Privremena verzija
PRESUDA OPĆEG SUDA (četvrto vijeće)
10. srpnja 2024. (*)
„Ekonomska i monetarna politika – Bonitetni nadzor nad kreditnim institucijama – ESB-ovo protivljenje stjecanju kvalificiranih udjela u kreditnoj instituciji – Tužba za poništenje – Pravni interes – Izravan utjecaj – Djelomična nedopuštenost – Ugled i stručno znanje predloženog stjecatelja – Financijska stabilnost – Usklađenost s bonitetnim zahtjevima – Suzbijanje pranja novca i financiranja terorizma – Proporcionalnost”
U predmetu T-323/22,
PH,
PI,
PJ,
Socrates Capital Ltd, sa sjedištem u Torontu (Kanada),
koje zastupaju D. Hillemann, C. Fischer i T. Ehls, odvjetnici,
tužitelji,
protiv
Europske središnje banke (ESB), koju zastupaju E. Yoo, S. Letocart i V. Hümpfner, u svojstvu agenata,
tuženika,
koju podupire
Europska komisija, koju zastupa D. Triantafyllou, u svojstvu agenta,
intervenijent,
OPĆI SUD (četvrto vijeće),
u sastavu: R. da Silva Passos, predsjednik, S. Gervasoni (izvjestitelj) i T. Pynnä, suci,
tajnik: V. Di Bucci,
uzimajući u obzir pisani dio postupka,
uzimajući u obzir to da stranke nisu podnijele zahtjev za zakazivanje rasprave u roku od tri tjedna od dostave obavijesti o zaključenju pisanog dijela postupka i da je stoga odlučio, u skladu s člankom 106. stavkom 3. Poslovnika Općeg suda, donijeti odluku bez provođenja usmenog dijela postupka,
donosi sljedeću
Presudu(1)
1 Svojom tužbom, koja se temelji na članku 263. UFEU-a, tužitelji PH, PI, PJ i Socrates Capital Ltd zahtijevaju poništenje odluke Europske središnje banke (ESB) od 22. ožujka 2022. kojom se ona protivila tomu da PH, PI i PJ steknu kvalificirani udjel u društvu HKB Bank GmbH (u daljnjem tekstu: ciljna banka) i premaše 50 % kapitala i glasačkih prava u potonjem društvu.
I. Okolnosti spora i činjenice nastale nakon podnošenja tužbe
2 Kada je pobijana odluka donesena, ciljna banka bila je manje značajna kreditna institucija u smislu članka 6. stavka 4. Uredbe Vijeća br. 1024/2013 od 15. listopada 2013. o dodjeli određenih zadaća Europskoj središnjoj banci u vezi s politikama bonitetnog nadzora kreditnih institucija (SL 2013., L 287, str. 63.), smještena u Njemačkoj i pod izravnim bonitetnim nadzorom Bundesanstalta für Finanzdienstleistungsaufsicht (BaFin, Savezno tijelo za nadzor financijskih usluga, Njemačka).
3 Na dan donošenja pobijane odluke društvo Socrates Capital držalo je 81,6 % kapitala i 95,14 % glasačkih prava u ciljnoj banci. Ono je sâmo posredno i konačno bilo u 100 postotnom vlasništvu (putem dvaju holding društava) osobe A.
[omissis]
7 Dana 9. travnja 2020. odnosno 9. srpnja 2020. društvo PH, s jedne strane, i društva PI i PJ, s druge strane, obavijestila su BaFin o svojoj namjeri da kao neizravni stjecatelji steknu u pogledu društava PH i PI, te kao izravni stjecatelji u pogledu društva PJ, kvalificirani udio koji premašuje 50 % kapitala i glasačkih prava u ciljnoj banci (u daljnjem tekstu: predloženo stjecanje), zahvaljujući stjecanju svih udjela koje je društvo Socrates Capital držalo u ciljnoj banci.
