Language of document : ECLI:EU:T:2014:123

Predmet T‑306/11

Schwenk Zement KG

protiv

Europske komisije

„Tržišno natjecanje – Upravni postupak – Odluka o zahtjevu za pružanje informacija – Neophodnost zatraženih informacija – Obveza obrazlaganja – Proporcionalnost“

Sažetak – Presuda Općeg suda (sedmo vijeće) od 14. ožujka 2014.

1.      Tržišno natjecanje – Upravni postupak – Odluka o zahtjevu za pružanje informacija – Navođenje pravnog temelja i svrhe zahtjeva – Doseg – Povreda obveze obrazlaganja – Izostanak

(čl. 101. UFEU‑a, Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 18. st. 3.)

2.      Tržišno natjecanje – Upravni postupak – Poštovanje prava obrane – Mogućnost da se poduzetnik na kojega se to odnosi prethodno okoristi navedenim pravima isključivo nakon što je poslana obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama

(čl. 101. UFEU‑a, Uredba Vijeća br. 1/2003)

3.      Tržišno natjecanje – Upravni postupak – Odluka o zahtjevu za pružanje informacija – Navođenje pravnog temelja i svrhe zahtjeva – Postojanje neophodne veze između zaraženih informacija i istraživanih povreda – Diskrecijski prostor Komisije – Sudski nadzor – Doseg

(čl. 101. UFEU‑a, Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 18. st. 3.)

4.      Tržišno natjecanje – Upravni postupak – Odluka o zahtjevu za pružanje informacija – Načini – Izbor koji valja obaviti između običnog zahtjeva za pružanje informacija i odluke – Poštovanje načela proporcionalnosti – Sudski nadzor

(čl. 101. UFEU‑a, Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 18. st. 1. do 3.)

5.      Tržišno natjecanje – Upravni postupak – Odluka o zahtjevu za pružanje informacija – Prava obrane – Poštovanje općeg načela prava Unije koje predviđa zaštitu od arbitrarnih ili neproporcionalnih odluka javne vlasti – Doseg

(čl. 101. UFEU‑a, Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 18. st. 3.)

6.      Tržišno natjecanje – Upravni postupak – Odluka o zahtjevu za pružanje informacija – Ovlasti Komisije – Granica – Poštovanje načela proporcionalnosti – Rok za davanje odgovora poduzetnika – Ocjena proporcionalnosti

(Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 18. st. 3.)

7.      Tužba za poništenje – Akti koji se mogu pobijati tužbom – Odluka kojom se nalaže pružanje informacija na temelju članka 18. stavka 3. Uredbe br. 1/2003 – Pravni interes – Činjenica postupanja sukladno pobijanoj odluci – Nedostatak znatnog utjecaja

(čl. 263. podst. 4. UFEU‑a, Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 18. st. 3.)

1.      Elementi neophodni za obrazlaganje odluke o zahtjevu za pružanje informacija određeni su u članku 18. stavku 3. Uredbe br. 1/2003. Ta odredba predviđa da Komisija mora navesti pravni temelj i svrhu zahtjeva, navesti koje informacije traži i odrediti rok unutar kojeg se predmetne informacije trebaju dostaviti. Članak 18. stavak 3. Uredbe br. 1/2003 nadalje određuje da Komisija naznači kaznu propisanu člankom 23., navede ili izrekne kaznu propisanu člankom 24. i uputi na pravo preispitivanja odluke od strane Suda. Komisija nije dužna obavijestiti adresata takve odluke o svim podacima kojima raspolaže u odnosu na pretpostavljene povrede niti je dužna dati strogu pravnu kvalifikaciju tih povreda, ali mora jasno navesti presumpcije koje namjerava provjeriti.

Stoga, i u slučaju da je obrazloženje pobijane odluke izrađeno na temelju vrlo općenitih pojmova koji su trebali biti precizniji i koji su, prema tome, u tom pogledu podložni kritici, može se smatrati da upućivanje na pretpostavljenu povredu, zajedno s odlukom pokretanju postupka, odgovara najmanjoj razini jasnoće koja omogućuje donošenje zaključka da su poštovani zahtjevi iz članka 18. stavka 3. Uredbe 1/2003.

