Predmet T-194/20
JF
protiv
EUCAP Somalia
Presuda Općeg suda (sedmo prošireno vijeće) od 13. srpnja 2022.
„Arbitražna klauzula – Član međunarodnog ugovornog osoblja EUCAP-a Somalia – Misija u okviru zajedničke vanjske i sigurnosne politike – Neproduljenje ugovora o radu nakon povlačenja Ujedinjene Kraljevine iz Unije – Pravo na saslušanje – Jednako postupanje – Nediskriminacija na temelju državljanstva – Prijelazno razdoblje predviđeno Sporazumom o povlačenju Ujedinjene Kraljevine iz Unije – Tužba za poništenje – Tužba za naknadu štete – Akti neodvojivi od ugovora – Nedopuštenost”
1. Tužba za poništenje – Akti koji se mogu pobijati – Pojam – Akti koji proizvode obvezujuće pravne učinke – Akti koji se odnose na neproduljenje ugovora o radu člana međunarodnog ugovornog osoblja misije zajedničke vanjske i sigurnosne politike, nakon povlačenja Ujedinjene Kraljevine iz Unije – Isključenost – Akti koji ne proizvode takve učinke izvan ugovornog odnosa koji povezuje stranke i ne podrazumijevaju izvršavanje javnih ovlasti povjerenih tijelu koje je stranka ugovora – Nedopuštenost
(čl. 50. st. 3. UEU-a; članak 263. UFEU-a; Odluka Vijeća 2012/389/ZVSP, kako je izmijenjena Odlukom (ZVSP) 2018/1942, čl. 7. st. 4.)
(t. 27., 29., 40., 41.)
2. Tužba za naknadu štete – Nadležnost suda Unije – Granice – Priroda odgovornosti na koju se poziva – Sudska provjera – Zahtjev koji se odnosi na izvanugovornu odgovornost Unije zbog radnji misije zajedničke vanjske i sigurnosne politike u okviru ugovora o radu – Nedopuštenost
(čl. 268. UFEU-a; Odluka Vijeća 2012/389/ZVSP, kako je izmijenjena Odlukom (ZVSP) 2018/1942)
(t. 42.- 47.)
3. Sudski postupak – Pokretanje postupka pred Općim sudom na temelju arbitražne klauzule – Akti koji se odnose na neproduljenje ugovora o radu člana ugovornog osoblja misije zajedničke vanjske i sigurnosne politike, nakon povlačenja Ujedinjene Kraljevine iz Unije – Tužba zbog ugovorne odgovornosti – Utvrđivanje mjerodavnog prava – Ugovor o radu kojim se ne određuje navedeno pravo – Ispitivanje tužbe samo na temelju navedenog ugovora i Povelje o temeljnim pravima te u pogledu općih načela prava – Dopuštenost
(čl. 50. UEU-a; čl. 272. i čl. 340. st. 1. UFEU-a; Povelja Europske unije o temeljnim pravima; Uredba br. 593/2008 Europskog parlamenta i Vijeća; Odluka Vijeća 2012/389/ZVSP, kako je izmijenjena Odlukom (ZVSP) 2018/1942)
(t. 51.- 59.)
4. Sudski postupak – Pokretanje postupka pred Općim sudom na temelju arbitražne klauzule – Doseg – Sudski nadzor akata o neproduljenju ugovora o radu člana međunarodnog ugovornog osoblja misije zajedničke vanjske i sigurnosne politike, nakon povlačenja Ujedinjene Kraljevine iz Unije – Nadležnost za ispitivanje tužbenih razloga koji se temelje na povredi načela zajamčenih Poveljom o temeljnim pravima i općim načelima prava Unije – Dopuštenost – Poštovanje prava na djelotvornu sudsku zaštitu
(čl. 272. UFEU-a; Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 20., 21., 41. st. 2. t. (a) i čl. 47.; Odluka Vijeća 2012/389/ZVSP, kako je izmijenjena Odlukom (ZVSP) 2018/1942)
(t. 69.- 71.)
5. Zajednička vanjska i sigurnosna politika – Civilne misije Europske unije – Osoblje – Međunarodno civilno osoblje – Akti koji se odnose na neproduljenje ugovora o radu člana ugovornog osoblja misije zajedničke vanjske i sigurnosne politike, nakon povlačenja Ujedinjene Kraljevine iz Unije – Donošenje navedenih akata bez saslušanja zainteresirane osobe – Povreda prava na saslušanje – Nepostojanje
(čl. 50. UFEU-a; Povelja Europske unije o temeljnim pravima, 41. st. 2. t. (a); Odluka Vijeća 2012/389/ZVSP, kako je izmijenjena Odlukom (ZVSP) 2018/1942, čl. 7. st. 4.)
(t. 76.- 96.)
6. Akti institucija – Obrazloženje – Obveza – Doseg – Akti doneseni u ugovornom okviru – Zamjena prvotnog obrazloženja potpuno novim obrazloženjem u stadiju sudskog postupka – Nedopuštenost
(čl. 296. UFEU-a; Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 41. st. 2. t. (c))
(t. 102., 103.)
