Predmet T‑466/12

RFA International, LP

protiv

Europske komisije

„Damping – Uvoz ferosilicija podrijetlom iz Rusije – Odbijanje zahtjeva za povrat plaćenih antidampinških pristojbi – Utvrđivanje izvozne cijene – Jedinstveni gospodarski subjekt – Utvrđivanje dampinške marže – Primjena metodologije različite od one koja je korištena prilikom prvotnog ispitnog postupka – Promijenjene okolnosti – Članak 2. stavak 9. i članak 11. stavak 9. Uredbe (EZ) br. 1225/2009“

Sažetak – Presuda Općeg suda (drugo vijeće) od 17. ožujka 2015.

1.      Zajednička trgovinska politika – Zaštita od dampinga – Diskrecijska ovlast institucija – Sudski nadzor – Granice

2.      Zajednička trgovinska politika – Zaštita od dampinga – Dampinška marža – Utvrđivanje izvozne cijene – Primjena izračunane izvozne cijene – Pretpostavke – Povezanost između izvoznika i uvoznika

(Uredba Vijeća br. 1225/2009, čl. 2. st. 9.)

3.      Zajednička trgovinska politika – Zaštita od dampinga – Dampinška marža – Utvrđivanje izvozne cijene – Primjena izračunane izvozne cijene – Prilagodbe – Primjena po službenoj dužnosti – Uzimanje u obzir razumne profitne marže i razumne marže za troškove koji su nastali između uvoza i preprodaje – Diskrecijska ovlast institucija – Sudski nadzor – Granice

(Uredba Vijeća br. 1225/2009, čl. 2. st. 9.)

4.      Zajednička trgovinska politika – Zaštita od dampinga – Dampinška marža – Utvrđivanje izvozne cijene – Primjena izračunane izvozne cijene – Prilagodbe – Razumnost – Teret dokazivanja

(Uredba Vijeća br. 1225/2009, čl. 2. st. 9.)

5.      Zajednička trgovinska politika – Zaštita od dampinga – Dampinška marža – Utvrđivanje izvozne cijene – Primjena izračunane izvozne cijene – Prilagodbe – Uzimanje u obzir razumne profitne marže – Izračun na osnovi podataka koji potječu od neovisnog uvoznika

(Uredba Vijeća br. 1225/2009, čl. 2. st. 9.)

6.      Tužba za poništenje – Nadležnost suda Unije – Opseg – Zabrana odlučivanja ultra petita

(čl. 263. UFEU‑a)

7.      Sudski postupak – Iznošenje novih razloga tijekom postupka – Tužbeni razlog koji je prvi put iznesen na raspravi – Tužbeni razlog koji se ne može okarakterizirati kao razrada postojećeg tužbenog razloga – Nedopuštenost

(Poslovnik Općeg suda, čl. 48. st.2.)

8.      Zajednička trgovinska politika – Zaštita od dampinga – Dampinška marža – Izbor između različitih metodologija izračuna – Diskrecijska ovlast institucija – Sudski nadzor – Granice

(Uredba Vijeća br. 1225/2009, čl. 2. st.11.)

9.      Zajednička trgovinska politika – Zaštita od dampinga – Zahtjev za povrat antidampinške pristojbe na temelju članka 11. stavka 8. Uredbe br. 122/2009 – Komisijina ocjena – Korištenje metodologije izračuna različite od one koja je korištena tijekom prvotnog ispitnog postupka – Pretpostavke – Promjena okolnosti – Usko tumačenje – Teret dokazivanja – Obveza primjene metodologije sukladne članku 2. Uredbe br. 1225/2009

(Uredba Vijeća br. 1225/2009, čl. 11. st. 8. i 9.)

10.    Zajednička trgovinska politika – Zaštita od dampinga – Zahtjev za povrat antidampinške pristojbe na temelju članka 11. stavka 8. Uredbe br. 122/2009 – Komisijina ocjena – Korištenje metodologije izračuna različite od one koja je korištena tijekom prvotnog ispitnog postupka – Pretpostavke – Izmjena okolnosti koja opravdava izmjenu metodologije izračuna – Izmjena strukture i izvoznih prodajnih kanala grupe koja je proizvođač izvoznik – Ocjena

(Uredba Vijeća br. 1225/2009, čl. 11. st. 8. i 9.)

