Predmet C‑57/15

United Video Properties Inc.

protiv

Telenet NV

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio hof van beroep te Antwerpen)

„Zahtjev za prethodnu odluku – Prava intelektualnog vlasništva – Direktiva 2004/48/EZ – Članak 14. – Sudski troškovi – Troškovi za rad odvjetnika – Paušalna naknada – Najviši iznosi – Troškovi stručnog savjetnika – Naknada – Uvjet krivnje stranke koja nije uspjela u postupku”

Sažetak – Presuda Suda (peto vijeće) od 28. srpnja 2016.

1.        Usklađivanje zakonodavstava – Poštovanje prava intelektualnog vlasništva – Direktiva 2004/48 – Sudski troškovi – Nacionalni propis koji sadržava sustav paušalnih tarifa u području naknade troškova za rad odvjetnika – Dopuštenost – Uvjet – Opravdanost troškova – Ocjena nacionalnog suda – Nepostojanje jamstva glede toga da stranka koja nije uspjela u postupku naknadi značajan i primjeren dio tih troškova – Nedopuštenost

(Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 2004/48, uvodna izjava 17., čl. 3. st 1. i 2. i čl. 14.)

2.        Usklađivanje zakonodavstava – Poštovanje prava intelektualnog vlasništva – Direktiva 2004/48 – Sudski troškovi – Nacionalni propis koji predviđa naknadu troškova stručnog savjetnika samo u slučaju krivnje stranke koja nije uspjela u postupku – Nedopuštenost

(Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 2004/48, uvodna izjava 26., čl. 13. st 1. i čl. 14.)

1.        Članak 14. Direktive 2004/48 o provedbi prava intelektualnog vlasništva valja tumačiti na način da mu se ne protivi nacionalni propis koji predviđa da stranka koja nije uspjela u postupku mora snositi sudske troškove koje je imala stranka koja je uspjela u postupku, koji sudu koji je dužan to naložiti omogućuje da vodi računa o posebnim značajkama predmeta o kojem odlučuje i koji sadržava sustav paušalnih tarifa u području naknade troškova za pomoć odvjetnika, pod uvjetom da te tarife osiguravaju da troškovi koje snosi stranka koja nije uspjela u postupku budu opravdani, provjera čega je na sudu koji je uputio zahtjev.

Vodeći računa o uvodnoj izjavi 17., članku 3. stavku 1. i članku 14. te direktive, takav bi propis mogao biti opravdan ako se njime iz naknade isključe prekomjerni troškovi zbog neuobičajeno visokih nagrada za rad koje su dogovorili stranka koja je uspjela u postupku i njezin odvjetnik ili zbog toga što je odvjetnik pružao usluge koje se ne smatraju nužnima za osiguranje poštovanja predmetnog prava industrijskog vlasništva. Suprotno tomu, zahtjev prema kojem stranka koja nije uspjela u postupku mora snositi opravdane sudske troškove ne bi mogao opravdati propis koji bi određivao paušalne tarife koje su znatno niže od prosječnih tarifa koje se stvarno primjenjuju na odvjetničke usluge u toj državi članici. Naime, takav propis bio bi neusklađen s člankom 3. stavkom 2. Direktive 2004/48, koji određuje da postupci i pravna sredstva previđeni tom direktivom moraju odvraćati od povrede, i kršio bi glavni cilj Direktive 2004/48, a to je osiguravanje visoke razine zaštite intelektualnog vlasništva na unutarnjem tržištu.

Međutim, članku 14. te direktive protivi se nacionalni propis koji predviđa paušalne tarife koje zbog preniskih najviših iznosa koje sadržavaju ne osiguravaju da stranka koja nije uspjela u postupku snosi barem značajan i primjeren dio opravdanih troškova koje je imala stranka koja je uspjela u postupku. Naime, to pitanje ne može se ocjenjivati neovisno o troškovima koje je stranka koja je uspjela u postupku zaista imala zbog pomoći odvjetnika, ako su oni opravdani. Iako zahtjev razmjernosti ne podrazumijeva da stranka koja nije uspjela u postupku mora nužno naknaditi sve troškove koje je imala druga stranka, on ipak nameće da potonja stranka ima pravo na naknadu barem značajnog i primjerenog dijela opravdanih troškova koje je stvarno imala.

(t. 25.‑27., 29., 32. i t. 1. izreke)

2.        Članak 14. Direktive 2004/48 o provedbi prava intelektualnog vlasništva valja tumačiti na način da mu se da mu se protive nacionalna pravila koja predviđaju naknadu troškova stručnog savjetnika samo u slučaju krivnje stranke koja nije uspjela u postupku, ako su ti troškovi izravno i usko vezani uz pravni postupak čiji je cilj poštovanje prava intelektualnog vlasništva.

S tim u vezi, kao prvo, s obzirom na to da se troškove identifikacije i istraživanja, koji su često vezani za usluge stručnog savjetnika i koje ima nositelj prava intelektualnog vlasništva, osobito odnose na naknadu štete koja se duguje u slučaju krivnje počinitelja povrede i da je o naknadi štete riječ u članku 13. stavku 1. te direktive, ti troškovi, koji često nastanu prije sudskog postupka, nužno ne ulaze u područje primjene članka 14. navedene direktive.

Kao drugo, širokim tumačenjem članka 14. Direktive 2004/48 u smislu da on predviđa da stranka koja nije uspjela u postupku treba kao opće pravilo snositi ostale troškove koje je imala stranka koja je uspjela u postupku, bez ikakvog pojašnjenja o prirodi tih troškova, riskira se da se tom članku pripiše preširoko područje te tako članku 13. te direktive oduzme njegov korisni učinak. Stoga taj pojam valja tumačiti usko i smatrati da su ostali troškovi u smislu navedenog članka 14. samo troškovi koji su izravno i usko vezani uz predmetni sudski postupak.

Kao treće, članak 14. Direktive 2004/48 ne sadržava nijedan element na temelju kojeg se može smatrati da države članice mogu uvjetovati naknadu ostalih troškova ili sudskih troškova općenito u okviru postupka čiji je cilj osiguranje poštovanja prava intelektualnog vlasništva ispunjenjem kriterija krivnje stranke koja nije uspjela u postupku.

U tim okolnostima između troškova vezanih za pomoć stručnog savjetnika postoji takva izravna i uska veza i oni, stoga, ulaze u ostale troškove koje na temelju članka 14. Direktive 2004/48 treba naknaditi stranka koja nije uspjela u postupku ako su usluge tog savjetnika neophodne za učinkovito podnošenje tužbe čiji je cilj u konkretnom slučaju osiguravanje poštovanja prava intelektualnog vlasništva.

(t. 35.‑37., 39., 40. i t. 2. izreke)