RJEŠENJE OPĆEG SUDA (deveto vijeće)
1. veljače 2018.(*)
„Žig Europske unije – Međunarodna registracija žiga u kojoj je naznačena Europska unija – Figurativni žig EXPRESSVPN – Apsolutni razlog za odbijanje – Zahtjev za preinaku – Jedini tužbeni zahtjev – Nedopuštenost”
U predmetu T‑265/17,
ExpressVPN Ltd, s poslovnim nastanom u Glen Vineu (Otok Man), koji zastupa A. Muir Wood, barrister,
tužitelj,
protiv
Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO), koji zastupa J. Ivanauskas, u svojstvu agenta,
tuženika,
povodom tužbe protiv odluke petog žalbenog vijeća EUIPO‑a od 16. veljače 2017. (predmet R 1352/2016‑5), koja se odnosi na međunarodnu registraciju br. 1 265 562 figurativnog žiga EXPRESSVPN u kojoj je naznačena Europska unija,
OPĆI SUD (deveto vijeće),
u sastavu: S. Gervasoni, predsjednik, L. Madise i R. da Silva Passos (izvjestitelj), suci,
tajnik: E. Coulon,
uzimajući u obzir tužbu i zahtjev za povjerljivost podnesene tajništvu Općeg suda 5. svibnja 2017.,
uzimajući u obzir prigovor nedopuštenosti podnesen tajništvu Općeg suda 22. lipnja 2017.,
uzimajući u obzir tužiteljeva očitovanja podnesena tajništvu Općeg suda 21. kolovoza 2017.,
donosi sljedeće
Rješenje
1 Tužitelj, ExpressVPN Ltd, podnio je 3. srpnja 2015. Uredu Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) zahtjev za priznavanje zaštite međunarodne registracije br. 1 265 562 na temelju Uredbe Vijeća (EZ) br. 207/2009 od 26. veljače 2009. o žigu Europske unije (SL 2009., L 78, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17. svezak 1., str. 226.), kako je izmijenjena [zamijenjena Uredbom (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2017. o žigu Europske unije (SL 2017., L 154, str. 1.)].
2 Prijava za registraciju figurativnog žiga podnesena je za sljedeći figurativni znak:
3 Usluge za koje je prijavljena registracija ulaze u razred 42. u smislu Nicanskog sporazuma o međunarodnoj klasifikaciji proizvoda i usluga za registraciju žigova, od 15. lipnja 1957., kako je revidiran i izmijenjen, i odgovaraju sljedećem opisu: „Savjetodavne usluge u vezi s računalnom tehnologijom; usluge u području sigurnosti podataka; razvoj softvera”.
4 Ispitivač je 26. svibnja 2016. odbio prijavu za registraciju na temelju članka 7. stavka 1. točaka (b) i (c) i članka 7. stavka 2. Uredbe br. 207/2009 [koji je postao članak 7. stavak 1. točke (b) i (c) i stavak 2. Uredbe br. 2017/1001] s obrazloženjem da je prijavljeni znak, s jedne strane, opisan i da, s druge strane, nema razlikovni karakter. Ispitivač je također odbio tužiteljev argument koji se temeljio na tome da je prijavljeni znak stekao razlikovni karakter tužiteljevom uporabom, u smislu članka 7. stavka 3. te uredbe (koji je postao članak 7. stavak 3. Uredbe br. 2017/1001).
5 Tužitelj je 25. srpnja 2016. podnio žalbu EUIPO‑u protiv ispitivačeve odluke.
6 Peto žalbeno vijeće EUIPO‑a je odlukom od 16. veljače 2017. (u daljnjem tekstu: pobijana odluka) odbilo žalbu. Kao prvo, ono u biti smatra da je prijavljeni znak opisan jer taj znak u odnosu na anglofonu javnost čiji je stupanj pažnje iznadprosječan opisuje karakteristike prijavljenih usluga. Nadalje, ono je smatralo da taj znak nema razlikovni karakter. Naposljetku, žalbeno vijeće je smatralo da dokazi koje je podnio tužitelj ne podupiru tvrdnju da je element „expressvpn” postao prepoznatljiv kao žig nositelja međunarodne registracije.
Zahtjevi stranaka
7 Tužitelj od Općeg suda tužbom zahtijeva da:
– „izmijeni pobijanu odluku u svrhu registracije žiga jer žig nije ni deskriptivan niti bez razlikovnog karaktera, uzimajući u obzir dokaz stečenog razlikovnog karaktera koji je podnesen ispitivaču, kao i petom žalbenom vijeću”;
– naloži EUIPO‑u snošenje troškova.
8 U prigovoru nedopuštenosti EUIPO od Općeg suda zahtijeva da:
– odbaci tužbi kao nedopuštenu;
– naloži tužitelju snošenje troškova;
– podredno, ako Opći sud smatra da je žalba dopuštena, odredi novi rok za nastavak postupka.