11.    Zajednička trgovinska politika – Zaštita od dampinga – Dampinška marža – Određivanje uobičajene vrijednosti – Utvrđivanje izvozne cijene – Elementi koje valja uzeti u obzir – Cijena primijenjena u uobičajenom tijeku trgovine – Cijena koju je prvi nezavisni kupac platio jedinstvenom gospodarskom subjektu proizvođaču izvozniku – Pojam jedinstvenog gospodarskog subjekta – Utjecaj na kvalifikaciju proizvođačem izvoznikom društava koja pripadaju jedinstvenom gospodarskom subjektu – Nepostojanje

(Uredba Vijeća br. 1225/2009, čl. 2. st. 1. i čl. 10. t. (i))

12.    Zajednička trgovinska politika – Zaštita od dampinga – Zahtjev za povrat antidampinške pristojbe na temelju članka 11. stavka 8. Uredbe br. 122/2009 – Komisijina ocjena – Utvrđivanje metodologije izračuna u skladu s člankom 11. stavkom 9. Uredbe br. 1225/2009 – Nužnost tumačenja u skladu s Antidampinškim sporazumom GATT iz 1994. – Nepostojanje

(Sporazum o primjeni članka VI. Općeg sporazuma o carinama i trgovini, u daljnjem tekstu: Antidampinški sporazum iz 1994., čl. 18.3.; Uredba Vijeća br. 1225/2009, čl. 11. st. 9.)

13.    Zajednička trgovinska politika – Zaštita od dampinga – Povrat antidampinške pristojbe – Diskrecijska ovlast Komisije – Učinak smjernica koje je donijela Komisija

(Uredba Vijeća br. 1225/2009, čl. 11. st. 8.; Obavijest Komisije 2002/C 127/06)

1.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 37.)

2.      U skladu s člankom 2. stavkom 9. Osnovne antidampinške uredbe br. 1225/2009, u slučaju povezanosti između izvoznika i uvoznika institucije imaju pravo izračunati izvoznu cijenu, u svrhu izračuna dampinške marže. Takva povezanost osobito postoji kada izvoznik i uvoznik pripadaju istoj grupi.

(t. 39.)

3.      U svrhu izračuna izvozne cijene na temelju cijene po kojoj se uvezeni proizvodi prvi put prodaju nezavisnom kupcu ili na nekoj drugoj razumnoj osnovi, prilagodbe koje su predviđene člankom 2. stavkom 9. podstavkom 2. Osnovne antidampinške uredbe br. 1225/2009 institucije izvršavaju po službenoj dužnosti, kako bi se mogla odrediti pouzdana izvozna cijena na granici Unije. U tom pogledu članak 2. stavak 9. podstavci 2. i 3. Osnovne uredbe isključuje samo prilagodbe koje su izvršene za troškove nastale prije uvoza, u mjeri u kojoj te troškove uobičajeno snosi uvoznik.

Nadalje, navedena odredba ne predviđa metodu izračuna ili utvrđivanja razumne marže za navedene troškove i dobit. Ona samo upućuje na razumni karakter te marže koja je predmet prilagodbe.

Naposljetku, institucije raspolažu širokim diskrecijskim ovlastima u pogledu utvrđivanja navedenih troškova i dobiti, tako da je sud Unije pozvan obavljati samo ograničen sudski nadzor. Naime, takvo utvrđivanje za sobom nužno povlači složene ekonomske ocjene.

(t. 40.‑43.)

4.      U kontekstu izračuna dampinške marže na osnovi izračunane izvozne cijene, na zainteresiranoj je strani koja nastoji osporiti opseg prilagodbi koje su izvršene na osnovi članka 2. stavka 9. Osnovne antidampinške uredbe br. 1225/2009, zbog toga što su marže utvrđene po toj osnovi prekomjerne, da pruži dokaze i konkretne izračune koji opravdavaju njezine navode i, osobito, alternativnu stopu čiju primjenu predlaže u konkretnom slučaju. Zainteresirana je strana posebice dužna podnijeti brojčane podatke u prilog svojoj tvrdnji, kao što su konkretni izračuni koji opravdavaju njezine navode. U tom pogledu, navod o postojanju gospodarskog subjekta unutar kojeg se uvozne funkcije dopunjuju izvoznim funkcijama nije takve prirode da bi prebacio teret dokazivanja namećući institucijama dužnost da po službenoj dužnosti izvrše razlikovanje dviju funkcija, uvozne i izvozne, i odgovarajućih troškova i dobiti.

