Language of document : ECLI:EU:C:2016:325

Predmet C‑547/14

Philip Morris Brands SARL i dr.,

protiv

Secretary of State for Health

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio High Court of Justice (England & Wales), Queen’s Bench Division (Administrative Court))

„Zahtjev za prethodnu odluku – Usklađivanje zakonodavstava – Direktiva 2014/40/EU – Članak 7., članak 18. i članak 24. stavci 2. i 3. – Članak 8. stavak 3., članak 9. stavak 3., članak 10. stavak 1. točke (a), (c) i (g), članak 13. i članak 14. – Proizvodnja, predstavljanje i prodaja duhanskih proizvoda – Valjanost – Pravna osnova – Članak 114. UFEU‑a – Načelo proporcionalnosti – Načelo supsidijarnosti – Temeljna prava Unije – Sloboda izražavanja – Povelja Europske unije o temeljnim pravima – Članak 11.”

Sažetak – Presuda Suda (drugo vijeće) od 4. svibnja 2016.

1.        Prethodna pitanja – Nadležnost Suda – Granice – Nadležnost nacionalnog suda – Nužnost prethodnog pitanja i relevantnost postavljenih pitanja – Ocjena nacionalnog suda

(čl. 267. UFEU‑a)

2.        Prethodna pitanja – Nadležnost Suda – Granice – Zahtjev za tumačenje Unijinog akta opće primjene koji nije bio predmet mjera primjene u nacionalnom pravu – Dopuštenost tužbe pred nacionalnim sudom – Uključenost

(čl. 267. UFEU‑a)

3.        Prethodna pitanja – Dopuštenost – Zahtjev koji ne sadržava nikakvo pojašnjenje o činjeničnom i pravnom kontekstu te ne izlaže razloge koji opravdavaju upućivanje zahtjeva Sudu – Nedopuštenost

(čl. 267. UFEU‑a; Statut Suda, čl. 23.; Poslovnik Suda, čl. 94. t. (c))

4.        Usklađivanje zakonodavstava – Članak 114. UFEU‑a – Područje primjene – Zabrana stavljanja određenih proizvoda na tržište – Uključenost

(čl. 114. UFEU‑a)

5.        Pravo Europske unije – Tumačenje – Metode – Tumačenje sekundarnog prava u skladu s UFEU‑om

6.        Usklađivanje zakonodavstava – Proizvodnja, predstavljanje i prodaja duhanskih proizvoda – Direktiva 2014/40 – Slobodno kretanje duhanskih proizvoda – Mogućnost država članica da donesu pravila o neusklađenim aspektima pakiranja – Usklađenost s člankom 114. UFEU‑a

(čl. 114. UFEU‑a; Direktiva 2014/40 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 24. st. 1. i 2.)

7.        Usklađivanje zakonodavstava – Proizvodnja, predstavljanje i prodaja duhanskih proizvoda – Direktiva 2014/40 – Slobodno kretanje duhanskih proizvoda – Mogućnost države članice da zabrani određene proizvode radi zaštite javnog zdravlja – Usklađenost s člankom 114. UFEU‑a

(čl. 114. st. 4. do 10. UFEU‑a; Direktiva 2014/40 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 7. i 24. st. 1. i 3.)

8.        Usklađivanje zakonodavstava – Proizvodnja, predstavljanje i prodaja duhanskih proizvoda – Direktiva 2014/40 – Označivanje i pakiranje – Obveza prilagodbe s obzirom na posebnosti u vezi s jezikom i propisima države članice prodaje – Usklađenost s člankom 114. UFEU‑a

(čl. 114. UFEU‑a; Direktiva 2014/40 Europskog parlamenta i Vijeća, glava II. poglavlje II.)

9.        Usklađivanje zakonodavstava – Proizvodnja, predstavljanje i prodaja duhanskih proizvoda – Direktiva 2014/40 – Mjere koje se mogu donijeti radi uređenja sastojaka – Zabrana stavljanja duhanskih proizvoda sa svojstvenom aromom na tržište – Usklađenost s člankom 114. UFEU‑a

(čl. 114. UFEU‑a; Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 2014/40, uvodna izjava 15. i čl. 7.)

