljali o razini budućih fiksinga stopa i kamata koje bi trgovci mogli imati u pogledu posebne razine stopa, može dokazati da su trgovci društva Crédit agricole pristupili razgovorima s Barclaysovim trgovcem u pogledu željene razine stope Euribora uspostavljanjem kontakata s osobama odgovornima za dostave podataka u svojoj banci i da su stoga provodili tajne razmjene informacija.

229    Kao drugo, također valja odbiti argument tužiteljâ kojim ističu, oslanjajući se na stručno izvješće, čiju vjerodostojnost osporava Komisija, da, s obzirom na pozicije u trgovanju koje su imali, trgovci društva Crédit agricole nisu imali nikakav konkretan interes za sudjelovanje u predmetnim manipulacijama, osobito onom od 19. ožujka 2007. Tužitelji u biti tvrde da sudjelovanje u praksama kojima se želi utjecati na razinu referentnih stopa „nije ima[lo] smisla”, osim ako trgovci nisu pravodobno raspolagali informacijama kako bi ih mogli iskoristiti i ako su akumulirali „vrlo velike pozicije u trgovanju”.

230    Međutim, neovisno o pitanju jesu li podaci na koje se oslanjaju tužitelji pouzdani u pogledu ograničenja tržišnog natjecanja s obzirom na cilj, što je, prema pobijanoj odluci, slučaj razmjene informacija o manipulacijama referentnim stopama, nije potrebno ispitati je li poduzetnik imao komercijalni interes da sudjeluje u njemu ako je dokazano sudjelovanje tog poduzetnika u ponašanjima koja mogu ograničiti tržišno natjecanje (vidjeti u tom smislu presudu od 25. siječnja 2007., Sumitomo Metal Industries i Nippon Steel/Komisija, C‑403/04 P i C‑405/04 P, EU:C:2007:52, t. 44. do 46. i navedenu sudsku praksu).

231    Okolnosti koje su istaknuli tužitelji, pod pretpostavkom da su dokazane, u najboljem slučaju mogu dokazati da, s obzirom na to da nije imao značajan položaj u trgovanju, osobito na datum 19. ožujka 2007., trgovac društva Crédit agricole nije ostvario znatne koristi od plana u kojem je sudjelovao i da stoga nakon razmjene informacija među trgovcima nisu uslijedili protutržišni učinci na tržištu. Međutim, to pitanje nije relevantno kada je riječ o ponašanjima koja ograničavaju tržišno natjecanje s obzirom na cilj (vidjeti u tom smislu presudu od 8. srpnja 1999., Komisija/Anic Partecipazioni, C‑49/92 P, EU:C:1999:356, t. 123. i 124.). Stoga bi se takav argument mogao, ovisno o slučaju, pokazati relevantnim ako tužitelji dokažu da je Komisija počinila pogrešku time što je utvrdila da predmetna ponašanja ograničavaju tržišno natjecanje s obzirom na cilj, što valja ispitati u okviru četvrtog tužbenog razloga.

232    U mjeri u kojoj, iznošenjem takvog argumenta, tužitelji imaju za cilj iznijeti suprotan dokaz kako bi pobili pretpostavku prema kojoj je, sudjelovanjem u koncentraciji s Barclaysovim trgovcem i aktivnošću na tržištu, trgovac društva Crédit Agricole nužno uzeo u obzir informacije razmijenjene sa svojim konkurentom kako bi odredio svoje ponašanje na tom tržištu, u ovom slučaju svoju strategiju trgovanja, temeljenu na budućoj manipulaciji (vidi, u tom smislu, presude od 8. srpnja 1999., Komisija/Anic Partecipazioni, C‑49/92 P, EU:C:1999:356, t. 121., i od 8. srpnja 1999., Hüls/Komisija, C‑199/92 P, EU:C:1999:358, t. 162.), trebalo bi istaknuti da sama tvrdnja prema kojoj trgovac nije imao značajnu poziciju na datum planirane manipulacije ili da je njegova banka držala poziciju suprotnu značenju sporazuma ne predstavlja takav dostatan protivni dokaz jer ti elementi sami po sebi ne isključuju pretpostavku da je koncentracija omogućila trgovcu da ukloni neizvjesnosti u vezi sa svojim ponašanjem na tržištu, tako da se normalno tržišno natjecanje moglo spriječiti, ograničiti ili narušiti (vidjeti u tom smislu i po analogiji, presudu od 5. prosinca 2013., Solvay Solexis/Komisija, C‑449/11 P, neobjavljenu, EU:C:2013:802, t. 39.).

233    Kao treće, činjenica da poduzetnik nije sudjelovao u svim sastavnim dijelovima zabranjenog sporazuma ili da je igrao manje važnu ulogu u aspektima u kojima je sudjelovao nije relevantna za utvrđivanje povrede s njegove strane. Te elemente, koji se odnose na broj i intenzitet protutržišnih ponašanja, treba uzeti u obzir samo prilikom ocjene težine povrede ili olakotnih okolnosti i, ovisno o slučaju, određivanja novčane kazne (vidjeti u tom smislu presude od 7. siječnja 2004., Aalborg Portland i dr./Komisija, C‑204/00 P, C‑205/00 P, C‑211/00 P, C‑213/00 P, C‑217/00 P i C‑219/00 P, EU:C:2004:6, t. 86. i navedenu sudsku praksu i od 26. rujna 2018., Infineon Technologies/Komisija, C‑99/17 P, EU:C:2018:773, t. 197. i 199. i navedenu sudsku praksu). Stoga argumente koje su tužitelji istaknuli kako bi dokazali manju ulogu društva Crédit agricole s kvalitativnog i kvantitativnog aspekta u predmetnim manipulacijama, s obzirom na činjenicu da ih je zamislio, organizirao i provodio trgovac banke A i trgovac banke D, treba odbiti kao bespredmetne u okviru ispitivanja njegova sudjelovanja u predmetnim ponašanjima.

234    Isto tako, kao četvrto, činjenica da je društvo Crédit agricole mali sudionik na tržištu EIRD‑ovima, pod pretpostavkom da je utvrđena, ne omogućuje da se dovede u pitanje njegovo sudjelovanje u predmetnim ponašanjima jer djeluje na navedenom tržištu. Naime, kao što to u biti ističe Komisija, razmjene povjerljivih informacija koje se odnose na predviđene manipulacije referentnim stopama omogućile su sudionicima tih razmjena, neovisno o položaju njihove banke na tržištu, da prilagode svoju strategiju trgovanja tako da svoje portfelje sastave posebno na način da iskoriste svoju informiranost o budućim manipulacijama i da u najvećoj mogućoj mjeri povećaju svoju dobit ili svode na najmanju moguću mjeru svoje gubitke.

235    S obzirom na prethodno navedeno, podložno ispitivanju četvrtog tužbenog razloga (vidjeti točke 230. i 231. ove presude), treći tužbeni razlog valja odbiti kao neosnovan.

[omissis]

3.      Kvalifikacija jedinstvene i trajne povrede koju je utvrdila Komisija (peti, šesti i sedmi tužbeni razlog)

[omissis]

a)      Šesti tužbeni razlog, kojim se osporava informiranost društva Crédit agricole o postojanju „sveobuhvatnog plana” i njegova volja da u njemu sudjeluje

[omissis]

1)      Informiranost društva Crédit agricole o postojanju „sveobuhvatnog plana”

[omissis]

i)      Informiranost društva Crédit agricole o protupravnim ponašanjima koja su planirali ili izvršavali drugi poduzetnici, a koja se sastoje od pokušaja manipulacije Euriborom

[omissis]

402    Valja istaknuti, kao što je to učinila Komisija, da ona raspolaže izravnim dokazima koji dokazuju da je društvo Crédit agricole znalo da je sudjelovalo u jedinstvenoj povredi s drugim bankama jer su njegovi trgovci znali ili mogli razumno predvidjeti da su razmjene informacija iz točke 401. ove presude bile dio „sveobuhvatnog plana” koji prelazi okvir bilateralnih razmjena.

403    Naime, kao prvo, Komisija se s pravom poziva u uvodnoj izjavi 467. pobijane odluke na to da je u razgovoru od 16. listopada 2006. otkrivena ta informiranost društva Crédit agricole o postojanju „sveobuhvatnog plana” i o sudjelovanju drugih banaka u tom planu.

404    Tijekom tog razgovora Barclaysov trgovac zatražio je od trgovca društva Crédit agricole da od svoje riznice zatraži dostavu podataka za visoki Euribor-1M. Prije nego što je udovoljio tom zahtjevu, trgovac društva Crédit agricole pitao je koju bi korist mogao ostvariti od toga, na što je Barclaysov trgovac odgovorio da bi od njega mogao zatražiti „fiksing” prema vlastitim pozicijama u trgovanju („ovisi o tebi, možeš od mene zatraži[ti] fiksing kada god želiš il[i] kada će [ti] biti potrebno”). Kasnije je trgovac društva Crédit agricole pitao Barclaysova trgovca kako je prošao unatoč niskoj razini Euribora. U odgovoru, Barclaysov trgovac zahvalio mu je na njegovoj suradnji u pogledu dostave informacija njegove banke izjavivši da je zahvaljujući visokim ponudama određenih banaka („prijatelja”) mogao neutralizirati slabe ponude drugih banaka („da neki od mojih „prijatelja” nisu bili [tamo]...imao [sam] barem četiri banke protiv mene u toj stvari”).

