PRESUDA OPĆEG SUDA (sedmo vijeće)
9. rujna 2016.(*)
„Žig Europske unije – Postupak povodom prigovora – Prijava figurativnog žiga Europske unije koji prikazuje mačku u skoku – Raniji međunarodni figurativni žigovi koji prikazuju mačku u skoku – Relativni razlog za odbijanje – Dobra uprava – Dokaz o ugledu ranijih žigova – Članak 8. stavak 5. Uredbe (EZ) br. 207/2009”
U predmetu T‑159/15,
Puma SE, sa sjedištem u Herzogenaurachu (Njemačka), koju zastupa P. González‑Bueno Catalán de Ocón, odvjetnik,
tužitelj,
protiv
Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO), koji je zastupao P. Bullock, a zatim D. Hanf, u svojstvu agenata,
tuženik,
druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO‑a jest
Gemma Group Srl, sa sjedištem u Cerasolo Ausi (Italija),
povodom tužbe za poništenje odluke petog žalbenog vijeća EUIPO‑a od 19. prosinca 2014. (predmet R 1207/2014‑5) koja se odnosi na postupak povodom prigovora između društava Puma i Gemma Group,
OPĆI SUD (sedmo vijeće),
u sastavu: M. van der Woude (izvjestitelj), predsjednik vijeća, I. Wiszniewska‑Białecka i I. Ulloa Rubio, suci,
tajnik: A. Lamote, administratorica,
uzimajući u obzir tužbu podnesenu tajništvu Općeg suda 1. travnja 2015.,
uzimajući u obzir odgovor na tužbu podnesen tajništvu Općeg suda 22. lipnja 2015.,
nakon rasprave održane 12. travnja 2016.,
donosi sljedeću
Presudu
Okolnosti spora
1 Gemma Group Srl 14. veljače 2013. podnio je Uredu Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) prijavu za registraciju žiga Europske unije na temelju Uredbe Vijeća (EZ) br. 207/2009 od 26. veljače 2009. o žigu Europske unije (SL 2009., L 78, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 226.).
2 Žig za koji je zatražena registracija je sljedeći figurativni znak u plavoj boji:
3 Proizvodi za koje je zatražena registracija pripadaju razredu 7. Nicanskog sporazuma o međunarodnoj klasifikaciji proizvoda i usluga radi registracije žigova od 15. lipnja 1957., kako je revidiran i izmijenjen, i odgovaraju sljedećem opisu: „Strojevi za obradu drva; strojevi za obradu aluminija; strojevi za obradu plastike”.
4 Prijava žiga Europske unije objavljena je u Glasniku žigova Zajednice br. 66/2013 od 8. travnja 2013.
5 Tužitelj Puma SE podnio je 8. srpnja 2013., u skladu s člankom 41. Uredbe br. 207/2009, prigovor protiv registracije žiga za koji je podnesena prijava za sve proizvode spomenute u točki 3. ove presude. Prigovor je istaknut zbog razloga navedenog u članku 8. stavku 5. Uredbe br. 207/2009.
6 Prigovor se temeljio, među ostalim, na sljedećim ranijim žigovima („raniji žigovi”):
– međunarodnom figurativnom žigu predstavljenom dolje, koji je registriran 30. rujna 1983. pod brojem 480105 te je obnovljen do 2023., s učinkom u Austriji, Beneluksu, Hrvatskoj, Francuskoj, Mađarskoj, Italiji, Portugalu, Češkoj Republici, Rumunjskoj, Slovačkoj i Sloveniji, za proizvode iz razreda 18., 25. i 28., koji, za svaki od tih razreda, odgovaraju sljedećem opisu:
– razred 18.: „ručne torbe i torbe za putovanje, kovčezi i putne torbe, posebno za aparate i sportske torbe”;
– razred 25.: „odjeća, čizme, obuća i papuče”;
– razred 28: „igre, igračke; sprave za tjelovježbu, gimnastički i sportski aparati (obuhvaćeni ovim razredom), uključujući sportske lopte”:
– međunarodnom figurativnom žigu predstavljenom dolje, koji je registriran 17. lipnja 1992. pod brojem 593987 te je obnovljen do 2022., s učinkom u Austriji, Beneluksu, Bugarskoj, Cipru, Hrvatskoj, Španjolskoj, Estoniji, Finskoj, Francuskoj, Grčkoj, Mađarskoj, Italiji, Litvi, Latviji, Poljskoj, Portugalu, Ujedinjenoj Kraljevini, Češkoj Republici, Rumunjskoj, Slovačkoj i Sloveniji, među ostalim, za proizvode iz razreda 18., 25. i 28., koji, za svaki od tih razreda, odgovaraju sljedećem opisu:
