Predmet T‑201/11

(objavljeno u ulomcima)

Si.mobil telekomunikacijske storitve d.d.

protiv

Europske komisije

„Tržišno natjecanje – Zlouporaba vladajućeg položaja – Slovensko tržište mobilne telefonije – Odluka o odbacivanju pritužbe – Postupanje tijela država članica nadležnog za tržišno natjecanje u predmetu – Nepostojanje interesa Unije“

Sažetak – Presuda Općeg suda (treće vijeće) od 17. prosinca 2014.

1.      Tržišno natjecanje – Podjela nadležnosti između Komisije i nacionalnih tijela nadležnih za tržišno natjecanje – Pravo Komisije da odbaci pritužbu koja se odnosi na predmet koji je u postupku pred nacionalnim tijelom nadležnim za tržišno natjecanje – Pretpostavke

(čl. 101. i 102. UFEU‑a; Uredba Vijeća br. 1/2003, uvodna izjava 18. i čl. 13. st. 1.)

2.      Tržišno natjecanje – Podjela nadležnosti između Komisije i nacionalnih tijela nadležnih za tržišno natjecanje – Komunikacija Komisije o suradnji u okviru mreže tijela nadležnih za tržišno natjecanje – Pravo poduzetnika da u njihovim predmetima postupa određeno tijelo nadležno za tržišno natjecanje – Nepostojanje

(čl. 101. i 102. UFEU‑a; Uredba Vijeća br. 1/2003, uvodna izjava 18. i čl. 13. st. 1. Komunikacije Komisije 2004/C 101/03, t. 4. i 31.)

3.      Tržišno natjecanje – Podjela nadležnosti između Komisije i nacionalnih tijela nadležnih za tržišno natjecanje – Pravo Komisije da odbaci pritužbu koja se odnosi na predmet koji je u postupku pred nacionalnim tijelom nadležnim za tržišno natjecanje – Diskrecijska ovlast Komisije – Sudski nadzor – Opseg

(čl. 101. i 102. UFEU‑a; Uredba Vijeća br. 1/2003, uvodna izjava 18. i čl. 13. st. 1.)

4.      Tržišno natjecanje – Podjela nadležnosti između Komisije i nacionalnih tijela nadležnih za tržišno natjecanje – Pravo Komisije da odbaci pritužbu koja se odnosi na predmet koji je u postupku pred nacionalnim tijelom nadležnim za tržišno natjecanje – Pojam „postupanje“ – Opseg

(čl. 101., 102. i 105. st. 1. UFEU‑a; Uredba Vijeća br. 1/2003, uvodne izjave 1., 6., 8., 18. i 35. i čl. 13. st. 1.)

5.      Tržišno natjecanje – Podjela nadležnosti između Komisije i nacionalnih tijela nadležnih za tržišno natjecanje – Pravo Komisije da odbaci pritužbu koja se odnosi na predmet koji je u postupku pred nacionalnim tijelom nadležnim za tržišno natjecanje – Pojam „isto postupanje“ – Opseg – Granice

(čl. 101. i 102. UFEU‑a; Uredba Vijeća br. 1/2003, uvodna izjava 18. i čl. 13. st. 1.)

1.      Iz jasnog teksta članka 13. stavka 1. Uredbe br. 1/2003 proizlazi da je Komisija ovlaštena odbaciti pritužbu stranke na temelju te odredbe ako utvrdi, s jedne strane, da se tijelo države članice nadležno za tržišno natjecanje „bavi“ predmetom koji je ona zaprimila i, s druge strane, da se taj predmet odnosi na „isti sporazum“, „[istu] odluku udruženja poduzetnika“ ili „[isto] postupanje“.

Drugim riječima, ispunjavanje tih dvaju uvjeta znači za Komisiju „dovoljan razlog“ za odbacivanje pritužbe koju je zaprimila. Tako se primjena članka 13. stavka 1. Uredbe br. 1/2003 ne može podvrgnuti uvjetima različitima od onih prethodno navedenih.

Na temelju članaka 4. i 5. Uredbe br. 1/2003, Komisija i tijela država članica nadležna za tržišno natjecanje imaju usporedne ovlasti za primjenu članaka 81. i 82. [UEZ‑a] i struktura Uredbe br. 1/2003 počiva na njihovoj uskoj suradnji. Nasuprot tomu, ni Uredba br. 1/2003 ni Obavijest o suradnji unutar mreže ne predviđaju pravilo o podjeli ovlasti između Komisije i tijela država članica nadležnih za tržišno natjecanje. Također, čak i pod pretpostavkom da je Komisija bila u posebno dobrom položaju da bi se bavila predmetom i da nacionalno tijelo nadležno za tržišno natjecanje to nije bilo, dotični poduzetnik nije imao nikakvo pravo zahtijevati da se njegovim predmetom bavi Komisija.