405    Čitanje tih razgovora pokazuje, s jedne strane, da je trgovac društva Crédit agricole bio svjestan da je visoka ponuda koju je obećao zatražiti od svoje riznice bila dio „sveobuhvatnog plana” čiji je cilj manipulirati razinom Euribora-1M od tog dana, pri čemu ga se podizalo koordiniranim ponudama više banaka. On je tako svojim ponašanjem pridonio ostvarenju tog plana. S druge strane, Barclaysov trgovac je time što mu je rekao da ga u drugim prilikama može zamoliti za „fiksinge” prema vlastitim interesima, učinio to da trgovac društva Crédit agricole shvati da se ne radi o pokušaju manipulacije izoliranom stopom Euribora, nego o praksi koja se može ponoviti.

406    Jednako tako, kao drugo, Komisija se s pravom poziva u uvodnoj izjavi 461. pobijane odluke na to da je u razgovoru od 14. veljače 2007. također otkrivena ta informiranost društva Crédit agricole o postojanju „sveobuhvatnog plana” i o sudjelovanju drugih banaka u tom planu.

407    Naime, s jedne strane, iz tog razgovora proizlazi da je Barclaysov trgovac priopćio trgovcu društva Crédit agricole sastavne dijelove namjeravane manipulacije za datum IMM‑a od 19. ožujka 2007., zahtijevajući od njega da ga drži tajnim, odnosno manipulaciju s viškom između dvaju izvedenih proizvoda, „kamatnih budućnosnica” indeksiranih na Euribor-3M i kamatnih ugovora o razmjeni temeljenih na EONIA‑i 19. ožujka 2007. („osnovica će biti tijesna”, „spread na četiri” (tj. razlika između EONIA‑e i Euribora-3M smanjit će se na četiri bazna boda). Također ga je obavijestio o drugim elementima plana koji mogu pridonijeti njegovu uspjehu, pri čemu je naveo da treba postupno povećati „kupovne” pozicije na „kamatnim budućnosnicama” indeksiranim na Euribor-3M, uz istodobno smanjenje promptnog tržišta usklađenim djelovanjem („ti plaćaš EONIA‑u i kupuješ kamatne budućnosnice... na IMM[; n]a dan IMM‑a smanjiš gotovinu...”), to jest stvaranje „prodajnih” pozicija na EONIA‑i i „kupovnih” pozicija na Euriboru s obzirom na fiksing od 19. ožujka 2007. i smanjenje promptnog tržišta na dan fiksinga). S druge strane, Barclaysov trgovac obavijestio je trgovca društva Crédit agricole da Deutsche Bank sudjeluje u tom „sveobuhvatnom planu” („rizni[ca] Deutschea, ona je u tome”) te mu je naveo da bi bilo korisno uključiti četiri ili pet banaka u plan („kada bismo mogli uključiti četiri, pet rizni[ca] u to, razumiješ?”).

408    Iz toga proizlazi da je trgovac društva Crédit agricole bio upoznat sa sudjelovanjem društva Deutsche Bank u tako opisanom planu. Osim toga, čak i ako identitet drugih banaka nije bio otkriven trgovcu društva Crédit agricole, on je znao za činjenicu da je Barclaysov trgovac namjeravao uključiti određeni broj banaka u taj plan.

409    Posljedično, Komisija je pravilno zaključila da je društvo Crédit agricole znalo za protupravna ponašanja koja su drugi sudionici u zabranjenom sporazumu planirali ili proveli pri ostvarivanju cilja izmjene novčanih tokova usklađenim djelovanjima čiji je cilj manipuliranje stopom Euribora od 16. listopada 2006. i 19. ožujka 2007.

410    Osim toga, iako Komisija nije raspolagala izravnim dokazima kojima se utvrđuje da su trgovci društva Crédit agricole znali za sudjelovanje drugih banaka u drugim pokušajima manipulacije stopom Euribora, mogla je zaključiti da su ti trgovci mogli razumno predvidjeti takvo sudjelovanje, u smislu sudske prakse navedene u točki 354. ove presude, s obzirom na činjenicu da je društvo Crédit agricole bilo upoznato sa sudjelovanjem drugih banaka u toj vrsti ponašanja od 16. listopada 2006. Stoga je društvo Crédit agricole moglo razumno predvidjeti da će se svaki drugi pokušaj manipulacije odvijati samo usklađenim djelovanjem više banaka. Stoga tužitelji pogrešno tvrde da je znanje trgovaca o sudjelovanju drugih banaka u pokušajima manipulacije stopama trebalo biti ograničeno samo na manipulacije od 16. listopada 2006. i 19. ožujka 2007. ili na određeno razdoblje sudjelovanja društva Crédit agricole u jedinstvenoj povredi koju je utvrdila Komisija.

411    U tom je kontekstu irelevantno to što društvo Crédit agricole nije znalo za intenzitet i redovitost svakodnevnih kontakata, osobito između Barclaysova trgovca i Deutsche Bank, ni za više ili manje intenzivne kontakte koje je Barclaysov trgovac održavao s drugim uključenim bankama.

412    Također je irelevantno to što je trgovac društva Crédit agricole sumnjao u izvedivost plana manipulacije od 19. ožujka 2007. Naime, činjenica da nije mislio da će plan uspjeti, što ipak nije jednoznačno u njegovu stajalištu jer navodi „u svakom slučaju vrijedilo bi to pokušati”, ni na koji način ne dokazuje da on nije bio upoznat sa sudjelovanjem društva Deutsche Bank i, ovisno o slučaju, drugih banaka u provedbi tog plana.

ii)    Informiranost društva Crédit agricole o drugim ponašanjima koja su obuhvaćena jedinstvenom povredom koja su planirali ili proveli drugi poduzetnici

413    U vezi s pitanjem je li Komisija imala pravo pripisati društvu Crédit Agricole, u pogledu njegova sudjelovanja u jedinstvenoj povredi, sva ponašanja drugih dotičnih banaka, treba primijetiti da, za razliku od ovog slučaja informiranosti društva Crédit Agricole o postojanju sveobuhvatnog plana čiji je cilj manipuliranje, na različite datume, stopom Euribora kroz usklađene radnje nekoliko banaka (vidjeti točke 402. do 408. ove presude), Komisija nije iznijela u pobijanoj odluci, niti jedan izravan dokaz koji omogućuje da se utvrdi da je društvo Crédit Agricole znalo ili trebalo znati da su razmjene informacija koje su njegovi trgovci imali s Barclaysovim trgovcem u vezi s informacijama koje se odnose na strategije ili namjere u području utvrđivanja cijena nadilazile bilateralne razmjene informacija i bile su dio „sveobuhvatnog plana” u kojem su sudjelovale druge banke.

414    Isto tako, neizravni dokazi uzeti zajedno kao skup indicija ne omogućuju da se u dovoljnoj mjeri utvrdi da je društvo Crédit agricole znalo ili moralo znati za takav sveobuhvatni plan ili da je moglo razumno predvidjeti njegovo postojanje, čime bi se opravdalo da mu se pripišu sva ponašanja drugih banaka koja su obuhvaćena navedenim jedinstvenim ciljem, neovisno o tome je li u njemu izravno sudjelovalo.

415    U tom pogledu pobijana odluka u uvodnim izjavama 457. do 465. sadržava samo razloge koji se odnose na samu prirodu zabranjenog sporazuma i funkcioniranje tržišta EIRD‑ovima, koji se odnose na sve banke koje sudjeluju u zabranjenom sporazumu i koji su navedeni u točki 396. ove presude. Ti razlozi, uzeti pojedinačno ili zajedno, ne omogućuju da se društvu Crédit agricole pripišu ponašanja drugih banaka u kojima, prema pobijanoj odluci, nije izravno sudjelovalo, osim onih navedenih u točkama 409. i 410. ove presude, a da se pritom ne povrijedi sudska praksa navedena u točki 360. ove presude.

416    Naime, tužitelji pravilno tvrde da Komisija nije uspostavila nikakvu vezu između, s jedne strane, posebnog konteksta u kojem posluju trgovci, navedenog u uvodnoj izjavi 458. pobijane odluke, odnosno činjenice da su registrirani i nadzirani, da su kontakti isključivo dvostrani, da se koriste kodiranim jezikom i da međusobno i redovito kontaktiraju, uvijek za istu vrstu transakcija, i, s druge strane, saznanja koje je društvo Crédit agricole imalo ili moralo imati o ponašanjima drugih banaka koja se odnose na strategije i namjere u području određivanja cijena u kojima nije sudjelovalo.

