PRESUDA OPĆEG SUDA (sedmo vijeće)
27. lipnja 2019.(*)
„Žig Europske unije – Postupak povodom prigovora – Prijava verbalnog žiga Europske unije Luciano Sandrone – Raniji verbalni žig Europske unije DON LUCIANO – Stvarna uporaba ranijeg žiga – Članak 47. stavci 2. i 3. Uredbe (EU) 2017/1001 – Relativni razlog za odbijanje – Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe 2017/1001 – Prijava verbalnog žiga Europske unije koji se sastoji od imena i prezimena – Raniji žig koji se sastoji od naslova i imena – Neutralnost konceptualne usporedbe – Nepostojanje vjerojatnosti dovođenja u zabludu”
U predmetu T‑268/18,
Luciano Sandrone, s boravištem u Barolu (Italija), kojeg zastupa A. Borra, odvjetnik,
tužitelj,
protiv
Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO), koji zastupaju K. Kompari i H. O’Neill, u svojstvu agenata,
tuženika,
a druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO‑a bio je
J. García Carrión, SA, sa sjedištem u Jumilli (Španjolska),
povodom tužbe protiv odluke drugog žalbenog vijeća EUIPO‑a od 26. veljače 2018. (predmet R 1207/2017‑2), koja se odnosi na postupak povodom prigovora između društva J. García Carrión i Luciana Sandronea,
OPĆI SUD (sedmo vijeće),
u sastavu: V. Tomljenović, predsjednik, E. Bieliūnas i A. Kornezov (izvjestitelj), suci,
tajnik: R. Ūkelytė, administrator,
uzimajući u obzir tužbu podnesenu tajništvu Općeg suda 27. travnja 2018.,
uzimajući u obzir odgovor na tužbu podnesen 1. kolovoza 2018.,
nakon rasprave održane 28. veljače 2019.,
donosi sljedeću
Presudu(1)
[omissis]
Zahtjevi stranaka
13 Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:
– poništi pobijanu odluku;
– naloži EUIPO‑u snošenje troškova.
14 EUIPO od Općeg suda zahtijeva da:
– odbije tužbu;
– naloži tužitelju snošenje troškova.
Pravo
15 U prilog tužbi tužitelj u biti ističe dva tužbena razloga; prvi, koji se temelji na tome da je žalbeno vijeće počinilo povredu članka 47. stavaka 2. i 3. Uredbe 2017/1001 i, drugo, da je povrijedilo članak 8. stavak 1. točku (b) te uredbe.
[omissis]
Navodna povreda članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 2017/1001
[omissis]
Usporedba znakova
[omissis]
62 U ovom su slučaju i raniji žig i znak koji je predmet prijave žiga verbalne prirode. Žalbeno vijeće prije provođenja vizualne, fonetske i konceptualne usporedbe suprotstavljenih znakova nije smatralo da su oni sadržavali dominantni element. Tek je nakon te usporedbe precizirao, kao prvo, što se tiče ranijeg žiga, da je riječ „luciano” bila razlikovnija od riječi „don” (točka 51. pobijane odluke). Kao drugo, što se tiče znaka koji je predmet prijave za registraciju žiga, razlikovni karakter elementa „luciano”, bio je prema mišljenju žalbenog vijeća, manji od razlikovnog karaktera elementa „sandrone” koji je imao veću inherentnu vrijednost za španjolsku, francusku, talijansku i portugalsku javnost zbog činjenice da se radi o rijetkom prezimenu. Međutim, taj zaključak ne vrijedi na cijelom području Unije, posebno u Njemačkoj i Finskoj, gdje je element „luciano” isto toliko razlikovan kao i element „sandrone” (točke 48. i 50. pobijane odluke).
63 Tužitelj osporava potonji zaključak.
64 Stoga valja provjeriti sadržava li ocjena razlikovnih i dominantnih elemenata suprotstavljenih žigova koju je provelo žalbeno vijeće pogreške u ocjeni.
– Razlikovni i dominantni elementi suprotstavljenih znakova
65 Znak koji je predmet prijave za registraciju žiga sastoji se od dvije riječi, jedne od sedam slova „luciano”, i druge od osam slova „sandrone”. Raniji žig se također sastoji od dvije riječi, prve od tri slova, „don”, i druge od sedam slova „luciano”.