10.      Usklađivanje zakonodavstava – Proizvodnja, predstavljanje i prodaja duhanskih proizvoda – Direktiva 2014/40 – Prekogranična prodaja na daljinu – Mogućnost država članica da zabrane taj oblik prodaje – Primjena zajedničkih pravila na države članice koje su odobrile taj oblik prodaje – Usklađenost s člankom 114. UFEU‑a

(čl. 114. UFEU‑a; Direktiva 2014/40 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 18.)

11.      Usklađivanje zakonodavstava – Proizvodnja, predstavljanje i prodaja duhanskih proizvoda – Direktiva 2014/40 – Označivanje i pakiranje – Zabrana stavljanja promotivnih informacija na pakiranje – Razlog postojanja

(Direktiva 2014/40 Europskog parlamenta i Vijeća, uvodna izjava 27., čl. 1. i 13. st. 1.)

12.      Temeljna prava – Sloboda izražavanja – Navođenje u članku 11. Povelje Europske unije o temeljnim pravima i članku 10. Europske konvencije o ljudskim pravima – Istovjetan smisao i doseg

(Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 11. i čl. 52. st. 3.)

13.      Usklađivanje zakonodavstava – Proizvodnja, predstavljanje i prodaja duhanskih proizvoda – Direktiva 2014/40 – Označivanje i pakiranje – Zabrana stavljanja promotivnih informacija na pakiranje – Ograničenje prava slobode izražavanja i informiranja – Povreda načela proporcionalnosti – Nepostojanje

(čl. 5. st. 4. UEU‑a; Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 11.; Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 2014/40, čl. 13. st. 1.)

14.      Pravo Europske unije – Načela – Proporcionalnost – Doseg – Diskrecijska ovlast zakonodavca Unije – Sudski nadzor – Granice

(čl. 5. st. 4. UEU‑a)

15.      Usklađivanje zakonodavstava – Proizvodnja, predstavljanje i prodaja duhanskih proizvoda – Direktiva 2014/40 – Mjere koje se mogu donijeti radi uređenja sastojaka – Zabrana stavljanja duhanskih proizvoda sa svojstvenom aromom na tržište – Povreda načela proporcionalnosti – Nepostojanje

(čl. 5. st. 4. UEU‑a; čl. 9., čl. 114. st. 3. i čl. 168. st. 1. UFEU‑a; Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 35.; Direktiva 2014/40 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 7.)

16.      Usklađivanje zakonodavstava – Proizvodnja, predstavljanje i prodaja duhanskih proizvoda – Direktiva 2014/40 – Označivanje i pakiranje – Zahtjevi koji se odnose na zdravstvena upozorenja i oblik jediničnih pakiranja – Povreda načela proporcionalnosti – Nepostojanje

(čl. 5. st. 4. UEU‑a; Direktiva 2014/40 Europskog parlamenta i Vijeća, uvodne izjave 25. i 28. te čl. 8. st. 3., čl. 9. st. 3., čl. 10. st. 1. t. (g) i čl. 14.)

17.      Usklađivanje zakonodavstava – Proizvodnja, predstavljanje i prodaja duhanskih proizvoda – Direktiva 2014/40 – Označivanje i pakiranje – Zahtjevi koji se odnose na veličinu zdravstvenih upozorenja – Povreda načela proporcionalnosti – Nepostojanje

(čl. 5. st. 4. UEU‑a; Direktiva 2014/40 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 10. st. 1. t. (a) i (c))

18.      Pravo Europske unije – Načela – Načelo supsidijarnosti – Sudski nadzor – Doseg

(čl. 5. st. 3. UEU‑a; Protokol (br. 2) u prilogu UEU‑u i UFEU‑u, čl. 5.)

19.      Usklađivanje zakonodavstava – Proizvodnja, predstavljanje i prodaja duhanskih proizvoda – Direktiva 2014/40 – Mjere koje se mogu donijeti radi uređenja sastojaka – Zabrana stavljanja duhanskih proizvoda sa svojstvenom aromom na tržište – Povreda načela supsidijarnosti – Nepostojanje

(čl. 5. st. 3. UEU‑a; Direktiva 2014/40 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 1. i 7.)

20.      Akti institucija – Obrazloženje – Obveza – Doseg – Ocjena obveze obrazlaganja s obzirom na okolnosti slučaja

(čl. 296. UFEU‑a)

1.        Vidjeti tekst odluke.

(t. 31., 32.)