417    U tom pogledu Komisija tvrdi da je uvodnu izjavu 458. pobijane odluke trebalo tumačiti zajedno s njezinim uvodnim izjavama 459. do 464. Međutim, najprije valja istaknuti da bi razlozi izneseni u uvodnim izjavama 459. do 462. pobijane odluke mogli u najboljem slučaju tvrditi da su trgovci trebali znati za uključenost drugih banaka u ponašanja čiji je cilj bio manipulirati stopama Euribora, ali ne i u ona koja se sastoje od razmjena informacija o strategijama ili namjerama u području određivanja cijena.

418    Kao prvo, utvrđenje iz uvodne izjave 459. pobijane odluke, prema kojem su trgovci putem svojih bilateralnih kontakata znali da su trgovci drugih banaka bili spremni sudjelovati u istoj vrsti tajnih ponašanja u pogledu elemenata određivanja cijena i drugih uvjeta trgovanja EIRD‑ovima, točno je u pogledu društva Crédit agricole samo u vezi razmjene informacija u vezi s manipulacijama Euriborom (vidjeti točke 403. do 408. ove presude). Suprotno tomu, ni u jednom od bilateralnih razgovora o strategijama određivanja cijena Barclaysov trgovac nije otkrio trgovcu društva Crédit agricole da su drugi trgovci sudjelovali u takvim razmjenama informacija ili da su iste informacije razmijenjene s drugim trgovcima.

419    Kao drugo, upućivanje u uvodnoj izjavi 460. pobijane odluke na „opće rasprostranjeno znanje” među sudionicima na tržištu jer je postupak određivanja referentnih stopa bio deklaratoran i, slijedom toga, jer su banke članice odbora mogle rasporediti dostave podataka ovisno o svojem interesu u trenutku njihova podnošenja, pod pretpostavkom da je utvrđeno, relevantno je samo za prakse koje se odnose na manipulacije navedenim referentnim stopama. Isto vrijedi, pod pretpostavkom da je relevantno za utvrđivanje saznanja o uključenosti drugih banaka u tajna djelovanja, za okolnost istaknutu u uvodnim izjavama 461. i 462. pobijane odluke, prema kojoj trgovci nisu mogli zanemariti činjenicu da bi se, ako bi više banaka mijenjalo svoje dostave podataka istog dana i za isto dospijeće Euribora, mogući utjecaj na referentnu kamatnu stopu povećao razmjerno broju uključenih banaka, tako da bi stupanj uspjeha tajnih djelovanja uvelike ovisio o uključenosti većeg broja banaka. Suprotno tomu, ne može se utvrditi nikakva veza između postupka određivanja razine Euribora putem dostava podataka članova odbora na koji se te tvrdnje odnose i ponašanja iz uvodne izjave 358. točke (g) pobijane odluke koja se odnose na razmjene informacija o namjerama i strategijama u području utvrđivanja cijena, kao što su „runs” ili „mids”.

420    Nadalje, činjenice istaknute u uvodnoj izjavi 463. pobijane odluke, prema kojima su, kao prvo, trgovci dotičnih banaka bili aktivni u sektoru EIRD‑ova već nekoliko godina, kao drugo, bilateralni kontakti održavani su s trgovcima banaka koje su bile među najvažnijim sudionicima na tržištu i, kao treće, trgovci nisu bili iznenađeni kada su bili upoznati s usklađivanjem, nisu relevantni za utvrđivanje informiranosti o ponašanjima u kojima društvo Crédit agricole nije izravno sudjelovalo. Osim toga, kao što to tvrde tužitelji, poznavanje „snage mreže koja je bila iza trgovca koji je s njima vodio protutržišne rasprave”, na koje se također upućuje u uvodnoj izjavi 463. pobijane odluke, proizlazi iz puke špekulacije koja nije potkrijepljena nijednim dokazom o takvom znanju društva Crédit agricole o postojanju i snazi takve mreže i koja se ne može izvesti iz razmjene informacija od 14. veljače 2007. između trgovca društva Crédit agricole i Barclaysova trgovca, na koju se Komisija poziva u potporu tom razmatranju. Naime, točno je da iz te razmjene informacija proizlazi da je trgovac društva Crédit agricole bio obaviješten o uključenosti Deutsche Banka u pokušaje manipulacije kamatnim stopama i namjeri Barclaysova trgovca da u njih uključi više banaka (vidjeti točke 406. do 408. ove presude). Međutim, iz toga se ne može zaključiti da je tako saznalo o uključenosti drugih banaka u ponašanja različita od onih koja se odnose na manipulaciju stopama, a još manje o postojanju mreže kontakata namijenjenih razmjeni osjetljivih informacija o strategijama ili namjerama u području određivanja cijena.

421    Naposljetku, okolnost koju je Komisija istaknula u uvodnoj izjavi 465. pobijane odluke, prema kojoj zapisi trgovaca olakšavaju da banka otkrije nezakonito ponašanje svojih zaposlenika, u najboljem se slučaju odnosi na pitanje mogu li joj se pripisati ponašanja u kojima su sudjelovali njezini trgovci, što je pitanje koje je odbijeno u okviru ispitivanja osmog tužbenog razloga (vidjeti točku 350. ove presude). Međutim, kao što to proizlazi iz točke 413. ove presude, na temelju nijednog dokaza koji proizlazi, ovisno o slučaju, iz zapisa bilateralnih razmjena informacija o strategijama ili namjerama u području određivanja cijena između Barclaysova trgovca i trgovaca društva Crédit agricole ne može se zaključiti da su te razmjene nadilazile bilateralne razmjene te da su bile dio „sveobuhvatnog plana” u kojem su sudjelovale druge banke.

422    Čini se da Komisija tvrdi i da je, s obzirom na to da su sva predmetna ponašanja imala isti cilj (pitanje koje je predmet petog tužbenog razloga), činjenica da je utvrđeno da je društvo Crédit agricole znalo ili moralo znati za uključenost drugih banaka u ponašanja čiji je cilj manipulacija stopom Euribora bila dovoljna da se utvrdi isti zaključak u pogledu toga je li društvo Crédit agricole znalo za sudjelovanje drugih banaka u drugim ponašanjima.

423    Međutim, iz sudske prakse proizlazi da je utvrđenje postojanja jedinstvene povrede različito od pitanja može li se odgovornost u cjelini pripisati poduzetniku (presuda od 26. rujna 2018., Infineon Technologies/Komisija, C‑99/17 P, EU:C:2018:773, t. 174.). Osim toga, sama istovjetnost predmeta sporazuma u kojem sudjeluje poduzetnik i zabranjenog sporazuma u cjelini nije dovoljna da se tom poduzetniku pripiše sudjelovanje u zabranjenom sporazumu u cjelini. Naime, valja podsjetiti na to da se članak 101. stavak 1. UFEU‑a ne primjenjuje, osim ako ne postoji sukladnost volja između stranaka u pitanju. Poduzetnik u pitanju stoga mora biti svjestan općeg dosega i bitnih svojstava zabranjenog sporazuma u cjelini (vidjeti presudu od 10. listopada 2014., Soliver/Komisija, T‑68/09, EU:T:2014:867, t. 62. i 64. i navedenu sudsku praksu).

424    Iz toga slijedi da u ovom slučaju društvu Crédit agricole nije moguće pripisati odgovornost za sva protupravna ponašanja koja su dio jedinstvene povrede, uključujući razmjene informacija koje se odnose na strategije i namjere u području određivanja cijena u kojima nije izravno sudjelovalo, samo zbog toga što je, s jedne strane, saznalo za ponašanja drugih banaka u vezi s manipulacijom stopom Euribora i, s druge strane, zato što su ta djelovanja slijedila isti cilj kao i ona koja se odnose na strategije i namjere u području određivanja cijena.

425    Slijedom toga, valja zaključiti da skup indicija na koje se oslanja Komisija, ocijenjenih općenito i s izravnim dokazima o saznanju o protupravnim ponašanjima koja su planirali ili proveli drugi poduzetnici, a koja se sastoje od pokušaja manipulacije Euriborom, ispitanih u točkama 402. do 412. ove presude, ne odgovara ozbiljnim, preciznim i dosljednim dokazima na temelju kojih se nedvojbeno može dokazati da je društvo Crédit agricole znalo za činjenicu da su njegove razmjene informacija s Barclaysom koje se odnose na namjere i strategije u području utvrđivanja cijena premašile bilateralni okvir i bile dio sveobuhvatnog plana koji je uključivao i druge banke ili je to moglo razumno predvidjeti i prihvatiti rizik.

426    S obzirom na prethodno navedeno, valja zaključiti da se sudjelovanje društva Crédit agricole u jedinstvenoj povredi moglo utvrditi samo glede njegovih vlastitih ponašanja po osnovi navedene povrede, s jedne strane, te ponašanja drugih banaka koje su bile dio pokušaja manipulacije stopom Euribora, s druge strane.