[omissis]
10 U kolovozu 2020. Socrates Capital, s jedne strane, i društva PI i PJ, s druge strane, sklopili su kupoprodajni ugovor radi predloženog stjecanja (u daljnjem tekstu: kupoprodajni ugovor). Na temelju tog ugovora, koji podliježe prethodnim uvjetima i odredbama o raskidu, društvo Socrates Capital pristalo je prodati društvu PJ, za iznos od [2 – 20] milijuna eura, kvalificirani udio koji je steklo u ciljnoj banci u lipnju 2017.
[omissis]
20 ESB je 22. ožujka 2022. dostavio pobijanu odluku predloženim stjecateljima kao i svoj odgovor na očitovanja o nacrtu pobijane odluke (u daljnjem tekstu: odgovor na očitovanja).
21 Pobijana odluka donesena je na temelju, među ostalim, članaka 22. i 23. Direktive 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o pristupanju djelatnosti kreditnih institucija i bonitetnom nadzoru nad kreditnim institucijama i investicijskim društvima, izmjeni Direktive 2002/87/EZ te stavljanju izvan snage direktiva 2006/48/EZ i 2006/49/EZ (SL 2013., L 176, str. 338.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 6., svezak 14., str. 105. i ispravak SL 2017., L 20, str. 1.), kako su preneseni u njemačko zakonodavstvo o kreditnom sektoru. ESB je u biti smatrao da se treba protiviti predloženom stjecanju s obzirom na to da predloženi stjecatelji ne ispunjavaju kriterije ugleda, financijske stabilnosti, usklađenosti s bonitetnim zahtjevima i borbe protiv rizika od pranja novca i financiranja terorizma.
[omissis]
II. Postupak i zahtjevi stranaka
26 Podneskom zaprimljenim u tajništvu Općeg suda 8. rujna 2022. ESB je od Općeg suda zatražio da utvrdi da treba obustaviti postupak po tužbi. Rješenjem od 11. siječnja 2023. Opći sud odlučio je spojiti taj zahtjev za obustavu postupka s meritumom.
27 Tužitelji od Općeg suda zahtijevaju da:
– utvrdi da je pobijana odluka nezakonita i da su njihova prava povrijeđena;
– naloži ESB-u snošenje troškova postupka.
28 ESB od Općeg suda zahtijeva da:
– u prvom redu utvrdi da se postupak po tužbi obustavlja;
– podredno, odbaci tužbu kao nedopuštenu u dijelu u kojem ju je podnijelo društvo Socrates Capital i u svakom slučaju odbije kao neosnovanu;
– naloži tužiteljima solidarno snošenje troškova.
29 Europska komisija, intervenijent u potporu ESB-u, od Općeg suda zahtijeva da:
– odbije tužbu kao neosnovanu;
– naloži tužiteljima snošenje troškova.
III. Pravo
[omissis]
C. Dopuštenost tužbe u dijelu u kojem ju je podnijelo društvo Socrates Capital
51 ESB smatra da se pobijana odluka ne odnosi izravno i osobno na Socrates Capital, tako da on nema aktivnu procesnu legitimaciju za podnošenje tužbe za poništenje na temelju članka 263. četvrtog stavka UFEU-a. Pobijana odluka ne proizvodi učinke na pravni položaj društva Socrates Capital jer ga ta odluka ne sprečava, s isključivo pravnog stajališta, da proda svoj udio zainteresiranom stjecatelju, s obzirom na to da nije predviđena nikakva sankcija protiv prodavatelja udjela. Sa stajališta cilja postupka, kriterija za procjenu stjecanja kvalificiranog udjela i upravnog postupka, odluka o prigovoru na stjecanje ne utječe izravno na prodavatelja kvalificiranog udjela, nego samo na potencijalnog stjecatelja. ESB dodaje da pretpostavka osobnog utjecaja nije ispunjena jer je pobijana odluka rezultat ocjene kriterija koji nisu povezani s prodavateljem kvalificiranog udjela.