– razred 18.: „proizvodi od kože i/ili imitacije kože (uključeni u ovaj razred); ručne torbe i druge torbe za koje nije posebno određeno za koje proizvode su namijenjene kao i mali proizvodi od kože, posebno novčarke, lisnice i futrole za ključeve; ručne torbe, mape, torbe za pohranu i namirnice, torbe za školu i torbe na rame, torbe za kampiranje, naprtnjače, vreće, torbe za utakmice, torbe za prijevoz i spremanje i torbe za putovanje od kože i imitacije kože, od sintetičkih materijala, od tkanina i tekstila ili od nadomjestaka za kožu; putni kovčezi i torbe; naramenice (remenje); životinjska koža; kovčezi i putne torbe; kišobrani, suncobrani i štapovi; bičevi, sedlarski proizvodi”:
– razred 25: „odjeća, obuća, pokrivala za glavu; dijelovi i komponente obuće, potplati, lažni potplati i korektivni potplati, potpetice, sare; naprave protiv sklizanja obuće, klinovi i šiljci; gotova međupostava i džepovi za odjeću; proizvodi za korzete; čizme; papuče i natikače; gotovi predmeti obuće, cipele za ulicu, sportske cipele, obuća za slobodno vrijeme, obuća za tjelovježbu, cipele za trčanje, gimnastiku, kupanje i fiziološke papuče uključene u ovaj razred, cipele za tenis; nazuvci i gamaše, kožni nazuvci i gamaše, dokoljenice, gamaše, gamaše za cipele; odjeća za tjelovježbu, dresovi i pletena odjeća za gimnastiku, dresovi i pletena odjeća za nogomet, majice i kratke hlače za tenis, rublje za kupanje i odjeća za plažu, kupaće gaće i gaćice i kupaći kostimi, uključujući dvodijelne kupaće kostime, odjeća za sport i slobodno vrijeme (uključujući trikoe i džerseje), kao i za fizičku tjelovježbu, trčanje, izdržljivo trčanje i gimnastiku, hlače za sport, pletena odjeća, džemperi, majice kratkih rukava, gornji dijelovi trenirka, odjeća za tenis i skijanje; trenirke i odjeća za slobodno vrijeme, trenirke i odjeća za sve vremenske prilike, čarape (artikli iz grupe čarapa), čarape za nogomet, rukavice, uključujući kožne rukavice, kao i imitaciju ili sintetičku kožu, šeširi i kape, vrpce za kosu, znojnici, svileni rupci, šalovi, marame, vratne marame; remeni, vjetrovke i jakne s kapuljačom, kabanice, ogrtači, bluze, jakne, suknje, gaćice i hlače, džemperi i odgovarajuće kombinacije sastavljene od nekoliko komada odjeće i rublja; rublje”;
– razred 28.: „igre, igračke, uključujući minijaturnu obuću i minijaturne lopte (korištene kao igračke); aparati i uređaji za tjelovježbu, gimnastiku i sport (uključeni u ovaj razred); oprema za skijanje, tenis i ribolov; skije, skijaški vezovi i skijaški stupovi; bridovi skija i obloge za skije; lopte za igru i baloni za igru, uključujući lopte i balone za sport i igre; ručice, praćke, diskovi za sport, koplja; teniski reketi, palice za stolni tenis ili ping pong, badminton i squash, palice za kriket, golf i hokej; teniske loptice i aparatura za bacanje teniskih loptica; koturaljke i sklizaljke, kombinacijske cipele za klizanje, također s ojačanim potplatima; stolovi za stolni tenis; gimnastički čunjevi; obruči za sport, mreže za sport, mreže za golove i mreže za lopte; sportske rukavice (popratna oprema za igre); lutke, odjeća za lutke, obuća za lutke, kape i šeširi za lutke, remeni za lutke, pregače za lutke; štitnici za koljena, štitnici za laktove, štitnici za zglobove i tajice za sport; ukrasi za božićna drvca”:
7 U potporu prigovoru temeljenom na članku 8. stavku 5. Uredbe br. 207/2009, tužitelj se oslanjao na ugled ranijih žigova u svim državama članicama i za sve proizvode navedene u točki 6. ove presude.
8 Odjel za prigovore 10. ožujka 2014. odbio je prigovor u cijelosti. U pogledu ugleda ranijeg žiga br. 593987 zaključio je da zbog razloga ekonomičnosti postupka nije potrebno ispitati dokaze koje je tužitelj podnio kako bi dokazao opsežnu uporabu i ugled tog žiga te da bi to ispitivanje bilo temeljeno na pretpostavci da je raniji žig imao „povećan razlikovni karakter”.
9 Tužitelj je 7. svibnja 2014. podnio EUIPO‑u, na temelju članaka 58. do 64. Uredbe br. 207/2009, žalbu protiv odluke Odjela za prigovore.