427    U tom pogledu, također valja podsjetiti na to da je Sud presudio da je odluku Komisije kojom se sveukupni zabranjeni sporazum kvalificira kao jedinstvena i trajna povreda može razdijeliti samo ako je, s jedne strane, navedeni poduzetnik tijekom upravnog postupka bio u mogućnosti shvatiti da ga se također teretilo za svako od ponašanja koja je čine te stoga iznijeti svoju obranu o tom pitanju i ako je, s druge strane, ta odluka dovoljno jasna u tom pogledu (vidjeti u tom smislu presudu od 6. prosinca 2012., Komisija/Verhuizingen Coppens, C‑441/11 P, EU:C:2012:778, t. 46.). U ovom slučaju Komisija je jasno utvrdila razliku, kako u obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama tako i u pobijanoj odluci (vidjeti točku 15. ove presude), između različitih ponašanja koja se stavljaju na teret bankama koje su sudjelovale u zabranjenom sporazumu, među kojima je bilo društvo Crédit agricole, a koja su se sastojala od jedinstvene i trajne povrede. Štoviše, kao što je to već spomenuto, u biti, u točki 363. ove presude, iz uvodnih izjava 365., 387., 393. i 442. pobijane odluke proizlazi, među ostalim, da je Komisija smatrala da ta ponašanja imaju za cilj ograničiti tržišno natjecanje ne samo kolektivno, nego i na pojedinačnoj osnovi.

428    Stoga tužitelji u okviru šestog tužbenog razloga pravilno tvrde da je Komisija pogrešno pripisala društvu Crédit agricole ponašanja različita od onih utvrđenih u točki 426. ove presude. Stoga je prvi dio šestog tužbenog razloga djelomično osnovan.

[omissis]

B.      Zahtjev za poništenje članka 2. točke (a) pobijane odluke i zahtjev za smanjenje novčane kazne

[omissis]

1.      Zahtjev za poništenje članka 2. točke (a) pobijane odluke

[omissis]

a)      O korištenju diskontiranih primitaka u gotovini za izračun vrijednosti prodaje

[omissis]

1)      Određivanje faktora smanjenja od 98,849 % koji je primijenila Komisija

[omissis]

i)      Poštovanje obveze obrazlaganja u pogledu određivanja faktora smanjenja u pobijanoj odluci

[omissis]

512    S obzirom na prethodno navedeno, valja utvrditi da pobijana odluka nije dovoljno obrazložena u pogledu određivanja faktora smanjenja na 98,849 %.

513    Međutim, ovaj prigovor iz četvrtog dijela devetog tužbenog razloga mogao bi se pokazati neosnovanim ako bi se provjerilo da je Komisija donošenjem odluke o izmjeni otklonila tako utvrđenu nedostatnost obrazloženja (vidjeti točke 21. do 23. ove presude). Stoga valja ispitati tužbene razloge koje su tužitelji istaknuli u okviru podneska kojim se vrši prilagodba kako bi osporili Komisijino donošenje potonje odluke.

ii)    Odluka o izmjeni

[omissis]

516    U tom pogledu tužitelji tvrde da Komisija nije bila nadležna ispraviti nedostatnost obrazloženja pobijane odluke, koju je Opći sud utvrdio u presudi od 24. rujna 2019., HSBC Holdings i dr./Komisija (T‑105/17, EU:T:2019:675), odlukom o izmjeni.

517    Tužitelji ističu da, iako Komisija načelno može izmijeniti odluku nakon njezina donošenja, ona ipak nije nadležna, kao u ovom slučaju, donijeti odluku kojom se ispravlja ili dopunjuje nedostatno obrazloženje pobijane odluke tijekom sudskog postupka radi poništenja te odluke a da ponovno ne donese izreku potonje odluke. Nenadležnost Komisije za donošenje odluke o izmjeni tim je očitija s obzirom na to da ona zapravo iznosi obrazloženje različito od onog iz pobijane odluke.

518    Komisija osporava argumente tužiteljâ i smatra da joj je bilo dopušteno, poštujući oblike i postupke predviđene u tom pogledu Ugovorom, donijeti i odluku o izmjeni kako bi dopunila razloge pobijane odluke tako da dodatno objasni metodologiju koja se koristi za određivanje faktora smanjenja, a da je ne izmijeni. Prema njezinu mišljenju, sudska praksa koja se odnosi na nemogućnost otklanjanja nedostataka manjkavog obrazloženja pojedinačne odluke tijekom sudskog postupka nije primjenjiva u ovom slučaju. Budući da je donošenje odluke o izmjeni omogućilo tužiteljima da prilagode svoju tužbu kako bi osporili valjanost predmetne metodologije, njihova su postupovna prava bila očuvana te je Opći sud mogao u potpunosti provesti svoj sudski nadzor.

519    U tom pogledu valja istaknuti, kao što je to učinila Komisija, da njezina ovlast za donošenje određenog akta mora nužno sadržavati i ovlast za izmjenu tog akta, uz poštovanje odredbi koje se odnose na njezinu nadležnost kao i poštovanje forme i postupaka predviđenih u tom smislu u Ugovoru (presuda od 9. prosinca 2014., Lucchini/Komisija, T‑91/10, EU:T:2014:1033, t. 108.), što tužitelji priznaju.

520    Međutim, valja istaknuti, kao i tužitelji, da iz izreke odluke o izmjeni kao i iz njezinih uvodnih izjava 11. do 13. izričito proizlazi da je njezin cilj samo dopuniti obrazloženje pobijane odluke, a da se pritom ne mijenja njezina izreka, i da stoga članak 1. točka (a) i članak 2. točka (a) te odluke „ostaju na snazi”.

521    Iz prethodno navedenog proizlazi da Komisija donošenjem odluke o izmjeni nije donijela odluku kojom se mijenja izreka pobijane odluke, nego je samo dopunila obrazloženje na kojem se navodno temelji izreka donesena u pobijanoj odluci, što ona u biti potvrđuje pred Općim sudom (vidjeti točku 518. ove presude).

522    Iz toga slijedi da se odluka o izmjeni ne može smatrati novom odlukom kojom se mijenja pobijana odluka u smislu sudske prakse navedene u točki 519. ove presude, nego je treba izjednačiti s dodatnim obrazloženjem koje je tuženik dao u okviru sudskog postupka. Međutim, ustaljena je sudska praksa da obrazloženje načelno mora biti priopćeno zainteresiranoj osobi istodobno s odlukom koja na nju negativno utječe. Nedostatak u obrazloženju ne može se otkloniti činjenicom da je zainteresirana osoba saznala za razloge odluke tijekom postupka pred sudovima Unije (presude od 29. rujna 2011., Elf Aquitaine/Komisija, C‑521/09 P, EU:C:2011:620, t. 149.; od 19. srpnja 2012., Alliance One International i Standard Commercial Tobacco/Komisija, C‑628/10 P i C‑14/11 P, EU:C:2012:479, t. 74., i od 13. prosinca 2016., Printeos i dr./Komisija, T‑95/15, EU:T:2016:722, t. 46.).

523    Ne postoji ni pravo institucija Unije da pred sudom Unije isprave svoje odluke koje nisu dovoljno obrazložene ni obveza tog suda da uzme u obzir dodatna objašnjenja koja je autor predmetnog akta pružio tek tijekom postupka kako bi ocijenio poštovanje obveze obrazlaganja. Takvo pravno stanje moglo bi unijeti pomutnju u podjelu nadležnosti između upravnih tijela i sudova Unije, slabeći nadzor zakonitosti i ugrožavajući ostvarivanje prava na žalbu (vidjeti u tom smislu presudu od 11. lipnja 2020., Komisija/Di Bernardo, C‑114/19 P, EU:C:2020:457, t. 58.).

524    Pojašnjenja autora pobijane odluke tijekom sudskog postupka, kojima se dopunjuje obrazloženje koje je već samo po sebi dovoljno, nisu strogo gledano obuhvaćena poštovanjem obveze obrazlaganja, čak i ako mogu biti korisna za unutarnji nadzor obrazloženja odluke koji provodi sud Unije jer omogućuju instituciji da objasni razloge na kojima je temeljila svoju odluku. Tako dodatna objašnjenja, koja nadilaze zahtjeve obveze obrazlaganja, omogućuju poduzetnicima da se detaljno upoznaju s načinom izračuna novčane kazne koja im je izrečena te općenitije, mogu poboljšati transparentnost upravnog djelovanja i olakšati izvršavanje neograničene nadležnosti Općeg suda omogućujući mu da ocijeni ne samo zakonitost pobijane odluke nego i prikladnost izrečene novčane kazne. Međutim, ta mogućnost nije takva da može mijenjati doseg zahtjeva koji proizlaze iz obveze obrazlaganja (vidjeti u tom smislu, presudu od 16. studenoga 2000., Cascades/Komisija, C‑279/98 P, EU:C:2000:626, t. 45. i 47.).