52 Tužitelji osporavaju tu argumentaciju. ESB ne uzima u obzir činjenicu da ugovor o kupoprodaji sadržava uvjetnu klauzulu prema kojoj ugovor nije izvršiv ako se ESB usprotivi transakciji. Pobijana odluka također utječe na pravo vlasništva i slobodu poduzetništva društva Socrates Capital. Osim toga, u pobijanoj se odluci navodi da na ugled predloženih stjecatelja utječe činjenica da su „poslovali” s prodavateljem, što je jednako općoj zabrani kupnje ciljne banke. To se osobno odnosi na Socrates Capital jer nijedan drugi subjekt ne drži većinu udjela koje predloženi stjecatelji žele steći.
53 U tom pogledu valja primijetiti da su četiri tužitelja podnijela jednu te istu tužbu. Kad je riječ o jednoj te istoj tužbi, s obzirom na to da PH, PI i PJ imaju aktivnu procesnu legitimaciju, nije potrebno ispitati aktivnu procesnu legitimaciju društva Socrates Capital (vidjeti u tom smislu presudu od 24. ožujka 1993., CIRFS i dr./Komisija, C-133/90 P, EU:C:1993:111, t. 31.).
54 Međutim, Opći sud smatra svrsishodnim, radi dobrog sudovanja i zbog osobite važnosti pitanja dopuštenosti koje je postavljeno na temelju argumenta o postojanju zapreke vođenju postupka koji je istaknuo ESB, odlučiti o toj zapreci vođenju postupka.
55 Članak 263. stavak 4. UFEU‑a predviđa dva slučaja u kojima se fizičkoj ili pravnoj osobi priznaje procesna legitimacija za podnošenje tužbe protiv akta koji joj nije upućen. S jedne strane, takva tužba može se podnijeti pod uvjetom da se taj akt izravno i osobno odnosi na nju. S druge strane, takva osoba može pokrenuti postupak protiv regulatornog akta koji ne podrazumijeva provedbene mjere ako se taj akt izravno odnosi na nju (presuda od 18. listopada 2018., Internacional de Productos Metálicos/Komisija, C-145/17 P, EU:C:2018:839, t. 32.).
56 Pretpostavke za dopuštenost iz četvrtog stavka članka 263. UFEU-a treba tumačiti u svjetlu temeljnog prava na djelotvornu sudsku zaštitu, ne zanemarujući pritom pretpostavke izričito predviđene navedenim ugovorom (presuda od 3. listopada 2013., Inuit Tapiriit Kanatami i dr./Parlament i Vijeće, C-583/11 P, EU:C:2013:625, točka 98.).
57 U ovom sporu pobijana odluka nije bila dostavljena društvu Socrates Capital. Uostalom, nijedna odredba nije zahtijevala takvu dostavu tom tužitelju kao prenositelju predmetnog kvalificiranog udjela. Budući da društvo Socrates Capital nije adresat pobijane odluke, njegova aktivna procesna legitimacija može se priznati samo ako potpada pod jedan od dvaju slučajeva navedenih u točki 55. ove presude.
58 Osim toga, budući da pobijana odluka nije regulatorni akt, dopuštenost tužbe valja ispitati s obzirom na prvi slučaj naveden u točki 55. ove presude.
59 Stoga najprije valja utvrditi odnosi li se pobijana odluka izravno na Socrates Capital.
60 Uvjet prema kojem se mjera koja je predmet tužbe mora izravno odnositi na fizičku ili pravnu osobu, kako je to predviđeno člankom 263. četvrtim stavkom UFEU-a, zahtijeva ispunjenje dvaju kumulativnih kriterija, odnosno da osporavana mjera, s jedne strane, izravno proizvodi učinke na pravni položaj te osobe i, s druge strane, da ne ostavlja nikakvu diskrecijsku ovlast adresatima koji su zaduženi za njezinu provedbu, s obzirom na to da je ta provedba u potpunosti automatska i proizlazi isključivo iz propisa Unije, bez primjene drugih posrednih pravila (presuda od 22. lipnja 2021., Venezuela/Vijeće (Utjecaj na treću državu), C-872/19 P, EU:C:2021:507, t. 61.).
61 Kako bi se utvrdilo proizvodi li akt pravne učinke, osobito valja uzeti u obzir njegov cilj, sadržaj, doseg, bît te pravni i činjenični kontekst u kojem je donesen (presuda od 22. lipnja 2021., Venezuela/Vijeće (Utjecaj na treću državu), C‑872/19 P, EU:C:2021:507, t. 66.).
