Presuda Suda (peto vijeće) od 24. studenoga 2016. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tribunal Tributário de Lisboa - Portugal) – SECIL - Companhia Geral de Cal e Cimento SA protiv Fazenda Pública
(predmet C-464/14)1
(Zahtjev za prethodnu odluku – Slobodno kretanje kapitala – Članci 63. do 65. UFEU-a – Sporazum o pridruživanju EZ-Tunis – Članci 31., 34. i 89. – Sporazum o pridruživanju EZ-Libanon – Članci 31., 33. i 85. – Porez na dobit pravnih osoba – Dividende koje su primljene od društva s poslovnim nastanom u državi članici društva primatelja dividendi – Dividende koje su primljene od društva s poslovnim nastanom u trećoj državi koja je stranka sporazuma o pridruživanju – Različito postupanje – Ograničenje – Opravdanje – Učinkovitost poreznog nadzora – Mogućnost pozivanja na članak 64. UFEU-a u slučaju postojanja sporazumâ o pridruživanju EZ-Tunis i EZ-Libanon)
Jezik postupka: portugalski
Sud koji je uputio zahtjev
Tribunal Tributário de Lisboa
Stranke glavnog postupka
Tužitelj: SECIL - Companhia Geral de Cal e Cimento SA
Tuženik: Fazenda Pública
Izreka
Članke 63. i 65. UFEU-a treba tumačiti na način da:
društvo s poslovnim nastanom u Portugalu, koje prima dividende društava s poslovnim nastanom, redom, u Tunisu i Libanonu, može se pozivati na članak 63. UFEU-a radi osporavanja poreznog postupanja u odnosu na te dividende u toj državi članici na temelju propisa koji se ne primjenjuje isključivo na situacije u kojima društvo koje prima dividende izvršava odlučujući utjecaj na društvo koje isplaćuje dividende;
propis poput onoga o kojemu je riječ u glavnom postupku, prema kojem rezidentno društvo države članice može od svoje porezne osnovice potpuno ili djelomično odbiti dividende ako ih isplaćuje rezidentno društvo iste države članice, ali ne može provesti takvo odbijanje ako je društvo koje raspodjeljuje dobit rezident treće države, jest ograničenje kretanja kapitala između država članica i trećih država koje je, u načelu, zabranjeno člankom 63. UFEU-a;
odbijanje odobravanja, na temelju članka 46. stavaka 1. i 8. Código do Imposto sobre o Rendimento das Pessoas Coletivas (Zakonik o porezu na dobit pravnih osoba), u verziji koja je bila na snazi 2009., potpunog ili djelomičnog odbitka primljenih dividendi od porezne osnovice može se opravdati važnim razlozima u općem interesu koji se temelje na nužnosti osiguranja učinkovitosti poreznog nadzora ako se za porezna tijela države članice rezidentnosti društva koje prima dividende pokaže nemogućim dobivanje podataka od treće države čiji je rezident društvo koje isplaćuje te dividende, a što bi omogućilo provjeru ispunjenosti uvjeta koji se odnosi na oporezivanje tog potonjeg društva;
odbijanje odobravanja, na temelju članka 46. stavka 11. Zakonika o porezu na dobit pravnih osoba, u navedenoj verziji, djelomičnog odbitka ne može se opravdati važnim razlozima u općem interesu koji se temelje na nužnosti osiguranja učinkovitosti poreznog nadzora ako se ta odredba može primijeniti na situacije u kojima se ne može provjeriti je li društvo koje raspodjeljuje dobit oporezovano u državi rezidentnosti, a što je na sudu koji je uputio zahtjev da utvrdi.
