Predmet T‑47/15

Savezna Republika Njemačka

protiv

Europske komisije

„Državne potpore – Obnovljiva energija – Potpore dodijeljene pojedinim odredbama izmijenjenog njemačkog Zakona o obnovljivoj energiji (Zakon EEG iz 2012.) – Potpora obnovljive električne energije i smanjeni EEG doplatak za velike potrošače električne energije – Odluka kojom se potpore proglašavaju djelomično nespojivima s unutarnjim tržištem – Pojam državne potpore – Prednost – Državna sredstva”

Sažetak – Presuda Općeg suda (treće vijeće) od 10. svibnja 2016.

1.      Sudski postupak – Akt kojim se pokreće postupak – Formalni zahtjevi – Sažeti prikaz iznesenih razloga

(Statut Suda, čl. 21. st. 1. i čl. 53. st. 1.; Poslovnik Općeg suda, čl. 76. t. (d))

2.      Potpore koje dodjeljuju države – Pojam – Dodjeljivanje prednosti koje se može pripisati državi – Zakonom propisan mehanizam kojim se pojedinim mrežnim operaterima daje naknada za količine električne energije veće od onih koje su dobavljači isporučili krajnjim kupcima – Uključenost

(čl. 107. st. 1. UFEU‑a)

3.      Potpore koje dodjeljuju države – Pojam – Dodjela prednosti korisnicima – Intervencija države kojom se umanjuju troškovi koji obično terete proračun poduzetnika – Uključenost

(čl. 107. st. 1. UFEU‑a)

4.      Potpore koje dodjeljuju države – Pojam – Dodjela prednosti korisnicima – Sniženja doplatka za financiranje potpore za električnu energiju iz obnovljivih izvora energije – Uključenost

(čl. 107. st. 1. UFEU‑a)

5.      Potpore koje dodjeljuju države – Pojam – Državne mjere kojima je svrha približiti uvjete tržišnog natjecanja onima koji prevladavaju u drugim državama članicama – Nepostojanje utjecaja u pogledu kvalifikacije potpore

(čl. 107. st. 1. UFEU‑a)

6.      Potpore koje dodjeljuju države – Pojam – Dodjela prednosti korisnicima – Mjere kojima je svrha kompenzirati strukturnu nepovoljnu okolnost – Nepostojanje utjecaja u pogledu kvalifikacije potpore

(čl. 107. st. 1. UFEU‑a)

7.      Potpore koje dodjeljuju države – Pojam – Potpore iz državnih sredstava – Javna politika potpore proizvođačima električne energije proizvedene iz obnovljivih izvora energije – Sredstva koja se mogu izjednačiti s pristojbom, ostvarena doplatkom nametnutim dobavljačima te vrste energije i kojima kolektivno upravljaju operateri pod prevladavajućim utjecajem države, izjednačeni s tijelom koje izvršava državnu koncesiju – Uključenost

(čl. 107. st. 1. UFEU‑a)

1.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 25., 26.)

2.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 36., 37., 40.)

3.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 49.)

4.      Nacionalni propis kojim se utvrđuje gornja granica doplatka za financiranje potpore za električnu energiju proizvedenu iz obnovljivih izvora energije u korist elektrointenzivnih poduzeća proizvodnog sektora, i time sprječava mrežnim operaterima i dobavljačima električne energije povrat od tih poduzeća dijela dodatnih troškova za potporu električne energije proizvedene iz obnovljivih izvora energije, oslobađa navedena poduzeća tereta kojeg bi obično morali snositi i potonje dovodi u prednost.

(t. 52., 55.)

5.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 56.)

6.      Neku mjeru nije moguće ne okvalificirati kao državnu potporu na temelju same činjenice da u odnosu na poduzetnike korisnike uklanja strukturne nepovoljne okolnosti.

(t. 61.)

7.      Samo prednosti dodijeljene izravno ili neizravno putem državnih sredstava smatraju se potporama u smislu članka 107. stavka 1. UFEU‑a. Nacionalni propis o uređenju pravnog okvira za promoviranje električne energije proizvedene iz obnovljivih izvora energije (električna energija iz EEG‑a) koji predviđa, s jedne strane sustav potpore u korist proizvođača električne energije iz EEG‑a posredstvom zajamčenih cijena i tržišnih premija, koji se financira EEG doplatkom na teret dobavljača električne energije i koji je moguće naplatiti od krajnjih potrošača, koji ubiru i kojim upravljaju operateri prijenosnog sustava (GRT) i s druge strane, poseban sustav naknade koji određuje gornju granicu EEG doplatka koji dobavljači električne energije mogu proslijediti na velike potrošače električne energije, uključuje državna sredstva u smislu te odredbe.

S tim u vezi, na prvome mjestu, navedeni doplatak, koji se sastoji od razlike, razmjerno prodanim količinama, između cijene postignute prilikom prodaje električne energije i financijskog opterećenja propisanog zakonskom obvezom plaćanja električne energije iz EEG‑a po cijenama određenima zakonom koje dobavljači električne energije imaju pravo zahtijevati od krajnjih kupaca, ubiru i njime upravljaju OPS‑ovi, a svrha mu je in fine pokriti troškove nastale zajamčenim cijenama i tržišnim premijama predviđenima predmetnim nacionalnim propisom, jamčenjem proizvođačima električne energije iz EEG‑a za proizvedenu električnu energiju veće cijene od tržišne, tako da on ponajprije proizlazi iz provedbe javne politike, propisane državnim zakonodavstvom, u cilju potpore proizvođačima električne energije proizvedene iz obnovljivih izvora energije.