62 Sustav nadzora kvalificiranih udjela predviđen u članku 22. i sljedećim člancima Direktive 2013/36 zahtijeva da se osobu koja želi steći kvalificirani udio u kreditnoj instituciji prethodno procijeni, osobito u pogledu njezina ugleda i financijske stabilnosti, kako bi se osiguralo dobro i razborito upravljanje predmetnom kreditnom institucijom.
63 Kriteriji za procjenu obavijesti o stjecanju kvalificiranog udjela predviđeni člankom 23. Direktive 2013/36 imaju za cilj ocijeniti prikladnost predloženog stjecatelja i prijedloga stjecanja koji podnosi nadležnom tijelu. Konkretno, cilj je procjene provjeriti ima li predloženi stjecatelj dobar ugled i potrebnu financijsku stabilnost tako da institucija čiji su udjeli predmet stjecanja nastavi ispunjavati svoje bonitetne zahtjeve. Procjena također pridonosi izbjegavanju financiranja operacije sredstvima koja proizlaze iz nezakonitih aktivnosti (mišljenje nezavisnog odvjetnika M. Camposa Sánchez-Bordone u predmetu Berlusconi i Fininvest, C-219/17, EU:C:2018:502, t. 80.).
64 Na temelju članka 22. stavka 1. Direktive 2013/36, na predloženom je stjecatelju da obavijesti nadležna tijela o predloženom stjecanju. Osim toga, u toj se direktivi ne spominje ni objava te obavijesti ni mogućnost da osobe različite od predloženog stjecatelja, osobito osoba koja želi ustupiti svoj udio u kreditnoj instituciji, sudjeluju u postupku procjene predloženog stjecanja.
65 U skladu s člankom 22. stavkom 5. Direktive 2013/36, ako se nadležna tijela odluče usprotiviti predloženom stjecanju, ona o tome obavješćuju predloženog stjecatelja navodeći razloge za tu odluku.
66 Konačno, prema članku 26. stavku 2. trećem podstavku Direktive 2013/36, ako je udio stečen unatoč protivljenju nadležnih tijela, države članice, bez obzira na druge kazne koje će biti donesene, određuju privremenu suspenziju odgovarajućih prava glasa ili ništavnost glasovanja odnosno mogućnost njegova poništavanja.
67 Iz prethodno navedenog proizlazi da se sustavom nadzora kvalificiranih udjela nastoji ocijeniti, prije stjecanja takvih udjela, svojstvo predloženih stjecatelja koji žele pristupiti bankarskom sektoru kao vlasnici.
68 U tim okolnostima treba smatrati da protivljenje stjecanju kvalificiranog udjela u kreditnoj instituciji ne mijenja pravni položaj društva prodavatelja takvog udjela.
69 Naime, iako se protivljenjem stjecanju kvalificiranog udjela dovodi u pitanje mogućnost da predloženi stjecatelji sklope ugovor s prodavateljem kvalificiranog udjela, njime se suprotno tomu ne dovodi u pitanje prodavateljevo pravo da provede transakciju prijenosa, koju može, među ostalim, sklopiti s drugim potencijalnim stjecateljem, i samo odgovara odbijanju dopuštenja predloženim stjecateljima da pristupe bankarskom sektoru kao vlasnici.
70 Taj je zaključak potkrijepljen pravnim kontekstom u kojem se nalazi pobijana odluka. Direktiva 2013/36 ne spominje ni objavu obavijesti o stjecanju kvalificiranog udjela u kreditnoj instituciji ni mogućnost da treće osobe sudjeluju u upravnom postupku, kao ni sustavno objavljivanje odluke nadležnog tijela. U slučaju nepoštovanja prigovora na stjecanje kvalificiranog udjela, njime su predviđene samo sankcije koje se odnose na korištenje glasačkih prava koja odgovaraju udjelu koji su stekli predloženi stjecatelji. Konkretno, sankcije predviđene člankom 2.c stavkom 2. Kreditwesengesetza (Zakon o kreditnom sektoru) od 9. rujna 1998. (BGBl. 1998. I, str. 2776.), kako je izmijenjen Zakonom od 10. kolovoza 2021. (BGBl. 2021. I, str. 3436.) (u daljnjem tekstu: KWG) ne uključuju ni sankcije prodavatelju kvalificiranog udjela ni mjere poput ništavosti samog stjecanja ili obveze ponovne uspostave stanja prije prodaje.