2.        Ne može se valjano tvrditi da je zahtjev pred nacionalnim sudom za sudsko preispitivanje zakonitosti namjere i/ili obveze države članice da prenese direktivu, u okviru kojeg je postavljen zahtjev za prethodnu odluku o valjanosti te direktive, sredstvo za zaobilaženje sustava pravnih lijekova koji je uspostavljen UFEU‑om. Naime, mogućnost da pojedinci pred nacionalnim sudovima ističu nevaljanost općeg akta Unije nije uvjetovana pretpostavkom da je navedeni akt već bio predmet mjera primjene donesenih na temelju nacionalnog prava. U tom je pogledu dovoljno da se pred nacionalni sud iznese stvarno postojeći spor u kojem se prethodno postavlja pitanje valjanosti takvog akta.

(t. 34., 35.)

3.        Iz suradnje koja treba uređivati upućivanje zahtjeva za prethodnu odluku proizlazi da je nužno da nacionalni sud u odluci o upućivanju zahtjeva za prethodnu odluku navede točne razloge zbog kojih smatra da je odgovor na njegova pitanja o tumačenju ili valjanosti određenih odredaba prava Unije nužan za rješenje spora. Stoga je važno da nacionalni sud posebno navede točne razloge koji su ga naveli na postavljanje pitanja o valjanosti određenih odredaba prava Unije i da izloži razloge nevaljanosti koji mu se, posljedično, čine da bi mogli biti prihvaćeni. Takav zahtjev također proizlazi iz članka 94. točke (c) Poslovnika Suda. Usto, podaci dostavljeni u zahtjevima za prethodnu odluku ne služe samo tomu da omoguće Sudu davanje korisnih odgovora već također da omoguće vladama država članica kao i drugim zainteresiranim strankama podnošenje očitovanja sukladno članku 23. Statuta Suda.

Iz toga slijedi, s jedne strane, da u okviru prethodnog postupka Sud ispituje valjanost akta Unije ili njegove određene odredbe s obzirom na razloge nevaljanosti navedene u odluci o upućivanju zahtjeva. S druge strane, ako se ne navedu točni razlozi koji su sud koji je uputio zahtjev naveli na postavljanje pitanja o valjanosti tog akta ili tih odredaba, tada su pitanja o njihovoj valjanosti nedopuštena.

(t. 47.‑50.)

4.        Kada postoje prepreke trgovini ili kada je vjerojatno da će se takve prepreke pojaviti u budućnosti zbog činjenice da su države članice u pogledu proizvoda ili kategorije proizvoda poduzele ili poduzimaju različite mjere koje osiguravaju različitu razinu zaštite i koje zbog te činjenice sprečavaju slobodno kretanje jednog proizvoda ili više njih u Uniji, članak 114. UFEU‑a ovlašćuje Unijina zakonodavca na postupanje u obliku donošenja odgovarajućih mjera uz poštovanje, s jedne strane, stavka 3. tog članka i, s druge strane, pravnih načela navedenih u UFEU‑u ili uspostavljenih sudskom praksom, osobito načela proporcionalnosti

U tom pogledu, izrazom „mjere za usklađivanje” iz članka 114. UFEU‑a autori Ugovora željeli su Unijinom zakonodavcu dodijeliti, ovisno o općem kontekstu i specifičnim okolnostima područja koje treba uskladiti, marginu prosudbe kad je riječ o najprimjerenijoj tehnici usklađivanja radi postizanja željenog rezultata, osobito u područjima koja su obilježena složenim tehničkim značajkama (presude kao i Ujedinjena ). Tim mjerama može se, ovisno o okolnostima, obvezati sve države članice da odobre prodaju dotičnog proizvoda ili više njih kao i uvjetovati takvu obvezu odobrenja određenim pretpostavkama, pa čak i privremeno ili konačno zabraniti prodaju određenog proizvoda ili više njih.

(t. 62.‑64.)

5.        Vidjeti tekst odluke.

(t. 70.)

6.        Članak 24. stavak 2. Direktive 2014/40 o usklađivanju zakona i drugih propisa država članica o proizvodnji, predstavljanju i prodaji duhanskih i srodnih proizvoda treba tumačiti na način da države članice mogu zadržati ili uvesti daljnje zahtjeve u odnosu na aspekte pakiranja duhanskih proizvoda koji nisu usklađeni tom direktivom.