66 U pogledu ranijeg žiga, valja istaknuti da se element „luciano”, ne odnosi na element „don”, ne samo zbog kratkoće potonjega, već također, kao što je to žalbeno vijeće istaknulo u točki 51. pobijane odluke, zato što će se shvatiti kao španjolski naslov koji znači „gospodin” ili kao talijanski naziv za svećenike koji će, osim toga, tako shvatiti znatan dio javnosti Unije, uključujući njemačku i finsku javnost, u kojem pogledu žalbeno vijeće upućuje na njemački rječnik Duden. Žalbeno je vijeće stoga valjano zaključilo da je za relevantnu javnost element „luciano” imao veći razlikovni karakter od elementa „don”, što tužitelj uostalom ne osporava. To utvrđenje međutim ne utječe na određenje stupnja razlikovnog karaktera elementa „luciano” kao takvog (vidjeti točku 102. ove presude).
67 Međutim, iako element „luciano” ima veći razlikovni karakter od riječi „don”, on ne dovodi do toga da je potonji element zanemariv.
68 Što se tiče znaka koji je predmet prijave žiga za registraciju, kao što je to pravilno navedeno u točki 46. pobijane odluke, žalbenog vijeća, relevantna javnost na cijelom području Unije vjerojatno će riječi koje ga čine percipirati kao kombinaciju imena i prezimena. Navelo je, zatim, da se ime Sandrone ne percipira kao često prezime, čak ni u Italiji i da se ime Luciano, nasuprot tomu, smatra vrlo raširenim u Španjolskoj, Italiji i Portugalu te Francuskoj zbog sličnog imena Lucien (točka 47. pobijane odluke). Stoga je priznalo da je za javnost na tim područjima razlikovni karakter elementa „luciano” bio manji od onoga elementa „sandrone” koji je, kao neuobičajeno prezime imao „veću intrinzičnu vrijednost” (točka 48. pobijane odluke).
69 Stranke ne osporavaju tu ocjenu žalbenog vijeća.
70 Nasuprot tomu, prema mišljenju žalbenog vijeća, u Njemačkoj se, ili u Finskoj, element „luciano” percipira kao rijetko ime. Također je poništilo tvrdnju Odjela za prigovore prema kojoj je talijansko ime Luciano bilo poznato čitavoj javnosti Unije zahvaljujući slavnom talijanskom tenoru Lucianu Pavarottiju. Prema mišljenju žalbenog vijeća, „prema njegovu saznanju”, slavno je prezime Pavarotti, a ne puno ime Luciano Pavarotti, te se znatan dio javnosti Unije ne sjeća njegova imena (točka 48. pobijane odluke). Na temelju toga žalbeno vijeće zaključilo je da su i ime Luciano i prezime Sandrone bili rijetki za njemačku i finsku javnost i da, za te javnosti, prvi element ima jednaki razlikovni karakter kao i drugi (točka 50. pobijane odluke).
71 Valja napomenuti da se u tom pogledu prema sudskoj praksi, može dogoditi da u jednom dijelu Unije, prezime u pravilu ima veći razlikovni karakter od onoga koji ima ime. Valja međutim uzeti u obzir elemente svojstvene ovom slučaju i, osobito, okolnost je li dotično prezime rijetko, odnosno tomu nasuprot, je li vrlo rašireno, što može imati utjecaj na taj razlikovni karakter (presude od 5. listopada 2011., Cooperativa Vitivinícola Arousana/OHIM – Sotelo Ares (ROSALIA DE CASTRO), T‑421/10, neobjavljena, EU:T:2011:565, t. 50., i od 11. srpnja 2018., Enoitalia/EUIPO – La Rural Viñedos y Bodegas (ANTONIO RUBINI), T‑707/16, neobjavljena, EU:T:2018:424, t. 38.), kao i eventualna slava osobe koja traži da se njezino prezime i ime, zajedno, registriraju kao žig (presuda od 24. lipnja 2010., Becker/Harman International Industries, C‑51/09 P, EU:C:2010:368, t. 36. i 37.).
72 U ovom slučaju, valja utvrditi, poput tužitelja, da tvrdnja žalbenog vijeća prema kojem se ime Luciano percipira kao rijetko ime u Njemačkoj ili u Finskoj ne počiva ni na kakvom konkretnom dokazu.
73 U tom pogledu, valja istaknuti da sama činjenica da to ime nije veoma učestalo među stanovništvom u određenoj državi članici ne znači nužno da to ime relevantna javnosti u toj državi članici percipira kao rijetko. Naime, ime koje je relativno poznato na razini EU‑a ili na međunarodnoj razini relevantna javnost ne percipira kao rijetko, čak i u državama članicama u kojima to ime nije široko rasprostranjeno.