Na drugome mjestu, OPS‑ovi su predmetnim propisom zaduženi za upravljanje sustavom potpore proizvodnje električne energije iz EEG‑a. S tim u vezi imaju niz obveza i ovlasti, te su zaduženi za zadaće upravljanja tim sustavom koje se sa stajališta svojih učinaka mogu izjednačiti s državnom koncesijom. Naime, sredstvima uključenima u funkcioniranje tog propisa upravlja se isključivo u javnom interesu, sukladno načinima koje je prethodno odredio predmetni nacionalni zakonodavac. U tom smislu navedena sredstva, koja se sastoje od dodatnih troškova proslijeđenih na krajnje potrošače, a koje dobavljači električne energije plaćaju OPS‑ovima za električnu energiju iz EEG‑a čija cijena premašuje cijenu električne energije kupljene na tržištu, ne prelaze izravno s krajnjih potrošača na proizvođače te vrste električne energije, odnosno između autonomnih gospodarskih subjekata, nego je za to potrebna intervencija posrednika koji su posebice zaduženi za njihovu naplatu i upravljanje. Stoga, ta sredstva ostvarena predmetnim doplatkom, kojima kolektivno upravljaju OPS‑ovi, ostaju pod prevladavajućim utjecajem javnih vlasti.

Na trećemu mjestu, sredstva o kojima je riječ, ostvarena predmetnim doplatkom i namijenjena financiranju sustava potpore električne energije iz EEG‑a kao i financiranju sustava naknade, dobivena su zahvaljujući obvezama koje su predmetnim nacionalnim propisom in fine propisane privatnim subjektima. Naime, njime je za OPS‑ove predviđena mogućnost da dobavljačima odrede plaćanje doplatka, a oni ga potom mogu proslijediti na krajnje kupce, sukladno zahtjevima – pogotovo u pogledu transparentnosti na računima – koji su određeni istim tim propisom, ti dobavljači u praksi financijsko opterećenje koje nastaje zbog EEG doplatka prosljeđuju na krajnje kupce, s ciljem naknade troška nastalog zbog rashoda povezanih s navedenom obvezom. Budući da to opterećenje predstavlja 20 % do 25 % ukupnog iznosa računa prosječnog krajnjeg potrošača, njegovo prosljeđivanje na krajnje potrošače treba smatrati posljedicom koju je predvidio i propisao predmetni nacionalni zakonodavac.

Stoga je upravo taj propis razlog zbog kojeg su krajnji potrošači de facto dužni plaćati tu doplatak ili dodatni trošak. Riječ je o opterećenju koje je država jednostrano odredila u okviru svoje politike potpore proizvođačima električne energije iz EEG‑a, koje je u pogledu njegovih učinaka moguće izjednačiti s pristojbom, kojom se tereti potrošnja električne energije predmetnoj državi članici. Naime, to je opterećenje nametnulo javno tijelo, u javnom interesu, odnosno radi zaštite klime i okoliša, osiguravanjem održivog razvoja opskrbe energijom, razvijanjem tehnologija proizvodnje električne energije iz EEG‑a, i prema objektivnom kriteriju – ovisno o količini električne energije koju su dobavljači isporučili svojim krajnjim kupcima. Stoga iznose o kojima je riječ treba kvalificirati sredstvima koja podrazumijevaju državna sredstva koja se mogu izjednačiti s pristojbom.

Taj zaključak vrijedi i za prednost u korist velikih potrošača električne energije jer mehanizam naknade predviđen predmetnim nacionalnim propisom predstavlja dodatno opterećenje za OPS‑ove. Naime, posljedica svakog smanjenja iznosa EEG doplatka je upravo smanjenje iznosa koje dobavljači električne energije ubiru od velikih potrošača, pa se za to smanjenje može smatrati da dovodi do gubitka prihoda OPS‑ova Međutim, ti se gubici nakon toga nadoknađuju od ostalih dobavljača, a onda i od ostalih krajnjih kupaca, kako bi se nadoknadili tako nastali gubici. Stoga prosječni krajnji kupac u predmetnoj državi članici na određeni način sudjeluje u subvencioniranju velikih potrošača u čiju korist je određeno ograničenje EEG doplatka.

Naposljetku, činjenica da država nema stvarnog pristupa sredstvima ostvarenima predmetnim doplatkom, u smislu da ona dakako ne prolaze kroz državni proračun, ne utječe na prevladavajući utjecaj države na korištenje tih sredstava i na njezinu mogućnost da zahvaljujući donošenju predmetnog propisa prethodno odlučuje o ciljevima koje treba postići i korištenju navedenih sredstava u cijelosti.

(t. 81., 92.‑96., 106., 108., 110.‑112., 118., 127., 128.)