(t. 44., 61.‑63.)

5.      Razumna profitna marža navedena u članku 2. stavku 9. podstavku 3. Osnovne antidampinške uredbe br. 1225/2009 može se, u slučaju postojanja povezanosti između proizvođača i uvoznika u Uniju, izračunati ne na osnovi podataka koji potječu od povezanog uvoznika, na koje to udruženje može utjecati, već na temelju podataka koji potječu od nezavisnog uvoznika.

(t. 68.)

6.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 77., 78.)

7.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 80.‑82.)

8.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 86.)

9.      U svim postupcima za povrat, u smislu stavka 8. članka 11. Osnovne antidampinške uredbe Komisije br. 1225/2009, Komisija, u skladu s njezinim člankom 11. stavkom 9., pod uvjetom da se okolnosti nisu promijenile, primjenjuje istu metodologiju koju je primijenila u ispitnom postupku koji je doveo do nametanja predmetne antidampinške pristojbe, vodeći pritom računa osobito o odredbama njezina članka 2.

U tom pogledu, iznimka koja dopušta Komisiji da u postupku povrata primjeni metodu drukčiju od one koja je bila primijenjena u prvotnom ispitnom postupku mora se usko tumačiti kao i svako drugo odstupanje ili iznimka od općeg pravila. Stoga je na Komisiji da dokaže da su se okolnosti promijenile ako namjerava primijeniti metodu različitu od one primijenjene u prvotnom postupku.

Osim toga, da bi bila opravdana s obzirom na članak 11. stavak 9. Osnovne uredbe, promjena metodologije mora biti povezana s utvrđenom promjenom okolnosti.

U tom pogledu, što se tiče iznimnoga karaktera takve promjene okolnosti, obveza uskog tumačenja ne dopušta Komisiji tumačenje i primjenu te odredbe na način koji nije u skladu s njezinim tekstom i svrhom. U tom pogledu valja istaknuti da spomenuta odredba posebno predviđa da primijenjena metoda treba biti u skladu s odredbom članka 2. Osnovne uredbe. Iz toga nadalje slijedi da bi, ako se u stadiju postupka za povrat pokaže da primjena metode koja je primijenjena u prvotnom ispitnom postupku nije u skladu s odredbama članka 2. Osnovne uredbe, Komisija bila obvezna prestati primjenjivati spomenutu metodologiju, pri čemu je zadatak Komisije da dokaže da metodologija koja je primijenjena u prvotnom postupku nije u skladu s člankom 2. Osnovne uredbe. Nasuprot tomu, za opravdanje promjene metodologije nije dovoljno da je nova metodologija prikladnija od stare, u slučaju kada je stara metoda u skladu s člankom 2. Osnovne uredbe.

(t. 87.‑91.)

10.    U okviru ocjene zahtjeva za povrat plaćene antidampinške pristojbe, Komisija ima pravo primijeniti metodologiju za izračun dampinške marže koja je različita od metodologije korištene tijekom prvotnog ispitnog postupka samo ako može dokazati da promjena okolnosti opravdava pribjegavanje novoj metodologiji.

U tom pogledu, izmjena strukture grupe društava i organizacije izvoznih prodaja te grupe kojom se stvara novi prodajni kanal i tako, prvi put, omogućava utvrđivanje individualnih izvoznih cijena za različite proizvođače izvoznike koji joj pripadaju, opravdava primjenu nove metodologije kojom se računaju pojedinačne dampinške marže za svakog od predmetnih proizvođača izvoznika, prije nego što se, imajući u vidu njihovu pripadnost grupi društava, utvrdi srednja ponderirana dampinška marža.

U tim okolnostima, čak i pod pretpostavkom da je Komisija propustila zatražiti, tijekom prvotnog ispitnog postupka, podnošenje pojedinačnih podataka, takav propust ne bi bio takve prirode da dovede do nezakonitosti zaključka o postojanju promjene okolnosti.