Doista, dopuštajući državama članicama da zadrže ili uvedu daljnje zahtjeve o aspektima pakiranja koji nisu bili usklađeni Direktivom 2014/40, članak 24. stavak 2. te direktive ne jamči da se proizvodi s pakiranjem koje je sukladno zahtjevima te direktive mogu slobodno kretati na unutarnjem tržištu. Međutim, ta je okolnost neizbježna posljedica tehnike usklađivanja koju je odabrao Unijin zakonodavac. Unijin zakonodavac raspolaže marginom prosudbe, osobito što se tiče mogućnosti da provede samo usklađivanje u fazama i da zahtijeva samo postupno ukidanje jednostranih mjera država članica. Doista, mjera djelomičnog usklađivanja u području označivanja i pakiranja duhanskih proizvoda, kao što je to ona ostvarena Direktivom 2014/40, ne znači da se manje podržava funkcioniranje unutarnjeg tržišta, s obzirom na to da uklanja barem neke od prepreka trgovini, ako već ne sve. U tim okolnostima članak 24. stavci 1. i 2. te direktive sudjeluju u ostvarenju cilja poboljšanja uvjeta funkcioniranja unutarnjeg tržišta i, prema tome, sukladne su s člankom 114. UFEU‑a.

(t. 79.‑82. i 84. te t. 1. izreke )

7.        Doista, dopuštajući državama članicama da zabrane određenu kategoriju duhanskog ili srodnog proizvoda, iako su potonji sukladni zahtjevima Direktive 2014/40 o usklađivanju zakona i drugih propisa država članica o proizvodnji, predstavljanju i prodaji duhanskih i srodnih proizvoda, članak 24. stavak 3. te direktive može spriječiti slobodno kretanje proizvoda. Međutim, ta se odredba odnosi na aspekt koji nije bio predmet mjera usklađivanja uređenih Direktivom 2014/40 i koji stoga ne mora biti podvrgnut pravilima o uvođenju nacionalnih odredaba koje odstupaju od mjere usklađivanja, predviđenih u članku 114. stavcima 4. do 10. UFEU‑a.

Osim toga, ne može se valjano tvrditi da postoji neusklađenost između članka 24. stavka 3. Direktive 2014/40 i njezinog članka 7. prema kojoj bi, s jedne strane, cilj zabrane svojstvenih aroma, koja je predviđena potonjom odredbom, bio uklanjanje razlika između propisa država članica, dok bi, s druge strane, članak 24. stavak 3. olakšavao nastanak takvih razlika. Naime, te su dvije odredbe komplementarne te ni na koji način nisu međusobno proturječne. U tom pogledu, zabranjujući duhanske proizvode sa svojstvenom aromom, članak 7. nastoji u tom pogledu ukloniti postojeće razlike između propisa država članica kako bi, među ostalim, osigurao slobodno kretanje duhanskih proizvoda općenito. Na temelju članka 24. stavka 1. navedene direktive, ti proizvodi, ako su među ostalim sukladni s navedenim člankom 7., mogu se slobodno kretati na unutarnjem tržištu dok god kategorija duhanskih proizvoda kojom su obuhvaćeni nije, kao što to proizlazi iz članka 24. stavka 3. te iste direktive, zabranjena kao takva u državi članici prodaje.

(t. 87., 90., 93. i 94.)

8.        Valjanost odredaba glave II. poglavlja II. Direktive 2014/40 o usklađivanju zakona i drugih propisa država članica o proizvodnji, predstavljanju i prodaji duhanskih i srodnih proizvoda ne može se dovesti u pitanje zbog toga što te odredbe navodno ne pridonose uklanjanju prepreka za slobodno kretanje proizvoda s obzirom na to da bi neke od tih odredaba u svakom slučaju nametale proizvođačima proizvodnju različitih pakiranja za svaku državu članicu.

Naime, iako određene navedene odredbe zahtijevaju da se određeni elementi označivanja i pakiranja duhanskih proizvoda prilagode s obzirom na službeni jezik odnosno službene jezike ili s obzirom na porezne propise države članice prodaje, ta direktiva ipak usklađuje druge elemente označivanja i pakiranja tih proizvoda, kao što su to oblik jediničnog pakiranja, najmanji broj cigareta u jediničnom pakiranju, veličina i kombinirana obilježja zdravstvenih upozorenja. Cilj tih mjera jest uklanjanje prepreka trgovini, s obzirom na to da dotičnim poduzetnicima omogućuju smanjenje njihovih troškova ostvarivanjem ekonomije razmjera.

