Predmeti T‑389/10 i T‑419/10

(objavljeno u ulomcima)

Siderurgica Latina Martin SpA (SLM)

i

Ori Martin SA,

protiv

Europske komisije

„Tržišno natjecanje – Zabranjeni sporazumi – Europsko tržište čelika za prednapinjanje – Utvrđivanje cijena, podjela tržišta i razmjena osjetljivih poslovnih informacija – Odluka kojom se utvrđuje povreda članka 101. UFEU‑a – Jedinstvena, složena i trajna povreda – Zastara – Smjernice o metodi za utvrđivanje kazni iz 2006. – Pripisivanje odgovornosti za povredu društvu majci – Proporcionalnost – Načelo individualizacije kazni i sankcija – Neograničena nadležnost“

Sažetak – Presuda Općeg suda (šesto vijeće) od 15. srpnja 2015.

1.      Tržišno natjecanje – Upravni postupak – Zastara progona – Dan od kojega rok počinje teći –Trajna ili nastavljena povreda – Dan prestanka povrede – Prekid – Zahtjev za pružanje informacija – Doseg

(Čl. 101. UFEU‑a; Sporazum o EGP‑u, čl. 53.; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 25.)

2.      Pravo Europske unije – Načela – Zabrana retroaktivnosti kaznenih odredaba – Područje primjene – Novčane kazne izrečene zbog povrede pravila o tržišnom natjecanju – Uključenost – Eventualna povreda zbog primjene Smjernica o metodi za utvrđivanje kazni na povredu koja prethodi njihovu donošenju – Predvidljivost izmjena uvedenih Smjernicama – Nepostojanje povrede

(Čl. 101. UFEU‑a; Sporazum o EGP‑u, čl. 53.; Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 49. st. 1.; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23. st. 2.; Obavijesti Komisije 98/C 9/03 i 2006/C 210/02)

3.      Tržišno natjecanje – Novčane kazne – Iznos – Određivanje – Određivanje osnovnog iznosa – Određivanje vrijednosti prihoda od prodaje – Izračun na osnovi vrijednosti prihoda od prodaje poduzetnika koji sudjeluju u povredi u odgovarajućem zemljopisnom području

(Čl. 101. UFEU‑a; Sporazum o EGP‑u, čl. 53.; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23. st. 2.; Obavijest Komisije 2006/C 210/02, točka 13.)

4.      Tržišno natjecanje – Novčane kazne – Iznos – Određivanje – Metoda izračuna određena Komisijinim Smjernicama – Individualizacija kazne u različitim fazama određivanja iznosa

(Čl. 101. UFEU‑a; Sporazum o EGP‑u, čl. 53.; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23. st. 2.; Obavijest Komisije 2006/C 210/02, točke 22., 27., 29., 36., i 37.)

5.      Tržišno natjecanje – Novčane kazne – Iznos – Određivanje – Određivanje osnovnog iznosa – Težina povrede – Ulazna naknada – Čimbenici koje je potrebno uzeti u obzir – Zahtjev individualizacije sankcije u početnoj fazi određivanja osnovnog iznosa – Nepostojanje

(Čl. 101. UFEU‑a; Sporazum o EGP‑u, čl. 53.; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23. st. 2.; Obavijest Komisije 2006/C 210/02, točke 19. do 23. i 25.)

6.      Tržišno natjecanje – Upravni postupak – Odluka Komisije kojom se utvrđuje povreda – Komisijin teret dokaza povrede i njezinog trajanja – Opseg tereta dokaza – Zahtijevani stupanj preciznosti dokaza koje je koristila Komisija – Skup indicija – Sudski nadzor – Doseg – Odluka u pogledu koje sud i dalje gaji sumnje – Poštovanje načela pretpostavke nedužnosti

(Čl. 101. UFEU‑a; Sporazum o EGP‑u, čl. 53.; Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 48. st. 1.; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 2.)

7.      Tržišno natjecanje – Novčane kazne – Iznos – Određivanje – Prilagodba osnovnog iznosa – Olakotne okolnosti – Indikativni karakter okolnosti navedenih u Smjernicama

(Čl. 101. UFEU‑a; Sporazum o EGP‑u, čl. 53.; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23. st. 2.; Obavijest Komisije 2006/C 210/02, točka 29.)