74 U ovom slučaju, budući da je žalbeno vijeće pravilno istaknulo u točki 47. pobijane odluke, da se ime Luciano smatra vrlo učestalim u Španjolskoj, Italiji, Portugalu i Francuskoj, tj. u znatnom dijelu Europske unije, ne može se valjano tvrditi, s obzirom na tokove trgovine u Uniji i sadašnji način elektroničke komunikacije, da će to ime relevantna javnost u Njemačkoj i Finskoj smatrati rijetkim. Drugim riječima, iako je poznato da ime Luciano nije široko rasprostranjeno među stanovništvom u Njemačkoj i Finskoj, sama ta činjenica ne znači da će se to ime percipirati kao rijetko u tim državama članicama, kao što je žalbeno vijeće utvrdilo u točki 48. pobijane odluke.
75 Stoga valja zaključiti da je za javnost u Uniji u cjelini, razlikovni element znaka koji je predmet prijave za registraciju žiga element „sandrone”, prezime koje se ne smatra čestim, a da to ne čini element „luciano” zanemarivim.
76 Nakon razmatranja inherentnih svojstava pojedinih sastavnih dijelova suprotstavljenih znakova i nakon njihove usporedbe s bitnim značajkama drugih sastavnih dijelova, valja dakle utvrditi da je žalbeno vijeće trebalo istaknuti element koji je u većoj mjeri razlikovan u svakom od suprotstavljenih znakova, odnosno element „luciano” u ranijem žigu, što je i pravilno učinilo, i element „sandrone” u znaku koji je predmet prijave za registraciju žiga, što nije učinilo, za dio relevantne javnosti, prije usporedbe suprotstavljenih znakova na vizualnom, fonetskom i konceptualnom planu. Posljedice te pogreške odredit će se kasnije.
[omissis]
– Koncepcijska usporedba
81 U točkama 52. i 53. pobijane odluke, žalbeno vijeće navodi da će relevantna javnost povezati znak za koji je podnesena prijava za registraciju s imenom i prezimenom, tj. s određenom osobom (virtualnom ili stvarnom) koja se zove Luciano i član je obitelji Sandrone te će, isto tako, smatrati da raniji žig označava osobu koja se zove Luciano. Stoga je žalbeno vijeće zaključilo da „ bi [p]otrošači, posebno u Njemačkoj i Finskoj, mogli stoga tumačiti dotične žigove kao upućivanje na istu osobu (virtualnu ili stvarnu) koju karakterizira neobično ime ‘Luciano’”. Suprotstavljeni znakovi su, dakle, prema mišljenju žalbenog vijeća, prosječno slični na konceptualnom planu (točka 53. pobijane odluke).
82 I EUIPO i tužitelj ulažu prigovor u tom pogledu. Tužitelj ističe da su suprotstavljeni znakovi konceptualno različiti, dok, je prema EUIPO‑ovu mišljenju, usporedba između njih u tom pogledu neutralna. Osim toga, prema EUIPO‑ovu mišljenju, sudska praksa je u tom pogledu nedosljedna jer je, u nekim presudama, sud Unije smatrao da je moguće provesti konceptualnu usporedbu između znakova koji sadržavaju ime ili prezime, dok je u drugim presudama Opći sud smatrao da konceptualna usporedba između te vrste znakova nije bila moguća.
83 Opći sud stoga smatra da je potrebno pojasniti sudsku praksu u tom pogledu. S tim u vezi, važno je podsjetiti da konceptualna usporedba ima za cilj usporediti „koncepte” suprotstavljenih znakova. Pojam „koncept” znači, prema definiciji, npr. u rječniku Larousse, „općenitu i apstraktnu ideju koja nastaje u ljudskom duhu i predmet je konkretnog ili apstraktnog mišljenja, a omogućuje mu da taj isti predmet poveže s različitim percepcijama koje o njemu ima i organizira saznanja o njemu”.
84 Isto tako, u skladu sa sudskom praksom, konceptualna sličnost podrazumijeva da se suprotstavljeni znakovi podudaraju u semantičkom sadržaju (presuda od 11. studenoga 1997., SABEL, C‑251/95, EU:C:1997:528, t. 24.).