10 Peto žalbeno vijeće EUIPO‑a odlukom od 19. prosinca 2014. (u daljnjem tekstu: pobijana odluka) odbilo je žalbu. Prvo, zaključilo je da je postojao određeni stupanj vizualne sličnosti između ranijih žigova i žiga za koji je podnesena prijava te da su prenosili isti koncept „mačke u skoku koja sliči pumi”. Drugo, žalbeno vijeće odbilo je tužiteljev argument da je Odjel za prigovore potvrdio da su raniji žigovi imali ugled, na temelju toga što je zbog razloga ekonomičnosti postupka zapravo samo utvrdio da u tom predmetu nije bilo potrebno ocijeniti dokaze o postojanju ugleda koje je podnio tužitelj i da bi ispitivanje bilo temeljeno na pretpostavci da je raniji žig imao „povećan razlikovni karakter”. Žalbeno vijeće također je ispitalo i odbilo dokaze ugleda ranijih žigova u pogledu proizvoda iz točke 6. ove presude. Treće, žalbeno vijeće zaključilo je da, čak i uz pretpostavku da se ugled ranijih žigova može smatrati dokazanim, prigovor temeljen na članku 8. stavku 5. Uredbe br. 207/2009 treba odbiti jer drugi uvjeti – to jest postojanje nepoštenog iskorištavanja razlikovnog karaktera ili ugleda ranijih žigova ili na štetu njihova razlikovnog karaktera ili ugleda – također ne bi bili ispunjeni.
Tužbeni zahtjev
11 Tužitelj zahtijeva od Općeg suda da:
– poništi pobijanu odluku;
– EUIPO‑u naloži snošenje troškova postupka.
12 EUIPO zahtijeva od Općeg suda da:
– odbije tužbu;
– tužitelju naloži snošenje troškova postupka.
Pravo
Dopuštenost dokumenata koji se prvi put pojavljuju pred Općim sudom
13 Uvodno, EUIPO smatra da slike prikazane u točki 56. tužbe, koje su preuzete s internetske stranice treće osobe, predstavljaju „nove dokumente”, koji su nedopušteni.
14 Te slike, koje se prvi put pojavljuju pred Općim sudom, ne mogu biti uzete u razmatranje. Svrha je tužbe podnesene Općem sudu nadzor zakonitosti odluka žalbenih vijeća EUIPO‑a u smislu članka 65. Uredbe br. 207/2009 i nije uloga Općeg suda da ispituje činjenične elemente u pogledu dokumenata koji su prvi put podneseni pred njim. Sukladno tomu, spomenute slike moraju biti isključene i nema potrebe za ocjenjivanjem njihove dokazne vrijednosti (vidjeti u tom smislu presudu od 24. studenoga 2005., Sadas/OHIM – LTJ Diffusion (ARTHUR ET FELICIE), T‑346/04, EU:T:2005:420, t. 19. i navedenu sudsku praksu).
Meritum
15 Tužitelj u prilog svojoj tužbi u biti ističe tri tužbena razloga, koji se temelje, kao prvo, na povredi načela pravne sigurnosti i dobre uprave zbog toga što je žalbeno vijeće odbilo dokaze vezane za ugled ranijih žigova i zaključilo da njihov ugled nije dokazan, kao drugo, na povredi članaka 75. i 76. Uredbe br. 207/2009 jer je žalbeno vijeće ispitalo dokaze vezane za ugled ranijih žigova iako Odjel za prigovore nije proveo to ispitivanje i, kao treće, na povredi članka 8. stavka 5. te uredbe.
16 U pogledu prvog tužbenog razloga, koji se temelji na povredi načela pravne sigurnosti i dobre uprave, tužitelj u osnovi tvrdi da je žalbeno vijeće povrijedilo načela pravne sigurnosti i dobre uprave zbog toga što je odbilo dokaze vezane za ugled ranijih žigova i odstupilo od svoje prakse donošenja odluka u pogledu ugleda ranijih žigova. U prilog tom tužbenom razlogu tužitelj ističe dva argumenta, jedan vezan za odbijanje žalbenog vijeća da uzme u obzir dokaze koji nisu bili prevedeni na jezik postupka i drugi vezan za navodno odstupanje žalbenog vijeća od njegove prakse donošenja odluka.