525    U ovom slučaju, kao što to proizlazi iz točke 512. ove presude, pobijana odluka nije dovoljno obrazložena u pogledu određivanja faktora smanjenja. Komisija se nije pozvala ni na jednu okolnost kojom bi dokazala da je u praksi bila u nemogućnosti u dovoljnoj mjeri pravno obrazložiti pobijanu odluku i koja bi iznimno omogućila prihvaćanje dopune obrazloženja danog tijekom sudskog postupka (vidjeti u tom smislu presudu od 11. lipnja 2020., Komisija/Di Bernardo, C‑114/19 P, EU:C:2020:457, t. 59.). Stoga, a da pritom nije potrebno ispitati je li metodologija detaljnije izložena u odluci o izmjeni bila ona na kojoj se temelji pobijana odluka i, slijedom toga, donijeti mjeru izvođenja dokaza koju je predložila Komisija, valja smatrati da se, u skladu sa sudskom praksom navedenom u točkama 522. do 524. ove presude, dopuna obrazloženja pobijane odluke koju je Komisija iznijela tijekom postupka ne može prihvatiti.

526    U tim okolnostima, prihvaćajući prigovore koje su tužitelji istaknuli u okviru prvog tužbenog razloga iz podneska kojim se vrši prilagodba, valja odbiti dodatno obrazloženje dano u odluci o izmjeni tijekom postupka a da nije potrebno ispitati druge zahtjeve, prigovore i tužbene razloge koje su tužitelji istaknuli u okviru tog podneska ili donijeti mjeru upravljanja postupkom koju su predložili, s obzirom na to da se ona odnosi na osnovanost tvrdnji u odluci o izmjeni koje se odnose na određivanje faktora smanjenja.

527    Iz svega prethodno navedenog proizlazi da je prigovor koji se temelji na nedostatnosti obrazloženja pobijane odluke u pogledu određivanja faktora smanjenja osnovan.

b)      Nedosljednost metoda izračuna vrijednosti prihoda od prodaje kojima se koriste banke i povreda načela dobre uprave i jednakog postupanja zbog toga što Komisija u vezi s time nije provela nadzor

[omissis]

1)      Prigovor koji se temelji na povredi načela dobre uprave zbog nedovoljne provjere podataka koje su dostavile banke

557    U okviru drugog dijela devetog tužbenog razloga tužitelji prigovaraju Komisiji da je povrijedila načelo dobre uprave jer nije provjerila dosljednost odgovora na upitnik o vrijednosti prihoda od prodaje i nije provela nikakvu dodatnu istražnu mjeru po primitku podataka kako bi osigurala poštovanje načela jednakog postupanja.

558    Komisija tvrdi da je poduzela „sve mjere opreza kako bi izbjegla razlike između vrijednosti koje su prijavile banke”, s obzirom na to da je svim stranama dostavila isti precizan i detaljan zahtjev za podacima, osigurala koordinaciju i zahtijevala da se uz odgovore priloži metodološka ocjena i da neovisna vanjska revizija potvrdi točnost dostavljenih izračuna.

559    U tom pogledu valja podsjetiti na to da ne postoji opća obveza Komisije da provede provjeru podataka dostavljenih u odgovoru na zahtjev za pružanje informacija u nedostatku indicija koje upućuju na netočnost navedenih informacija (vidjeti u tom smislu presudu od 11. srpnja 2013., Spira/Komisija, T‑108/07 i T‑354/08, EU:T:2013:367, t. 104. i navedenu sudsku praksu).

560    U ovom slučaju valja istaknuti da je više indicija u smislu sudske prakse navedene u točki 559. ove presude trebalo navesti Komisiju da posumnja u dovoljnu ujednačenost metodologija koje su predmetne banke primijenile za dostavu traženih podataka.

561    Kao prvo, Komisija ne osporava da su je stranke upozorile na poteškoće koje su imale prilikom odgovaranja na upitnik. Nadalje, suprotno onomu što Komisija tvrdi, okolnost koju su iznijeli tužitelji, prema kojoj su Société Générale (uvodna izjava 703. pobijane odluke, vidjeti točku 11. ove presude) i JP Morgan (uvodna izjava 680. pobijane odluke) spontano dostavili ispravljene podatke koji čine značajne revizije prvobitno dostavljenih podataka pokazuje postojanje tih poteškoća. Važno je istaknuti da je Komisija prihvatila te revidirane podatke.

562    Kao drugo, tužitelji također pravilno ističu razlike između metodoloških ocjena koje je dostavila svaka od dotičnih banaka u pogledu njihove znatne razlike u duljini i heterogenosti razine informacija koje su dostavile banke.

563    Kao treće, tužitelji ističu nedosljednosti između zamišljenih iznosa koje su prijavile dotične banke kao pokazatelj nedosljednosti u podacima koje su stranke podnijele u odgovoru na zahtjev za pružanje informacija. Međutim, kao što je to Komisija utvrdila u uvodnoj izjavi 700. pobijane odluke, ona u ovom slučaju vrijednost prihoda od prodaje nije temeljila na nominalnim iznosima, nego na primicima u gotovini. Međutim, iz izvješća o vrijednosti prihoda od prodaje proizlazi da zamišljeni iznosi i primici u gotovini koje su dostavile različite banke nisu međusobno dosljedni. Iz toga proizlazi da razina zamišljenih iznosa nije potpuno irelevantna kao pokazatelj nedosljednosti u metodologijama primijenjenima za odgovor na Komisijin zahtjev za pružanje informacija, uključujući u pogledu utvrđivanja primitaka u gotovini banaka.

564    U tom kontekstu valja još istaknuti da su tužitelji na saslušanju skrenuli pozornost Komisije na postojanje određenih proturječnosti u odgovorima drugih stranaka na zahtjeve za pružanje informacija (vidjeti točke 58. i 60. ove presude).

565    U slučaju postojanja takvih indicija, na Komisiji je da nastavi svoju istragu, poštujući načelo dobre uprave i osobito svoju obvezu pažljivog ispitivanja, kako bi se uvjerila da se podaci o primicima u gotovini koji čine osnovicu za izračun novčane kazne izračunavaju u skladu s dovoljno ujednačenim metodologijama kako bi se na odgovarajući način odgovorilo na zahtjev za pružanje informacija.

566    Međutim, u odgovoru na pisano pitanje Općeg suda Komisija je priznala da nije tražila nikakvo pojašnjenje od stranaka u pogledu elemenata njihovih odgovora na zahtjev za pružanje informacija ili metoda upotrijebljenih za izračun traženih podataka.

567    U mjeri u kojoj se Komisija poziva na revizorsko izvješće koje je priloženo svakom od odgovora dotičnih banaka i u bitnome ističe da je na revizorima da provjere primjerenost metoda primijenjenih za odgovor na zahtjeve za pružanje informacija (uvodna izjava 678. pobijane odluke), taj se argument također ne može prihvatiti.

568    Naime, iz odjeljka I.2. točke ii. uputa priloženih zahtjevu za pružanje informacija proizlazi da zahtijevane „podatke” mora provjeriti revizorsko društvo ili revizor i da je uz odgovor trebalo priložiti potvrdu u kojoj se navodi da su „podaci” provjereni. Suprotno onomu što proizlazi iz uvodne izjave 678. pobijane odluke, takva se uputa ne može nužno shvatiti na način da izvješća ili mišljenja neovisnih revizora moraju potvrditi, osim toga da su dostavljeni podaci točni, da je metodologija primijenjena za njihov izračun bila prikladna za odgovor na zahtjev za pružanje informacija. Tužitelji se u tom pogledu oslanjaju na komentare sadržane u revizijskim izvješćima koja je sastavilo revizorsko društvo u pogledu njihovih izračuna i onih sastavljenih, između ostalog, za banku A, banku C i JP Morgan, čiju osnovanost Komisija nije osporila. Iz tih komentara proizlazi da su neovisni revizori smatrali da se njihova zadaća sastojala u provjeri pravilne primjene metode koju je odabrala banka, a ne ispitivanju te metode u pogledu opsega koji proizlazi iz zahtjeva za pružanje informacija.

569    S obzirom na prethodno navedeno, valja zaključiti da, unatoč dovoljnim indicijama za sumnju u ujednačenost metodologija koje primjenjuju dotične banke za izračun njihovih primitaka u gotovini, Komisija nije donijela dodatne istražne mjere, čime je povrijedila svoju obvezu savjesnog ispitivanja koje je dužna provesti primjenom sudske prakse navedene u točki 537. ove presude. Međutim, u okolnostima ovog slučaja takva povreda načela dobre uprave može dovesti do poništenja pobijane odluke samo ako tužitelji dokažu da su predmetne metodološke razlike dovele do toga da su osnovni iznosi izrečenih novčanih kazni bili izračunani protivno načelu jednakog postupanja.

