Presuda Općeg suda od 14. srpnja 2016. – Parker Hannifin Manufacturing i Parker-Hannifin protiv Komisije
(predmet T-146/09 RENV)1
(„Tržišno natjecanje– Zabranjeni sporazumi – Europsko tržište cijevi u pomorskoj uporabi– Sporazumi kojima se utvrđuju cijene, dijeli tržište, razmjenjuju trgovački osjetljive informacije – Pripisivanje protupravnog ponašanja – Načelo gospodarskog kontinuiteta – Načelo osobne odgovornosti – Novčane kazne – Otegotne okolnosti – Uloga predvodnika – Gornja granica od 10 % – Neograničena nadležnost“)
Jezik postupka: engleski
Stranke
Tužitelj: Parker Hannifin Manufacturing Srl, ranije Parker ITR Srl (Corsico, Italija), i Parker-Hannifin Corp. (Mayfield Heights, Ohio, Sjedinjene Američke Države) (zastupnici: B. Amory, F. Marchini Camia i É. Barbier de La Serre, odvjetnici)
Tuženik: Europska komisija (zastupnici: V. Bottka, S. Noë i R. Sauer, agenti)
Predmet
Ponajprije, zahtjev koji se temelji na članku 263. UFEU-a s ciljem poništenja Odluke Komisije C(2009) 428 final od 28. siječnja 2009. koja se odnosi na postupak primjene članka 81. [EZ-a] i članak 53. Sporazuma o EGP-u (predmet COMP/39406 – Cijevi u pomorskoj uporabi), u dijelu u kojem se ta oduka odnosi na tužitelje, i, podredno, zahtjev na temelju članka 263. UFEU-a s ciljem ukidanja ili znatnog umanjenja novačne kazne koja im je tom odlukom izrečena.
Izreka
Članak 2. stavak 1. točka (e) Odluke Komisije C(2009) 428 final od 28. siječnja 2009. koja se odnosi na postupak primjene članka 81. [EZ-a] i članak 53. Sporazuma o EGP-u (predmet COMP/39406 – Cijevi u pomorskoj uporabi) se poništava jer se odnosi na povećanje od 30 % koje je primijenjeno na iznos novčane kazne koji solidarno moraju platiti Parker-Hannifin Corp., na osnovi otegotne okolnosti uloge predvodnika povrede ITR SpA između 11. lipnja 1999. i 30. rujna 2001. i jer Europska komisija nije izračunala, na temelju ukupnog prometa društva Parker ITR Srl, gornju granicu od 10 % ukupnog prometa koju predviđa članak 23. stavak 2. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1/2003 od 16. prosinca 2002. o provedbi pravila o tržišnom natjecanju koja su propisana člancima 81. i 82. Ugovora o EZ-u što se tiče dijela novčane kazne za koju je Parker ITR bio isključivo odgovoran za razdoblje prije 1. siječnja 2002.
Iznos novčane kazne izrečene Parker Hannifin Manufacturing Srl, ranije Parker ITR, određuje se na 19 945 728 eura,od čega je Parker-Hannifin solidarno odgovoran za 6 400 000 eura.
U preostalom dijelu tužba se odbija.
Parker Hannifin Manufacturing, Parker-Hannifin i Komisija snosit će vlastite troškove.
____________1 SL C 141, 20. 6. 2009.