17 Žalbeno vijeće u pobijanoj odluci u ovom predmetu navelo je sljedeće dokazne materijale: dva istraživanja tržišta vezana za Francusku (2008.) i Švedsku (2011.), 15 odluka nacionalnih ureda za žigove – odnosno tri odluke Urząda Patentowy Rzeczypospolitej Polskiej (poljski ured za patente), četiri odluke Instituta national de la propriété industrielle (INPI) (Nacionalni institut za industrijsko vlasništvo (INPI)), jednu odluku Instituta nacional da propriedade industrial (INPI, portugalski institut za industrijsko vlasništvo) i sedam odluka Oficine Española de Patentes y Marcas (španjolski ured za patente i žigove) – te presudu od 7. studenoga 2013., Budziewska/OHIM – Puma (mačka u skoku) (T‑666/11, neobjavljena, EU:T:2013:584). Zaključilo je da je istraživanje tržišta vezano za Švedsku bilo irelevantno jer se prigovor nije temeljio na ranijim pravima u Švedskoj te da istraživanje tržišta vezano za Francusku nije podneseno na jeziku postupka, koji je bio engleski, protivno pravilu 19. stavcima 1., 3. i 4. Uredbe Komisije (EZ) br. 2868/95 od 13. prosinca 1995. o provedbi Uredbe Vijeća (EZ) br. 40/94 o žigu Zajednice (SL 1995., L 303, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 84.). Dodatno je istaknulo da je potonje istraživanje tržišta provedeno pet godina prije podnošenja prijave žiga i da je bilo nejasno na kojem je temelju to istraživanje tržišta provedeno i na koje se proizvode odnosio navodni ugled. Slično, žalbeno je vijeće istaknulo da dvije od tri odluke poljskog ureda za patente i odluke španjolskog ureda za patente i žigove nisu bile prevedene na jezik postupka i zato su odbijene. Vezano za odluku poljskog ureda za patente iz 2008. i odluku francuskog INPI‑ja, koje su bile prevedene, žalbeno vijeće zaključilo je da je nejasno na osnovi kojih su dokaza ti nacionalni uredi došli do zaključka da su raniji žigovi imali ugled. Objasnilo je, primjera radi, da se odluka francuskog INPI‑ja od 13. studenoga 2012. samo pozivala na dokumente koji su podneseni kako bi dokazali činjenicu da je figurativni element ranijeg žiga (prikaz pume) bio opće poznat javnosti u području odjeće, ali je bilo nemoguće provjeriti točnost te tvrdnje bez dokaza o ugledu koji su bili podneseni u tom nacionalnom postupku. U tom je pogledu navelo da ugled mora biti ocijenjen na temelju dokaza koje dostavi podnositelj prigovora u skladu s pravilom 19. stavcima 1. i 4. Uredbe br. 2868/95 i upozorilo da su dokumenti podneseni u drugim postupcima mogli biti uzeti u obzir samo ako ih je stranka koja se na njih poziva izričito naznačila i odredila. Konačno, žalbeno je vijeće istaknulo da je u svakom slučaju zakonitost EUIPO‑ovih odluka trebala biti ocijenjena samo na temelju Uredbe br. 207/2009, kako je tumače sudovi Europske unije, a ne na temelju prijašnje prakse u donošenju odluka EUIPO‑a ili nacionalnih ureda. Zaključno, žalbeno vijeće ocijenilo je da su svi dokazi zajedno bili nedovoljni da bi pokazali da su raniji žigovi imali ugled u pogledu određenih proizvoda u bilo kojoj od država članica u pitanju.
18 Prije ispitivanja dvaju tužiteljevih argumenata, treba napomenuti da, u skladu s člankom 41. stavkom 2. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, pravo na dobru upravu uključuje, među ostalim, obvezu uprave da obrazloži svoje odluke.
19 Iz ustaljene sudske prakse očito je da je svrha obveze obrazlaganja EUIPO‑ovih odluka dvojaka: s jedne strane, omogućiti osobama na koje se odnose da se upoznaju s razlozima poduzimanja mjere kako bi mogle zaštititi svoja prava i, s druge strane, omogućiti sudu Unije da izvršava nadzor nad zakonitošću odluke (presude od 21. listopada 2004., KWS Saat/OHIM, C‑447/02 P, EU:C:2004:649, t. 64. i 65. i od 28. studenoga 2013., Herbacin cosmetic/OHIM – Laboratoire Garnier (HERBA SHINE), T- 34/12, neobjavljena, EU:T:2013:618, t. 42.).
20 Također se mora istaknuti da je Sud smatrao da, u svjetlu načela jednakog postupanja i dobre uprave, EUIPO u okviru ispitivanja prijave za registraciju žiga Europske unije mora uzeti u obzir odluke koje su već donesene povodom sličnih prijava i posebnu pozornost posvetiti pitanju treba li odlučiti u istom smislu. Međutim, dodao je da se načela jednakog postupanja i dobre uprave moraju uskladiti s poštovanjem zakonitosti. Slijedom toga, osoba koja podnosi prijavu za registraciju nekog znaka kao žiga ne može se u svoju korist pozvati na moguću nezakonitost koja je počinjena u prilog drugomu kako bi ishodila istovjetnu odluku. Uostalom, zbog razloga pravne sigurnosti i, točnije, dobre uprave, ispitivanje svih prijava za registraciju mora biti potpuno i cjelovito kako bi se izbjegla nevaljana registracija žigova. Takvo ispitivanje treba provoditi u svakom konkretnom slučaju. Naime, registracija znaka kao žiga ovisi o specifičnim kriterijima primjenjivima u okviru činjeničnih okolnosti predmetnog slučaja koji služe tomu da se provjeri sadržava li predmetni znak razlog za odbijanje (presuda od 10. ožujka 2011., Agencja Wydawnicza Technopol/OHIM, C‑51/10 P, EU:C:2011:139, t. 74. do 77.).