85 Stoga, ako ime ili prezime ne odražava „općenitu i apstraktnu ideju” i nema semantički sadržaj, ono nije nositelj nikakva „koncepta”, tako da konceptualna usporedba između dvaju znakova koji se sastoje isključivo od takvih imena ili prezimena nije moguća.
86 Nasuprot tomu, konceptualna usporedba ostaje moguća ako je dotično ime ili prezime postalo simbol koncepta, zbog toga što je primjerice osoba koja nosi to ime ili prezime slavna, ili ako to prezime ili ime imaju odmah i jasno prepoznatljiv semantički sadržaj.
87 Opći je sud već imao priliku presuditi da relevantna javnost percipira žigove koji se sastoje od osobnih imena i prezimena kao da nemaju posebno konceptualno značenje, ako prezime ili ime nije posebno poznato kao ono slavne osobe (vidjeti u tom smislu presudu 18. svibnja 2011., IIC/OHIM – McKenzie (McKENZIE), T‑502/07, neobjavljenu, EU:T:2011:223, t. 40.; od 8. svibnja 2014., Pedro Group/OHIM – Cortefiel (PEDRO), T‑38/13, neobjavljenu, EU:T:2014:241, t. 71. do 73., i od 11. srpnja 2018., ANTONIO RUBINI, T‑707/16, neobjavljenu, EU:T:2018:424, t. 65.).
88 U ovom slučaju žalbeno vijeće nije utvrdilo koncepte koji se mogu povezati s dotičnim imenom i prezimenom. Ni stranke ne ističu takve argumente.
89 Stoga sama činjenica da će relevantna javnost povezati znak za koji je podnesena prijava za registraciju s imenom i prezimenom i time određenom osobom, virtualnom ili stvarnom, i da se raniji žig percipira kao da označuje osobu koja se zove Luciano, nije relevantna za potrebe usporedbe suprotstavljenih znakova na koncepcijskom planu.
90 Slijedom toga, treba poništiti ocjenu žalbenog vijeća prema kojoj su suprotstavljeni znakovi prosječno slični na konceptualnom planu. Poput EUIPO‑a, valja zaključiti da u ovom predmetu nije moguća konceptualna usporedba jer imena i prezimena u suprotstavljenim znakovima ne sadržavaju koncept.
91 S obzirom na sva prethodna razmatranja, valja potvrditi zaključke žalbenog vijeća što se tiče male sličnosti suprotstavljenih znakova na vizualnom i auditivnom planu i poništiti ih u dijelu u kojem se odnose na prosječnu sličnost tih znakova na koncepcijskom planu, s obzirom na to da konceptualna usporedba između navedenih znakova, u ovom slučaju, nije moguća.
Opća ocjena vjerojatnosti dovođenja u zabludu
92 Valja odmah odbaciti tužiteljev argument iz točke 63. tužbe, prema kojem vjerojatnost dovođenja u zabludu treba ocjenjivati s obzirom na dojam potrošača Unije, a ne potrošača jedne ili dviju država članica (Njemačke i Finske, u ovom slučaju). Međutim, valja podsjetiti da je, kako bi se odbila registracija žiga Europske unije, dovoljno da relativni razlog za odbijanje u smislu članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 2017/1001 postoji u dijelu Unije (vidjeti u tom smislu presudu od 14. prosinca 2006., Mast‑Jägermeister/OHIM – Licorera Zacapaneca (VENADO u okviru i dr.), T‑81/03, T‑82/03 i T‑103/03, EU:T:2006:397, t. 76. i navedenu sudsku praksu). Slijedom toga, tužitelj neosnovano tvrdi da se žalbeno vijeće pogrešno pozvalo na argument o postojanju vjerojatnosti dovođenja u zabludu u dvjema državama članicama EU‑a samo da bi odbilo registraciju, i to ne dovodeći u pitanje to je li u ovom slučaju dokazana vjerojatnost dovođenja u zabludu njemačkog ili finskog potrošača.
93 Što se tiče vjerojatnosti dovođenja u zabludu, iz sudske prakse proizlazi da ukupna ocjena te vjerojatnosti podrazumijeva određenu međuovisnost čimbenika koji se uzimaju u obzir te osobito sličnosti žigova i obuhvaćenih proizvoda ili usluga. Na taj se način nizak stupanj sličnosti obilježenih proizvoda ili usluga može kompenzirati višim stupnjem sličnosti između žigova i vice versa (presuda od 28. ožujka 2017., REGENT UNIVERSITY, T‑538/15, neobjavljena, EU:T:2017:226, t. 71., i od 8. studenoga 2017. IST, T‑80/17, neobjavljena, EU:T:2017:784, t. 64.).
