PRESUDA SLUŽBENIČKOG SUDA
EUROPSKE UNIJE
(treće vijeće)

2. ožujka 2016.

Predmet F‑3/15

Jürgen Frieberger

i

Benjamin Vallin

protiv

Europske komisije

„Javna služba – Dužnosnici – Mirovine – Reforma Pravilnika o osoblju – Uredba br. 1023/2013 – Članak 22. Priloga XIII. Pravilniku – Povećanje dobi za umirovljenje – Naknada doprinosa za mirovinsko osiguranje Unije – Članak 26. Priloga XIII. Pravilniku – Ponovni izračun bonusa u vezi s mirovinskim pravima“

Predmet:      Tužba, podnesena na temelju članka 270. UFEU‑a, koji se primjenjuje na Ugovor o EZAE‑u na temelju njegova članka 106.a., kojom J. Frieberger i B. Vallin zahtijevaju poništenje odluka Europske komisije od 13. i 26. ožujka 2014. kojima su odbijeni njihovi zahtjevi podneseni 9. odnosno 17. prosinca 2013. s ciljem ishođenja, s jedne strane, naknade dijela doprinosa za mirovinsko osiguranje Europske unije, koji su odbijeni od njihovih plaća i, s druge strane, novog izračuna bonusa u vezi s mirovinskim pravima prenesenima u mirovinski sustav Unije. U mjeri u kojoj je to potrebno, također zahtijevaju poništenje odluka od 26. rujna 2014. kojima se njihove žalbe odbijaju te od 11. i 23. lipnja 2014. koje su usmjerene protiv navedenih odluka od 13. i 26. ožujka 2014.

Odluka:      Poništava se odluka Europske komisije od 13. ožujka 2014. o odbijanju zahtjeva J. Friebergera od 17. prosinca 2013. u dijelu u kojem se njime tražio ponovni izračun bonusa u vezi s njegovim mirovinskim pravima prenesenima u mirovinski sustav Europske unije. Obustavlja se tužbeni postupak u dijelu u kojem je tužbu podnio B. Vallin protiv odluke Europske komisije od 13. ožujka 2014. u dijelu u kojem je njome navodno odbijen zahtjev za ponovni izračun bonusa u vezi s mirovinskim pravima prenesenima u mirovinski sustav Europske unije. U preostalom dijelu tužba se odbija. Svaka stranka snosi vlastite troškove.

Sadržaj

1.      Tužba za poništenje – Nadležnost suda Unije – Zahtjev za poništenje pojedinačnog akta kojim se nanosi šteta – Nenadležnost suda Unije za utvrđivanje nezakonitosti odredbe opće primjene u izreci njegove presude

(čl. 263. UFEU‑a)

2.      Tužbe dužnosnikâ – Prethodna žalba u upravnom postupku – Negativna odluka – Nepostojanje obveze uprave da nadomjesti obrazloženje prvotnog akta

(čl. 90. Pravilnika o osoblju za dužnosnike)

3.      Dužnosnici – Mirovine – Financiranje mirovinskog sustava – Načini održavanja aktuarske ravnoteže mirovinskog sustava Unije – Određivanje doprinosa dužnosnika – Aktuarski izračun koji uključuje promjene populacije, rast plaća i promjene kamatne stope koje su procijenjene sukladno članku 10. Priloga XII. Pravilniku o osoblju – Zakonitost

(Pravilnik o osoblju za dužnosnike, čl. 83. i 83.a; Prilog XI., Prilog XII. čl. 10. i Prilog XIII. čl. 22.)

4.      Akti institucija – Preambula – Pravno obvezujuća snaga – Nepostojanje

5.      Temeljna prava – Povelja Europske unije o temeljnim pravima – Pravo radnika na informiranje i savjetovanje u poduzeću – Autonomno pozivanje u postupku prigovora nezakonitosti odredbe Uredbe br. 1023/2013 – Isključenje

(Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 27.)

6.      Dužnosnici – Mirovine – Mirovinska prava stečena prije stupanja u službu Unije – Prijenos u sustav Unije – Uračunavanje razdoblja osiguranja – Ponovni izračun bonusa – Drugi izračun nakon reforme Pravilnika iz 2014., nakon prvog izračuna koji je uslijedio nakon reforme Pravilnika iz 2004. – Dopuštenost

(čl. 5. Priloga IX. Pravilniku o osoblju za dužnosnike; Uredba br. 1023/2013 Europskog parlamenta i Vijeća)

1.      Iako je, u okviru zahtjeva za poništenje pojedinačnog akta kojim se nanosi šteta, sud Unije stvarno nadležan za neizravno utvrđivanje nezakonitosti odredbe opće primjene na kojoj se pobijani akt temelji, on naprotiv nije nadležan za donošenje takvih zaključaka u izrekama svojih presuda.

(t. 31.)