21 U pogledu prvog argumenta, koji se odnosi na odbijanje žalbenog vijeća da uzme u obzir određene dokazne materijale koji nisu bili prevedeni, tužitelj tvrdi da istraživanje tržišta vezano za Francusku, doduše, jest na francuskom, ali da ga nije bilo potrebno prevesti jer je to istraživanje „apsolutno očito” u pogledu ugleda ranijih žigova. Nadalje, tužitelj smatra da je isto istraživanje podneseno u drugim postupcima povodom prigovora bez protivljenja EUIPO‑ovih tijela.
22 EUIPO osporava taj argument pozivajući se u osnovi na pravilo 19. Uredbe br. 2868/95.
23 Pravilo 19. stavak 3. Uredbe br. 2868/95 određuje da se „[p]odaci i dokazi iz stavaka 1. i 2. [pravila 19.] dostavljaju […] na jeziku postupka ili se prilaže njihov prijevod”, koji se „podnosi u roku određenom za podnošenje izvornog dokumenta”. Pravilo 19. stavak 4. Uredbe br. 2868/95 određuje da „[EUIPO] ne uzima u obzir pisane podneske ili dokumente ili njihove dijelove koji nisu podneseni ili nisu prevedeni na jezik postupka u roku koji odredi [EUIPO]”.
24 Pravilo 19. Uredbe br. 2868/95 jasno je i precizno te je omogućilo tužitelju da od početka postupka povodom prigovora, u skladu s načelom pravne sigurnosti, utvrdi što mora poduzeti u pogledu dokaza koji su postojali na jeziku različitom od jezika postupka.
25 Mora se, dakle, smatrati da je žalbeno vijeće bilo u pravu kad je zauzelo stajalište da dokumenti koji nisu prevedeni na jezik postupka ne mogu biti uzeti u obzir. Činjenica da je istraživanje tržišta vezano za Francusku bilo u svakom slučaju „apsolutno očito” ili da je navodno bilo prihvaćeno bez prijevoda u prijašnjim postupcima ne utječe na takav zaključak. Pravilo 19. Uredbe br. 2868/95 opravdano je nužnošću poštovanja načela kontradiktornosti i jednakosti oružja stranaka u postupcima inter partes (vidjeti u tom smislu presudu od 6. studenoga 2007., SAEME/OHIM – Racke (REVIAN’s), T‑407/05, EU:T:2007:329, t. 35. i navedenu sudsku praksu).
26 Nadalje, iz sudske prakse navedene u točki 20. ove presude očito je da način na koji se primjenjuju načela jednakog postupanja i dobre uprave mora biti u skladu s načelom zakonitosti. Činjenica da je pravilo 19. Uredbe br. 2868/95 moglo eventualno biti povrijeđeno u drugim slučajevima stoga ne utječe na ovaj predmet.
27 Prvi argument koji je tužitelj istaknuo u prilog svojem prvom tužbenom razlogu mora, dakle, biti odbijen.
28 U pogledu drugog argumenta, tužitelj se oslanja na pogrešku koja se tiče prava koju je žalbeno vijeće navodno počinilo kad je odstupilo od prakse donošenja EUIPO‑ovih odluka, na koju se tužitelj, međutim, pozvao, kao i od nekoliko odluka nacionalnih ureda i od presude od 7. studenoga 2013., Budziewska/OHIM – Puma (mačka u skoku) (T‑666/11, neobjavljena, EU:T:2013:584). Tužitelj navodi da je u svim tim odlukama zaključeno da raniji žigovi imaju ugled. On tvrdi da je ugled činjenica koja je specifična za žigove za koje je bilo priznato da imaju ugled i da ne može ovisiti o žigovima protiv kojih je podnesen prigovor. Nadalje zauzima stajalište da žalbeno vijeće nije obrazložilo na koji je način takvo odstupanje od odluka na koje se oslanjalo opravdan.
29 EUIPO osporava taj argument. Prvo, zauzima stajalište da tužitelj ne može, pozivajući se na prijašnju praksu donošenja odluka, kritizirati žalbeno vijeće zbog toga što nije uzelo u obzir dokaze o ugledu. U osnovi se poziva na obrazloženje u točki 20. pobijane odluke prema kojem se zakonitost EUIPO‑ovih odluka mora ocjenjivati samo na temelju Uredbe br. 207/2009, kako je tumače sudovi Unije, a ne na temelju prijašnje prakse donošenja odluka EUIPO‑a ili nacionalnih ureda, i navodi da se praksa donošenja EUIPO‑ovih odluka ne primjenjuje automatski jer svaki predmet obilježavaju specifične činjenične i pravne okolnosti koje mogu dovesti do različitih zaključaka.