(t. 33., 34., 36., 37., 40.)

2.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 39.)

3.      Članak 13. i uvodna izjava 18. Uredbe br. 1/2003 daju široke diskrecijske ovlasti koje izvršavaju nacionalna tijela ujedinjena u mreži tijela nadležnih za tržišno natjecanje kako bi se osiguralo da predmete rješavaju tijela unutar te mreže koja su za to najviše mjerodavna. Vodeći računa o ulozi koju joj priznaju Ugovor i Uredba br. 1/2003, Komisija također a fortiori raspolaže širokom marginom prosudbe kod primjene članka 13. Uredbe br. 1/2003.

Također, budući da Komisija raspolaže širokim diskrecijskim ovlastima radi provedbe članka 13. Uredbe br. 1/2003., nadzor suda Unije mora se ograničiti na provjeru poštovanja pravila postupka i obveze obrazlaganja, kao i materijalne točnosti činjenica, nepostojanja očite pogreške u ocjeni i zlouporabe ovlasti.

(t. 43., 44.)

4.      Izraz „baviti se“ iz članka 13. stavka 1. Uredbe br. 1/2003 ne može značiti samo to da je drugo tijelo zaprimilo pritužbu ili da je pokrenulo postupak po službenoj dužnosti. Naime, pokretanje postupka od strane podnositelja pritužbe ili po službenoj dužnosti od strane tijela države članice nadležnog za tržišno natjecanje, predstavlja akt koji razmatran sam za sebe ne dokazuje ni da se tijelo države članice nadležno za tržišno natjecanje koristilo svojim ovlastima niti a fortiori dokazuje da su činjenična i pravna pitanja predmetnog slučaja bila ispitana. Komisija tako ne bi ispunila svoju općenitu nadzornu zadaću koja proizlazi iz članka 105. stavka 1. UFEU‑a ako bi bila ovlaštena odbaciti pritužbu samo zato što je tijelo države članice nadležno za tržišno natjecanje zaprimilo pritužbu ili zato što je ono pokrenulo postupak po službenoj dužnosti a da ti akti nisu ni na koji način doveli do rješavanja predmetnog slučaja.

Međutim, ta odredba uopće ne nalaže Komisiji, kada primjenjuje članak 13. stavak 1. Uredbe br. 1/2003 na pojedini slučaj, da ocijeni osnovanost stajališta tijela države članice nadležnog za tržišno natjecanje koje se bavi predmetom.

U tim uvjetima, kada Komisija odbaci pritužbu na temelju članka 13. stavka 1. Uredbe br. 1/2003, ta se institucija mora na temelju podataka kojima raspolaže na dan donošenja svoje odluke, uvjeriti osobito da tijelo države članice nadležno za tržišno natjecanje istražuje predmet

Nadalje, iz obrazloženja Uredbe br. 1/2003 i osobito njezinih uvodnih izjava 1., 6., 8. i 35. proizlazi da su uže sudjelovanje tijela država članica nadležnih za tržišno natjecanje u provedbi članaka 81. i 82. UEZ‑a i nametnuta im obveza primjene tih odredaba kada bi se moglo utjecati na trgovinu između država članica, namijenjeni upravo postizanju cilja učinkovitosti kojemu teži navedena uredba. Tako zahtjev učinkovitosti ne može, uz opasnost dovođenja u pitanje dosega članka 13. Uredbe br. 1/2003, nametnuti Komisiji obvezu da u okviru provođenja te konkretne odredbe provjeri raspolaže li dotično tijelo nadležno za tržišno natjecanje institucionalnim, financijskim i tehničkim sredstvima za ispunjavanje zadaće koja mu je povjerena Uredbom br. 1/2003.

(t. 47.‑50., 56., 57.)

5.      Iz članka 13. stavka 1. Uredbe br. 1/2003 proizlazi da Komisija može odbaciti pritužbu iz razloga što se odnosi na „isto postupanje“ kao što je ono kojim se bavi tijelo države članice nadležno za tržišno natjecanje jer se to postupanje odnosi na „iste navodne povrede počinjene u istom trenutku na istom tržištu“ kao što su one navedene u pritužbi podnesenoj Komisiji.

Naime, kada Komisija namjerava odbaciti pritužbu na temelju članka 13. stavka 1. Uredbe br. 1/2003, ona se mora uvjeriti osobito da se predmet kojim se bavi tijelo države članice nadležno za tržišno natjecanje odnosi na iste činjenice kao što su one navedene u toj pritužbi. Nasuprot tomu, Komisija ne može biti vezana ni predmetom ni osnovom zahtjeva podnositelja pritužbi, a ni kvalifikacijama koje su oni pridodali činjenicama u vezi s kojima iznose prigovore.

(t. 69., 73., 75., 76.)