(t. 102. i 103.)

9.        U članku 20. Direktive 2014/40 o usklađivanju zakona i drugih propisa država članica o proizvodnji, predstavljanju i prodaji duhanskih i srodnih proizvoda bilo je moguće valjano zabraniti na temelju članka 114. UFEU‑a stavljanje duhanskih proizvoda sa svojstvenom aromom na tržište, bilo da je riječ o mentolu ili drugoj aromi.

Naime, s jedne strane, iz uvodne izjave 15. Direktive 2014/40 proizlazi da su prilikom donošenja te direktive postojale znatne razlike između propisa država članica, pa su neke od njih uspostavile različite popise dopuštenih ili zabranjenih aroma, dok druge nisu donijele posebne propise o tom pitanju. Također, čini se vjerojatnim da bi u slučaju nepostojanja mjera donesenih na razini Unije na nacionalnoj razini bili uspostavljeni različiti režimi primjenjivi na duhanske proizvode sa svojstvenom aromom, uključujući mentol. S druge strane, s obzirom na to da je tržište duhanskih proizvoda tržište čiji je relativno značajan dio trgovina između država članica, nacionalna pravila o pretpostavkama koje moraju ispuniti ti proizvodi, osobito pretpostavke koje se odnose na njihov sastav, po svojoj naravi mogu sprečavati slobodno kretanje robe ako nije provedeno usklađivanje na razini Unije Stoga se uklanjanjem razlika između nacionalnih propisa što se tiče sastava duhanskih proizvoda odnosno sprečavanja njihovog nejednakog razvoja, uključujući zabranjivanje određenih aditiva na razini Unije, nastoji olakšati neometano funkcioniranje unutarnjeg tržišta dotičnih proizvoda.

(t. 117., 118., 123. i 125.)

10.      Članak 7. Direktive 2014/40 o usklađivanju zakona i drugih propisa država članica o proizvodnji, predstavljanju i prodaji duhanskih i srodnih proizvoda, koji, s jedne strane, predviđa da države članice mogu zabraniti prekograničnu prodaju duhanskih proizvoda na daljinu potrošačima i, s druge strane, nameće niz zajedničkih pravila državama članicama koje dopuštaju takav način prodaje, mogao je biti valjano donesen na temelju članka 114. UFEU‑a.

Naime, tom se odredbom nastoji spriječiti zaobilaženje pravila o sukladnosti, koja su utvrđena Direktivom 2014/40, te se kao osnova uzima visoka razina zaštite zdravlja ljudi, osobito mladih osoba. Doista, akt Unije donesen na temelju članka 114. UFEU‑a može sadržavati odredbe kojima se nastoji izbjeći zaobilaženje zabrana čiji je cilj poboljšanje uvjeta funkcioniranja unutarnjeg tržišta. Usto, članak 114. UFEU‑a daje Unijinom zakonodavcu marginu prosudbe, osobito što se tiče mogućnosti da provede usklađivanje u fazama i da zahtijeva samo postupno ukidanje jednostranih mjera koje su poduzele države članice. Stoga, poštujući tu marginu prosudbe, zakonodavac je valjano mogao uskladiti određene aspekte prekogranične prodaje duhanskih proizvoda, ostavljajući druge aspekte prosudbi država članica.

(t. 128., 130., 131., 134. i 135.)

11.      Članak 13. stavak 1. Direktive 2014/40 o usklađivanju zakona i drugih propisa država članica o proizvodnji, predstavljanju i prodaji duhanskih i srodnih proizvoda treba tumačiti na način da zabranjuje stavljanje na oznake jediničnih pakiranja, na vanjsko pakiranje, kao i na sâm duhanski proizvod podataka koji su predmet te odredbe, čak i ako su materijalno točni.