Izvori:

Službenički sud: presuda od 21. listopada 2009., Ramaekers‑Jørgensen/Komisija, F‑74/08, EU:F:2009:142, t. 37.

2.      Kad nadležno tijelo za imenovanje nakon ispitivanja žalbe smatra da je obrazloženje prvotnog akta na koji se odnosi ta žalba istodobno osnovano i dostatno za odgovor na prigovore iznesene u žalbi, ono nema razloga za odstupanje od tog obrazloženja i njegovo nadomještavanje novim. Ono u tom slučaju može dakle odbiti žalbu, navodeći u negativnoj odluci iste razloge kao one u prvotnom aktu a da mu se pritom ne može prigovoriti da je povrijedilo obvezu obrazlaganja ili načelo dobre uprave.

U posebnoj situaciji kada je žalbe u istim uvjetima pisalo više zainteresiranih osoba, ne može se, naime, prigovoriti tijelu za imenovanje da je odgovorilo u standardiziranom obliku. Taj je način postupanja, naprotiv, u skladu s načelom dobre uprave te jamči jednakost postupanja prema žaliteljima.

(t. 39. i 41.)

Izvori:

Službenički sud: presuda od 11. prosinca 2014., Faita/EGSO, T‑619/13 P, EU:T:2014:1057, t. 32.

3.      Pravilo iz članka 83. stavka 2. Pravilnika o osoblju, prema kojemu dužnosnici doprinose jednu trećinu troškova u sustav mirovinskog osiguranja, treba čitati s obzirom na članak 83.a stavke 1., 3. i 4. Pravilnika koji uvodi ravnotežu toga sustava i provjeru te ravnoteže na osnovi petogodišnje aktuarske procjene koja se ažurira svake godine, u skladu s Prilogom XII. Pravilniku, koji se odnosi na odredbe za provedbu članka 83.a Pravilnika. Pod tim uvjetima, mirovinski sustav je u ravnoteži, u aktuarskom smislu iz Priloga XII. Pravilniku, ako razina doprinosa koje aktivni dužnosnici plaćaju svake godine omogućuje financiranje trećine budućeg iznosa prava koje su ti dužnosnici stekli tijekom iste godine. Aktuarski pristup kojeg se zakonodavac drži počiva stoga na dugoročnom financiranju mirovinskog sustava. U tu je svrhu zakonodavac u obzir uzeo niz aktuarskih hipoteza.

Slijedi da se doprinosi dužnosnika od jedne trećine iznosa potrebnog za financiranje mirovinskog sustava trebaju iz spomenute aktuarske perspektive shvaćati dugoročno te se stoga narušavanja izračuna ne mogu isključiti.

Iz članka 83. stavka 3. Pravilnika proizlazi da aktuarsku ravnotežu mirovinskog sustava jamče dva elementa, dob za umirovljenje i stopa doprinosa dužnosnika tom sustavu. Naime, iako doprinosi u mirovinski sustav pomažu osiguravanju njegove ravnoteže kada ga neposredno financiraju, sličan učinak očekuje se od povećanja dobi za umirovljenje, s obzirom na to da će to rezultirati vremenski odgođenim učinkom toga sustava.

To međutim nije dovoljno da bi se zaključilo kako bi pomoću mehanizma izravne naknade povećanje dobi za umirovljenje nužno trebalo dovesti do smanjenja stope minulih doprinosa dužnosnika.

Naime, temeljem članka 1. Priloga XII. Pravilniku određivanje doprinosa dužnosnika za mirovinsko osiguranje provodi se, preciznije, petogodišnjom aktuarskom procjenom i njezinim godišnjim ažuriranjem, koji su predviđeni člankom 83.a stavcima 3. i 4. Pravilnika. Ta petogodišnja aktuarska procjena i njezino ažuriranje počivaju na određenom broju parametara koje propisuje Prilog XII. Pravilniku.

Prvi parametar koji ulazi u izračun doprinosa dužnosnika su „promjene populacije“, kao što se navodi u članku 1. stavku 2. Priloga XII. Pravilniku. Te promjene su same po sebi određene promatranjem populacije sudionika u mirovinskom sustavu, kao što proizlazi iz članka 9. istog priloga. Prema tom članku, promjena populacije se preciznije određuje zaključcima o strukturi te populacije i prosječnoj dobi umirovljenja. Strukturu populacije treba procjenjivati u pogledu tablice mortaliteta, očekivanog trajanja života, stope invaliditeta i raspodjele stanovništva prema spolu. Što se tiče prosječne dobi umirovljenja, ona se razlikuje od zakonske dobi za umirovljenje, a njezino uzimanje u obzir objašnjeno je činjenicom da je njezin stvarni utjecaj na mirovine značajniji od prvonavedene.