8.      Tržišno natjecanje – Novčane kazne – Iznos – Određivanje – Prilagodba osnovnog iznosa – Olakotne okolnosti – Ograničeno trajanje poduzetnikova sudjelovanja u povredi – Uzimanje u obzir – Granice

(Čl. 101. UFEU‑a; Sporazum o EGP‑u, čl. 53.; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23. st. 2.; Obavijest Komisije 2006/C 210/02, točka 29.)

9.      Tržišno natjecanje – Novčane kazne – Iznos – Određivanje – Prilagodba osnovnog iznosa – Olakotne okolnosti – Postupanje koje odstupa od dogovorenog u kartelu – Ograničeno sudjelovanje – Pretpostavke

(Čl. 101. UFEU‑a; Sporazum o EGP‑u, čl. 53.; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23. st. 2. i 3.; Obavijest Komisije 2006/C 210/02, točka 29., al. 3.)

10.    Tržišno natjecanje – Novčane kazne – Iznos – Određivanje – Poštovanje načela proporcionalnosti i individualizacije kazni i sankcija – Obveza individualizacije kazne s obzirom na načine sudjelovanja svakog poduzetnika kojeg se tereti za povredu – Nedovoljna individualizacija – Posljedice

(Čl. 101. UFEU‑a; Sporazum o EGP‑u, čl. 53.; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23. st. 2.)

11.    Tržišno natjecanje – Upravni postupak – Obveze Komisije – Poštovanje razumnog roka – Povreda – Posljedice – Poništenje odluke kojom se utvrđuje povreda zbog prekomjernog trajanja postupka – Pretpostavka – Povreda prava na obranu predmetnih poduzetnika

(Čl. 101. UFEU‑a; Sporazum o EGP‑u, čl. 53.; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23. st. 2.)

12.    Tržišno natjecanje – Pravila Unije – Povrede – Pripisivanje – Društvo majka i društva kćeri – Gospodarska jedinica – Kriteriji za ocjenu – Pretpostavka da društvo majka izvršava odlučujući utjecaj na društva kćeri koja su u njegovom stopostotnom vlasništvu – Oborivost –Uzimanje u obzir uz poštovanje načela individualizacije kazni

(Čl. 101. UFEU‑a; Sporazum o EGP‑u, čl. 53.; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23. st. 2.)

13.    Tržišno natjecanje – Pravila Unije – Povrede – Pripisivanje – Društvo majka i društva kćeri – Gospodarska jedinica – Kriteriji za ocjenu – Pretpostavka da društvo majka izvršava odlučujući utjecaj na društva kćeri koja su u njegovom stopostotnom vlasništvu – Oborivost –Povreda načela ograničene odgovornosti koje proizlazi iz prava društava unutar Unije – Nepostojanje

(Čl. 101. UFEU‑a; Sporazum o EGP‑u, čl. 53.; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23. st. 2.)

14.    Tužba za poništenje – Dopuštenost – Fizičke ili pravne osobe – Poduzetnik adresat Obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku koji tijekom upravnog postupka nije osporavao njezine činjenične ili pravne elemente – Ograničenje izvršavanja prava na pravno sredstvo – Nepostojanje

(Čl. 6. st. 1., čl. 101. i čl. 263. st. 4. UFEU‑a; Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 47.)

15.    Tržišno natjecanje – Pravila Unije – Povrede – Pripisivanje – Društvo majka i društva kćeri – Gospodarska jedinica – Kriteriji za ocjenu – Pretpostavka da društvo majka izvršava odlučujući utjecaj na društva kćeri koja su u njegovom stopostotnom vlasništvu – Obveze društva koje želi oboriti tu pretpostavku u pogledu dokazivanja – Nedostatni dokazi za obaranje pretpostavke

(Čl. 101. UFEU‑a; Sporazum o EGP‑u, čl. 53.; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23. st. 2.)

16.    Tržišno natjecanje – Pravila Unije – Povrede – Novčane kazne – Povreda počinjena namjerno ili nepažnjom – Pripisivost ponašanja poduzetnikovih tijela poduzetniku – Pretpostavke

(Čl. 101. UFEU‑a; Sporazum o EGP‑u, čl. 53.; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23.)