(t. 98.‑102., 117.)

11.    Što se tiče analize dampinških praksi, pojam jedinstvenoga gospodarskog subjekta razvijen je s ciljem utvrđivanja uobičajene vrijednosti u smislu članka 2. stavka 1. Osnovne antidampinške uredbe br. 1225/2009. Naime, kada proizvođač zadatke koje inače obavlja interni odjel prodaje povjerava društvu za distribuciju svojih proizvoda koje gospodarski kontrolira, upotreba cijena koje je spomenutom društvu za distribuciju platio prvi nezavisni kupac opravdana je u svrhu utvrđivanja uobičajene vrijednosti, s obzirom na to da se te cijene mogu smatrati cijenama prve prodaje proizvoda izvršene u uobičajenom tijeku trgovine, u smislu članka 2. stavka 1. podstavka 1. Osnovne uredbe. To se razmatranje može analogno primijeniti na prilagodbe izvozne cijene izvršene na temelju članka 2. stavka 10. točke (i) Osnovne uredbe. U tom kontekstu, ako proizvođač svoje proizvode distribuira u Uniji posredstvom društva koje je pravno samostalno, ali podvrgnuto njegovoj gospodarskoj kontroli, zahtjev da utvrđenje odražava gospodarsku stvarnost odnosa tog proizvođača i tog društva za prodaju više naginje prema primjeni pojma jedinstvenoga gospodarskog subjekta za izračun izvozne cijene.

Slijedi da je pojam jedinstvenoga gospodarskog subjekta osnovan posebno na nužnosti vođenja računa o gospodarskoj stvarnosti odnosa između proizvođača i njegova društva za prodaju, kada potonje izvršava zadatke odjela prodaje integriranog sa spomenutim proizvođačem.

Nasuprot tomu, činjenica da dva proizvođača pripadaju istoj grupi i – s pravno samostalnim društvom koje također pripada spomenutoj grupi i obavlja zadatke integrirane službe za prodaju – tvore jedinstveni gospodarski subjekt obvezuje institucije da samo spomenuti jedinstveni subjekt kvalificiraju kao proizvođača izvoznika. Naime, ta pretpostavka zanemaruje gospodarsku stvarnost koja se sastoji u činjenici da unatoč njihovoj pripadnosti, kao sestrinskih društava koje drže isti dioničari, istoj grupi, odnosno čak i kada bi se tako utvrdilo, pripadnosti jedinstvenom gospodarskom subjektu, dva predmetna proizvođača predstavljaju zasebne pravne subjekte koji su, tijekom ispitnog postupka za povrat, pojedinačno proizvodili i prodavali svoje proizvode.

(t. 108.‑112.)

12.    Sukladno uvodnoj izjavi 3. Osnovne antidampinške uredbe br. 1225/2009, njezin je cilj u pravo Unije, u najvećoj mogućoj mjeri, prenijeti pravila sadržana u Sporazumu o primjeni članka VI. Općeg sporazuma o carinama i trgovini iz 1994. (Antidampinški sporazum). Stoga odredbe Osnovne uredbe treba tumačiti, u mjeri u kojoj je to moguće, s obzirom na odgovarajuće odredbe Antidampinškog sporazuma. Međutim, što se tiče metodologije izračuna koju treba primijeniti radi ocjene zahtjeva za povrat plaćene antidampinške pristojbe, Antidampinški sporazum ne sadrži odredbe koje bi odgovarale odredbi članka 11. stavka 9. Osnovne uredbe, tako da se pravilo iz potonje odredbe ne bi moglo smatrati prenošenjem nekog od pravila iz navedenog sporazuma koje bi trebalo usklađeno tumačiti. Osim toga, iz izričaja i konteksta članaka 18.3. i 18.3.1. Antidampinškog sporazuma proizlazi da se – za razliku od članka 11. stavka 9. Osnovne uredbe koji utvrđuje metodologiju primjenjivu na sve postupke za povrat – članak 18.3.1. Antidampinškog sporazuma nalazi u njegovim završnim odredbama i, točnije, u onima navedenima u njegovu članku 18.3., koje određuju njegovu primjenjivost rationae temporis.

(t. 135.‑137., 139.)

13.    Vidjeti tekst odluke.

(t. 142.‑144.)