7. Zajednička vanjska i sigurnosna politika – Civilne misije Europske unije – Osoblje – Međunarodno civilno osoblje – Neproduljenje ugovora o radu članu ugovornog osoblja, državljaninu Ujedinjene Kraljevine, nakon povlačenja Ujedinjene Kraljevine iz Unije – Članovi osoblja, državljani države članice koja je pokrenula postupak povlačenja iz Unije i članovi osoblja, državljani druge države članice, koji se ne nalaze u usporedivoj situaciji – Diskriminacija na temelju državljanstva – Nepostojanje
(čl. 50. UEU-a; Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 21.; Odluka Vijeća 2012/389/ZVSP, kako je izmijenjena Odlukom (ZVSP) 2018/1942, čl. 7. st. 3.)
(t. 115.- 119.)
8. Zajednička vanjska i sigurnosna politika – Civilne misije Europske unije – Osoblje – Međunarodno civilno osoblje – Akti koji se odnose na neproduljenje ugovora o radu člana ugovornog osoblja nakon povlačenja Ujedinjene Kraljevine iz Unije – Stupanje na snagu materijalnih odredbi Sporazuma o povlačenju Ujedinjene Kraljevine iz Europske Unije i Euroatoma nakon donošenja navedenih akata – Nemogućnost pozivanja na navedene odredbe – Nepostojanje
(čl. 50. UEU-a; članak 272. UFEU-a; Sporazum o povlačenju Ujedinjene Kraljevine iz Europske unije i Euratoma, čl. 127. st. 2. i 6. i čl. 129. st. 7.; Odluka Vijeća 2012/389/ZVSP, kako je izmijenjena Odlukom (ZVSP) 2018/1942)
(t. 131.- 137.)
Kratak prikaz
Tužitelj, osoba JF, državljanin Ujedinjene Kraljevine, potpisao je s EUCAP-om Somalia, misijom Europske unije čiji je cilj pomoći Somaliji u jačanju njezinih sposobnosti u području pomorske sigurnosti(1), više uzastopnih ugovora o radu na određeno vrijeme, na temelju kojih je bio zaposlen kao član međunarodnog ugovornog osoblja.
Njegov posljednji ugovor o radu, koji je istekao 31. siječnja 2020., predviđao je da se on može raskinuti prije njegova isteka ako Ujedinjena Kraljevina prestane biti članica Europske unije.
Obaviješću od 18. siječnja 2020. voditelj misije EUCAP Somalia obavijestio je članove međunarodnog ugovornog osoblja te misije, državljane Ujedinjene Kraljevine, među kojima i tužitelja, da će zbog vjerojatnog povlačenja Ujedinjene Kraljevine iz Unije 31. siječnja 2020. njihovi ugovori o radu tog dana prestati vrijediti. Nadalje, dopisom od 29. siječnja 2020. on je potvrdio osobi JF da njegov ugovor neće biti produljen nakon isteka roka na koji je sklopljen te da prestaje 31. siječnja 2020. zbog povlačenja Ujedinjene Kraljevine iz Unije.
Osoba JF svojom je tužbom zahtijevala, na temelju članaka 263. i 268. UFEU-a, da se ponište obavijest od 18. siječnja 2020. i dopis od 29. siječnja 2020. (u daljnjem tekstu zajedno nazvani: sporni akti) i da joj se na temelju izvanugovorne odgovornosti EUCAP-a Somalia naknadi šteta koju je navodno pretrpjela zbog tih akata, a podredno da se sporni akti ponište na temelju članka 272. UFEU-a i da joj se ista šteta naknadi na temelju ugovorne odgovornosti te misije.
Svojom presudom, donesenom u proširenom vijeću, Opći sud u cijelosti odbija tužbu koju je podnijela osoba JF. Tom prilikom dopunjuje sudsku praksu izjašnjavajući se, među ostalim, o dopuštenosti i prirodi tužbe kao i o mogućnosti da se u određenim uvjetima ne utvrđuje nacionalno pravo koje je mjerodavno za rješavanje sporova koji se odnose na ugovore. Također ispituje tužbene razloge koji se temelje na povredama prava Unije u okviru takvog spora oko ugovora, te iznosi pojašnjenja o primjeni, u ovom slučaju, načela nediskriminacije na temelju državljanstva.
Ocjena Općeg suda
Što se tiče dopuštenosti tužbe, Opći sud kao prvo odbacuje kao nedopušten zahtjev za poništenje spornih akata koji se temelji na članku 263. UFEU-a. U tom pogledu napominje, među ostalim, da su uvjeti zapošljavanja, kao i prava i obveze međunarodnog osoblja EUCAP-a Somalia, definirani ugovorom, tako da je radni odnos između tužitelja i EUCAP-a Somalia bio ugovorne prirode. Opći sud još utvrđuje da je voditelj misije EUCAP Somalia spornim aktima tužitelju potvrdio datum isteka njegova ugovora kako ga taj ugovor predviđa, i to nakon povlačenja Ujedinjene Kraljevine iz Unije, što je bio ugovorni razlog za raskid ugovora. Iz toga zaključuje da cilj tih akata nije stvaranje obvezujućih pravnih učinaka izvan ugovornog odnosa između tužitelja i EUCAP-a Somalia, koji podrazumijevaju izvršavanje javnih ovlasti te misije. Stoga su navedeni akti ugovorne prirode i njihovo se poništenje ne može zahtijevati na temelju članka 263. UFEU-a.