Članak 64. stavak 1. UFEU-a treba tumačiti na način da:
ako donošenje režima poreznih olakšica za ugovorna ulaganja, predviđeno u članku 41. stavku 5. točki b) Estatuto dos Benefícios Fiscais (Sustav poreznih olakšica), u verziji na snazi 2009., i režima koji se odnosi na dividende koje potječu iz afričkih zemalja u kojima je portugalski službeni jezik i iz Timor-Lestea, koje je predviđeno u članku 42. tog sustava nije izmijenilo pravni okvir koji se odnosi na postupanje u odnosu na dividende koje potječu iz Tunisa i Libanona, tada donošenje navedenih režima ne utječe na to da se isključenje mogućnosti primjene potpunog ili djelomičnog odbitka na dividende koje isplaćuju društva s poslovnim nastanom u tim trećim državama kvalificira kao postojeće ograničenje;
država članica odriče se mogućnosti predviđene u članku 64. stavku 1. UFEU-a kada bez formalnog stavljanja izvan snage ili izmjene postojećeg propisa sklopi međunarodni sporazum, kao što je to sporazum o pridruživanju, koji u odredbi s izravnim učinkom propisuje liberalizaciju jedne kategorije kapitala iz navedenog članka 64. stavka 1.; takva izmjena pravnog okvira mora se stoga izjednačiti u svojim učincima na mogućnost pozivanja na članak 64. stavak 1. UFEU-a s donošenjem novog propisa koji počiva na logici drukčijoj od one postojećeg propisa;
Članak 34. stavak 1. Euro-mediteranskog sporazuma o pridruživanju između Europske zajednice i njezinih država članica, s jedne strane, i Republike Tunisa, s druge strane, potpisan u Bruxellesu 17. srpnja 1995. i odobren u ime Europske zajednice i Europske zajednice za ugljen i čelik Odlukom Vijeća i Komisije 98/238/EZ, EZUČ od 26. siječnja 1998. mora se tumačiti na način da:
ima izravan učinak i na njega se, u situaciji poput one o kojoj je riječ u glavnom postupku u kojoj rezidentno društvo iz Portugala prima dividende rezidentnog društva iz Tunisa na temelju izravnog ulaganja koje je izvršilo u društvo koje raspodjeljuje dobit, može pozivati radi suprotstavljanja poreznom postupanju u odnosu na te dividende u Portugalu;
propis poput onoga o kojemu je riječ u glavnom postupku, prema kojem rezidentno društvo države članice može od svoje porezne osnovice potpuno ili djelomično odbiti primljene dividende ako ih isplaćuje rezidentno društvo iste države članice, ali ne može provesti takvo odbijanje ako je društvo koje raspodjeljuje dobit rezident Tunisa, jest ograničenje slobodnog kretanja kapitala koje je u načelu, što se tiče izravnih ulaganja i osobito povrata dobiti od tih ulaganja, zabranjeno člankom 34. stavkom 1. tog sporazuma;
u situaciji poput one o kojoj je riječ u glavnom postupku učinak te odredbe nije ograničen člankom 89. navedenog sporazuma;
odbijanje odobravanja, na temelju članka 46. stavaka 1. i 8. Zakonika o porezu na dobit pravnih osoba, u verziji na snazi 2009., potpunog ili djelomičnog odbitka primljenih dividendi od porezne osnovice društva koje prima dividende može se opravdati važnim razlozima u općem interesu koji se temelje na nužnosti osiguranja učinkovitosti poreznog nadzora ako se za porezna tijela države članice rezidentnosti društva koje prima dividende pokaže nemogućim dobivanje podataka od Republike Tunis, čiji je rezident društvo koje isplaćuje te dividende, a što bi omogućilo provjeru ispunjenosti uvjeta koji se odnosi na oporezivanje društva koje isplaćuje navedene dividende;
odbijanje odobravanja, na temelju članka 46. stavka 11. Zakonika o porezu na dobit pravnih osoba, u navedenoj verziji, takvog djelomičnog odbitka ne može se opravdati važnim razlozima u općem interesu koji se temelje na nužnosti osiguranja učinkovitosti poreznog nadzora ako se ta odredba može primijeniti na situacije u kojima se ne može provjeriti je li društvo koje raspodjeljuje dobit oporezovano u Tunisu, čiji je rezident to društvo, a što je na sudu koji je uputio zahtjev da utvrdi.