9 U očitovanjima o prigovoru nedopuštenosti tužitelj od Općeg suda zahtijeva da taj prigovor odbije. On navodi da zahtijeva samo preinaku pobijane odluke, „čime se omogućuje i da [EUIPO] registrira žig u registru žigova Europske unije te se pruža zaštita u pogledu Europske unije”. On također zahtijeva da se udovolji podrednom zahtjevu EUIPO‑a za nastavak postupka i da se EUIPO‑u naloži snošenje troškova postupka o prigovoru nedopuštenosti.
Pravo
10 Na temelju članka 130. stavaka 1. i 7. Poslovnika, ako tuženik to zatraži, Opći sud može odlučiti o nedopuštenosti bez ulaženja u raspravu o meritumu.
11 U predmetnom slučaju, s obzirom na to da je EUIPO zahtijevao da se donese odluka o nedopuštenosti tužbe, Opći sud smatra da raspolaže s dovoljno podataka u spisu te će odlučiti bez nastavljanja postupka.
12 U prilog prigovoru nedopuštenosti EUIPO u biti tvrdi da je tužba nedopuštena s obzirom na to da se jedinim tužbenim zahtjevom nastoji ishoditi preinaka pobijane odluke tako da bi se prijavljeni žig mogao registrirati. Međutim, Opći sud nije nadležan za odlučivanje o zahtjevu kojim se traži preinaka odluke žalbenog vijeća, bilo registracijom samog žiga ili zahtijevajući od EUIPO‑a da izvrši njegovu registraciju.
13 U svojim očitovanjima o prigovoru nedopuštenosti tužitelj precizira da zahtijeva samo preinaku pobijane odluke, „čime se omogućuje i da [EUIPO] registrira žig u registru žigova Europske unije te se pruža zaštita u pogledu Europske unije”.
14 U tom pogledu valja istaknuti da je jedini tužbeni zahtjev ove tužbe zahtjev za preinaku, u smislu članka 65. stavka 3. Uredbe br. 207/2009 (koji je postao članak 72. stavak 3. Uredbe br. 2017/1001), koji određuje, što se tiče tužbi podnesenih protiv odluka žalbenih vijeća, da je „Opći sud nadležan za poništavanje ili izmjenu osporene odluke”. Budući da je tužitelj u svojim očitovanjima na prigovor nedopuštenosti istaknuo da zahtijeva samo „preinaku” pobijane odluke, „čime se omogućuje registracija žiga”, Opći sud u ovom slučaju ne može tumačiti taj jedini tužbeni zahtjev na način da se njime istodobno traži i poništenje i preinaka te odluke.
15 Međutim, Opći je sud već presudio da se ne može udovoljiti takvom zahtjevu ako ne postoji zahtjev za poništenje pobijane odluke, zbog toga što je cjelokupno ili djelomično poništenje odluke prethodan nužni uvjet da bi se moglo udovoljiti zahtjevu za preinaku u smislu članka 65. stavka 3. Uredbe br. 207/2009 (vidjeti u tom smislu presudu od 30. studenoga 2006., Camper/OHIM – JC (BROTHERS by CAMPER), T‑43/05, neobjavljena, EU:T:2006:370, t. 99.).
16 U svakom slučaju, budući da tužitelj zahtijeva da „EUIPO registrira žig u registru žigova Europske unije”, valja podsjetiti da se ovlast preinake Općeg suda sastoji u donošenju odluke koju je trebalo donijeti žalbeno vijeće, sukladno odredbama Uredbe br. 207/2009 (vidjeti u tom smislu presude od 12. rujna 2007., Koipe/OHIM – Aceites del Sur (La Española), T‑363/04, EU:T:2007:264, t. 29. i 30.; od 11. veljače 2009., Bayern Innovativ/OHIM – Life Sciences Partners Perstock (LifeScience), T‑413/07, neobjavljena, EU:T:2009:34, t. 14. do 16., i od 9. rujna 2011., Deutsche Bahn/OHIM – DSB (IC4), T‑274/09, neobjavljena, EU:T:2011:451, t. 22.).
17 Prema tome, dopuštenost tužbenog zahtjeva kojim se traži da Opći sud preinači odluku žalbenog vijeća treba ocjenjivati s obzirom na ovlasti koje su potonjem dodijeljene Uredbom br. 207/2009.
