Predmet T‑52/15

Sharif University of Technology

protiv

Vijeća Europske unije

„Zajednička vanjska i sigurnosna politika – Mjere ograničavanja protiv Irana s ciljem sprečavanja širenja nuklearnog oružja – Zamrzavanje financijskih sredstava – Potpora iranskoj vladi – Aktivnosti istraživanja i tehnološkog razvoja u vojnim područjima ili područjima povezanima s vojskom – Prava obrane – Pravo na djelotvornu sudsku zaštitu – Pogreška koja se tiče prava i pogreška u ocjeni – Pravo vlasništva – Proporcionalnost – Zlouporaba ovlasti – Zahtjev za naknadu štete”

Sažetak – Presuda Općeg suda (sedmo vijeće) od 28. travnja 2016.

1.      Zajednička vanjska i sigurnosna politika – Mjere ograničavanja protiv Irana – Zamrzavanje financijskih sredstava osoba, subjekata i tijela koji sudjeluju u širenju nuklearnog oružja ili to širenje podupiru – Potpora iranskoj vladi – Pojam – Nužno postojanje uzročne veze između ponašanja koje čini potporu iranskoj vladi i izvršavanja aktivnosti širenja nuklearnog oružja – Nepostojanje

(odluke Vijeća 2010/413/ZVSP, čl. 20. st. 1. t. (b) i (c) i 2012/35/ZVSP, uvodna izjava 13.; Uredba Vijeća br. 267/2012, čl. 23. st. 2. t. (a) i (d))

2.      Zajednička vanjska i sigurnosna politika – Mjere ograničavanja protiv Irana – Zamrzavanje financijskih sredstava osoba, subjekata i tijela koji sudjeluju u širenju nuklearnog oružja ili to širenje podupiru – Potpora iranskoj vladi – Pojam – Aktivnosti istraživanja i tehnološkog razvoja u vojnim područjima ili područjima povezanima s vojskom – Uključenost –Pretpostavka

(Odluka Vijeća 2010/413/ZVSP, čl. 1. st. 1. t. (c) i čl. 20. st. 1. t. (c); Uredba Vijeća br. 267/2012, čl. 5. st. 1. t. (a) i čl. 23. st. 2. t. (d))

3.      Zajednička vanjska i sigurnosna politika – Mjere ograničavanja protiv Irana – Zamrzavanje financijskih sredstava osoba, subjekata i tijela koji sudjeluju u širenju nuklearnog oružja ili to širenje podupiru – Ograničenje prava slobode izražavanja i informiranja – Ograničenje prava na obrazovanje – Ograničenje prava vlasništva – Povreda načela proporcionalnosti – Nepostojanje

(Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 11., 14., 17. st. 1. i 52. st. 1.; odluke Vijeća 2010/413/PESC i 2014/776/PESC; uredbe Vijeća br. 267/2012 i br. 1202/2014)

4.      Izvanugovorna odgovornost – Pretpostavke – Nezakonitost – Šteta – Uzročna veza – Kumulativne pretpostavke – Neispunjenje jedne od pretpostavki – Odbijanje u cijelosti tužbe za naknadu štete

(čl. 340. st. 2. UFEU‑a)

1.      Što se tiče mjera ograničavanja protiv Irana, poput zamrzavanja financijskih sredstava subjekata koji pružaju potporu iranskoj vladi, kriterij u vezi s pružanjem potpore navedenoj vladi ne podrazumijeva utvrđivanje postojanja uzročne veze između ponašanja koje čini potporu iranskoj vladi i izvršavanja aktivnosti širenja nuklearnog oružja.

Dakako, navedeni kriterij ne odnosi se na svaki oblik potpore iranskoj vladi, nego obuhvaća oblike potpore koji zbog svoje kvalitativne i kvantitativne važnosti doprinose obavljanju iranskih nuklearnih aktivnosti. Tumačen, pod nadzorom suda Unije, u vezi s ciljem koji se sastoji od vršenja pritiska na iransku vladu kako bi je se natjeralo da prestane sa svojim aktivnostima koje predstavljaju opasnost od širenja nuklearnog oružja, kriterij potpore vladi stoga objektivno definira ograničenu kategoriju osoba i subjekata na koje se mogu odnositi mjere zamrzavanja financijskih sredstava.

Naime, s obzirom na cilj mjera zamrzavanja financijskih sredstava, iz navedenog kriterija nedvojbeno proizlazi da se on ciljano i selektivno odnosi na aktivnosti svojstvene predmetnoj osobi ili subjektu koji, čak i ako sami po sebi izravno ili neizravno uopće nisu povezani sa širenjem nuklearnog oružja, ipak ga mogu poticati, osiguravajući iranskoj vladi osobito materijalna, financijska ili logistička sredstva ili pogodnosti koje joj omogućuju izvršavanje aktivnosti širenja nuklearnog oružja.

Međutim, pojam „potpora iranskoj vladi” ne podrazumijeva dokaz o povezanosti između te potpore i nuklearnih aktivnosti Islamske Republike Irana. U tom pogledu, ne smije se miješati, s jedne strane, kriterij koji se odnosi na pružanje potpore iranskoj vladi, naveden u članku 20. stavku 1. točki (c) Odluke 2010/413 o mjerama ograničavanja protiv Irana i članku 23. stavku 2. točki (d) Uredbe br. 267/2012 o mjerama ograničavanja protiv Irana, s kriterijem koji se odnosi na pružanje „potpor[e] iranskim osjetljivim djelatnostima širenja nuklearnog oružja ili razvoju sustava ispaljivanja nuklearnog oružja”, navedenima u članku 20. stavku 1. točki (b) te odluke i u članku 23. stavku 2. točki (a) te uredbe, s druge strane. Međutim, primjena prvog kriterija ne podrazumijeva postojanje određene povezanosti, čak i neizravne, s nuklearnim aktivnostima Irana, koja se zahtijeva u svrhu primjene drugog navedenog kriterija koji se odnosi na pružanje potpore nuklearnim aktivnostima Irana.

