Predmet C-575/17

Sofina SA i dr.

protiv

Ministre de l’Action et des Comptes publics

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Conseil d’État (France))

„Zahtjev za prethodnu odluku – Slobodno kretanje kapitala – Porez po odbitku na bruto iznos dividendi nacionalnog podrijetla koje su isplaćene nerezidentnim društvima – Odgoda oporezivanja dividendi isplaćenih rezidentnom društvu u slučaju da je tijekom poreznog razdoblja nastao gubitak – Različit tretman – Opravdanje – Usporedivost – Uravnotežena raspodjela ovlasti za oporezivanje među državama članicama – Učinkovitost naplate poreza – Proporcionalnost – Diskriminacija”

Sažetak – Presuda Suda (peto vijeće) od 22. studenoga 2018.

Slobodno kretanje kapitala i sloboda platnog prometa – Ograničenja – Porezno zakonodavstvo – Oporezivanje dividendi – Oporezivanje dividendi koje su isplaćene rezidentnim društvima prema pravilima općeg propisa kojim se omogućava odgoda odnosno konačno oslobođenje od oporezivanja – Nacionalni propis kojim se propisuje konačni porez po odbitku na dividende isplaćene nerezidentnim društvima – Nedopuštenost – Razlozi za opravdanje – Nepostojanje

(čl. 63. UFEU-a i čl. 65. UFEU-a)

Članke 63. i 65. UFEU‑a treba tumačiti na način da im se protivi propis države članice poput onoga o kojem je riječ u glavnom postupku, na temelju kojeg se dividende koje isplaćuje rezidentno društvo oporezuju po odbitku kada se isplaćuju nerezidentnom društvu, dok, kad se isplaćuju rezidentnom društvu, do njihova oporezivanja, prema pravilima općeg propisa o porezu na dobit, dolazi na kraju poreznog razdoblja tijekom kojeg su isplaćene samo pod uvjetom da je to društvo tijekom tog razdoblja poslovalo s dobitkom, pri čemu do takvog oporezivanja uopće i ne mora doći ako navedeno društvo prestane poslovati a da od isplate tih dividendi nije ostvarilo dobitak.

U tom pogledu Sud je priznao da je očuvanje raspodjele ovlasti oporezivanja među državama članicama legitiman cilj te da, u nedostatku mjera ujednačavanja ili usklađivanja koje donosi Europska unija, države članice ostaju nadležne odrediti, sporazumno ili jednostrano, kriterije podjele svoje nadležnosti oporezivanja (presuda od 13. srpnja 2016., Brisal i KBC Finance Ireland, C‑18/15, EU:C:2016:549, t. 35.).

Takvo opravdanje može se prihvatiti osobito zato što je cilj predmetnog sustava spriječiti postupanja koja bi mogla ugroziti pravo države članice na izvršavanje porezne nadležnosti u pogledu djelatnosti koje se obavljaju na njezinu državnom području (presuda od 12. srpnja 2012., Komisija/Španjolska, C-269/09, EU:C:2012:439, t. 77.).

Doista, ako se ispostavi da nerezidentno društvo, prije nego što je prestalo poslovati, nije počelo ponovno poslovati s dobitkom, dohoci od dividendi bit će stvarno oslobođeni od oporezivanja, dovodeći tako do poreznih gubitaka za državu članicu oporezivanja.

Međutim, s jedne strane, iz sudske prakse Suda proizlazi da se smanjenje poreznih prihoda ne može smatrati važnim razlogom u općem interesu na koji se može pozvati radi opravdanja mjere načelno protivne nekoj temeljnoj slobodi (presuda od 20. listopada 2011., Komisija/Njemačka, C-284/09, EU:C:2011:670, t. 83.).

S druge strane, ako se države članice koriste slobodom oporezivanja dohodaka ostvarenih na svojem državnom području, dužne su poštovati načelo jednakog postupanja i slobode kretanja zajamčene primarnim pravom Unije (vidjeti u tom smislu presudu od 13. srpnja 2016., Brisal i KBC Finance Ireland, C‑18/15, EU:C:2016:549, t. 36.).

Porez po odbitku kojim se oporezuju dividende isplaćene nerezidentnim društvima omogućuje smanjenje administrativnog opterećenja uzrokovanog obvezom tih društava da na kraju poreznog razdoblja francuskoj poreznoj upravi podnesu poreznu prijavu.

U tom pogledu Sud je presudio da je potreba osiguranja učinkovite naplate poreza legitiman cilj kojim se može opravdati ograničenje temeljnih sloboda, pod uvjetom, međutim, da primjena takvog ograničenja bude prikladna za ostvarenje cilja koji se nastoji postići i da ne prelazi ono što je nužno za njegovo postizanje (vidjeti u tom smislu presudu od 13. srpnja 2016., Brisal i KBC Finance Ireland, C‑18/15, EU:C:2016:549, t. 39.).

Nadalje, presuđeno je da postupak oporezivanja po odbitku predstavlja legitimno i prikladno sredstvo za osiguravanje poreznog tretmana dohodaka poreznog obveznika koji ima poslovni nastan izvan države oporezivanja (presuda od 18. listopada 2012., X, C-498/10, EU:C:2012:635, t. 39.).

U tom pogledu valja podsjetiti na to da je ograničenje slobodnog kretanja kapitala koje proizlazi iz nacionalnog propisa o kojem je riječ u glavnom postupku, kao što to proizlazi iz točke 34. ove presude, posljedica okolnosti da, suprotno rezidentnim društvima koja posluju s gubitkom, nerezidentna društva koja i sama posluju s gubitkom nemaju pravo na odgodu oporezivanja dividendi koje im se isplaćuju.

Međutim, priznanje nerezidentnim društvima prava na tu odgodu nužnim otklanjanjem tog ograničenja ne bi dovelo u pitanje ostvarenje cilja vezanog uz učinkovitu naplatu poreza koji ta društva duguju kada im se isplaćuju dividende rezidentnog društva.

Slijedom toga, priznanje pogodnosti vezane uz odgodu oporezivanja isplaćenih dividendi i nerezidentnim društvima koja posluju s gubitkom imalo bi za posljedicu uklanjanje svih ograničenja slobodnom kretanju kapitala a da se pritom ne sprečava ostvarenje cilja koji se nastoji postići nacionalnim propisom o kojem je riječ u glavnom postupku.

(t. 56., 57., 60.-62., 66.-70., 77., 79. i izreka)