Tužba podnesena 15. srpnja 2013. – Republika Poljska protiv Europske komisije

(Predmet T-367/13)

Jezik postupka: poljski

Stranke

Tužitelj: Republika Poljska (zastupnik: B. Majczyna, agent)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjevi

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

poništi Provedbenu odluku Komisije 2013/214/EU od 2. svibnja 2013. [objavljena pod brojem C[2013] 2436] o isključenju određenih izdataka država članica ostvarenih na teret Europskog fonda za smjernice i jamstva u poljoprivredi (EFSJP), Odsjeka za jamstva, Europskog fonda za jamstva u poljoprivredi (EFJP) i Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR)¹ iz financiranja za koje se tereti proračun Europske unije i to u dijelu u kojem iz financiranja za koje se tereti proračun Europske unije isključuje izdatke akreditirane agencije za plaćanja koju je na to ovlastila Republika Poljska u visini od 8.292.783,94 eura i 71.610.559,39 eura;

naloži Europskoj komisiji snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Tužitelj u prilog tužbi ističe tri tužbena razloga.

Prvim tužbenim razlogom prigovara se povredi čl. 7. st. 4. podst. 1. Uredbe (EZ) br. 1258/1999 i čl. 31. st. 1. Uredbe (EZ) br. 1290/2005, jer se smatra da je financijski ispravak proveden na temelju neispravnog činjeničnog utvrđenja i pogrešnog tumačenja prava, iako su izdaci poljskih tijela nastali u skladu s pravilima Zajednice.

Komisija je provedeni financijski ispravak obrazložila s pet navodnih manjkavosti prilikom provedbe mjere „Potpora samoopskrbnoj poljoprivredi“. Prva manjkavost odnosila se na povredu navodnog zahtjeva prema kojem primatelj mora najmanje 50 % sredstava potpore predvidjeti za mjere restrukturiranja. Druga manjkavost bila je neprovođenje unakrsne provjere farmskih životinja u okviru administrativne provjere inicijalnog zahtjeva vezano uz točnost podataka o ekonomskoj veličini pogona (EJV). Kod treće manjkavosti riječ je o povredi navodne potrebe provođenja nadzora na licu mjesta u prvoj godini provođenja programa. Četvrta manjkavost, prema mišljenju Komisije, iskazala se u nedostatku odgovarajućeg odnosa između međuciljeva i potreba pogona. Nasuprot tome, kod pete manjkavosti radilo se o povredi navodne potrebe količinskog utvrđivanja međuciljeva. Tužitelj se protivi tumačenju prava i činjeničnom utvrđenju Komisije u odnosu na sve prethodno navedene navodne manjkavosti. Drugim tužbenim razlogom prigovara se povredi bitnih postupovnih pravila jer je korištena metoda financijskog ispravka koja je očito u suprotnosti s čl. 7. st. 4. podst. 4. Uredbe (EZ) br. 1258/1999 i čl. 31. st. 2. Uredbe (EZ) br. 1290/2005 te Smjernica br. VI/5330/97. Tužitelj ističe da je Komisija primijenila metodu ispravljanja koja nije u skladu s pravom Unije i Smjernicama br. VI/5330/97. Nadalje, bilateralni postupak poljskim vlastima nije omogućio provjeru procjene utvrđenih nesukladnosti jer je Komisija tek nakon zaključenja postupka započela svoju procjenu. Stoga je financijski ispravak Komisije proveden uz grubu povredu postupka poravnanja računa. Trećim tužbenim razlogom prigovara se povredi čl. 296. st. 2. UFEU-a jer je pobijana odluka nedovoljno obrazložena. Tužitelj prigovara Komisiji da poljska tijela prilikom donošenja pobijane odluke nisu bila uključena u postupak odlučivanja jer je Komisija svoje načelne stavove predstavila tek nakon bilateralne konzultacije. Komisija nije navela nikakv

e dokaze niti je obrazložila činjenična i pravna utvrđenja na kojima je temeljila provedeni financijski ispravak.