Predmet C‑268/15

Fernand Ullens de Schooten

protiv

État belge

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Cour d’appel de Bruxelles (Žalbeni sud u Bruxellesu, Belgija)

„Zahtjev za prethodnu odluku – Temeljne slobode – Članci 49., 56. i 63. UFEU‑a – Situacija čiji su svi elementi ograničeni na jednu državu članicu – Izvanugovorna odgovornost države članice za štetu koja je nastala pojedincima zbog povreda prava Unije za koje su odgovorni nacionalni zakonodavac i nacionalni sudovi”

Sažetak – Presuda Suda (veliko vijeće) od 15. studenoga 2016.

1.        Prethodna pitanja – Nadležnost Suda – Granice – Nadležnosti dodijeljene Europskoj uniji – Pitanje koje se odnosi na načelo izvanugovorne odgovornosti države za povrede prava Unije – Uključenost

(čl. 267. UFEU‑a)

2.        Pravo Europske unije – Prava dodijeljena pojedincima – Povreda države članice –Povreda temeljnih sloboda zajamčenih Ugovorom zbog činjenice da nacionalni propis ne proizvodi prekogranične učinke – Obveza naknade štete uzrokovane pojedincima – Nepostojanje

(čl. 49., 56. i 63. UFEU‑a)

1.      U okviru zahtjeva za prethodnu odluku na temelju članka 267. UFEU‑a Sud može tumačiti pravo Unije samo u granicama dodijeljene nadležnosti.

Što se tiče prethodnog pitanja koje se odnosi na tumačenje načela izvanugovorne odgovornosti države za štetu prouzročenu pojedincima povredama prava Unije za koje je ta država odgovorna, to je načelo svojstveno pravnom poretku Unije. Otpušteni pojedinci imaju pravo na naknadu na temelju te odgovornosti kada se ispune tri pretpostavke, odnosno kada povrijeđeno pravo Unije ima za cilj dodijeliti im prava, kada je povreda dovoljno ozbiljna i kada postoji izravna uzročna veza između te povrede i štete koju je pretrpio pojedinac. Izvanugovorna odgovornost države članice za štetu prouzročenu odlukom suda koji odlučuje u zadnjem stupnju, a koji povrijedi pravno pravilo Unije, uređena je istim uvjetima. Slijedom toga, to načelo izvanugovorne odgovornosti države obuhvaćeno je nadležnošću Suda za tumačenje.

(t. 40.‑43.)

2.      Pravo Unije treba tumačiti na način da se sustav izvanugovorne odgovornosti države članice za štetu nastalu povredom tog prava ne može primijeniti u slučaju štete koja je navodno nastala pojedincu zbog navodne povrede temeljne slobode predviđene u člancima 49., 56. odnosno 63. UFEU‑a nacionalnim propisom koji se bez razlike primjenjuje na nacionalne državljane i državljane drugih država članica kad, u situaciji u kojoj su svi elementi ograničeni na jednu državu članicu, ne postoji nikakva veza između predmeta odnosno okolnosti spora u glavnom postupku i navedenih članaka.

U tom pogledu, Sud, kojem se nacionalni sud obratio u kontekstu situacije čiji su svi elementi ograničeni unutar jedne države članice, ne može, s obzirom na to da mu je taj sud samo naveo činjenicu da se dotični nacionalni propis bez razlike primjenjuje na državljane dotične države članice i na državljane drugih država članica, utvrditi da je zahtjev za prethodno tumačenje odredaba UFEU‑a o temeljnim slobodama potreban za rješavanje spora koji se pred njim vodi. Naime, konkretni elementi koji omogućuju utvrđenje veze između predmeta odnosno okolnosti spora čiji su svi elementi ograničeni unutar dotične države članice i članaka 49., 56. odnosno 63. UFEU‑a moraju proizlaziti iz odluke kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku. Slijedom toga, u kontekstu situacije poput one u glavnom postupku, čiji su svi elementi ograničeni unutar jedne države članice, sud koji je uputio zahtjev treba, sukladno zahtjevima iz članka 94. Poslovnika Suda, navesti Sudu po čemu je, unatoč potpuno unutarnjoj naravi, spor koji se pred njim vodi povezan s odredbama prava Unije o temeljnim slobodama i prema tome čini zatraženo prethodno tumačenje potrebnim za rješavanje tog spora.

(t. 54., 55., 58. i izreka)