(t. 21., 24., 31., 37.)

2.      U okviru upravnog postupka u smislu Uredbe br. 1/2003, tek nakon što je poslana obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku, poduzetnik na kojeg se to odnosi može se u potpunosti okoristiti svojim pravima obrane. Ako bi ta prava bila moguća u stadiju koji prethodi slanju obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku, učinkovitost istrage Komisije bila bi dovedena u pitanje, s obzirom na to da bi poduzetnik na kojeg se to odnosi već u stadiju prethodne istrage mogao znati koje su informacije poznate Komisiji, dakle i za one informacije koje bi se još mogle od nje sakriti.

Međutim, mjere izvođenja dokaza koje je provela Komisija tijekom stadija prethodne istrage, posebice radnje provjere i zahtjevi za pružanje informacija, po naravi stvari podrazumijevaju optužbu da je počinjena povreda i mogu imati značajne posljedice na položaj osumnjičenih poduzetnika. Stoga se mora izbjeći mogućnost nepopravljive povrede prava obrane tijekom tog stadija upravnog postupka, s obzirom na to da provedene mjere izvođenja dokaza mogu biti odlučujuće za dokazivanje nezakonitog postupanja poduzetnika za koje oni mogu biti odgovorni.

Nije moguće naložiti Komisiji da tijekom stadija prethodne istrage, osim pretpostavljenih povreda koje namjerava provjeriti, navede i indicije, odnosno elemente koji su je doveli do zaključka da je počinjena povreda članka 101. UFEU‑a. Naime, takva obveza dovela bi u pitanje ravnotežu uspostavljenu sudskom praksom između očuvanja učinkovitosti istrage i očuvanja prava obrane predmetnog poduzetnika.

(t. 27., 28., 32.)

3.      Obveza prema kojoj je Komisija dužna navesti pravni temelj i svrhu zahtjeva za pružanje informacija predstavlja osnovni uvjet za utvrđenje opravdanosti zatraženih informacija od poduzetnika na koje se to odnosi, ali i za omogućavanje poduzetnicima utvrđenja dosega njihove obveze suradnje, štiteći u isto vrijeme njihova prava obrane. Iz navedenog proizlazi da Komisija može zatražiti samo dostavu onih informacija koje joj omogućuju da provjeri presumpcije o počinjenoj povredi koje opravdavaju provođenje istrage i koje su navedene u zahtjevu za pružanje informacija.

U odnosu na široke istražne ovlasti i ovlasti provođenja provjera Komisije, na Komisiji je da procijeni jesu li informacije čiju dostavu traži od poduzetnika na koje se to odnosi neophodne. U odnosu na kontrolu koju Opći sud izvršava nad tom procjenom Komisije, valja ponoviti da se prema sudskoj praksi pojam „neophodne informacije“ mora tumačiti u skladu s ciljevima zbog kojih su Komisiji povjerene istražne ovlasti. Uvjet veze između zahtjeva za pružanje informacija i pretpostavljenih povreda zadovoljen je ako se u tom stadiju postupka može opravdano smatrati da postoji odnos između navedenog zahtjeva i pretpostavljene povrede, u smislu da Komisija može razumno pretpostaviti da će joj dokument pomoći da utvrdi postojanje navodne povrede.

(t. 29., 59., 60.)

4.      Načelo proporcionalnosti, koje čini sastavni dio općih načela prava Unije, zahtijeva da akti institucija ne prelaze granice prikladnosti i neophodnosti za ostvarenje legitimnih ciljeva kojima teže predmetni propisi, s time da, u slučaju kada postoji mogućnost izbora između više prikladnih mjera, valja primijeniti onu koja je manje ograničavajuća i da prouzrokovani nepovoljni učinci ne smiju biti nerazmjerni u odnosu na ciljeve koji se žele postići.

