Predmet T-139/15
Mađarska
protiv
Europske komisije
Presuda Općeg suda (četvrto vijeće) od 12. ožujka 2019.
„EFSJP – Komponenta za jamstva – EFJP – Šećer – Privremeni sustav za restrukturiranje industrije šećera u Europskoj zajednici – Uredba (EZ) br. 320/2006 – Uredba (EZ) br. 968/2006 – Izdaci isključeni iz financiranja – Izdaci nastali za Mađarsku – Uvjeti za dodjelu pomoći za potpuno i pomoći za djelomično rastavljanje – Pojam ‚proizvodna postrojenja’ – Ocjena uporabe silosa na datum podnošenja zahtjeva za dodjelu pomoći – Pojam ‚potpuno rastavljanje’ – Prilog 2. dokumentu VI/5330/97 – Poteškoće u tumačenju Unijinih propisa – Lojalna suradnja”
1. Poljoprivreda – Zajednička organizacija tržišta – Šećer– Privremeni sustav za restrukturiranje industrije šećera – Pomoć za restrukturiranje – Pretpostavke za odobravanje – Rastavljanje proizvodnih postrojenja – Potpuno ili djelomično rastavljanje – Pojmovi – Izbor koji treba napraviti na datum podnošenja zahtjeva za pomoć – Obveza određivanja svih proizvodnih postrojenja koja treba rastaviti na taj isti datum
(Uredba Vijeća br. 320/2006, čl. 3. i 4.; Uredba Komisije br. 968/2006, čl. 4. i 9.)
(t. 56.-70., 73., 74., 77.-80., 83.-86., 101., 102., 106., 107., 110., 111.)
2. Poljoprivreda – EFJP-ovo financiranje – Poravnanje računa – Odbijanje plaćanja troškova koji proizlaze iz nepravilnosti u primjeni propisa Unije – Financijski ispravak koji odgovara razlici između iznosa pomoći za potpuno rastavljanje i iznosa pomoći za djelomično rastavljanje – Granični slučajevi – Primjena niže ili nulte stope ispravka – Uvjeti za primjenu – Nepostojanje automatske primjene u slučaju ispunjavanja uvjeta
(Uredba Vijeća br. 1290/2005, čl. 31.)
(t. 124., 126.-134.)
3. Akti institucija – Opća pravila administrativnog ponašanja – Akti kojim se žele postići vanjski učinci – Doseg
(t. 125.)
4. Države članice – Obveze – Obveza lojalne suradnje s institucijama Unije – Uzajamnost
(čl. 4. st. 3. UEU-a)
(t. 138.-140.)
Kratak prikaz
U presudi Mađarska/Komisija (T-139/15), donesenoj 12. ožujka 2019., Opći sud je odbio tužbu za poništenje koju je na temelju članka 263. UFEU-a Mađarska podnijela protiv Provedbene odluke Komisije (EU) 2015/103(1), kojom joj je naložen financijski ispravak jednak 25 % ukupnog iznosa pomoći za restrukturiranje za potpuno rastavljanje lokacija za proizvodnju šećera, a koje su dodijeljene mađarskim proizvođačima šećera u okviru privremenog sustava za restrukturiranje industrije šećera.
Kao prvo, Opći sud je morao odlučiti o pitanju u kojem je trenutku trebalo ocijeniti čine li silosi proizvodne pogone koji su se trebali rastaviti radi dodjele pomoći za restrukturiranje za potpuno rastavljanje, ili su obuhvaćeni jednom od iznimki koje je Sud odredio u presudi od 14. studenoga 2013., SFIR i dr. (C-187/12 do C-189/12, EU:C:2013:737).
Opći sud je smatrao da kvalifikaciju silosa treba utvrditi na datum podnošenja zahtjeva za dodjelu pomoći, a ne nakon postupaka restrukturiranja. Naime, kako bi se ostvario cilj smanjenja neprofitabilnog proizvodnog kapaciteta šećera u Uniji koji se želi postići predmetnim zakonodavstvom, zakonodavac Unije predvidio je dva programa restrukturiranja koji se razlikuju ovisno o vrsti provedenog rastavljanja, odnosno potpunog ili djelomičnog rastavljanja, što dovodi do različitih iznosa pomoći za restrukturiranje. U slučaju potpunog rastavljanja, iznimno su se mogla sačuvati sva postrojenja osim onih koja su potrebna u proizvodnji šećera, izoglukoze ili inulinskog sirupa ili ona koja su izravno povezana s proizvodnjom navedenih proizvoda, kao što su pogoni za pakiranje. Naprotiv, u slučaju djelomičnog rastavljanja, mogla su se sačuvati postrojenja koja su potrebna u proizvodnji šećera, izoglukoze ili inulinskog sirupa ili ona koja su izravno povezana s proizvodnjom navedenih proizvoda, pod uvjetom da se više ne koriste za proizvodnju proizvoda obuhvaćenih ZOT-om šećera.
No, kao prvo, kad bi se kvalifikacija silosa utvrđivala na kraju postupka restrukturiranja, to bi, u slučaju potpunog rastavljanja kao i u slučaju djelomičnog rastavljanja, omogućilo očuvanje silosa koji su na datum podnošenja zahtjeva za dodjelu pomoći činili proizvodna postrojenja. Stoga, zadržavanje dijela proizvodnih postrojenja više ne bi bila značajka djelomičnog rastavljanja, nego bi bilo također moguće u slučaju potpunog rastavljanja, iako su zbog visokih troškova povezanih s tom vrstom rastavljanja subjekti dobivali iznos pomoći za restrukturiranje koji je 25 % veći nego u slučaju djelomičnog rastavljanja. Kao drugo, silosi, koji su u teoriji bili proizvodni pogoni na datum podnošenja zahtjeva za dodjelu pomoći, nisu navedeni u planu restrukturiranja kao proizvodna postrojenja koja se trebaju rastaviti, čime se krši članak 4. stavak 3. točka (c) Uredbe br. 320/2006.(2). Kao treće, preuzimanje obveze rastavljanja svih proizvodnih postrojenja, koje treba priložiti zahtjevu za dodjelu pomoći za restrukturiranje za potpuno rastavljanje, zahvaćeno je pogreškom jer se ne odnosi na sva proizvodna postrojenja koja postoje na datum preuzimanja obveze.
Kao drugo, Opći sud je ispitao, je li uzimajući u obzir objektivne poteškoće u tumačenju predmetnog propisa s obzirom na pitanje očuvanja silosa u slučaju potpunog rastavljanja, Komisija morala smanjiti iznos financijskog ispravaka odnosno suzdržati se od bilo kakvog ispravka sukladno smjernicama utvrđenima u dokumentu VI/5330/97(3) te, konkretnije, u drugom podstavku pod naslovom „Granični slučajevi” iz Priloga 2. navedenom dokumentu (u daljnjem tekstu: granični slučaj).
Za Opći sud granični slučaj jest ponder koji ne daje automatski pravo na njegovu primjenu. Naime, primjena graničnog slučaja podliježe uvjetima, s jedne strane, da nedostatak koji je Komisija utvrdila prilikom postupka poravnanja proizlazi iz poteškoća pri tumačenju propisa Unije i, s druge strane, da su nacionalna tijela poduzela sve potrebno za ispravljanje nedostatka čim ga je Komisija otkrila.