94 Primjenjujući načelo međuovisnosti navedeno u točki 93. ove presude, žalbeno je vijeće zaključilo da postoji vjerojatnost dovođenja u zabludu između suprotstavljenih znakova, barem za relevantnu njemačku i finsku javnost, s obzirom na to da su navedeni znakovi vizualno i fonetski slični barem u niskom stupnju, te prosječno konceptualno slični i da su dotični proizvodi bili istovjetni ili prosječno slični.
95 Međutim, primjenjujući načelo međuovisnosti mehanički, bez uzimanja u obzir svih relevantnih čimbenika, žalbeno vijeće nije pravilno izvršilo opću ocjenu vjerojatnosti dovođenja u zabludu.
96 Naime, valja podsjetiti da se prema sudskoj praksi, iako je točno da se na temelju načela međuovisnosti nizak stupanj sličnosti između obilježenih proizvoda ili usluga može nadoknaditi visokim stupnjem sličnosti između žigova i obratno, ništa ne protivi tvrdnji da, s obzirom na okolnosti ovog slučaja, ne postoji vjerojatnost dovođenja u zabludu, čak i ako su proizvodi istovjetni, te između suprotstavljenih znakova postoji nizak stupanj sličnosti (presuda od 3. lipnja 2015., Giovanni Cosmetics/OHIM – Vasconcelos & Gonçalves (GIOVANNI GALLI), T‑559/13, EU:T:2015:353, t. 132. (neobjavljena); vidjeti također u tom smislu presude od 12. srpnja 2006., Vitakraft‑Werke Wührmann/OHIM – Johnson’s Veterinary Products (VITACOAT), T‑277/04, EU:T:2006:202, t. 67. i 68., i od 17. veljače 2011., Annco/OHIM – Freche et fils (ANN TAYLOR LOFT), T‑385/09, EU:T:2011:49, t. 44. i 48.).
97 U ovom slučaju, kao prvo, pogrešno zaključivši da je element „luciano” u jednakoj mjeri razlikovan kao i element „sandrone” u znaku za čiju je registraciju podnesena prijava i nepravilno istaknuvši postojanje prosječne koncepcijske sličnosti između suprotstavljenih znakova (vidjeti točke 75. i 90. ove presude), žalbeno vijeće nije pravilno shvatilo sličnost između suprotstavljenih znakova.
98 Kao drugo, žalbeno vijeće nije uzelo u obzir posebnosti dotičnih proizvoda. Međutim, prema sudskoj praksi, percepcija žigova koju ima prosječni potrošač dotičnog proizvoda ili usluge ima odlučujuću ulogu u općoj ocjeni vjerojatnosti dovođenja u zabludu (presuda od 18. rujna 2012. Scandic Distilleries/OHIM – Bürgerbräu, Röhm & Söhne (BÜRGER), T‑460/11, neobjavljena, EU:T:2012:432, t. 27.).
99 U ovom slučaju, na tržištu vina, imena su značajna jer se radi o prezimenima ili o imenima područja, s obzirom na to da služe za referenciranje i označivanje vina. Općenito valja podsjetiti da su potrošači naviknuti na označivanje i prepoznavanje vina s obzirom na verbalni element koji se upotrebljava za njihovu identifikaciju i taj element određuje, među ostalim, proizvođača grožđa ili gospodarstva na kojem je vino proizvedeno (presude od 27. veljače 2014., Pêra‑Grave/OHIM – Fundação Eugénio de Almeida (QTA S. JOSÉ DE PERAMANCA), T‑602/11, neobjavljena, EU:T:2014:97, t. 35., i od 11. srpnja 2018., ANTONIO RUBINI, T‑707/16, neobjavljena, EU:T:2018:424, t. 49.; vidjeti također u tom smislu presudu od 13. srpnja 2005., Julián Murúa Entrena, T‑40/03, EU:T:2005:285, t. 56.). Tako je razlikovni element „sandrone” onaj koji se upotrebljava za označivanje tužiteljeva vina ili oznaka u cjelini, tj. „luciano sandrone”, a ne samo element „luciano”.