Na temelju članka 18. stavka 1. Uredbe br. 1/2003 Komisija je ovlaštena zahtijevati informacije jednostavnim zahtjevom ili odlukom a da ta odredba ne podređuje donošenje odluke prethodnom „jednostavnom zahtjevu“. Izbor koji ona mora obaviti između jednostavnog zahtjeva za pružanje informacija na temelju članka 18. stavka 2. Uredbe br. 1/2003 i odluke o zahtjevu za pružanje informacija na temelju članka 18. stavka 3. iste uredbe podložan je kontroli proporcionalnosti. Takva kontrola mora ovisiti o zahtjevima prikladne istrage uzimajući u obzir posebnosti konkretnog slučaja.

(t. 47.‑50.)

5.      Potreba za zaštitom od arbitrarnog ili neproporcionalnog uplitanja javne vlasti u područje privatnog djelovanja osobe, bilo da se radi o fizičkoj ili pravnoj osobi, predstavlja opće načelo prava Unije. Radi poštovanja tog općeg načela cilj odluke o zahtjevu za pružanje informacija mora biti prikupljanje dokumentacije koja je potrebna za provjeru osnovanosti i dosega utvrđenog činjeničnog i pravnog stanja, u odnosu na koje Komisija već raspolaže informacijama.

Međutim, ne može se utvrditi eventualna arbitrarnost pobijane odluke na temelju dosega zahtjeva za pružanje informacija, s obzirom na to da Komisija može legitimno provoditi istragu u kojoj ima široke istražne ovlasti ako raspolaže dovoljno ozbiljnim indicijama o sudjelovanju poduzetnika u različitim pretpostavljenim povredama koje namjerava provjeriti.

(t. 64.‑66.)

6.      Zahtjevi za pružanje informacija koje Komisija šalje poduzetniku moraju poštovati načelo proporcionalnosti i da obveza nametnuta poduzetniku da dostavi informacije ne smije za njega predstavljati neproporcionalno opterećenje u odnosu na potrebe istrage.

Radi utvrđenja eventualne neproporcionalnosti obveze da odgovori na jedanaestu skupinu pitanja u roku od dva tjedna, valja voditi računa o okolnosti da je u odnosu na tužitelja, kao adresata odluke o zahtjevu za pružanje informacija na temelju članka 18. stavka 3. Uredbe br. 1/2003, postojala opasnost propisivanja ne samo novčane kazne ili periodičnog penala u slučaju dostave nepotpunih informacija ili u slučaju zakašnjele dostave ili u slučaju nedostavljanja informacija, sve primjenom članka 23. stavka 1. točke (b) i članka 24. stavka 1. točke (d) Uredbe br. 1/2003, već i novčane kazne u slučaju dostave informacija za koje Komisija smatra da su netočne ili „zavaravajuće“, primjenom članka 23. stavka 1. točke (b) navedene uredbe.

Iz navedenoga proizlazi da je ispitivanje prikladnosti roka određenog na temelju odluke o zahtjevu za pružanje informacija od posebne važnosti. Navedeni rok mora biti takav da omogući adresatu ne samo da fizički dostavi odgovor već i da dostavi potpune, točne i nezavaravajuće informacije.

(t. 71.‑73.)

7.      Interes za poduzimanje radnji protiv pobijane odluke kojom se nalaže dostava informacija postoji i u slučaju kada je njezin adresat odluku već izvršio. Ustvari, poništenje takve odluke može imati pravne posljedice, obvezujući Komisiju da poduzme mjere za izvršenje presude Općeg suda i sprečavajući ju da ponovi takvu praksu.

Stoga valja zaključiti da poduzetnik ima interes poduzimati radnje protiv pobijane odluke i da ima pravo isticati tužbene razloge za koje smatra da mogu utjecati na Opći sud u smislu da prihvati njegove zahtjeve.

(t. 75. i 76.)