17.    Tužba za poništenje – Akti koji se mogu pobijati – Pojam – Akti koji proizvode obvezujuće pravne učinke – Komisijino nezauzimanje stajalište o zahtjevu za isplatu kamata na preplaćeni dio već plaćene novčane kazne nakon prvotne odluke a prije njegova vraćanja zbog odluke o izmjeni – Nenadležnost

(Čl. 261. i 263. UFEU‑a; Uredba Vijeća br. 1/2003.)

18.    Tržišno natjecanje – Novčane kazne – Iznos – Diskrecijska ovlast Komisije – Sudski nadzor –Neograničena nadležnost suda Unije – Doseg – Smanjenje iznosa novčane kazne izrečene povredom načela proporcionalnosti – Uzimanje u obzir načela individualizacije kazni

(Čl. 261. UFEU‑a; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23. st. 2. i 3., i čl. 31.)

1.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 76. - 81.)

2.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 92. - 107., 109.)

3.      Prilikom utvrđivanja iznosa novčanih kazni izrečenih zbog povrede pravila tržišnog natjecanja, u slučaju jedinstvene povrede, u smislu složene povrede koja se sastoji od niza sporazuma i usklađenih djelovanja na različitim tržištima na kojima nisu prisutni svi prijestupnici ili na kojima prijestupnici mogu imati samo djelomično znanje o sveukupnom planu, sankcije moraju biti individualizirane, u smislu toga da se moraju odnositi na ponašanja i na značajke svojstvene predmetnim poduzetnicima.

Stoga, s jedne strane, kako bi se utvrdio iznos novčane kazne, uzimajući u obzir težinu i trajanje povrede koju je poduzetnik počinio, ne može se za cijelo trajanje njegova sudjelovanja u zabranjenom sporazumu uzeti u obzir vrijednost prihoda od prodaje ostvarene u državi na koju se nisu odnosili razgovori održani u njegovoj prisutnosti.

S druge strane, kako bi se utvrdio iznos novčane kazne, uzimajući u obzir težinu i trajanje povrede koju je taj poduzetnik počinio, kada se u prisustvu tog poduzetnika razgovor odnosio na tržišta nekih država članica, ne može se za cijelo trajanje njegovog sudjelovanja u zabranjenom sporazumu uzeti u obzir vrijednost prihoda od prodaje ostvarene u u tim državama u kojima navedeni poduzetnik prvotno nije poslovao jer, među ostalim, nije bio ovlašten ondje prodavati svoje proizvode.

Stoga, kada je poduzetnik samo kasno i postupno sudjelovao u jedinstvenoj povredi ograničavajući se u početku uglavnom na dogovore sklopljene u pogledu tržišta države članice, na Komisiji je da prilikom izračuna iznosa novčane kazne uzme u obzir nepostojanje odobrenja na temelju kojih je navedeni poduzetnik mogao prodavati u određenim državama članicama prije određenog datuma nepostojanje elemenata na temelju kojih se može smatrati da je taj poduzetnik mogao biti uključen u zabranjeni sporazum čak i prije negoli je sudjelovao na sastancima.

(t. 140., 174., 178., 327.)

4.      U kontekstu jedinstvene povrede pravila tržišnog natjecanja, načelo proporcionalnosti znači da se novčana kazna određuje razmjerno elementima koje treba uzeti u obzir prilikom ocjene objektivne težine povrede kao takve, kao i prilikom ocjene relativne težine sudjelovanja u povredi kažnjenog poduzetnika.

Komisija, među ostalim, Komisija mora osigurati individualizaciju kazni u odnosu na povredu uzimajući u obzir konkretnu situaciju svakog prijestupnika. Individualizacija kazne s obzirom na povredu u praksi se može izvršiti u različitim fazama utvrđivanja iznosa novčane kazne.

Kao prvo, Komisija može priznati posebnost sudjelovanja poduzetnika u povredi u fazi ocjene objektivne težine jedinstvene povrede, u smislu točke 22. Smjernica o metodi za utvrđivanje kazni koje se propisuju u skladu s člankom 23. stavkom 2. točkom (a) Uredbe br. 1/2003.