Naime, u pogledu kriterija koji se odnosi na pružanje potpore iranskoj vladi, iz uvodne izjave 13. Odluke 2012/35 o izmjeni Odluke 2010/413, kojom se taj kriterij unosi u članak 20. stavak 1. točku (c) Odluke 2010/413, izričito proizlazi da je Vijeće, smatrajući da je pružanje potpore iranskoj vladi moglo poticati izvršavanje aktivnosti štetnih s aspekta širenja nuklearnog oružja ili razvoja sustava za lansiranje nuklearnog oružja, namjeravalo proširiti kriterije za uvrštavanje na popise tako da proširi donošenje mjera zamrzavanja financijskih sredstava na osobe i subjekte koji pružaju potporu navedenoj vladi, a da nije zahtijevalo postojanje izravne ili neizravne veze s takvim aktivnostima.

Slijedom toga, primjenjivim propisima izričito je utvrđeno postojanje veze između pružanja potpore iranskoj vladi i izvršavanja aktivnosti širenja nuklearnog oružja. U tom kontekstu kriterij koji se odnosi na pružanje potpore iranskoj vladi valja shvatiti na način da se odnosi na svaku potporu koja, iako nije ni u kakvoj izravnoj ili neizravnoj vezi sa širenjem nuklearnog naoružanja, ipak može svojom kvantitativnom ili kvalitativnom važnošću poticati takav razvoj tako da iranskoj vladi osigurava sredstva ili potporu materijalne, financijske ili logističke naravi. Stoga nije na Vijeću da dokaže postojanje veze između ponašanja koje činia potporu i olakšavanja aktivnosti širenja nuklearnog oružja.

(t. 49.‑54.)

2.      Iz Odluke 2010/413 o mjerama ograničavanja protiv Irana i Uredbe br. 267/2012 o mjerama ograničavanja protiv Irana proizlazi da se mjere ograničavanja mogu donijeti protiv osoba ili subjekata koji u vojnim područjima ili područjima povezanima s vojskom sudjeluju pri nabavi Islamske Republike Irana one robe i tehnologije koje su zabranjene ili pružaju tehničku pomoć povezanu s tom robom i tom tehnologijom. Naime, u općim pravilima mjerodavnih odredaba zakonodavac Unije utvrdio je vezu između tih potonjih i širenja nuklearnog oružja.

Konkretno, člankom 1. stavkom 1. točkom (c) Odluke 2010/413 zabranjuje se opskrba, prodaja ili prijenos Islamskoj Republici Iranu naoružanja i srodne vojne opreme svih vrsta, uključujući vojna vozila i opremu. Osim toga, na temelju članka 5. stavka 1. točke (a) Uredbe br. 267/2012 zabranjeno je neposredno ili posredno pružati tehničku pomoć povezanu s robom i tehnologijom navedenom na Zajedničkome popisu robe vojne namjene Europske unije, koji je usvojilo Vijeće, ili s nabavom, proizvodnjom, održavanjem ili uporabom roba navedenih na tom popisu, svim osobama, subjektima ili tijelima u Iranu ili za uporabu u Iranu. Stoga je predvidjevši u okviru Uredbe br. 267/2012 takvu zabranu u pogledu određene vojne opreme, zakonodavac utvrdio vezu između nabave te vrste opreme Islamske Republike Irana i izvršavanja onih aktivnosti iranske vlade koje su štetne s aspekta širenja nuklearnog oružja ili razvoja sustava za lansiranje nuklearnog oružja.

Takvo tumačenje potvrđuju rezolucije Vijeća sigurnosti 1737 (2006) i 1929, navedene u uvodnim izjavama 1. i 4. Odluke 2012/35 o izmjeni Odluke 2010/413. Naime, opća pravila Unije, koja predviđaju donošenje mjera ograničavanja, treba tumačiti s obzirom na tekst i cilj rezolucija Vijeća sigurnosti koji se njima provodi. Dvije gore navedene rezolucije odnose se pak na donošenje mjera prikladnih da se Islamskoj Republici Iranu onemogući da razvija osjetljive tehnologije u potporu svojim nuklearnim i raketnim programima. Konkretno, na popisima opreme i tehnologije kojom je na temelju navedenih rezolucija zabranjeno opskrbljivati Islamsku Republiku Iran, a na koje popise posebno upućuje Rezolucija 1929, nalaze se, među ostalim, sateliti i bespilotne letjelice.

Stoga pružanje potpore iranskoj vladi u vezi s istraživanjem i tehnološkim razvojem u vojnim područjima ili područjima povezanima s vojskom ispunjava kriterij u pogledu pružanja potpore iranskoj vladi, naveden u članku 20. stavku 1. točki (c) Odluke 2010/413 i članku 23. stavku 2. točki (d) Uredbe br. 267/2012, kada se odnosi na opremu i tehnologiju navedenu na Zajedničkome popisu robe vojne namjene u pogledu koje je Islamskoj Republici Iranu nabava zabranjena.

(t. 61.‑65.)

3.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 109., 110.)

4.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 120., 121.)