PRESUDA OPĆEG SUDA (peto vijeće)
3. lipnja 2015.(*)
„Žig Zajednice – Postupak povodom prigovora – Prijava figurativnog žiga Zajednice GIOVANNI GALLI – Raniji verbalni žig Zajednice GIOVANNI – Relativni razlog za odbijanje – Nepostojanje vjerojatnosti dovođenja u zabludu – Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe br. 207/2009 – Razlikovni karakter imena i prezimena“
U predmetu T‑559/13,
Giovanni Cosmetics, Inc., sa sjedištem u Rancho Dominguezu, Kalifornija (Sjedinjene Američke Države), koji zastupaju J. van den Berg i M. Meddens‑Bakker, odvjetnici,
tužitelj,
protiv
Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (OHIM), koji zastupa M. Rajh, u svojstvu agenta,
tuženika,
druga strana u postupku pred žalbenim vijećem OHIM‑a bila je:
Vasconcelos & Gonçalves, SA, sa sjedištem u Lisabonu (Portugal),
povodom tužbe podnesene protiv odluke drugog žalbenog vijeća OHIM‑a od 13. kolovoza 2013. (predmet R 1189/2012‑2), koja se odnosi na postupak povodom prigovora između društava Giovanni Cosmetics, Inc. i Vasconcelos & Gonçalves, SA,
OPĆI SUD (peto vijeće),
u sastavu: A. Dittrich (izvjestitelj), predsjednik, J. Schwarcz i V. Tomljenović, suci,
tajnik: J. Weychert, administratorica,
uzimajući u obzir tužbu podnesenu tajništvu Općeg suda 25. listopada 2013.,
uzimajući u obzir odgovor na tužbu podnesen tajništvu Općeg suda 26. veljače 2014.,
nakon rasprave održane 12. studenoga 2014.,
donosi sljedeću
Presudu(1)
[omissis]
Zahtjevi stranaka
13 Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:
– poništi pobijanu odluku;
– odbije registraciju žiga za koji je podnesena prijava za registraciju u odnosu na sve proizvode na koje se odnosi prigovor;
– naloži OHIM‑u snošenje troškova.
14 naloži OHIM‑u snošenje troškova. OHIM od Općeg suda zahtijeva da:
– odbije tužbu;
– naloži tužitelju snošenje troškova.
Pravo
[omissis]
Usporedba znakova
[omissis]
Stupanj razlikovnog karaktera i relativna težina elemenata od kojih je sastavljen žig za koji je podnesena prijava za registraciju
[omissis]
– Verbalni elementi žiga za koji je podnesena prijava za registraciju
[omissis]
44 Žalbeno vijeće također je smatralo da se, sukladno sudskoj praksi, općenito smatra da prezimena imaju veći stupanj razlikovnog karaktera od imena.
45 Valja, međutim, navesti da sve do danas sudska praksa nije uspostavila takvo načelo za cijelo područje Unije.
46 Kad je riječ o dvjema presudama na koje se u točki 33. pobijane odluke pozvalo žalbeno vijeće, valja navesti da se presuda od 1. ožujka 2005., Fusco/OHIM – Fusco International (ENZO FUSCO) (T‑185/03, Zb., EU:T:2005:73) odnosila isključivo na percepciju talijanske javnosti (točka 54. navedene presude), dok se presuda od 13. srpnja 2005., Murúa Entrena/OHIM – Bodegas Murúa (Julián Murúa Entrena) (T‑40/03, Zb., EU:T:2005:285) odnosila isključivo na percepciju španjolske javnosti (t. 40., 64., 65. i 69. navedene presude).
47 Kad je riječ o sudskoj praksi na koju se u odgovoru na tužbu pozvao OHIM, valja navesti sljedeće. U presudi od 20. veljače 2013., Caventa/OHIM – Anson’s Herrenhaus (B BERG) (T‑631/11, EU:T:2013:85, t. 48.) Opći sud podsjetio je da se „percepcija znakova koji se sastoje od imena i prezimena stvarne ili izmišljene osobe [može] razlikovati u različitim zemljama Unije“ i da se „ne može isključiti da u nekim državama članicama potrošači, kada [percipiraju] žigove koji se sastoje od kombinacije imena i prezimena, prije zamijete prezime nego ime“. Opći je sud stoga samo utvrdio načelo koje vrijedi u „nekim“ državama članicama, a ne za cijelo područje Unije.