100 Kao treće, žalbeno vijeće nije u obzir uzelo ni učestalost upotrebe španjolskih ili talijanskih imena ili prezimena, stvarnih ili izmišljenih, u sektoru vina i činjenicu da su potrošači navikli na žigove koji sadržavaju te elemente, tako da ne misle svaki put kad se ime ili prezime te vrste pojavi na žigu u vezi s drugim elementima, da to znači da svi proizvodi za koje se upotrebljavaju dolaze iz istog izvora (vidjeti, u tom smislu, presudu od 3. lipnja 2015., GIOVANNI, T‑559/13, EU:T:2015:353, t. 116. (neobjavljena) i navedenu sudsku praksu).
101 Prema tome, u sektoru vina, gdje je uporaba znakova koji se sastoje od imena ili prezimena veoma učestala, nevjerojatno je da prosječni potrošač može vjerovati da postoji poslovni odnos između nositelja suprotstavljenih znakova samo zbog činjenice da oni dijele talijansko ime Luciano, koje se smatra vrlo raširenim, u skladu s točkom 47. pobijane odluke, u Španjolskoj, Francuskoj, Italiji i Portugalu, te da nije utvrđeno da bi se moglo smatrati rijetkim u drugim zemljama Unije. Sama ta činjenica ne omogućuje prema tome zaključak, što se tiče žigova koji se odnose na vino, da postoji vjerojatnost dovođenja u zabludu jer se relevantna javnost ne oslanja na to da navedeno često ime upotrebljava samo jedan proizvođač kao element žiga (vidjeti u tom smislu presudu od 8. veljače 2019., Serendipity i dr./EUIPO – CKL Holdings (CHIARA FERRAGNI), T‑647/17, neobjavljenu, EU:T:2019:73, t. 71.; vidjeti također po analogiji presudu od 3. lipnja 2015., GIOVANNI GALLI, T‑559/13, EU:T:2015:353, t. 117. (neobjavljena)).
102 Kao četvrto, žalbeno vijeće nije uzelo u obzir ni nizak stupanj razlikovnog karaktera elementa koji je zajednički tim dvama žigovima, to jest „luciano”, a koji proizlazi iz činjenice da to ime može označivati potencijalno neodređeni broj osoba i da, prema tome, cjelokupna relevantna javnost može razlikovati raniji žig od žiga za koji je podnesena prijava za registraciju jer potonji podrazumijeva, nadalje, element „sandrone” prezime koje ima veću inherentnu vrijednost (vidjeti točke 68. i 69. ove presude).
103 Taj zaključak potvrđuje sudska praksa Suda, prema kojoj se ne može prihvatiti da se svako prezime koje predstavlja raniji žig može valjano protiviti registraciji žiga koji se sastoji od imena i tog prezimena (vidjeti, u tom smislu, presudu od 24. lipnja 2010., Becker/Harman International Industries, C‑51/09 P, EU:C:2010:368, t. 39.). Ne postoji nikakav automatizam koji omogućava zaključak o postojanju vjerojatnosti dovođenja u zabludu kada se raniji žig koji se sastoji od prezimena preuzima u drugom žigu dodajući mu ime. To razmatranje vrijedi i kada se raniji žig sastoji od imena i znaka za koji je podnesena prijava za registraciju kombinacije i koji se sastoji od tog imena i prezimena (presuda od 3. lipnja 2015., GIOVANNI, T‑559/13, EU:T:2015:353, t. 125. (neobjavljena)).
104 S obzirom na sve prethodno navedeno i uzimajući u obzir nizak stupanj sličnosti između suprotstavljenih znakova na vizualnom i auditivnom planu kao i nemogućnost konceptualne usporedbe među njima, valja zaključiti da je žalbeno vijeće pogrešno zaključilo da postoji vjerojatnost dovođenja u zabludu između suprotstavljenih znakova.
105 Stoga valja, iz tih razloga, prihvatiti drugi tužbeni razlog i poništiti pobijanu odluku a da pritom nije potrebno odlučiti o drugim tužiteljevim argumentima od kojih se jedan temelji na tome da je znak koji je predmet prijave za registraciju žiga poznat i, s druge strane, na EUIPO‑ovoj praksi donošenja odluka.
[omissis]
Slijedom navedenoga,
OPĆI SUD (sedmo vijeće)
proglašava i presuđuje:
1. Poništava se odluka drugog žalbenog vijeća Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) od 26. veljače 2018. (predmet R 1207/2017‑2).
2. EUIPO‑u se nalaže da, osim vlastitih, snosi i troškove Luciana Sandronea.
Tomljenović | Bieliūnas | Kornezov |
Objavljeno na javnoj raspravi u Luxembourgu 27. lipnja 2019.
Potpisi