30 U ovom predmetu treba istaknuti da je tužitelj u pisanim podnescima Odjelu za prigovore naveo da postoji nedavna praksa donošenja EUIPO‑ovih odluka prema kojoj raniji žigovi imaju ugled i da su poznati široj javnosti. Iz odluke EUIPO‑a od 30. svibnja 2011. (prigovor br. B1291618) jasno proizlazi da je na temelju velikog broja dokaznih materijala zaključeno da raniji žig br. 480105 ima velik ugled, barem u Francuskoj, s obzirom na svoju uporabu na tržištu u pogledu proizvoda iz razreda 25. (odjeća, čizme, cipele i papuče). Sljedeći dokazni materijali istaknuti su, među ostalim, u toj odluci: povijest poduzetnika i materijali iz tiskovina, izvaci s njegove internetske stranice, slike svjetski poznatih tenisačica kako nose tužiteljeve proizvode, novinski izresci koji prikazuju poznate nogometne momčadi kako nose tužiteljeve proizvode, katalozi obuće i odjeće od 1996. do 1998. godine sa slikama tužiteljevih proizvoda, dokumenti koji pokazuju tužiteljeve sponzorske aktivnosti u području motornih sportova, preslike časopisa Sporting Goods Intelligence od 2002. do 2007. godine koje sadržavaju informacije o sportskom sektoru i spominju tužiteljev žig ili tvrtku društva Puma, preslike članaka i reklama iz mnogobrojnih časopisa u Francuskoj, Njemačkoj, Španjolskoj, Beneluksu, Italiji, Ujedinjenoj Kraljevini, Rumunjskoj i Grčkoj i godišnji izvještaj iz 2007. godine koji pokazuje da su marketinški troškovi narasli s 29 milijuna eura u 1997. godini na 424,9 milijuna eura u 2007. godini. EUIPO je objasnio da je iz podnesenih dokaza bilo jasno da je spomenuti raniji žig bio „dugo i intenzivno” upotrebljavan i da je općenito bio poznat na mjerodavnim tržištima, gdje je uživao „čvrstu poziciju” među „vodećim žigovima”, kao što je očito iz „nezavisnih i različitih izvora”. Nadalje, EUIPO je spomenuo različite reference u tiskovinama (primjerice Votre Beauté, Maximal, Femme Actuelle, Le Point, Têtu, Paris Match, Biba, Vogue, Glamour i tako dalje) koje su, među ostalim elementima, pokazale da je žig uživao visok stupanj prepoznavanja u relevantnoj javnosti. Prema odluci EUIPO‑a od 30. kolovoza 2010. povodom prigovora br. B1287178, za raniji žig br. 593987 također je smatrano, u svjetlu mnogobrojnih podnesenih dokaza, da je uživao značajan ugled s obzirom na svoju uporabu u Europskoj uniji u pogledu odjeće, obuće, pokrivala za glavu i sportskih proizvoda koji nisu uključeni u ostale razrede. U odluci od 20. kolovoza 2010. povodom prigovora br. B1459017 EUIPO je također zaključio da je raniji žig br. 593987 uživao visok stupanj različitosti zbog svoje „duge i intenzivne” uporabe i „visokog stupnja prepoznatljivosti”.
31 Žalbeno vijeće u pobijanoj odluci nije ni ispitalo ni spomenulo te ranije EUIPO‑ove odluke, na koje se tužitelj uredno pozivao, nego je samo navelo da EUIPO nije vezan svojom prijašnjom praksom.
32 Osim toga, zaključci koji su doneseni u tim odlukama u pogledu ugleda ranijih žigova potvrđeni su u podnesenim odlukama nacionalnih ureda. U skladu s tim, suprotno zaključcima žalbenog vijeća, odluka poljskog ureda za patente od 4. srpnja 2008. sama je po sebi bila posebno detaljna što se tiče dokaza na kojima je temeljila svoju ocjenu ugleda ranijih žigova (uključujući raniji žig br. 593987). Poljski ured za patente tako je detaljno naveo, među ostalim, tužiteljeve globalne marketinške i reklamne kampanje i njegovo sponzoriranje sportskih ličnosti. Istaknuo je, među ostalim, da je na dan njegove odluke poduzetnik bio prisutan na tržištu od 1948. godine, to jest 60 godina, i da je žig koji prikazuje mačku u skoku u Poljskoj mnogo godina poznat. Na temelju dokaza koje je ocijenio „pouzdanima, logičnima i dosljednima” te u pogledu kojih je zaključio da su vjerodostojno pokazali tužiteljeve napore na promociji njegova žiga, zauzeo je stajalište da su tužiteljevi žigovi koji prikazuju mačku u skoku intenzivno upotrebljavani u trgovini i da su kao rezultat toga stekli ugled. Nadalje, odluke francuskog INPI‑ja, poglavito one od 10. travnja 2013. i 25. listopada i 13. studenoga 2012., i odluka portugalskog INPI‑ja od 10. ožujka 2009., iako ne navode detaljno dokaze na kojima temelje svoje zaključke, sve potvrđuju da su tužiteljevi raniji žigovi bili široko poznati relevantnoj javnosti (posebno u pogledu odjeće) ili imali ugled. Konačno, iz presude od 7. studenoga 2013., Mačka u skoku (T‑666/11, neobjavljena, EU:T:2013:584, t. 36.), na koju se poziva tužitelj, jasno proizlazi da „dizajn koji odgovara ranijim žigovima ima ugled”. Istina je da se taj predmet odnosio na postupak za proglašenje ništavosti dizajna, ali se zahtjev za proglašenje ništavim temeljio na ranijim dizajnima koji su „na raspolaganju” u međunarodnim registracijama tužiteljevih žigova, uključujući ranije žigove.