Kao drugo, Kao drugo, Komisija može priznati posebnost sudjelovanja poduzetnika u povredi u fazi ocjene olakotnih okolnosti navedenih u točki 29. Smjernica iz 2006. na temelju ukupne ocjene svih relevantnih okolnosti (vidjeti točku 27. navedenih smjernica).

Kao treće, Komisija može priznati posebnost sudjelovanja poduzetnika u povredi u fazi koja slijedi nakon ocjene objektivne težine povrede ili olakotnih okolnosti na koje se pozivaju predmetni poduzetnici. U točki 36. Smjernica iz 2006. tako se navodi da Komisija u određenim slučajevima može izreći simboličnu kaznu i da također može, kao što se navodi u točki 37. tih smjernica, odstupiti od opće metodologije za utvrđivanje novčanih kazni, s obzirom na, između ostalog, posebnost konkretnog predmeta.

(t. 141. - 146., 314.)

5.      U okviru utvrđivanja osnovnog iznosa novčanih kazni izrečenih zbog povrede pravila tržišnog natjecanja, elementi koji se uzimaju u obzir za potrebe ocjene stupnja težine povrede, kao i oni zbog kojih Komisiju u novčanu kaznu uključuje posebni iznos, bez obzira na trajanje povrede, u svrhu odvraćanja poduzetnika od samog sudjelovanja u nezakonitim ponašanjima, odnose se na povredu općenito. S obzirom na opću metodologiju iznesenu u Smjernicama o metodi za utvrđivanje kazni koje se propisuju u skladu s člankom 23. stavkom 2. točkom (a) Uredbe br. 1/2003, Komisija tek u kasnijoj fazi prilagođava osnovni iznos kako bi u obzir uzela olakotne okolnosti, među kojima je i ona koja se odnosi na pojedinačnu ulogu svakog poduzetnika. Stoga, kad Komisija uzme u obzir četiri čimbenika koji su navedeni kao primjeri u t. 22. Smjernica, ne može ju se kritizirati zbog toga što smatra primjerenim uključiti poseban iznos u osnovni iznos novčane kazne, bez obzira na trajanje povrede. U tom pogledu, budući da se razmatranja koja se odnose na ispitivanje s obzirom na obrazloženje udjela koji služi za utvrđivanje vrijednosti prihoda od prodaje u svrhu ocjenjivanja težine povrede, vrijede i za ocjenjivanje obrazloženja iznesenog kako bi se opravdao udio koji služi za utvrđivanje dodatnog iznosa u odvraćajuće svrhe, samo upućivanje na analizu čimbenika upotrijebljenih za ocjenu težine dovoljno je kao obrazloženje udjela vrijednosti prihoda od prodaje korištenog za dodatni iznos.

(t. 186., 193., 261. ‑264.)

6.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 215. - 219., 223. - 227., 240. - 249., 251.)

7.      U točki 29. Smjernica o metodi za utvrđivanje kazni koje se propisuju u skladu s člankom 23. stavkom 2. točkom (a) Uredbe br. 1/2003 se samo informativno i netaksativno navodi da se određene olakotne okolnosti mogu uzeti u obzir, kao što proizlazi iz izraza „kao što su“ koji je u njima upotrijebljen.

(t. 271.)

8.      U okviru utvrđivanja osnovnog iznosa novčanih kazni izrečenih zbog povrede članka 101. UFEU‑a, ograničenog trajanja sudjelovanja poduzetnika u povredi je element već uzet u obzir u fazi utvrđivanja osnovnog iznosa novčane kazne, te se njime uzima u obzir trajanje sudjelovanja svakog poduzetnika u povredi.

Posljedično, iako se u određenim slučajevima ne može isključiti da se znatna razlika u trajanju sudjelovanja različitih predmetnih poduzetnika može uzeti u obzir kao olakotna okolnost, to nije slučaj kada je trajanje sudjelovanje poduzetnika u povredi dovoljno značajno.

(t. 283., 285.)

9.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 287., 288., 297. - 300.)

10.    Vidjeti tekst odluke.

(t. 314. - 320., 323., 324., 326. - 328.)

11.    Kad je riječ o upravnom postupku u području tržišnog natjecanja, razumnost trajanja postupka treba ocjenjivati s obzirom na posebne okolnosti svakog predmeta i, osobito, njegov kontekst, ponašanje stranaka tijekom postupka, važnost predmeta za različite zainteresirane poduzetnike i njegov stupanj složenosti kao i, prema potrebi, s obzirom na informacije ili opravdanja koje Komisija može pružiti kad je riječ o istražnim mjerama provedenima tijekom upravnog postupka.