Drugi parametar kojim se određuju doprinosi dužnosnika jest promjena u osnovnoj plaći svakog od njih do „pretpostavljene dobi umirovljenja“ (članci 4. i 6. Priloga XII. Pravilniku). Taj parametar znači da se buduća vrijednost osnovne plaće dužnosnika u službi procjenjuje uzimajući u obzir predviđenu osnovnu plaću pri umirovljenju (članak 6. stavak 1. prvi podstavak Priloga XII. Pravilniku). U tom pogledu treba istaknuti da, iako je potrebno uzeti u obzir zakonsku dob za umirovljenje, također je potrebno uzeti u obzir čimbenike kao što su mogućnost ostanka u službi nakon što se navrši ta dob ili napuštanja službe prije navršavanja te dobi, kao što neizravno potvrđuje članak 6. stavak 4. Priloga XII. Pravilniku. Slijedi da je, u konačnici, „pretpostavljena dob umirovljenja“ koja se ovdje uzima u obzir agregirana vrijednost. 

Treći parametar koji ulazi u određivanje doprinosa dužnosnika proizlazi iz kamatne stope procijenjene sukladno članku 10. Priloga XII. Pravilniku, a četvrti element proizlazi iz, sukladno članku 11. istog priloga, godišnje stope promjena u ljestvici plaća dužnosnika, koja odgovara tridesetogodišnjem prosjeku posebnih pokazatelja navedenih u Prilogu XI. Pravilniku.

Stoga proizlazi da je zakonska dob za mirovinu, koja je određena člankom 22. Priloga XIII. u inačici koja proizlazi iz Uredbe br. 1023/2013 s obzirom na dob svakog dužnosnika 1. svibnja 2014., čimbenik koji je u interakciji s budućim vrijednostima više parametara (kamatna stopa, smrtnost, rast plaća) u procjeni aktuarske ravnoteže mirovinskog sustava Unije te stoga i u određivanju doprinosa koje svaki dužnosnik mora uplatiti u sustav kako bi osigurao trećinu od te ravnoteže.

Stopa doprinosa dužnosnika u mirovinski sustav Unije može se mijenjati neovisno o zakonskoj dobi za umirovljenje.

Konačno, mirovinski sustav Unije organiziran je na temelju načela solidarnosti te nije osmišljen na način da bi mirovina koju određeni dužnosnik prima predstavljala točnu protuvrijednost njegovih doprinosa u taj sustav. Slijedi da doprinosi svakog dužnosnika ne stvaraju, za svakoga od njih, pojedinačno pravo, sada stečeno, na točnu protuvrijednost u obliku mirovine te na povrat eventualnog viška.

(t. 45. do 54., 56. i 73.)

Izvori:

Prvostupanjski sud: presuda od 29. studenoga 2006., Campoli/Komisija, T‑135/05, EU:T:2006:366, t. 134.

Službenički sud: presuda od 11. srpnja 2007., Wils/Parlament, F‑105/05, EU:F:2007:128, t. 85. i 86.

4.      Funkcija preambule akta opće primjene sastoji se u obrazlaganju i navođenju, s jedne strane, cjelokupne situacije koja je dovela do njegova donošenja i, s druge strane, općih ciljeva koji se njime trebaju ostvariti. Stoga, preambula takvog akta nema pravno obvezujuću snagu i ne može se na nju pozivati ni kako bi se derogiralo same odredbe predmetnog akta ni, a fortiori, kako bi se utvrdila njegova nezakonitost. 

(t. 69.)

Izvori:

Sud: presuda od 19. studenoga 1998., Nilsson i dr., C‑162/97, EU:C:1998:554, t. 54.

5.      Članak 27. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, naslovljen „Pravo radnika na informiranje i savjetovanje u poduzeću“, propisuje da radnicima moraju biti, na različitim razinama, osigurana prava na informiranje i savjetovanje u slučajevima i pod uvjetima propisanima pravom Unije kao i nacionalnim zakonima i praksom. Stoga iz njegova teksta jasno proizlazi da ga, u cilju postizanja svih njegovih učinaka, treba precizirati odredbama prava Unije ili nacionalnog prava.

U tom pogledu, zainteresirani ne mogu temeljiti prigovor nezakonitosti članka 1. stavka 73. točke (g) Uredbe br. 1023/2013 isključivo na članku 27. Povelje, bez navođenja druge odredbe prava Unije kao nadopune.

(t. 87. i 88.)

Izvori:

Sud: presuda od 15. siječnja 2014., Association de médiation sociale, C‑176/12, EU:C:2014:2, t. 44. i 45.

6.      Ništa u tekstu članka 26. stavka 5. Priloga XIII. Pravilniku nije protivno tomu da, nakon prvog ponovnog izračuna bonusa njegovih mirovinskih prava koji je uslijedio nakon reforme iz 2004., dužnosnik ishodi drugi izračun uzimajući u obzir izmjenu članka 22. Priloga XIII. Pravilniku Uredbom br. 1023/2013 kojom je ponovno povećana dob za umirovljenje.

(t. 97.)