2)      Poštovanje načela jednakog postupanja u izračunu iznosa novčane kazne

570    Tužitelji u biti tvrde da je povreda načela dobre uprave u ovom slučaju posljedica Komisijine povrede načela jednakog postupanja jer je bez dodatnih dokaza utvrdila iznose novčanih kazni uzimajući u obzir podatke koji nisu bili dovoljno pouzdani i dosljedni da bi činili osnovu za izračun novčanih kazni.

571    Međutim, tužitelji ne dokazuju da je u ovom slučaju primjena od strane banaka različitih metodologija za izračun njihovih primitaka u gotovini, koje je Komisija prihvatila, navela Komisiju da prihvati neusporedive podatke jedne banke na drugu i tako odredi iznos novčane kazne u pogledu društva Crédit agricole protivno načelu jednakog postupanja.

572    Naime, kao prvo, valja podsjetiti na to da, prema Komisijinu mišljenju, postojanje razlika u pogledu, kao prvo, opsega tokova koje je banka A uzela u obzir jer je iz svojih izračuna isključila fiksni dio swap ugovora kada je taj ugovor istodobno sadržavao fiksni i promjenjivi dio, kao drugo, opseg prijeboja (netting) između plaćenih i primljenih tokova na transakcijama i, kao treće, isključenje „egzotičnih” proizvoda imalo je samo zanemariv utjecaj na rezultat izračuna primitaka u gotovini i stoga na određivanje vrijednosti prihoda od prodaje (vidjeti točke 549., 551. i 554. ove presude).

573    Tužitelji osporavaju zanemarivost utjecaja metodoloških razlika na razinu primitaka u gotovini.

574    Kao prvo, smatraju da nije moguće provjeriti Komisijino utvrđenje u pobijanoj odluci prema kojem je utjecaj metodologije koju je primijenila banka A na vrijednost njezinih primitaka u gotovini u pogledu isključenja fiksnih dijelova u pogledu ugovora koji su istodobno raspolagali fiksnim i promjenjivim dijelom iznosio samo 0,1 % te je stoga bio zanemariv. Oni u biti tvrde da pristup financijskim podacima drugih stranaka koje su dobili postupkom pristupa podatkovnoj prostoriji nije bio dovoljan kako bi im se omogućilo da, kao što je to učinila Komisija, provedu takve izračune s obzirom na isključenje stručnjaka društva Crédit agricole iz pristupa predmetnim podacima i na ograničeno vrijeme pristupa.

575    U tom pogledu najprije valja istaknuti da je Komisija izračunala utjecaj metode koju je primijenila banka A na vrijednost njezinih primitaka u gotovini na 0,1 % na temelju tablica s izračunima koji sadržavaju određene kodove koje je ta banka dostavila zajedno sa svojim odgovorom na zahtjev za pružanje informacija (uvodna izjava 685. pobijane odluke). Pravni i ekonomski savjetnici tužitelja imali su pristup tim dokumentima u okviru postupka pristupa podatkovnoj prostoriji (vidjeti bilješku na dnu stranice br. 720 pobijane odluke).

576    Osim toga, s jedne strane, iz ispitivanja prigovora koji se odnose na uskraćivanje pristupa podacima o vrijednosti prihoda od prodaje proizlazi da Komisija nije povrijedila prava obrane tužiteljâ time što je uspostavila sustav mješovitog pristupa predmetnim podacima koji se sastojao od davanja pristupa povjerljivim podacima samo vanjskim savjetnicima društva Crédit agricole putem postupka pristupa podatkovnoj prostoriji (vidjeti točke 173. do 180. ove presude). S druge strane, ako su tužitelji smatrali da vrijeme pristupa tako dodijeljeno vanjskim savjetnicima nije bilo dovoljno, ništa ih nije sprečavalo da službama Komisije ili službeniku za usmene rasprave upute zahtjev za produljenje vremena pristupa ili dodatni zahtjev za pristup u skladu s istim postupkom. Međutim, oni nisu podnijeli takav zahtjev.

577    Argumenti koje su istaknuli tužitelji stoga ne mogu dovesti u pitanje Komisijino utvrđenje u pobijanoj odluci prema kojem je utjecaj od 0,1 % na vrijednost primitaka u gotovini banke A bio zanemariv.

578    Kao drugo, što se tiče razlika u metodama prijeboja, najprije valja istaknuti da tužitelji ne osporavaju da je svakodnevni prijeboj, kako ga primjenjuje društvo Crédit agricole, norma na tržištu. Usto, tužitelji ne pokušavaju ni dokazati da bi primjena mjesečnog, a ne svakodnevnog prijeboja, imala znatan utjecaj na njihove vlastite podatke koji se odnose na primitke u gotovini.

579    Osim toga, tužitelji smatraju da Komisijin zaključak iz uvodne izjave 702. pobijane odluke, prema kojem činjenica da banke primjenjuju različite metode prijeboja nije dovela do znatnih odstupanja ni nejednakog postupanja, proturječi činjenici da je novčana kazna društvu Société générale u okviru odluke o ispravku smanjena za polovicu.

580    Međutim, s jedne strane, iz uvodne izjave 703. pobijane odluke proizlazi da je Komisija donijela odluku o izmjeni odluke o nagodbi u pogledu društva Société générale kada ju je ono obavijestilo da nije izvršilo prijeboj značajnog dijela svojih transakcija, a ne zato što je svoje podatke revidirala primjenom druge metode prijeboja. S druge strane, iz uvodne izjave 702. pobijane odluke proizlazi da rezultati izračuna koji se temelje na dvama pristupima (odnosno svakodnevnom prijeboju i mjesečnom prijeboju) koje je provela banka C pokazuju razliku od oko 0,4 %. Tužitelji ne osporavaju zanemarivost takve razlike.

581    Kao treće, valja istaknuti, kao što je to učinila Komisija, da tužitelji ne iznose nijedan argument kojim bi osporili objašnjenja banke A koja proizlaze iz uvodne izjave 694. pobijane odluke, a koja se odnose na zanemariv utjecaj njezina isključenja iz njezinih izračuna „egzotičnih” proizvoda.

582    Kao četvrto, tužitelji se također oslanjaju na revidirane podatke podnesene Komisiji 14. listopada 2016., izračunane prema onomu što smatraju metodologijom koju je primijenila banka A, odnosno „neutralizacijom” fiksnog dijela i isključenjem „egzotičnih” proizvoda.

583    U tom pogledu valja istaknuti da je u uvodnoj izjavi 687. pobijane odluke Komisija obrazložila odbijanje prihvaćanja revidiranih podataka koje je podnijelo društvo Crédit agricole, navodeći da je metoda koju je ono primijenilo za podnošenje tih podataka bila neprikladna i da su navedeni podaci netočni. U tom je pogledu Komisija istaknula da predložena metoda ne odgovara ni uputama iz zahtjeva za pružanje informacija ni metodi koju je primijenila banka A i koju je revizor podnio bez potvrde. Prema Komisijinu mišljenju, tužitelji su iz svojih izračuna između ostalog isključili primitke u gotovini od fiksnog dijela swapsa, ali nisu revidirali iznose primitaka u gotovini ostvarene prijebojem između promjenjivog i fiksnog dijela, što je dovelo do nižih primitaka u gotovini. Komisija je zaključila da bi utjecaj metode koju je predložilo društvo Crédit agricole na njegove prihode u gotovini iznosio oko 43 %, tako da bi dovela do znatnih razlika. Ti su elementi dovoljni kako bi tužitelji mogli razumjeti razloge koji su naveli Komisiju da odbije prihvatiti revidirane podatke, a Općem sudu da provede svoj sudski nadzor u smislu sudske prakse navedene u točki 255. ove presude. Stoga valja odbiti prigovor koji se temelji na povredi obveze obrazlaganja kao neosnovan.

584    Osim toga, valja istaknuti da, prema Komisijinu mišljenju (uvodna izjava 687. pobijane odluke), utjecaj primijenjene metodologije na podatke društva Crédit agricole iznosi 43 %, što također u biti proizlazi iz zahtjeva koji su tužitelji uputili Općem sudu za smanjenje te visine iznosa novčane kazne izrečene društvu Crédit agricole, u okviru izvršavanja njegove neograničene nadležnosti.

585    Pod pretpostavkom da tužitelji tako pokušavaju dokazati da utjecaj metodologije koju je primijenila banka A na njihove vlastite podatke o primicima u gotovini nije bio zanemariv, a ne da se u odnosu na njih primijeni metodologija koju je primijenila potonja banka (vidjeti točku 588. ove presude), taj se argument ne može prihvatiti. Naime, s jedne strane, među strankama je nesporno da metodologija koju je primijenila banka A nije u skladu sa zahtjevom za pružanje informacija.