U tom pogledu, nekoliko čimbenika može objasniti duljinu takvog postupka. Među ostalim, može se raditi o trajanju zabranjenog sporazuma, njegovoj vrlo širokoj zemljopisnoj dimenziji, vremenskom i zemljopisnom uređenju zabranjenog sporazuma, broju održanih sastanaka, broju uključenih poduzetnika, broju zahtjeva za primjenu pokajničkog programa i vrlo velikoj količini dokumenata dostavljenih u tom okviru ili pribavljenih tijekom pretraga i sastavljenih na različitim jezicima, koje je Komisija trebala ispitati, različitim zahtjevima za dodatnim podacima koje je Komisija trebala uputiti različitim zainteresiranim društvima kako se mijenjalo shvaćanje zabranjenog sporazuma, broju adresata obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama, broju jezika postupka kao i o različitim zahtjevima koji se odnose na sposobnost plaćanja.

U slučaju da trajanje upravnog postupka predstavlja povredu načela razumnog roka, ta povreda može imati dvije vrste posljedica. S jedne strane, kada je povreda razumnog roka imala utjecaj na ishod postupka, takva povreda može dovesti do poništenja pobijane odluke. U tom pogledu, kad je riječ o primjeni pravila tržišnog natjecanja, prekoračenje razumnog roka može predstavljati razlog za poništenje samo u slučaju odlukâ kojima se utvrđuju povrede i pod uvjetom da je bilo utvrđeno da je povreda tog načela negativno utjecala na pravo na obranu predmetnih poduzetnika. Osim u tom posebnom slučaju, nepoštovanje obveze donošenja odluke u razumnom roku nema utjecaja na valjanost upravnog postupka na temelju Uredbe br. 1/2003. Međutim, s obzirom na to da je poštovanje prava na obranu od ključne važnosti u postupcima u području prava tržišnog natjecanja, važno je izbjeći mogućnost da se to pravo nepopravljivo ugrozi zbog predugog trajanja istražne faze i da trajanje te faze bude prepreka utvrđivanju dokaza kojima se želi osporiti postojanje ponašanjâ na temelju kojih se predmetni poduzetnici mogu pozvati na odgovornost. Zbog tog razloga, ispitivanje eventualne prepreke ostvarivanju prava na obranu ne smije biti ograničeno na samu fazu u kojoj to pravo proizvodi svoj puni učinak, to jest, na drugu fazu upravnog postupka. Ocjena izvora eventualnog slabljenja učinkovitosti prava na obranu mora obuhvaćati čitav upravni postupak i provesti se s obzirom na njegovo ukupno trajanje.

S druge strane, kada je povreda razumnog roka bez utjecaja na ishod postupka, takva povreda može dovesti do toga da sud Unije, u okviru izvršavanja svoje neograničene nadležnosti, na odgovarajući način otkloni povredu koja proizlazi iz prekoračenja razumnog roka upravnog postupka, prema potrebi, smanjivanjem iznosa izrečene novčane kazne.

(t. 336., 338. - 342., 354., 355.)

12.    Vidjeti tekst odluke.

(t. 372. - 384., 386., 387.)

13.    U području tržišnog natjecanja, za potrebe pripisivanja odgovornosti za povredu društvu majci, Komisija se može pozvati na pretpostavku stvarnog izvršavanja odlučujućeg utjecaja uzimajući u obzir činjenicu da društvo majka drži čitavi ili gotovo čitavi kapital društva kćeri koje je počinilo povredu, a da se ne mora pozvati na druge dokaze u tom pogledu.

U tom pogledu, time što je utvrdila da postoji solidarna odgovornost društva majke, Komisija nije povrijedila načelo ograničene odgovornosti koje proizlazi iz prava društava unutar Unije. Naime, cilj ograničene odgovornosti društava uglavnom je utvrditi gornju granicu financijske odgovornosti tih društava, a ne spriječiti da poduzetnik koji je počinio povredu prava tržišnog natjecanja bude kažnjen preko pravnih subjekata koji ga čine i, konkretnije, preko društva koje je počinilo povredu i njegovog društva majke, osobito ako ono drži gotovo cijeli kapital u svojem društvu kćeri i ako ne može oboriti pretpostavku stvarnog izvršavanja odlučujućeg utjecaja na to društvo.

