Privremena verzija
MIŠLJENJE NEZAVISNOG ODVJETNIKA
MACIEJA SZPUNAR
A
od 6. lipnja 2024.(1)
Predmet C-314/23
Sindicato de Tripulantes Auxiliares de Vuelo de Líneas Aéreas (STAVLA),
Ministerio Fiscal
protiv
Air Nostrum, Líneas Aéreas del Mediterráneo SA,
Federación de Servicios de Comisiones Obreras (CCOO),
Unión General de Trabajadores (UGT),
Unión Sindical Obrera (USO),
Comité de empresa de Air Nostrum Líneas Aéreas del Mediterráneo SA,
Dirección General de Trabajo,
Instituto de las Mujeres,
uz sudjelovanje
Sindicato Español de Pilotos de Líneas Aéreas (SEPLA),
Sindicato Unión Profesional de Pilotos de Aerolíneas (UPPA)
(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputila Audiencia Nacional (Visoki nacionalni sud, Španjolska))
„Zahtjev za prethodnu odluku – Provedba načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada – Direktiva 2006/54/EZ – Članak 14. – Zabrana bilo kakve neizravne diskriminacije na temelju spola – Kolektivni ugovori kojima se određuju različiti iznosi dnevnica koje se dodjeljuju pilotima i članovima kabinske posade kao naknada za obroke tijekom putovanja”
I. Uvod
1. Može li se, s obzirom na Direktivu 2006/54/EZ(2), objektivno opravdati činjenica da članovi kabinske posade zračnog prijevoznika primaju, kako bi pokrili troškove obroka nastale tijekom poslovnih putovanja, dnevnicu čiji je iznos manji od dnevnice koju primaju piloti ako ta razlika proizlazi iz primjene dvaju kolektivnih ugovora? To je pitanje u središtu ovog predmeta.
2. Zahtjev za prethodnu odluku koji je uputila Audiencia Nacional (Visoki nacionalni sud, Španjolska) odnosi se na tumačenje članka 14. stavka 1. točke (c) Direktive 2006/54.
3. Taj je zahtjev podnesen u okviru spora između sindikata koji predstavlja članove kabinske posade i zračnog prijevoznika u pogledu tužbe za djelomično poništenje kolektivnog ugovora primjenjivog na članove kabinske posade tog zračnog prijevoznika.
4. Ovaj predmet Sudu pruža novu priliku da razmotri aspekte povezane sa zabranom bilo kakve diskriminacije na temelju spola pri zapošljavanju i radu, kao i pitanje objektivnog opravdanja mjere kojom se uvodi nejednako postupanje u pogledu radnih uvjeta ako ta nejednakost proizlazi iz primjene dvaju različitih kolektivnih ugovora o kojima je poslodavac pregovarao s različitim sindikatima.
II. Pravni okvir
A. Pravo Unije
5. Člankom 2. Direktive 2006/54, naslovljenim „Definicije”, u stavku 1. određuje se:
„Za potrebe ove Direktive primjenjuju se sljedeće definicije:
[…]
(b) ,neizravna diskriminacija’ postoji ako prividno neutralna odredba, kriterij ili postupak može na određeni način staviti u nepovoljniji položaj osobe jednog spola u odnosu na osobe drugog spola, osim ako je ta odredba, kriterij odnosno postupak objektivno opravdan legitimnim ciljem i ako su sredstva za postizanje tog cilja primjerena i nužna;
[…].”
6. Člankom 14. te direktive, naslovljenim „Zabrana diskriminacije”, u stavku 1. predviđa se:
„Zabranjuje se izravna i neizravna diskriminacija na temelju spola u javnom i privatnom sektoru, uključujući javna tijela, s obzirom na:
[…]
(c) uvjete zaposlenja i radne uvjete, uključujući uvjete otkaza, te plaću, kako je predviđeno u članku 141. Ugovora;
[…].”
B. Španjolsko pravo
7. Real Decretom Legislativo 2/2015, por el que se aprueba el texto refundido de la Ley del Estatuto de los Trabajadores (Kraljevska zakonodavna uredba 2/2015 kojom se odobrava preinačeni tekst Zakona o statusu radnika) od 23. listopada 2015.(3) (u daljnjem tekstu: Zakon o statusu radnika), u njegovu članku 3., naslovljenom „Izvori radnog odnosa”, određuje se:
„1. Prava i obveze u pogledu radnog odnosa uređuju se:
(a) odredbama zakona i drugih propisa države;
(b) kolektivnim ugovorima;
[…].”
8. Člankom 4. stavkom 2. točkom (c) tog zakona predviđa se:
„Radnici u radnom odnosu imaju pravo:
[…]
(c) ne biti izloženi izravnoj ili neizravnoj diskriminaciji na temelju spola prilikom zapošljavanja ili na radu […].”
