Predmet C‑195/14

Bundesverband der Verbraucherzentralen und Verbraucherverbände – Verbraucherzentrale Bundesverband e.V.

protiv

Teekanne GmbH & Co. KG

(zahtjev za prethodnu odluku

koji je uputio Bundesgerichtshof)

„Zahtjev za prethodnu odluku – Direktiva 2000/13/EZ – Označivanje i prezentiranje hrane – Članak 2. stavak 1. pod (a) i (i) i članak 3. stavak 1. točka 2. – Označivanje koje kupca može dovesti u zabludu o sastavu hrane – Popis sastojaka – Uporaba navoda ,pustolovina maline‑vanilije’ kao i slikovnog prikaza maline i cvijeća vanilije na ambalaži voćnog čaja koji ne sadrži te sastojke“

Sažetak – Presuda Suda (deveto vijeće) od 4. lipnja 2015.

Usklađivanje zakonodavstava – Označivanje, prezentiranje i oglašavanje hrane – Direktiva 2000/13 – Zabrana označivanja koje kupca može dovesti u zabludu – Označivanje koje izgledom, opisom ili grafičkim prikazom određenog sastojka stvara dojam o njegovoj prisutnosti u hrani – Nepostojanje tog sastojka koje proizlazi isključivo iz popisa sastojaka koji se nalazi na ambalaži navedenog prehrambenog proizvoda – Nedopuštenost – Ocjena nacionalnog suda

(Direktiva 2000/13/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 2. st. 1. pod (a) i (i), čl. 3. st. 1. t. 2.)

Članak 2. stavak 1. pod (a) i (i) te članak 3. stavak 1. točka 2. Direktive 2000/13 o usklađivanju zakonodavstava država članica o označivanju, prezentiranju i oglašavanju hrane, kako je izmijenjena Uredbom br. 596/2009, moraju se tumačiti na način da se protive tomu da označivanje hrane i metode kojima je ona proizvedena izgledom, opisom ili grafičkim prikazom određenog sastojka mogu stvarati dojam o prisutnosti sastojka kojeg u stvarnosti nema, kada ta okolnost proizlazi isključivo iz popisa sastojaka koji se nalazi na ambalaži navedenog prehrambenog proizvoda.

Popis sastojaka može ponekad biti, čak i kada je točan i potpun, neprikladan da na zadovoljavajući način ispravi pogrešan ili dvosmislen dojam potrošača o karakteristikama hrane koji proizlazi iz drugih elemenata njegova označivanja.

Na sudu koji je uputio zahtjev jest da ispita sve različite elemente od kojih se sastoji označivanje predmetnog prehrambenog proizvoda kako bi utvrdio može li prosječan proizvođač, koji je uredno obaviješten i postupa s dužnom pažnjom i razboritošću, biti doveden u zabludu. U okviru tog ispitivanja sud koji je uputio zahtjev mora osobito voditi računa o korištenim izrazima i slikovnim prikazu kao i o položaju, veličini, boji, vrsti slova, jeziku, sintaksi i interpunkciji različitih elemenata koji se nalaze na ambalaži navedenog prehrambenog proizvoda.

(t. 40., 42.‑44. i izreka)