(t. 385., 388.)

14.    Vidjeti tekst odluke.

(t. 391. - 393.)

15.    Vidjeti tekst odluke.

(t. 394. - 400., 407. - 409.)

16.    U području povrede pravila tržišnog natjecanja, pripisivanje povrede članka 101. UFEU‑a poduzetniku ne pretpostavlja djelo ili čak znanje člana ili glavnih upravitelja predmetnog poduzetnika za tu povredu nego djelo osobe koja je ovlaštena djelovati za račun tog poduzetnika.

Stoga, kada je predstavnike društva kćeri u zabranjenom sporazumu navedeno društvo kćer valjano ovlastilo da obveže poduzetnika, činjenica da ti predstavnici nisu obnašali nikakvu funkciju unutar društva majke nije relevantna, jer su imali ovlast obvezivanja društva kćeri koje je sudjelovalo u povredi. Stoga, činjenica da te osobe djeluju samostalno društvo kći i, posljedično, društvo majku, ne može osloboditi njihove odgovornosti.

(t. 410., 411.)

17.    Zbog toga što Komisija nije zauzela nikakvo stajalište o zahtjevu poduzetnika koji se odnosio na isplatu kamata na preplaćeni dio novčane kazne koji je već platio nakon donošenja prvotne odluke prije negoli mu ga je Komisija vratila zbog druge odluke o izmjeni, sud Unije nije nadležan za odlučivanje o zahtjevu za izdavanje naloga koji je u tom pogledu podnio navedeni poduzetnik u svojim očitovanjima o drugoj odluci o izmjeni jer takva nadležnost ne proizlazi osobito iz članka 263. UFEU‑a ili članka 261. UFEU‑a u vezi s člankom 31. Uredbe br. 1/2003.

O tome je osobito riječ kada drugom odlukom o izmjeni, kojom je smanjen iznos novčane kazne izrečene poduzetniku, nije predviđeno pitanje povrata preplate s kamatama ako to zatraži dotična osoba, kada navedeni poduzetnik nije podnio zahtjev Komisiji u tom smislu i kad Komisija nije zauzela stajalište o takvom zahtjevu u aktu kojim mu se može nanijeti šteta.

(t. 428. - 430.)

18.    Pored jednostavnog nadzora zakonitosti sankcija izrečenih zbog povrede pravila tržišnog natjecanja u okviru kojeg sud Unije može samo odbiti tužbu za poništenje ili poništiti pobijani akt, na temelju neograničene nadležnosti koja mu je dodijeljena člankom 31. Uredbe br. 1/2003, u skladu s člankom 261. UFEU‑a, sud Unije ovlašten je svojom ocjenom zamijeniti ocjenu Komisije, preinačiti pobijani akt, čak i bez njegovog poništenja, uzimajući u obzir sve činjenične okolnosti, kako bi, na primjer, smanjio iznos novčane kazne, ako je pitanje iznosa iste podvrgnuto njegovoj ocjeni.

Kada sud Unije utvrđuje novčanu kaznu to, po prirodi stvari, nije precizni računski postupak. Nadalje, sud Unije ne obvezuju ni izračuni Komisije ni njezine smjernice kada odlučuje na temelju svoje neograničene nadležnosti, već on mora izvršiti vlastitu ocjenu, uzimajući u obzir sve okolnosti slučaja. U tom pogledu, kako bi se utvrdio iznos novčane kazne namijenjene kažnjavanju sudjelovanja u jedinstvenoj povredi, iz članka 23. stavka 3. Uredbe br. 1/2003 proizlazi da, osim težine, u obzir treba uzeti i trajanje povrede, a iz načela individualizacije kazni proizlazi da se pri kažnjavanju treba uzeti u obzir situacija svakog prijestupnika u pogledu povrede. To osobito treba biti slučaj u pogledu složene i dugotrajne povrede one vrste koju Komisija utvrđuje u pobijanoj odluci, a koja je obilježena heterogenošću sudionika.

(t. 432., 436., 437.)