586    S druge strane, u svakom slučaju, tužitelji ne dokazuju da je metodologija koju su slijedili za predstavljanje tih revidiranih podataka bila ona koju je primijenila banka A. U tom smislu, oni ni na koji način ne osporavaju nalaz Komisije iz uvodne izjave 687. pobijane odluke (vidjeti točku 583. ove presude) i čak ne pokušavaju dokazati da je „neutralizacija” fiksnih dijelova koje su primili, a koju su primijenili kako bi izračunali revidirane podatke, proizlazila iz samog isključenja fiksnog dijela ugovora swap koji su istodobno raspolagali fiksnim i promjenjivim dijelom, kao u metodologiji koju je primijenila banka A, a ne, osim toga, prijebojem fiksnih dijelova koje su platili s promjenjivim dijelovima koje su primili, kao što je to Komisija u biti istaknula u uvodnoj izjavi 687. pobijane odluke.

587    Stoga valja zaključiti da tužitelji nisu dokazali da je Komisija pogrešno utvrdila da su razlike u metodologijama koje su banke primijenile za izračun svojih primitaka u gotovini dovele do zanemarivih razlika u dostavljenim podacima. Međutim, takva zanemariva odstupanja ne mogu dovesti do povrede načela jednakog postupanja jer ne dovode do neusporedivih vrijednosti za izračun iznosa novčanih kazni.

588    Kao drugo, s obzirom na činjenicu da metodologija koju je banka A primijenila za izračun primitaka u gotovini ne odgovara zahtjevu za pružanje informacija, ne može se prihvatiti argument tužiteljâ prema kojem je poštovanje načela jednakog postupanja trebalo navesti Komisiju da im omogući da dostave podatke izračunane na temelju metodologije koju je primijenila banka A ili da prihvati revidirane podatke podnesene 14. listopada 2006. U tom pogledu, dovoljno je istaknuti da, prema ustaljenoj sudskoj praksi, načelo jednakog postupanja mora se pomiriti s poštovanjem zakonitosti, prema kojem se nitko ne može u svoju korist pozivati na nezakonitost počinjenu u korist drugoga (vidjeti presudu od 16. lipnja 2016., Evonik Degussa i AlzChem/Komisija, C‑155/14 P, EU:C:2016:446, t. 58. i navedenu sudsku praksu). Međutim, argumentom tužiteljâ zapravo se od Komisije zahtijeva da na njih primijeni metodologiju koja nije u skladu sa zahtjevom za pružanje informacija.

589    Iz toga slijedi da tužitelji nisu dokazali da je u ovom slučaju Komisijino prihvaćanje podataka izračunanih prema različitim metodologijama navelo Komisiju da prihvati podatke koji se odnose na neusporedive primitke u gotovini i tako izračuna novčanu kaznu društva Crédit agricole protivno načelu jednakog postupanja u odnosu na njega. Stoga taj prigovor treba odbiti, a time i drugi prigovor prvog dijela devetog tužbenog razloga i drugi dio tog tužbenog razloga.

[omissis]

2.      Zahtjev za smanjenje iznosa novčane kazne

[omissis]

657    U ovom slučaju, čak i ako su prihvaćeni glavni zahtjevi za poništenje članka 2. točke (a) pobijane odluke, Opći sud smatra da je ovlašten izvršavati svoju neograničenu nadležnost u dijelu u kojem je pitanje iznosa novčane kazne bilo podvrgnuto njegovoj ocjeni, čak i ako su zahtjevi za smanjenje iznosa novčane kazne podneseni podredno u odnosu na zahtjev za poništenje članka 2. točke (a) pobijane odluke (vidjeti u tom smislu presudu od 13. prosinca 2018., Deutsche Telekom/Komisija, T‑827/14, EU:T:2018:930, t. 551. do 562.).

[omissis]

662    U ovom slučaju, kako bi se utvrdio iznos novčane kazne radi sankcioniranja protupravnog ponašanja društva Crédit agricole, kako proizlazi iz ispitivanja prvih osam tužbenih razloga, valja uzeti u obzir sljedeće okolnosti.

663    Kao prvo, što se tiče težine i trajanja povrede, valja istaknuti sljedeće.

664    Kao prvo, za određivanje iznosa novčane kazne pokazalo se svrsishodnim upotrijebiti metodologiju kojom se, poput one koju je Komisija slijedila, određuje prvo osnovni iznos koji se potom može uskladiti uzimanjem u obzir okolnosti svojstvenih predmetu.

665    Najprije, što se tiče vrijednosti prihoda od prodaje kao početnog podatka, valja kao njezinu zamjensku vrijednost uzeti u obzir smanjene primitke u gotovini. Naime, kao što to proizlazi iz ispitivanja prvog dijela devetog tužbenog razloga, vrijednost smanjenih primitaka u gotovini u ovom slučaju može biti prikladna početna osnova za određivanje iznosa novčane kazne, s obzirom na to da ta vrijednost odražava ekonomsku važnost povrede i veličinu poduzetnikova doprinosa povredi.

666    U tom pogledu, točno je da je u okviru ispitivanja prvog dijela devetog tužbenog razloga utvrđeno da je određivanje primitaka u gotovini od strane banaka u određenim slučajevima dovelo do različitih pristupa. Međutim, kao što to proizlazi iz točke 571. ove presude, iz tih razlika ne proizlazi nikakva povreda načela jednakog postupanja.

667    Osim toga, Opći sud smatra da druga metoda izračuna primitaka u gotovini, poput one koju su tužitelji primijenili kako bi utvrdili revidirane podatke podnesene Komisiji 14. listopada 2006., nije prikladnija za utvrđivanje primitaka u gotovini. Naime, metodologija koja uključuje isključenje fiksnih dijelova iz ugovora koji istodobno imaju fiksne i promjenjive dijelove, isključenje „egzotičnih” proizvoda ili primjenu mjesečnog, a ne dnevnog prijeboja, nije prikladnija za utvrđivanje, u ovom slučaju, vrijednosti prihoda od prodaje u vezi sa sankcioniranom povredom i stoga primjereno odražava stvarnost i gospodarski opseg te povrede, kao i položaj poduzetnika u toj povredi. Naime, kao prvo, što se tiče ugovora EIRD koji istodobno raspolažu fiksnim i promjenjivim dijelom, novčani tok odražava razliku između fiksne i promjenjive stope na datum fiksinga, kao što to proizlazi iz točke 188. ove presude. Opći sud smatra da ne postoji nijedan razlog za isključenje osobito tokova koji proizlaze iz jednog od dvaju „dijelova” takvih EIRD‑ova. Kao drugo, ništa ne opravdava isključivanje „egzotičnih” proizvoda iz izračuna primitaka u gotovini, iako su oni također dio relevantnog tržišta EIRD‑ova. Kao treće, iako se stranke slažu da je dnevni prijeboj tržišni standard, nijedna posebna okolnost u ovom predmetu ne opravdava odstupanje od njega.

668    Uzimajući u obzir te okolnosti, Opći sud odlučuje uzeti u obzir, u okviru određivanja iznosa novčane kazne, vrijednost primitaka društva Crédit agricole u gotovini koju je Komisija utvrdila u pobijanoj odluci.

669    Osim toga, valja istaknuti da među strankama nije sporno da bi činjenica da se kao osnovica za izračun novčane kazne uzimaju samo primici u gotovini dovela do nametanja pretjerano odvraćajuće novčane kazne. Stranke se stoga slažu da je te prihode u gotovini potrebno smanjiti primjenom faktora smanjenja.

670    Komisija je u pobijanoj odluci primijenila jedinstveni faktor smanjenja od 98,849 %.

671    Što se tiče određivanja tog faktora smanjenja, valja istaknuti da je on rezultat složenog postupka koji odražava više elemenata, osobito prijeboj svojstven trgovanju izvedenicama općenito kao i posebnosti prijeboja tih proizvoda i, konkretnije, EIRD‑ova. Stoga je riječ o približnoj vrijednosti izračunane vrijednosti. Stoga po definiciji ne postoji samo jedan mogući faktor smanjenja, što je osim toga potvrđeno činjenicom da su sami tužitelji u svojim pismenima naveli više različitih faktora smanjenja.

672    Tako bi, na primjer, prema studiji predstavljenoj u prilogu tužbi, alternativni faktor smanjenja od 99,849 % „također mogao biti opravdan”. Osim toga, u okviru jedne druge studije podnesene u prilogu podnesku kojim se vrši prilagodba tužbenog zahtjeva tužitelji predlažu više alternativnih faktora smanjenja, izračunanih prema individualiziranom pristupu, u rasponu od 99,54 % do 99,90 %. Međutim, bez potrebe za odlučivanjem o dokaznoj vrijednosti tih studija ni o osnovanosti metodologija za određivanje tih alternativnih faktora smanjenja koje su predložili tužitelji, Opći sud smatra da bi primjena takvih posebno visokih, čak i pretjeranih alternativnih faktora smanjenja mogla kaznu učiniti besmislenom i na taj način ugroziti potrebu da se osigura dovoljno odvraćajući učinak novčane kazne. Primjena takvih alternativnih faktora smanjenja koje zagovaraju tužitelji stoga dovodi do izricanja novčane kazne koja ne odražava ni ekonomsku važnost povrede ni relativnu težinu društva Crédit agricole u njoj.