48 Nadalje, u presudi od 28. lipnja 2012., Basile i I Marchi Italiani/OHIM – Osra (B. Antonio Basile 1952) (T‑134/09, EU:T:2012:328, t. 44.) Opći sud ograničio se na navod da „talijanski potrošač u pravilu prezimenu [pripisuje] veći razlikovni karakter nego imenu kada se nalazi u predmetnim žigovima“. U rješenju od 6. lipnja 2013., I Marchi Italiani/OHIM (C‑381/12 P, EU:C:2013:371, t. 70. do 73.), na koje se OHIM pozvao u odgovoru na tužbu, Sud se ograničio na navod da se predlagateljev razlog, koji se temeljio na povredi članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009, odnosio na činjenična pitanja koja u pravilu ne podliježu nadzoru Suda u postupku koji se vodi povodom žalbe.
49 Kad je riječ o rješenju od 16. svibnja 2013., Arav/H. Eich i OHIM (C‑379/12 P, EU:C:2013:317), Sud se u točki 44. ograničio na navod da, „iako bi se moglo [dogoditi] da u jednom dijelu [Unije] prezime u pravilu ima veći razlikovni karakter od onoga koji ima ime, svejedno [valja] voditi računa o elementima konkretnog slučaja i posebno o okolnosti da je predmetno prezime neuobičajeno ili, suprotno, vrlo često, što može utjecati na taj razlikovni karakter“. On je stoga isključivo uspostavio načelo koje vrijedi „u jednom dijelu [Unije]“.
50 Druge presude, poput presuda od 14. travnja 2011., TTNB/OHIM – March Juan (Tila March) (T‑433/09, EU:T:2011:184, t. 7., 12. i 30.), od 27. rujna 2012., El Corte Inglés/OHIM – Pucci International (PUCCI) (T‑39/10, EU:T:2012:502, t. 53. i 54.) i od 8. ožujka 2013., Mayer Naman/OHIM – Daniel e Mayer (David Mayer) (T‑498/10, EU:T:2013:117, t. 7. i 111.), odnose se isključivo na percepciju španjolske ili talijanske javnosti.
51 Stoga je žalbeno vijeće u točki 33. pobijane odluke pogrešno smatralo da „sukladno sudskoj praksi“ prezimena imaju veći stupanj razlikovnog karaktera od imena. Nadalje, valja navesti da ni žalbeno vijeće ni OHIM u odgovoru na tužbu kao ni u odgovoru na pitanja koja je u tom pogledu na raspravi postavio Opći sud nisu izložili konkretne dokaze koji se odnose na percepciju javnosti u svim državama članicama koji bi omogućili da se poopći pravilo prema kojem prezime u načelu ima veći stupanj razlikovnog karaktera od imena, koje je u sudskoj praksi Suda i Općeg suda prihvaćeno samo za jedan dio Unije.
52 U nedostatku konkretnih dokaza koje je OHIM dužan dostaviti i koji se odnose na percepciju javnosti na cijelom području Unije, područje primjene sudske prakse prema kojoj u nekim državama članicama prezime u pravilu ima veći razlikovni karakter od imena ne može se proširiti na cijelo područje Unije.
53 Imajući u vidu to da barem za jedan dio Unije nije utvrđeno da prezime načelno ima veći razlikovni karakter od imena te okolnost da veći dio javnosti koja se nalazi izvan Italije neće percipirati prezimena Giovanni ili Galli kao česta ili kao rijetka, ne postoji nikakva osnova da se u percepciji cjelokupne relevantne javnosti elementu „galli“ iz žiga za koji je podnesena prijava za registraciju dodijeli veći razlikovni karakter u odnosu na element „giovanni“. Stoga je žalbeno vijeće pogrešno u odnosu na cjelokupnu relevantnu javnost pripisalo veći razlikovni karakter elementu „galli“ nego elementu „giovanni“.
54 Istina je da će jedan dio relevantne javnosti pripisati veći razlikovni karakter elementu „galli“ žiga za koji je podnesena prijava za registraciju nego elementu „giovanni“, to jest dio navedene javnosti koji zna da je element „giovanni“ često talijansko ime i da je element „galli“ tog žiga rijetko talijansko prezime ili koji općenito pripisuje veći razlikovni karakter prezimenu nego imenu. Međutim, valja navesti da je za drugi dio relevantne javnosti originarni razlikovni karakter elemenata „giovanni“ i „galli“ istovjetan i odgovara prosječnom razlikovnom karakteru.
[omissis]
Slijedom navedenoga,
OPĆI SUD (peto vijeće)
proglašava i presuđuje:
1. Tužba se odbija.
2. Društvu Giovanni Cosmetics, Inc. nalaže se snošenje troškova.
Dittrich | Schwarcz | Tomljenović |
Objavljeno na javnoj raspravi u Luxembourgu 3. lipnja 2015.
Potpisi