71 Stoga se u ovom slučaju pobijanom odlukom ocjenjuje svojstvo predloženih stjecatelja, a ne zakonitost kupoprodajnog ugovora.
72 Stranke ugovora dobrovoljno su unijele odredbu kupoprodajnog ugovora prema kojoj taj ugovor neće stupiti na snagu bez odobrenja ESB-a. Točno je da odredba koju su unijele ugovorne stranke može biti odraz propisa (vidjeti u tom smislu i po analogiji presudu od 5. svibnja 1998., Dreyfus/Komisija, C-386/96, EU:C:1998:193, t. 51.). Međutim, u ovom slučaju navedena je klauzula odraz propisa kojim se od pojedinačnog predloženog stjecatelja zahtijeva da ishodi upravno odobrenje kako bi se ocijenilo može li pristupiti bankovnom sektoru kao vlasnik. Za razliku od okolnosti predmeta u kojem je donesena presuda od 5. svibnja 1998., Dreyfus/Komisija (C-386/96 P, EU:C:1998:193), ESB prilikom ocjene obavijesti o tom stjecanju ne odlučuje o usklađenosti ugovora koji su eventualno sklopili predloženi stjecatelji i prodavatelj udjela u kreditnoj instituciji.
73 Osim toga, člankom 16. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (u daljnjem tekstu: Povelja) određuje se da se sloboda poduzetništva priznaje u skladu s pravom Unije te nacionalnim zakonodavstvima i praksom.
74 U skladu s člankom 17. Povelje, svatko ima pravo na vlasništvo nad svojom na zakonit način stečenom imovinom, koristiti je, njome raspolagati i ostaviti je u nasljedstvo.
75 U tom pogledu, iako pobijana odluka predstavlja zadiranje u pravo vlasništva i slobodu poduzetništva predloženih stjecatelja, ne može se smatrati da ona predstavlja miješanje u ista prava u pogledu društva Socrates Capital. Naime, pobijana odluka ne utječe izravno na pravo društva Socrates Capital da proda svoje udjele u ciljnoj banci.
76 Suprotno onomu što tužitelji tvrde, ESB nije smatrao da predloženi stjecatelji nisu imali ugled jer su općenito „poslovali” sa Socrates Capitalom. Konkretno, ESB nije prigovorio predloženim stjecateljima da su potpisali kupoprodajni ugovor s društvom Socrates Capital. U točki 2.7. pobijane odluke ESB je predloženim stjecateljima samo prigovorio da namjeravaju uključiti osobu A u provedbu poslovnog plana i imenovati ga u savjetodavni odbor nakon predloženog stjecanja. Tužitelji stoga neosnovano tvrde da je pobijana odluka predstavljala opću zabranu društvu Socrates Capital da proda svoje udjele u ciljnoj banci.
77 Stoga se pobijana odluka ne odnosi izravno na Socrates Capital.
78 Slijedom toga, tužba je nedopuštena u dijelu koji se odnosi na to društvo a da pritom nije potrebno ispitati odnosi li se pobijana odluka osobno na Socrates Capital.
D. Osnovanost tužbe
[omissis]
6. Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 2.c stavka 1.b prve rečenice točke 1. KWG-a u pogledu stručnog znanja
[omissis]
a) Mogućnost ESB-a da ocijeni stručno znanje predloženih stjecatelja
357 U replici tužitelji prvi put ističu da se ESB nije mogao osloniti na stručno znanje predloženog stjecatelja za donošenje pobijane odluke. U članku 23. stavku 1. Direktive 2013/36 navodi se ugled, a ne stručno znanje predloženog stjecatelja. ESB je stoga povrijedio taj članak, kako je prenesen u njemačko pravo.