33 Stoga valja istaknuti, s jedne strane, da je EUIPO u trima nedavnim odlukama, koje su potvrđene mnogobrojnim nacionalnim odlukama i koje su se odnosile na istovjetne ranije žigove, proizvode koji su istovjetni ili slični onima u pitanju i na neke od država članica u pitanju u ovom predmetu, zaključio da raniji žigovi imaju ugled. S druge strane, zaključak da raniji žigovi imaju ugled činjenične je prirode i, kao što ističe tužitelj, ne ovisi o žigu za koji je podnesena prijava.
34 U tim okolnostima treba utvrditi da, u skladu sa sudskom praksom istaknutom u točki 20. ove presude – prema kojoj EUIPO mora uzeti u obzir odluke koje su već donesene povodom sličnih prijava i posebnu pozornost posvetiti pitanju treba li odlučiti u istom smislu – i s obzirom na svoju obvezu obrazlaganja, žalbeno vijeće nije moglo odstupiti od EUIPO‑ove prakse bez pružanja ikakva objašnjenja u vezi s razlozima koji su ga doveli do stajališta da činjenice koje se odnose na ugled ranijih žigova, a koje su sadržane u tim odlukama, nisu ili više nisu relevantne. Žalbeno vijeće ni na koji način ne navodi da je taj ugled postao manji od donošenja gore spomenutih nedavnih odluka ni da je ta praksa donošenja odluka eventualno nezakonita.
35 Drugo, EUIPO tvrdi da te odluke nisu trebale biti uzete u obzir jer nijedna od njih nije bila popraćena dokazima o ugledu ranijih žigova koji su podneseni u kontekstu tih postupaka. On navodi da je tužitelj trebao ponovno podnijeti dokaze o ugledu koje je već podnio u tim ranijim postupcima ili se precizno pozvati na njih.
36 Prema pravilu 50. stavku 1. trećem podstavku Uredbe br. 2868/95, ako je žalba uložena protiv odluke Odjela za prigovore, žalbeno vijeće ograničuje svoje ispitivanje žalbe na činjenice i dokaze podnesene u rokovima koje odredi Odjel za prigovore, osim ako smatra da se u obzir trebaju uzeti dodatne i dopunske činjenice i dokazi sukladno članku 74. stavku 2. Uredbe br. 207/2009. Uredba br. 2868/95 stoga izričito propisuje da žalbeno vijeće, kada ispituje žalbu protiv odluke Odjela za prigovore, ima na temelju pravila 50. stavka 1. trećeg podstavka Uredbe br. 2868/95 i članka 76. stavka 2. Uredbe br. 207/2009 diskrecijske ovlasti odlučiti hoće li uzeti u obzir dodatne i dopunske činjenice i dokaze koji nisu podneseni u rokovima koje je odredio Odjel za prigovore (presuda od 3. listopada 2013., Rintisch/OHIM, C‑120/12 P, EU:C:2013:638, t. 31. i 32.).
37 Dakle, u okolnostima ovog predmeta – u svjetlu svoje nedavne prethodne prakse, koja je potvrđena relativno velikim brojem nacionalnih odluka i presudom Općeg suda – žalbeno je vijeće trebalo, u skladu s načelom dobre uprave, kako je objašnjeno u točkama 18. do 20. ove presude, ili zatražiti da tužitelj podnese dopunske dokaze o ugledu ranijih žigova, makar i samo da ih opovrgne, a na što ga ovlašćuje pravilo 50. stavak 1. treći podstavak Uredbe br. 2868/95, ili pružiti dokaze zbog kojih je zauzelo stajalište da zaključke iz tih ranijih odluka u pogledu ugleda ranijih žigova treba zanemariti u ovom predmetu. To je bilo posebno nužno jer su se neke od tih odluka na vrlo detaljan način pozivale na dokaze na kojima se temeljila ocjena ugleda ranijih žigova u tim odlukama, što je trebalo skrenuti pozornost žalbenog vijeća na postojanje tih dokaza.