Kao drugo, Opći sud odbacuje kao nedopušten zahtjev za naknadu štete koji se odnosi na izvanugovornu odgovornost Unije za postupanje EUCAP-a Somalia, koja se temelji na članku 268. UFEU-a. Taj zahtjev okružen je pravim ugovornim kontekstom, tako da je obuhvaćen ugovornom odgovornošću Unije.
Kao treće, Opći sud zaključuje da je tužba dopuštena u dijelu u kojem se podredno temelji na članku 272. UFEU-a. Pojašnjava da se tužitelj u prilog osnovanosti svojih zahtjeva na temelju te odredbe poziva na pravila koja su administrativna tijela Unije dužna poštovati u ugovornom okviru, s obzirom na to da iznosi tužbene razloge koji se među ostalim temelje na povredama prava na saslušanje i načela jednakog postupanja i nediskriminacije(2), kao i tužbeni razlog koji se temelji na povredi načela zaštite legitimnih očekivanja, što je opće načelo prava Unije. Prema tome, osim na način da se time povrijedi načelo djelotvorne sudske zaštite, tužitelja se ne može spriječiti da se pozove na povredu tih načela u potporu svojim zahtjevima uz opravdanje da se on valjano može pozivati samo na neizvršenje odredbi predmetnog ugovora ili na povredu prava mjerodavnog za ugovor(3).
Što se tiče mjerodavnog prava, Opći sud podsjeća na načelo prema kojem je ugovorna odgovornost Unije uređena pravom koje se primjenjuje na predmetni ugovor(4). Međutim, on smatra da nije potrebno odrediti nacionalno pravo primjenjivo na ovaj spor, koji se može riješiti na temelju predmetnog ugovora, standardnih operativnih postupaka EUCAP-a Somalia, na koje taj ugovor upućuje, kao i na temelju Povelje te općih načela prava Unije. U tom kontekstu Opći sud osobito primjećuje da se u potporu svojim podrednim zahtjevima, koji se temelje na članku 272. UFEU-a, tužitelj poziva isključivo na tužbene razloge koji se temelje na povredama prava Unije, osobito općih načela tog prava i Povelje. K tomu, za rješavanje tog spora nije potrebno primijeniti prisilne norme nacionalnog prava.
Kada je riječ o meritumu predmeta, Opći sud kao prvo ističe da, u odnosu na povredu prava na saslušanje, ni iz odredbi predmetnog ugovora ni iz standardnih operativnih postupaka EUCAP-a Somalia, na koje taj ugovor upućuje, ne proizlazi da je voditelj misije EUCAP-a Somalia bio dužan saslušati osobu JF prije nego što je izdao obavijest od 18. siječnja 2020. Osim toga, Opći sud smatra da odluka EUCAP-a Somalije o neproduljenju tužiteljeva ugovora, kakva proizlazi iz spornih akata, nije mjera poduzeta protiv njega koja je na njega nepovoljno utjecala, u smislu članka 41. stavka 2. točke (a) Povelje. Stoga pravo na saslušanje, kako je zajamčeno tom odredbom, ne traži od EUCAP-a Somalia da sasluša tužitelja prije izdavanja obavijesti od 18. siječnja 2020. Štoviše, Opći sud u okviru tužbe ugovorne prirode naglašava da postupak, čak i pod pretpostavkom da je tužitelj imao pravo na saslušanje prije izdavanja navedene obavijesti, ne bi imao drukčiji ishod da je on to pravo ostvario.
Kao drugo, što se tiče navodne diskriminacije na temelju državljanstva, Opći sud naglašava da tužitelj, kao državljanin države članice koja je pokrenula postupak povlačenja iz Unije, objektivno nije bio u situaciji usporedivoj s onom članova međunarodnog ugovornog osoblja, državljana druge države članice, u EUCAP-u Somalia, tako da je voditelj te misije mogao odlučiti da ne produlji njegov ugovor o radu nakon 31. siječnja 2020., a da to ne predstavlja diskriminaciju na temelju državljanstva.
Naposljetku, kao treće, kada je riječ o navodnoj povredi Sporazuma o povlačenju Ujedinjene Kraljevine iz Europske unije i Euroatoma(5) na temelju spornih akata, Opći sud u okviru tužbe ugovorne prirode primjećuje da odredbe tog sporazuma, koje su relevantne u ovom predmetu, uređuju uvjete pod kojima se pravo Unije primjenjuje na Ujedinjenu Kraljevinu tijekom prijelaznog razdoblja, pa da one stoga nisu materijalna pravila. Međutim, budući da se ta pravila ne primjenjuju na pravne situacije nastale prije datuma stupanja na snagu tog sporazuma, i da su sporni akti prethodili tom datumu, takva se povreda ne može utvrditi.