[omissis]
362 Osim toga, točno je da članak 23. stavak 1. Direktive 2013/36 u točki (a) spominje samo ugled predloženog stjecatelja, dok se u tom istom članku u točki (b) navode ugled, znanje, vještine i iskustvo iz članka 91. stavka 1. iste direktive svakog člana upravljačkog tijela koji vodi poslovanje kreditne institucije nakon predloženog stjecanja.
363 Međutim, valja istaknuti da, u skladu s uobičajenim shvaćanjem, izraz „ugledan” znači „onaj koji se cijeni” ili „koji se općepoznato poštuje”. Takva definicija, koja osobito upućuje na mišljenje javnosti, ne isključuje da ugled osobe ovisi o njezinom stručnom znanju.
364 U skladu s uvodnom izjavom 8. Direktive 2007/44/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. rujna 2007. o izmjeni Direktive Vijeća 92/49/EEZ i direktiva 2002/83/EZ, 2004/39/EZ, 2005/68/EZ i 2006/48/EZ u vezi s pravilima postupanja i kriterijima procjene za bonitetnu procjenu stjecanja i povećanja udjela u financijskom sektoru (SL 2007., L 247, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 6., svezak 9., str. 164.), čije su odredbe preuzete u Direktivi 2013/36, primjena kriterija koji se odnosi na ugled predloženog stjecatelja podrazumijeva utvrđivanje postoje li bilo kakve sumnje o poštenju i [„stručnom znanju” predloženog] stjecatelja te jesu li te sumnje utemeljene.
365 To što se prilikom ispitivanja ugleda predloženog stjecatelja uzima u obzir njegovo stručno znanje u skladu je s ocjenom „primjerenosti” tog stjecatelja, prema tekstu članka 23. stavku 1. Direktive 2013/36. Također je u skladu s ciljem nadzora stjecanja kvalificiranih udjela, koji se sastoji u tome da se osigura dobro i razborito upravljanje kreditnom institucijom. Budući da imatelj kvalificiranog udjela može utjecati na dotičnu kreditnu instituciju, njegovo stručno znanje doprinosi takvom dobrom i razboritom upravljanju tom institucijom.
366 Osim toga, zajedničke smjernice potkrepljuju to tumačenje, s obzirom na to da se u njima navodi, osobito u točki 10.1., da ocjena ugleda predloženog stjecatelja treba obuhvaćati njegovo poštenje i stručno znanje.
367 Na temelju teksta članka 2.c stavka 1.b prve rečenice točke 1. KWG-a, navedenog u točki 282. ove presude, ne može se isključiti takvo tumačenje. U obrazloženju Gesetza zur Umsetzung der Beteiligungsrichtlinie (Zakon o prenošenju Direktive o sudjelovanju) od 12. ožujka 2009. (BGBl., 2009. I, str. 470.), kojim se u njemačko pravo prenosi Direktiva 2007/44, navodi se da se kriterij pouzdanosti sastoji od provjere postojanja sumnji u poštenje i „stručno znanje” predloženog stjecatelja i osnovanost tih sumnji.
368 Iz prethodno navedenog proizlazi da kriterij ugleda naveden u članku 23. stavku 1. Direktive 2013/36 treba tumačiti na način da uključuje procjenu stručnog znanja predloženog stjecatelja.
369 Slijedom toga, tužitelji neosnovano tvrde da je ESB povrijedio članak 23. Direktive 2013/36, kako je prenesen u njemačko pravo, time što je ispitao stručno znanje predloženih stjecatelja.
[omissis]
Slijedom navedenog,
OPĆI SUD (četvrto vijeće)
proglašava i presuđuje:
1. Tužba se odbija.
2. Društva PH, PI, PJ i Socrates Capital Ltd snosit će vlastite troškove te troškove Europske središnje banke (ESB).
3. Europska komisija snosit će vlastite troškove.
da Silva Passos | Gervasoni | Pynnä |
Objavljeno na javnoj raspravi u Luxembourgu 10. srpnja 2024.
Potpisi