9. Članak 17. stavak 1. navedenog zakona glasi kako slijedi:
„Smatraju se ništavima i bez učinka regulatorne odredbe, odredbe kolektivnih ugovora, pojedinačni sporazumi i jednostrane odluke poslodavca koje dovode, u području zapošljavanja, plaća, radnog vremena i ostalih radnih uvjeta, […] do diskriminacije [...] na temelju spola […]”
10. U skladu s člankom 26. stavkom 2. istog zakona:
„Plaćom se ne smatraju iznosi koje radnik prima na ime naknada ili povrata za troškove koje je imao zbog obavljanja posla, davanja i naknade iz socijalnog osiguranja te naknade za premještaj, suspenziju ili otkaze.”
11. U skladu s člankom 87. Zakona o statusu radnika:
„1. Pravo na pregovore o kolektivnim ugovorima na razini poduzeća ili na nižoj razini, u ime radnika, imaju radničko vijeće, po potrebi predstavnici radnika, ili sindikalne podružnice ako zajedno predstavljaju većinu članova vijeća.
Pregovore vode sindikalne podružnice ako su se one o tome tako usuglasile, pod uvjetom da predstavljaju većinu članova radničkog vijeća ili većinu predstavnika radnika.
[…]
U kolektivnim ugovorima namijenjenima skupini radnika koji imaju specifičan profil zanimanja, pravo na pregovore imaju sindikalne podružnice koje je imenovala većina radnika koje zastupaju osobnim, slobodnim, izravnim i tajnim glasovanjem.”
12. Člancima 59. do 93. IV Convenija colectivo de Air Nostrum (personal de tierra y TCP’S[(4)]) (četvrti kolektivni ugovor društva Air Nostrum (zemaljsko osoblje i članovi kabinske posade)), koji je registriran i objavljen Resoluciónom de la Dirección General de Trabajo (odluka Glavne uprave za rad) od 18. prosinca 2018.(5), u verziji primjenjivoj na činjenice u glavnom postupku (u daljnjem tekstu: kolektivni ugovor kabinske posade), koji su potpisali uprava poduzetnika i sindikati Unión general de trabajadores (Glavni sindikat radnika, Španjolska (UGT)), Comisiones obreras, Commissions ouvrières (Nacionalni sindikat Radničkih komisija, Španjolska (CCOO)) i Unión Sindical Obrera (Sindikat radnika, Španjolska (USO)), uređuju se radni uvjeti članova kabinske posade (u daljnjem tekstu: kabinska posada).
13. Člankom 93. kolektivnog ugovora kabinske posade, naslovljenim „Dnevnice”, pojam „dnevnice” definira se kao „iznos kojim se članu kabinske posade nadoknađuju troškovi koji nastaju zbog putovanja koja su sastavni dio njegova pružanja usluga”. U skladu s tim člankom „[i]zričito je dogovoreno da taj sustav dnevnica oslobađa poduzetnika od pokrivanja životnih troškova tijekom putovanja”.
14. U Conveniju Colectivo de Air Nostrum (pilotos) (kolektivni ugovor društva Air Nostrum (piloti)), koji je registriran i objavljen Resoluciónom de la Dirección General de Trabajo (odluka Glavne uprave za rad) od 10. ožujka 2020.(6), u verziji primjenjivoj na činjenice u glavnom postupku (u daljnjem tekstu: kolektivni ugovor letačke posade), koji su potpisali uprava poduzetnika i sindikalne podružnice sindikata Sindicato Español de Pilotos de Líneas Aéreas (Španjolski sindikat pilota (u daljnjem tekstu: SEPLA)) i Sindicato Unión Profesional de Pilotos de Aerolíneas (Strukovno udruženje zrakoplovnih pilota, Španjolska (UPPA)), uređuju se radni uvjeti pilota (članova letačke posade, u daljnjem tekstu: letačka posada).
15. Člankom 16.19. kolektivnog ugovora letačke posade, naslovljenim „Dnevnice”, određuje se da je „dnevnica iznos koji se isplaćuje pilotima za troškove nastale zbog putovanja odrađenih za potrebe društva ili zbog boravka izvan svoje baze, a koji nije povezan sa smještajem i prijevozom”. Tim se člankom predviđa da je izričito dogovoreno da taj sustav dnevnica oslobađa društvo od pokrivanja bilo kakvih troškova obroka.
III. Činjenice u glavnom postupku, prethodno pitanje i postupak pred Sudom
16. Radni odnosi između društva Air Nostrum, Líneas Aéreas del Mediterráneo SA (u daljnjem tekstu: društvo Air Nostrum) i njegove kabinske posade uređeni su kolektivnim ugovorom kabinske posade, dok su radni odnosi između društva Air Nostrum i njegove letačke posade uređeni kolektivnim ugovorom letačke posade. Člankom 93. kolektivnog ugovora kabinske posade i člankom 16.19. kolektivnog ugovora letačke posade uređuju se dnevnice kojima se pokrivaju, među ostalim, troškovi kabinske posade odnosno letačke posade tijekom putovanja u okviru njihova pružanja usluga (u daljnjem tekstu: dnevnice).
