Tužba podnesena 7. srpnja 2021. – UniCredit Bank/SRB

(predmet T-402/21)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: UniCredit Bank AG (München, Njemačka) (zastupnici: F. Schäfer, H. Großerichter i F. Kruis, odvjetnici)

Tuženik: Jedinstveni sanacijski odbor (SRB)

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

poništi odluku Jedinstvenog sanacijskog odbora od 14. travnja 2021. o obračunu ex ante doprinosa Jedinstvenom sanacijskom odboru za 2021. (SRB/ES/2021/22) uključujući priloge, u dijelu u kojem se odnose na tužitelja;

naloži Jedinstvenom sanacijskom odboru snošenje troškova postupka.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe sljedeće tužbene razloge.

Prvi tužbeni razlog: odlukom od 14. travnja 2021. počinjena je bitna povreda postupka u smislu članka 263. UFEU-a, jer nije bila valjano sastavljena.

Drugi tužbeni razlog: odlukom od 14. travnja 2021. i njezinim prilozima I do III počinjena je bitna povreda postupka u smislu članka 263. stavka 2. UFEU-a i pravo na dobru upravu jer ne sadržava dostatno obrazloženje u skladu s člankom 296. stavkom 2. UFEU-a i člankom 41. stavkom 2. točkom (c) Povelje Europske unije o temeljnim pravima (u daljnjem tekstu: Povelja).

Treći tužbeni razlog: odluka od 14. travnja 2021. i njezini prilozi I i II krše pravo na djelotvorni pravni lijek iz članka 47. stavka 1. Povelje, jer je praktično nemoguće djelotvorno sudski preispitati materijalnu valjanost odluke.

Četvrti tužbeni razlog: odluka od 14. travnja 2021. i njezini prilozi nezakoniti su jer su nezakoniti članci 4. do 7. i članak 9. Delegirane uredbe (EU) 2015/63¹ . Njima se onemogućuje pristup institucija djelotvornoj pravnoj zaštiti jer dovode do inherentno netransparentnih odluka koje se na njima temelje.

Peti tužbeni razlog: ako se smatra da je netransparentni obračun doprinosa institucija već određen u članku 70. stavku 2. Uredbe br. 806/2014² i članku 103. stavcima 2. i 7. Direktive 2014/59³ , ti su pravni akti nezakoniti iz razloga iznesenih u okviru četvrtog tužbenog razloga i zbog toga ih treba proglasiti neprimjenjivima.

Šesti tužbeni razlog: Odluka od 14. travnja 2021. krši članke 6. i 7. i članak 20. stavak 1. Delegirane uredbe (EU) 2015/63, jer tuženik u okviru izračuna multiplikatora za prilagodbu riziku nije uzeo u obzir ni indikator rizika omjer neto stabilnih izvora financiranja („NSFR”) ni indikator rizika minimalni zahtjev za regulatorni kapital i prihvatljive obveze („MREL”) odnosno indikatore rizika koji se odnose na složenost („complexity”) i mogućnost sanacije („resolvability”).

Sedmi tužbeni razlog: odlukom od 14. travnja 2021. i njezinim prilozima I do III počinjena je bitna povreda postupka u smislu članka 263. stavka 2. UFEU-a i pravo na dobru upravu iz članka 41. stavka 2. točke (a) Povelje jer tužitelj nije saslušan prije donošenja odluke.

____________

¹ Delegirana uredba Komisije (EU) 2015/63 od 21. listopada 2014. o dopuni Direktive 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća u vezi s ex ante doprinosima aranžmanima financiranja sanacije (SL 2015., L 11, str. 44. i ispravak SL 2017., L 156, str. 38.)

² Uredba (EU) br. 806/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. srpnja 2014. o utvrđivanju jedinstvenih pravila i jedinstvenog postupka za sanaciju kreditnih institucija i određenih investicijskih društava u okviru jedinstvenog sanacijskog mehanizma i jedinstvenog fonda za sanaciju te o izmjeni Uredbe (EU) br. 1093/2010 (SL 2014., L 225, str. 1. i ispravak SL 2015., L 101, str. 62.)

³ Direktiva 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o uspostavi okvira za oporavak i sanaciju kreditnih institucija i investicijskih društava te o izmjeni Direktive Vijeća 82/891/EEZ i direktiva 2001/24/EZ, 2002/47/EZ, 2004/25/EZ, 2005/56/EZ, 2007/36/EZ, 2011/35/EU, 2012/30/EU i 2013/36/EU te uredbi (EU) br. 1093/2010 i (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (SL 2014., L 173, str. 190.i ispravak SL 2015., L 216, str. 9.)