Naime, kao što to navodi uvodna izjava 27. Direktive 2014/40, određeni izrazi ili izričaji, kao što su to „nizak udio katrana”, „light”, „ultra‑light”, „prirodan”, „organski”, „bez aditiva”, „bez okusa” ili „slim”, kao i drugi elementi ili obilježja mogu zavarati potrošače, osobito mlade osobe, stvaranjem dojma da su manje štetni ili da imaju povoljne učinke. To tumačenje sukladno je s ciljem koji nastoji ostvariti navedena direktiva, a koji se u skladu s njezinim člankom 1. sastoji u olakšanju neometanog funkcioniranja unutarnjeg tržišta za duhanske i srodne proizvode, uzimajući kao polazište visoku razinu zaštite ljudskog zdravlja, pogotovo za mlade ljude. Takva visoka razina zaštite zahtijeva da se potrošače duhanskih proizvoda, koji su osobito ranjiva skupina potrošača zbog učinaka ovisnosti povezanih s nikotinom, ne potiče dodatno na potrošnju tih proizvoda podacima, makar i materijalno točnima, koje mogu protumačiti na način da smanjuju opasnosti povezane s njihovim navikama ili na način da navedeni proizvodi imaju neke povoljne učinke.

(t. 142.‑145. te t. 2. izreke )

12.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 147.)

13.      Zabrana stavljanja elemenata i obilježja iz članka 13. stavka 1. Direktive 2014/40 o usklađivanju zakona i drugih propisa država članica o proizvodnji, predstavljanju i prodaji duhanskih i srodnih proizvoda na oznake jediničnog pakiranja, na vanjsko pakiranje kao i na sâm duhanski proizvod ne povređuje ni članak 11. Povelje Europske unije o temeljnim pravima ni načelo proporcionalnosti.

Naime, ta zabrana zaista predstavlja miješanje u poduzetnikovu slobodu izražavanja i informiranja, kako je zajamčena navedenim člankom 11. Međutim, članak 13. stavak 1 Direktive 2014/40 ne utječe na bitan sadržaj te slobode, jer ta odredba ne zabranjuje priopćavanje svih podataka o proizvodu, nego se ograničava na to da u području koje je već jako razgraničeno uredi označivanje tih proizvoda zabranjujući samo stavljanje određenih elemenata i obilježja. Usto, navedeno miješanje odgovara cilju u općem interesu koji priznaje Unija, odnosno zaštiti zdravlja. Naime, s obzirom na to da je nesporno da uporaba duhana i izlaganje duhanskom dimu uzrokuju smrt, bolest i invaliditet, zabrana iz navedenog članka 13. stavka 1. pridonosi ostvarenju navedenog cilja, jer nastoji spriječiti promicanje duhanskih proizvoda i poticanje njihove potrošnje.

Usto, zabrana predviđena u članku 13. stavku 1. Direktive 2014/40, s jedne strane, štiti potrošače od opasnosti povezanih s duhanskom uporabom i, s druge strane, ne prekoračuje granice onoga što je nužno za ostvarivanje postavljenog cilja. Naime, kao prvo, zaštita potrošača ne bi bila dostatno osigurana obveznim zdravstvenim upozorenjima koja navode opasnosti povezane s duhanskom uporabom ako svjesnost o tim opasnostima može biti umanjena navodima koji mogu navesti na mišljenje da je dotični proizvod manje štetan ili da je u određenim pogledima pozitivan. Kao drugo, druge manje ograničavajuće mjere, kao što su to propisivanje uporabe elemenata i obilježja iz članka 13. te direktive, ne bi bile toliko učinkovite za osiguranje zaštite zdravlja potrošača jer elementi i obilježja iz tog članka 13. po svojoj naravi mogu potaknuti na duhansku uporabu. Naime, ne može se prihvatiti da je te elemente i obilježja moguće postaviti u cilju jasnog i preciznog informiranja potrošača jer su previše usmjereni na iskorištavanje ranjivosti potrošača duhanskih proizvoda koji su zbog svoje ovisnosti o nikotinu osobito otvoreni za svaki element koji upućuje na bilo koji pozitivni učinak povezan s duhanskom uporabom kako bi opravdali ili umanjili opasnosti povezane sa svojim navikama.

(t. 148., 151., 152., 158.‑160. i 162.)

14.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 165., 166. i 185.)

15.      Zabrana stavljanja na tržište duhanskih proizvoda sa svojstvenom aromom, kao što je to mentol, sadržana u članku 7. Direktive 2014/40 o usklađivanju zakona i drugih propisa država članica o proizvodnji, predstavljanju i prodaji duhanskih i srodnih proizvoda, ne povređuje načelo proporcionalnosti.

