Predmet T‑198/12

Savezna Republika Njemačka

protiv

Europske komisije

„Usklađivanje zakonodavstava – Direktiva 2009/48/EZ – Sigurnost igračaka – Granične vrijednosti za nitrozamine, prekursore nitrozamina, olovo, barij, arsen, antimon i živu u igračkama – Odluka Komisije kojom nije u potpunosti odobreno zadržavanje nacionalnih odredbi koje odstupaju – Dozvola za ograničeno razdoblje – Dokaz o višem stupnju zaštite za ljudsko zdravlje osiguranom nacionalnim odredbama“

Sažetak – Presuda Općeg suda (osmo vijeće) od 14. svibnja 2014.

1.      Tužba za poništenje – Tužbe država članica – Tužba protiv odluke Komisije kojom se u cijelosti ne odobrava zadržavanje postojećih i odstupajućih nacionalnih odredbi –Dopuštenost koja nije uvjetovana pravnim interesom

(čl. 263. UFEU‑a)

2.      Akti institucija – Obrazloženje – Obveza – Doseg – Odluka koja je u skladu s prijašnjim odlukama – Nužnost izričitog obrazloženja samo u slučaju izmjene prijašnje prakse – Odluka u okviru postupka predviđenog člankom 114. stavkom 4. UFEU‑a – Doseg

(čl. 114. st. 4. UFEU‑a i čl. 296. podst. 2. UFEU‑a)

3.      Usklađivanje zakonodavstava – Članak 114. UFEU‑a – Postupak odobrenja odstupajućih nacionalnih odredbi – Zahtjev za zadržavanje postojećih nacionalnih odredbi – Mogućnost da država članica koja je podnijela zahtjev isti temelji na procjeni rizika za javno zdravlje koja se razlikuje od procjene rizika na koju se poziva zakonodavac Unije – Obveza osiguranja razine zdravstvene zaštite koja je viša od mjere usklađivanja Unije – Obveza poštovanja načela proporcionalnosti

(čl. 114. st. 4. i 6. UFEU‑a)

1.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 37., 38.)

2.      Iako odluka Komisije može spadati u ustaljenu praksu odlučivanja i može se sažeto obrazložiti, osobito upućivanjem na tu praksu, kada ona ima dalji doseg od ranijih odluka, Komisija mora pružiti eksplicitno obrazloženje. Kada je riječ o obvezi koja ulazi u okvir postupka predviđenog člankom 114. stavkom 4. UFEU‑a, obveza Komisije da dovoljno obrazloži svoju odluku je još važnija jer se u tom postupku ne primjenjuje načelo kontradiktornosti.

S tim u vezi obrazloženje akta treba biti logično i ne smije biti samo sebi kontradiktorno jer bi to moglo sprečavati razumijevanje razloga na kojima se taj akt temelji. Naime, kontradiktornost u obrazloženju odluke predstavlja povredu obveze koja proizlazi iz članka 296. stavka 2. UFEU‑a, koja je takve prirode da utječe na valjanost predmetnog akta ako se utvrdi da zbog te kontradiktornosti adresat tog akta ne može razumjeti stvarne razloge te odluke, u cijelosti ili djelomično, i da stoga izreka tog akta, u cijelosti ili djelomično, nije pravno utemeljena.

(t. 47.‑50.)

3.      Država članica može zahtijevati zadržavanje svojih postojećih nacionalnih odredbi o procjeni rizika za javno zdravlje koja se razlikuje od procjene na koju se pozivao zakonodavac Unije kada je usvojio mjeru za usklađivanje od koje se nacionalna mjera razlikuje. U tu svrhu zadatak je države članice koja zahtijeva zadržavanje dokazati da te nacionalne odredbe osiguravaju razinu zdravstvene zaštite koja je viša od usklađene mjere Unije i koja ne nadilazi ono što je nužno za postizanje tog cilja.

Osim toga, iako, kako bi opravdala zadržavanje nacionalnih odredbi, država članica koja je podnijela zahtjev može legitimno provesti različite ocjene rizika za javno zdravlje, a da nije nužno da se temelje na različitim ili novim znanstvenim podacima, ona mora dokazati po čemu je Komisija pogrešno ocijenila dokaze koji su joj već bili podneseni i zašto traži drukčije tumačenje od suca Unije.

(t. 70., 92., 100.)