673    U svakom slučaju, s jedne strane, među strankama nije sporno da faktor smanjenja iznosi barem 98,849 %. S druge strane, Opći sud podsjeća na to da određivanje novčane kazne u okviru izvršavanja njegove neograničene nadležnosti nije precizna aritmetička vježba.

674    Kao drugo, što se tiče težine povrede, Opći sud smatra prikladnim uzeti u obzir prirodu povrede, njezin zemljopisni opseg kao i to je li povreda izvršena ili ne.

675    Što se tiče prirode povrede, s obzirom na to da su se predmetna ponašanja odnosila na čimbenike relevantne za određivanje cijena EIRD‑ova, ona po svojoj prirodi spadaju među najteža ograničenja tržišnog natjecanja. Osim toga, važno je naglasiti da su predmetne prakse osobito ozbiljne i štetne jer mogu ne samo narušiti tržišno natjecanje na tržištu proizvoda EIRD, nego i, šire, ugroziti povjerenje u bankarski sustav i financijska tržišta u cjelini kao i njihovu vjerodostojnost.

676    Naime, kao što je to Komisija istaknula u uvodnoj izjavi 721. pobijane odluke, a da tužitelji nisu osporili te elemente, dotične referentne indicije koje se odražavaju u određivanju cijena EIRD‑ova primjenjuju se na sve sudionike na tržištu EIRD‑ova. Osim toga, s obzirom na to da se te stope temelje na euru, one su od ključne važnosti za usklađivanje financijskih uvjeta na unutarnjem tržištu i bankarskog poslovanja u državama članicama.

677    Što se tiče zemljopisnog dosega povrede, kao što to proizlazi iz uvodnih izjava 47. i 721. pobijane odluke, zabranjeni sporazum obuhvaćao je barem cijeli EGP, tako da su predmetna ponašanja mogla utjecati na bankarske djelatnosti u svim državama članicama.

678    Također valja uzeti u obzir činjenicu da su trgovci društva Crédit agricole priznali da su provodili ponašanja dogovorena s Barclaysovim trgovcem uspostavljajući kontakte s osobama odgovornima za dostave podataka u svojoj banci (vidjeti točku 641. ove presude).

679    Kao treće, valja utvrditi trajanje sudjelovanja tužiteljâ u povredi kako proizlazi iz pobijane odluke, s obzirom na to da ga tužitelji nisu osporili i na njega nije utjecao zaključak iz točke 426. ove presude o sudjelovanju društva Crédit agricole u predmetnoj jedinstvenoj povredi.

680    Kao drugo, što se tiče olakotnih okolnosti, Opći sud utvrđuje da je društvo Crédit agricole u povredi imalo manje važnu ulogu od glavnih sudionika, osobito banke D i banke A. Isto tako, intenzitet kontakata u kojima su sudjelovali trgovci društva Crédit agricole bio je manji od intenziteta navedenih glavnih sudionika. Osim toga, nije utvrđeno da je društvo Crédit agricole znalo ili razumno moglo pretpostaviti da su druge banke sudjelovale u razmjenama informacija o namjerama i strategijama u području utvrđivanja cijena do kojih nije došlo radi manipuliranja stopama.

681    Međutim, činjenica je da je sudjelovanje društva Crédit agricole u protupravnim ponašanjima bilo namjerno i da tužitelji ne dokazuju da bi u ovom slučaju trebali imati koristi od olakotne okolnosti koja se odnosi na nepažnju. Osim toga, kao što to proizlazi iz točke 675. ove presude, predmetna ponašanja karakterizira veća ozbiljnost. Slijedom toga, utjecaj olakotnih okolnosti koje se odnose na manji intenzitet sudjelovanja društva Crédit agricole u predmetnoj povredi na konačni iznos novčane kazne i manju važnost njegove uloge u navedenoj povredi u odnosu na one glavnih sudionika može biti samo marginalan.

682    Kao treće, iznos novčane kazne koji je odredio Opći sud valjano uzima u obzir potrebu da se društvu Crédit agricole izrekne novčana kazna u odvraćajućem iznosu, u skladu s načelima navedenima u točkama 618. do 624. ove presude.

683    S obzirom na sva prethodna razmatranja, Opći sud smatra da će se izvršiti pravedna ocjena okolnosti ovog slučaja s obzirom na načelo individualizacije sankcije i njezine proporcionalnosti određivanjem iznosa novčane kazne na 110 000 000 eura, novčane kazne za koju su društva Crédit agricole SA i CACIB solidarno odgovorna.

[omissis]

Slijedom navedenoga,

OPĆI SUD (deseto prošireno vijeće)

proglašava i presuđuje:

1.      Poništava se članak 2. točka (a) Odluke Komisije C(2016) 8530 final od 7. prosinca 2016. u vezi s postupkom primjene članka 101. UFEU‑a i članka 53. Sporazuma o EGP‑u (predmet AT.39914 – Kamatne izvedenice u eurima (EIRD)).

2.      Iznos novčane kazne, za koju su društva Crédit agricole SA i Crédit agricole Corporate and Investement Bank solidarno odgovorna, utvrđen je na 110 000 000 eura.

3.      Tužba se odbija u preostalom dijelu.

4.      Svaka će stranka snositi vlastite troškove.

Papasavvas Kornezov Buttigieg

Kowalik‑Bańczyk       Hesse

Objavljeno na javnoj raspravi u Luxembourgu 20. prosinca 2023.

Potpisi

Sadržaj

I. Okolnosti spora

A. Činjenice iz razdoblja nakon podnošenja ove tužbe

II. Zahtjevi stranaka

III. Pravo

A. Zahtjev za poništenje članka 1. točke (a) pobijane odluke i članka 2. točke (a) navedene odluke u mjeri u kojoj se potonji zahtjev temelji na povredi prava obrane zbog odbijanja pristupa spisu

1. Odvijanje upravnog postupka koji je doveo do donošenja pobijane odluke (prvi i drugi tužbeni razlog i treći dio devetog tužbenog razloga)

a) Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi prava na pristup sudu, načela dobre uprave, prava obrane i načela kontradiktornosti

1) Odbijanje davanja odgovora na pitanja koja su tužitelji postavili na saslušanju

b) Povreda prava obrane zbog odbijanja pristupa spisu (četvrti dio drugog tužbenog razloga i treći dio devetog tužbenog razloga)

1) Zahtjev za pristup dokumentima o vrijednosti prihoda od prodaje

2. Postojanje protupravnog ponašanja koje se može pripisati tužiteljima (treći, četvrti i osmi tužbeni razlog)

a) Treći tužbeni razlog, koji se odnosi na sudjelovanje društva Crédit agricole u ponašanjima koja se odnose na manipulacije Euriborom

1) Osporavanje sudjelovanja društva Crédit agricole u manipulativnim praksama stopom Euribora

3. Kvalifikacija jedinstvene i trajne povrede koju je utvrdila Komisija (peti, šesti i sedmi tužbeni razlog)

a) Šesti tužbeni razlog, kojim se osporava informiranost društva Crédit agricole o postojanju „sveobuhvatnog plana” i njegova volja da u njemu sudjeluje

1) Informiranost društva Crédit agricole o postojanju „sveobuhvatnog plana”

i) Informiranost društva Crédit agricole o protupravnim ponašanjima koja su planirali ili izvršavali drugi poduzetnici, a koja se sastoje od pokušaja manipulacije Euriborom

ii) Informiranost društva Crédit agricole o drugim ponašanjima koja su obuhvaćena jedinstvenom povredom koja su planirali ili proveli drugi poduzetnici

B. Zahtjev za poništenje članka 2. točke (a) pobijane odluke i zahtjev za smanjenje novčane kazne

1. Zahtjev za poništenje članka 2. točke (a) pobijane odluke

a) O korištenju diskontiranih primitaka u gotovini za izračun vrijednosti prodaje

1) Određivanje faktora smanjenja od 98,849 % koji je primijenila Komisija

i) Poštovanje obveze obrazlaganja u pogledu određivanja faktora smanjenja u pobijanoj odluci

ii) Odluka o izmjeni

b) Nedosljednost metoda izračuna vrijednosti prihoda od prodaje kojima se koriste banke i povreda načela dobre uprave i jednakog postupanja zbog toga što Komisija u vezi s time nije provela nadzor

1) Prigovor koji se temelji na povredi načela dobre uprave zbog nedovoljne provjere podataka koje su dostavile banke

2) Poštovanje načela jednakog postupanja u izračunu iznosa novčane kazne

2. Zahtjev za smanjenje iznosa novčane kazne

*      Jezik postupka: francuski

1      Navedene su samo one točke ove presude za koje Opći sud smatra da ih je korisno objaviti.