Naime, ta je zabrana sposobna olakšati neometano funkcioniranje unutarnjeg tržišta za duhanske i srodne proizvode te je također prikladna za osiguranje visoke razine zaštite ljudskog zdravlja, pogotovo za mlade ljude. Naime, određene arome osobito su privlačne za mlade ljude te olakšavaju započinjanje konzumacije duhana. U tom se pogledu ne može prihvatiti navod da mladima mentol nije privlačan i da korištenje mentola ne bi olakšalo započinjanje potrošnje duhana s obzirom na to da se prikladnost navedene zabrane za ostvarenje cilja zaštite zdravlja ne može dovesti u pitanje samo u odnosu na određenu aromu. Usto, Direktiva 2014/40 nastoji osigurati visoku razinu zaštite zdravlja za sve potrošače pa se njezina sposobnost za ostvarenje tog cilja ne može ocjenjivati samo s obzirom na jednu kategoriju potrošača.

Štoviše, valja utvrditi da je Unijin zakonodavac skrbio o tome da se ublaže negativne gospodarske i socijalne posljedice zabrane stavljanja na tržište duhanskih proizvoda sa svojstvenom aromom. Naime, Unijin zakonodavac proveo je odvagivanje, s jedne strane, gospodarskih posljedica navedene zabrane i, s druge strane, obveze osiguranja, u skladu s drugom rečenicom članka 35. Povelje Europske unije o temeljnim pravima i članka 9., članka 114. stavka 3. i članka 168. stavka 1. UFEU‑a, povećanog stupnja zaštite ljudskog zdravlja što se tiče proizvoda za koji su karakteristična kancerogena, mutagena ili reproduktivno‑toksična svojstva. Učinak zabrane predviđene u članku 7. Direktive 2014/40 ne čini se, dakle, očito neproporcionalnim.

(t. 172.‑174., 176., 187. i 190.)

16.      Ne može se prihvatiti da su zahtjevi predviđeni u članku 8. stavku 3., članku 9. stavku 3., članku 10. stavku 1. točki (g) i članku 14. Direktive 2014/40 o usklađivanju zakona i drugih propisa država članica o proizvodnji, predstavljanju i prodaji duhanskih i srodnih proizvoda očito neprikladni ili da očito prekoračuju ono što je nužno za ostvarivanje cilja poboljšanja uvjeta funkcioniranja unutarnjeg tržišta duhanskih i srodnih proizvoda, uzimajući kao temelj visoku razinu zaštite zdravlja ljudi, osobito mladih osoba.

Naime, s jedne strane, te odredbe, koje sadržavaju različita pravila o označivanju i pakiranju duhanskih proizvoda i koje su dio glave II. poglavlja II. navedene direktive, nastoje poboljšati uvjete funkcioniranja unutarnjeg tržišta duhanskih proizvoda, uklanjajući razlike u tom području između propisa država članica. S druge strane, navedeni zahtjevi pridonose ostvarenju cilja osiguranja visoke razine zaštite zdravlja ljudi. Naime, inovativni, novi ili originalni oblici mogu pridonijeti zadržavanju ili povećanju privlačnosti proizvoda i potaknuti njegovu potrošnju. Također, određeni oblici pakiranja mogu onemogućiti vidljivost zdravstvenih upozorenja i, posljedično, smanjiti njihovu učinkovitost, kao što to proizlazi iz uvodnih izjava 25. i 28. Direktive 2014/40. U tom pogledu, manje obvezujući zahtjev da zdravstvena upozorenja budu u potpunosti vidljiva i neizmijenjena oblikom paketa ne nastoji ukloniti razlike između propisa država članica u području označivanja i pakiranja duhanskih proizvoda te, dakle, nije prikladan za ostvarenje cilja poboljšanja funkcioniranja unutarnjeg tržišta.

Usto, iako navedeni zahtjevi po svojoj naravi mogu u određenoj mjeri povećati sličnost između duhanskih proizvoda, to ne utječe na činjenicu da se oni odnose samo na određene aspekte označivanja i pakiranja tih proizvoda pa dakle ostavljaju dovoljno mogućnosti za razlikovanje tih proizvoda.

(t. 192., 193., 195. i 197.‑200.)