38 U svjetlu naprijed istaknutog, treba utvrditi da postoji povreda načela dobre uprave, poglavito EUIPO‑ove obveze da obrazloži svoje odluke.
39 Stoga prvi tužbeni razlog valja prihvatiti.
40 Međutim, taj zaključak sam po sebi nije dovoljan za poništenje pobijane odluke. Naime, treba istaknuti da je žalbeno vijeće podredno također odlučilo o tome jesu li ispunjeni drugi nužni uvjeti iz članka 8. stavka 5. Uredbe br. 207/2009, točnije jesu li postojale štetne posljedice ili nepošteno iskorištavanje razlikovnog karaktera ili ugleda ranijih žigova.
41 U tom pogledu treba utvrditi da je pogreška koju je počinilo žalbeno vijeće mogla imati odlučujući utjecaj na ishod prigovora. Točno je da je žalbeno vijeće temeljilo svoju ocjenu o tome je li postojala šteta u smislu članka 8. stavka 5. Uredbe br. 207/2009 na pretpostavci da je ugled ranijih žigova bio dokazan. Međutim, intenzitet ugleda ranijih žigova uzima se u obzir pri ukupnoj ocjeni postoji li šteta u smislu članka 8. stavka 5. Uredbe br. 207/2009 i u pogledu ocjene postoji li veza između žigova i ocjene postoji li šteta u smislu članka 8. stavka 5. Uredbe br. 207/2009, što su odvojeni i nužni uvjeti.
42 Postojanje veze između žigova mora se općenito ocijeniti, uzimajući u obzir sve relevantne čimbenike slučaja, uključujući intenzitet ugleda ranijeg žiga i stupanj razlikovnog karaktera svojstvenog ranijem žigu ili onog koji je stekao uporabom (presude od 27. studenoga 2008., Intel Corporation, C‑252/07, EU:C:2008:655, t. 41., 42. i 53. i od 12. ožujka 2009., Antartica/OHIM, C‑320/07 P, neobjavljena, EU:C:2009:146, t. 45.). Kao i postojanje veze između suprotstavljenih žigova, tako i postojanje jedne od vrsta štete iz članka 8. stavka 5. Uredbe br. 207/2009 ili ozbiljne vjerojatnosti da će takva šteta nastati u budućnosti mora biti općenito ocijenjeno, uzimajući u obzir sve relevantne čimbenike slučaja, koji uključuju intenzitet ugleda ranijeg žiga i stupanj razlikovnog karaktera svojstvenog ranijem žigu ili onog koji je stekao uporabom (presuda od 27. studenoga 2008., Intel Corporation, C‑252/07, EU:C:2008:655, t. 42. i 68.). Osim toga, što je veći stupanj razlikovnog karaktera i ugleda ranijeg žiga, lakše će biti prihvatiti da mu je počinjena šteta (vidjeti presudu od 27. studenoga 2008., Intel Corporation, C‑252/07, EU:C:2008:655, t. 69. i navedenu sudsku praksu).
43 Budući da žalbeno vijeće nije provelo cjelovito ispitivanje ugleda ranijih žigova, Opći sud nije u mogućnosti odlučiti o tužbenom razlogu koji se temelji na povredi članka 8. stavka 5. Uredbe br. 207/2009 (vidjeti u tom pogledu presude od 5. srpnja 2011., Edwin/OHIM, C‑263/09 P, EU:C:2011:452, t. 72. i 73.; od 14. prosinca 2011., Völkl/OHIM – Marker Völkl (VÖLKL), T‑504/09, EU:T:2011:739, t. 63. i od 29. ožujka 2012., You‑Q/ OHIM – Apple Corps (BEATLE), T‑369/10, neobjavljena, EU:T:2012:177, t. 75. i navedenu sudsku praksu).
44 Stoga valja prihvatiti prvi tužbeni razlog i poništiti pobijanu odluku u dijelu u kojem odbija tužiteljev prigovor a da nije potrebno ispitati druge tužbene razloge koje je istaknuo tužitelj.
Troškovi
45 Sukladno članku 134. stavku 1. Poslovnika Općeg suda, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove.
46 Budući da EUIPO nije uspio u postupku te sukladno tužiteljevu zahtjevu, treba mu naložiti snošenje troškova.
Slijedom navedenoga,
OPĆI SUD (sedmo vijeće)
proglašava i presuđuje:
1. Poništava se odluka petog žalbenog vijeća Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) od 19. prosinca 2014. (predmet R 1207/2014‑5).
2. EUIPO‑u se nalaže snošenje troškova, uključujući onih društva Puma SE.
Van der Woude | Wiszniewska‑Białecka | Ulloa Rubio |
Objavljeno na javnoj raspravi u Luxembourgu 9. rujna 2016.
Potpisi