Članak 31. Euro-mediteranskog sporazuma o pridruživanju između Europske zajednice i njezinih država članica, s jedne strane, i Libanonske Republike, s druge strane, potpisan u Luxembourgu 17. lipnja 2002. i odobren u ime Europske zajednice Odlukom Vijeća 2006/356/EZ od 14. veljače 2006. mora se tumačiti na način da:
ima izravni učinak;
situacija, poput one o kojoj je riječ u glavnom postupku, koja se tiče poreznog postupanja u odnosu na dividende koje proizlaze iz izravnih ulaganja koje je u Libanonu izvršila osoba koja je rezident u Portugalu, obuhvaćena je pretpostavkom iz članka 33. stavka 2. tog sporazuma; stoga se članak 33. stavak 1. navedenog sporazuma ne protivi tomu da se u ovom slučaju pozove na njegov članak 31;
propis poput onoga o kojemu je riječ u glavnom postupku, prema kojem rezidentno društvo države članice može od svoje porezne osnovice potpuno ili djelomično odbiti primljene dividende ako ih isplaćuje rezidentno društvo iste države članice, ali ne može provesti takvo odbijanje ako je društvo koje raspodjeljuje dobit rezident Libanona, jest ograničenje slobodnog kretanja kapitala koje je u načelu zabranjeno člankom 31. Euro-mediteranskog sporazuma o pridruživanju između Europske zajednice i njezinih država članica, s jedne strane, i Libanonske Republike, s druge strane;
u situaciji poput one o kojoj je riječ u glavnom postupku učinak te odredbe nije ograničen člankom 85. tog sporazuma;
odbijanje odobravanja, na temelju članka 46. stavaka 1. i 8. Zakonika o porezu na dobit pravnih osoba, u verziji na snazi 2009., potpunog ili djelomičnog odbitka primljenih dividendi od porezne osnovice društva koje prima dividende može se opravdati važnim razlozima u općem interesu koji se temelje na nužnosti osiguranja učinkovitosti poreznog nadzora ako se za porezna tijela države članice rezidentnosti društva koje prima dividende pokaže nemogućim dobivanje podataka od Libanonske Republike, čiji je rezident društvo koje isplaćuje te dividende, a što bi omogućilo provjeru ispunjenosti uvjeta koji se odnosi na oporezivanje društva koje isplaćuje navedene dividende;
odbijanje odobravanja, na temelju članka 46. stavka 11. Zakonika o porezu na dobit pravnih osoba, u navedenoj verziji, takvog djelomičnog odbitka ne može se opravdati važnim razlozima u općem interesu koji se temelje na nužnosti osiguranja učinkovitosti poreznog nadzora ako se ta odredba može primijeniti na situacije u kojima se ne može provjeriti je li društvo koje raspodjeljuje dobit oporezovano u Libanonu, čiji je rezident to društvo, a što je na sudu koji je uputio zahtjev da utvrdi.
Što se tiče posljedica tumačenja članaka 63. do 65. UFEU-a, kao i Euro-mediteranskog sporazuma o pridruživanju između Europske zajednice i njezinih država članica, s jedne strane, i Republike Tunis, s druge strane, te Euro-mediteranskog sporazuma o pridruživanju između Europske zajednice i njezinih država članica, s jedne strane, i Libanonske Republike, s druge strane, na predmet u glavnom postupku:
ako tijela države članice, čiji je rezident društvo koje prima dividende, mogu dobiti podatke od Republike Tunis, čiji je rezident društvo koje isplaćuje dividende, a što omogućava provjeru ispunjenosti uvjeta koji se odnosi na oporezivanje društva koje isplaćuje te dividende, tada se članci 63. i 65. UFEU-a, kao i članak 34. stavak 1. Euro-mediteranskog sporazuma o pridruživanju između Europske zajednice i njezinih država članica, s jedne strane, i Republike Tunis, s druge strane, protive odbijanju odobravanja, na temelju članka 46. stavaka 1. ili 8. Zakonika o porezu na dobit pravnih osoba, u verziji na snazi 2009., potpunog ili djelomičnog odbitka isplaćenih dividendi od porezne osnovice društva koje prima dividende, pri čemu se Portugalska Republika u tom pogledu ne može pozivati na članak 64. stavak 1. UFEU-a;
članci 63. i 65. UFEU-a, kao i članak 34. stavak 1. Euro-mediteranskog sporazuma o pridruživanju između Europske zajednice i njezinih država članica, s jedne strane, i Republike Tunis, i članak 31. Euro-mediteranskog sporazuma o pridruživanju između Europske zajednice i njezinih država članica, s jedne strane, i Libanonske Republike, s druge strane, protive se tomu da se na temelju članka 46. stavka 11. Zakonika o porezu na dobit pravnih osoba, u navedenoj verziji, odbije odobravanje djelomičnog odbitka primljenih dividendi od porezne osnovice društva koje prima isplaćene dividende ako se ta odredba može primijeniti na situacije u kojima se ne može provjeriti oporezivanje društava koja raspodjeljuju dobit u Tunisu i Libanonu, čiji su rezidenti ta društva, a što je na sudu koji je uputio zahtjev da provjeri, pri čemu se Portugalska Republika u tom pogledu ne može pozivati na članak 64. stavak 1. UFEU-a;
iznose naplaćene povredom prava Unije treba vratiti, s kamatama, poreznom obvezniku.
____________1 SL C 34, 2. 2. 2015.