17.      Ne čini se da je donošenjem članka 10. stavka 1. točaka (a) i (c) Direktive 2014/40 o usklađivanju zakona i drugih propisa država članica o proizvodnji, predstavljanju i prodaji duhanskih i srodnih proizvoda Unijin zakonodavac očito prekoračio granice ono što je prikladno i nužno za ostvarivanje cilja poboljšanja uvjeta funkcioniranja unutarnjeg tržišta duhanskih i srodnih proizvoda, uzimajući kao temelj visoku razinu zaštite zdravlja ljudi, osobito mladih osoba.

Članak 10. stavak 1. točke (a) i (c) Direktive 2014/40, koji je predmet točke (c) trećeg pitanja, u biti propisuje da svako jedinično pakiranje i sva vanjska pakiranja duhanskih proizvoda za pušenje moraju sadržavati kombinirana zdravstvena upozorenja koja moraju sadržavati tekstualna upozorenja navedena u Prilogu I. toj direktivi i odgovarajuću fotografiju u boji specificiranu u galeriji slika u Prilogu II. toj direktivi te moraju pokrivati 65 % i vanjske prednje i stražnje površine jediničnog pakiranja. U tom pogledu, ne čini se da je taj dio od 65 % očito neprikladan za ostvarivanje cilja koji se nastoji postići s obzirom na to da je vjerojatnije da će veća upozorenja sa slikama biti zamijećena, bolje priopćiti zdravstvene opasnosti, prouzročiti snažniji emocionalni utisak te povećati motivaciju duhanskih korisnika da prestanu i smanje svoju potrošnju duhana. Takva upozorenja također će vjerojatnije s vremenom zadržati svoju učinkovitost te su osobito učinkovita u priopćavanju zdravstvenih učinaka pučanstvu slabe pismenosti, djeci i mladima.

Usto, kad je riječ o veličini prostora rezerviranog za kombinirana zdravstvena upozorenja na temelju članka 10. stavka 1. točaka (a) i (c) Direktive 2014/40, ne može se prigovoriti Unijinu zakonodavcu da je proizvoljno postupao odredivši 65 % prostora za navedena upozorenja s obzirom na to da taj odabir počiva na kriterijima koji proizlaze iz preporuka Okvirne konvencije Svjetske zdravstvene organizacije o nadzoru nad duhanom te se provodi uz poštovanje široke margine prosudbe kojom raspolaže taj zakonodavac. Što se tiče nužnosti te mjere i njezinih učinaka na sposobnost proizvođača da potrošačima priopće informacije o dotičnom proizvodu, valja navesti, s jedne strane, da dio rezerviran za ta upozorenja ostavlja dostatan prostor za tu vrstu podataka na jediničnim pakiranjima i, s druge strane, na taj način nametnuta ograničenja moraju se odvagnuti imajući u vidu zadaću osiguranja visoke razine zaštite zdravlja ljudi u području koje je obilježeno toksičnošću dotičnog proizvoda i njegovim učincima na ovisnost.

(t. 202., 204.‑206. i 208.‑211.)

18.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 215. i 218.)

19.      Zabrana stavljanja na tržište duhanskih proizvoda sa svojstvenom aromom, kao što je to mentol, sadržana u članku 7. Direktive 2014/40 o usklađivanju zakona i drugih propisa država članica o proizvodnji, predstavljanju i prodaji duhanskih i srodnih proizvoda, ne povređuje načelo supsidijarnosti.

Naime, čak i pod pretpostavkom da drugi dio dvostrukog cilja koji nastoji ostvariti Direktiva 2014/40, odnosno osiguranje visoke razine zaštite zdravlja ljudi, može biti bolje ostvaren na razini država članica, to ne utječe na činjenicu da ostvarivanje tog cilja na toj razini može učvrstiti, odnosno obuhvaćati, situacije u kojima bi određene države članice dopuštale stavljanje na tržište duhanskih proizvoda koji sadržavaju određene svojstvene arome, dok bi ih druge zabranjivale, što bi na taj način bilo upravo suprotno prvom cilju te direktive, odnosno poboljšanju funkcioniranja unutarnjeg tržišta za duhanske i srodne proizvode. Iz međuovisnosti dvaju ciljeva Direktive 2014/40 proizlazi da je Unijin zakonodavac mogao valjano smatrati da njegova aktivnost mora uključivati uspostavu sustava stavljanja na tržište Unije duhanskih proizvoda sa svojstvenom aromom i da se zbog te međuovisnosti taj dvojaki cilj mogao bolje ostvariti na razini Unije.

(t. 220.‑222.)

20.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 225.)