18 Međutim, valja istaknuti da, s jedne strane, na temelju članka 64. stavka 1. Uredbe br. 207/2009 (koji je postao članak 71. stavak 1. Uredbe br. 2017/1001), nakon ispitivanja osnovanosti žalbe podnesene protiv odluke jednog od tijela iz članka 58. stavka 1. iste uredbe (koji je postao članak 66. stavak 1. Uredbe br. 2017/1001), žalbeno vijeće „može odlučiti o žalbi u okviru nadležnosti odjela čija je odluka predmet žalbe ili predmet vratiti tom odjelu na daljnje odlučivanje”. Iz toga slijedi da žalbeno vijeće nije nadležno za davanje naloga odjelu čiju je odluku preispitivalo (rješenja od 30. lipnja 2009., Securvita/OHIM (Natur‑Aktien‑Index), T‑285/08, EU:T:2009:230, t. 16., i od 17. svibnja 2017., Piper Verlag/EUIPO (THE TRAVEL EPISODES), T‑164/16, neobjavljeno, EU:T:2017:352, t. 18.).
19 S druge strane, valja podsjetiti da registracija žiga Europske unije proizlazi iz utvrđenja da su ispunjeni uvjeti iz članka 45. Uredbe br. 207/2009 (koji je postao članak 51. Uredbe br. 2017/1001), s tim da EUIPO‑ovi odjeli nadležni za registraciju žigova Europske unije u tom pogledu ne donose formalnu odluku protiv koje se može uložiti pravni lijek.
20 Naime, članak 45. stavak 1. Uredbe br. 207/2009 propisuje da, „[a]ko prijava udovoljava uvjetima koji su određeni u ovoj Uredbi i ako nije podnesen prigovor u roku iz članka 41. stavka 1., ili ako su svi podneseni prigovori konačno riješeni povlačenjem, odbacivanjem ili na drugi način, žig i pojedinosti iz članka 87. stavka 2. upisuju se u registar” (članak 41. stavak 1. Uredbe br. 207/2009 koji je postao članak 46. stavak 1. Uredbe br. 2017/1001 i članak 87. stavak 2. Uredbe br. 207/2009 koji je postao članak 111. Uredbe 2017/1001).
21 Međutim, na temelju članka 131. Uredbe br. 207/2009 (koji je postao članak 160. Uredbe br. 2017/1001), ispitivač je nadležan za donošenje u ime Ureda odluka vezanih uz prijavu za registraciju žiga Europske unije, uključujući i pitanja koja se navode u člancima 36., 37. i 68. te uredbe (koji su postali članci 41., 42. i 76. Uredbe 2017/1001), osim ako je za ta pitanja nadležan Odjel za prigovore. Nadalje, sukladno članku 132. stavku 1. te uredbe (koji je postao članak 161. stavak 1. Uredbe br. 2017/1001), Odjel za prigovore nadležan je za donošenje odluka o prigovoru na prijavu za registraciju žiga Europske unije.
22 Iz odredaba navedenih u točkama 20. i 21. ove presude proizlazi da ovlasti ispitivača i Odjela za prigovore ne obuhvaćaju utvrđivanje da su ispunjeni svi uvjeti za registraciju žiga Europske unije, predviđeni u članku 45. Uredbe br. 207/2009.
23 Iz toga slijedi da u okviru tužbe podnesene protiv odluke ispitivača ili Odjela za prigovore, sukladno članku 58. stavku 1. Uredbe br. 207/2009, žalbeno vijeće može odlučiti, s obzirom na ovlasti koje su mu dodijeljene člankom 64. stavkom 1. iste uredbe, samo o određenim uvjetima za registraciju žiga Europske unije navedenima u točki 21. ove presude, odnosno o tome je li zahtjev za registraciju u skladu s odredbama navedene uredbe, ili o ishodu prigovora koji se protiv tog zahtjeva može podnijeti.
24 Slijedom toga, valja ustvrditi da žalbeno vijeće nije nadležno za odlučivanje o zahtjevu kojim se traži registracija žiga Europske unije (vidjeti rješenje od 17. svibnja 2017., THE TRAVEL EPISODES, T‑164/16, neobjavljeno, EU:T:2017:352, t. 24. i navedenu sudsku praksu).
25 U tim okolnostima ni Opći sud nije nadležan za odlučivanje o zahtjevu za preinaku, kojim se zahtijeva da se u tom smislu izmijeni odluka žalbenog vijeća (rješenje od 30. lipnja 2009., Natur‑Aktien‑Index, T‑285/08, EU:T:2009:230, t. 23.).
26 Iz svih prethodnih razmatranja proizlazi da tužbu valja odbaciti kao nedopuštenu, bez potrebe za odlučivanjem o zahtjevu za povjerljivost koji je podnio tužitelj.
Troškovi
27 Sukladno članku 134. stavku 1. Poslovnika, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove.
28 Budući da tužitelj nije uspio u postupku, treba mu naložiti da snosi troškove, sukladno zahtjevu EUIPO‑a.
Slijedom navedenoga,
OPĆI SUD (deveto vijeće),
rješava:
1. Tužba se odbacuje.
2. Društvu ExpressVPN Ltd nalaže se snošenje troškova.
U Luxembourgu 1. veljače 2018.