17. Sindicato de Tripulantes Auxiliares de Vuelo de Líneas Aéreas (Sindikat stjuard(es)a zračnih prijevoznika, Španjolska, u daljnjem tekstu: STAVLA), odnosno sindikat koji predstavlja kabinsku posadu, podnio je 8. studenoga 2022. sudu koji je uputio zahtjev tužbu kojom traži zaštitu temeljnih prava u okviru postupka osporavanja kolektivnog ugovora (procedimiento de impugnación de convenio colectivo) te osobito poništenje članka 93. kolektivnog ugovora kabinske posade i njegova priloga I. u dijelu u kojem se tim člankom utvrđuje iznos dnevnica. Prema mišljenju tog sindikata, s obzirom na to da, kao što to navodi sud koji je uputio zahtjev, kabinsku posadu čini 94 % žena, a letačku posadu 93,71 % muškaraca, činjenica da je za istu situaciju iznos dnevnica predviđen kolektivnim ugovorom kabinske posade znatno manji od iznosa predviđenog kolektivnim ugovorom letačke posade predstavlja neizravnu diskriminaciju na temelju spola u pogledu radnih uvjeta, koja je zabranjena člankom 14. stavkom 1. točkom (c) Direktive 2006/54.
18. Sud koji je uputio zahtjev pojašnjava da se iznosi koji se isplaćuju na ime dnevnica ne smatraju plaćom ni s gledišta španjolskog radnog prava, jer se izričito isključuju iz pojma „plaća” navedenog u članku 26. stavku 2. Zakona o statusu radnika, ni s gledišta prava Unije, u skladu s člankom 157. UFEU-a i člankom 2. stavkom 1. točkom (e) Direktive 2006/54. Taj sud tvrdi da, s obzirom na to da se te dnevnice ne isplaćuju za određeni rad obračunan po jedinici vremena ili po učinku, različita vrijednost rada koji obavljaju letačka i kabinska posada ne može biti okolnost kojom se opravdava različito postupanje u pogledu iznosa tih dnevnica. Takve dnevnice, koje se isplaćuju za troškove nastale tijekom putovanja, kao što su svakodnevni obroci izvan uobičajenog boravišta, stoga proizlaze iz radnih uvjeta.
19. Prema mišljenju tog suda, iz toga proizlazi da unutar društva Air Nostrum skupina radnika koju većinom čine žene kao naknadu troškova koje treba podmiriti tijekom putovanja, osobito za prehranu, prima iznos koji je znatno manji od onog koji se po istoj osnovi isplaćuje drugoj skupini radnika, koju većinom čine muškarci.
20. Sud koji je uputio zahtjev smatra da bi neizravna diskriminacija na temelju spola postojala da su se različite dnevnice utvrdile u istom kolektivnom ugovoru(7). Suprotno tomu, dvoji u pogledu postojanja takve diskriminacije u ovom slučaju jer različito postupanje proizlazi iz činjenice da poduzetnik primjenjuje dva različita kolektivna ugovora o kojima se pregovaralo s različitim sindikalnim predstavnicima. Stoga valja pretpostaviti da su jedni i drugi sindikalni predstavnici u okviru svakog postupka pregovora davali prednost jednim zahtjevima čije su ispunjavanje tražili od poduzetnika u odnosu na druge takve zahtjeve.
21. Usto, sud koji je uputio zahtjev naglašava da je u vrijeme kad je društvo Air Nostrum pregovaralo o kolektivnom ugovoru kabinske posade već bio potpisan kolektivni ugovor letačke posade i da je društvo Air Nostrum stoga u potpunosti bilo upoznato s utvrđenim iznosima dnevnica za letačku posadu.
22. U tim je okolnostima Audiencia Nacional (Visoki nacionalni sud) odlukom od 17. ožujka 2023., koju je Sud zaprimio 22. svibnja 2023., odlučila prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeće prethodno pitanje:
„Predstavlja li činjenica da društvo [Air Nostrum] kolektivu kao što je kabinska posada, koju većinom čine žene, plaća troškove koje treba podmiriti tijekom putovanja, a koji se razlikuju od troškova povezanih s prijevozom i smještajem, u iznosu manjem od onog koji po istoj osnovi isplaćuje drugom kolektivu zaposlenika, koji većinom čine muškarci, poput pilota, neizravnu diskriminaciju na temelju spola u pogledu radnih uvjeta koja je protivna pravu [Unije] i zabranjena člankom 14. stavkom 1. točkom (c) Direktive 2006/54, ako je razlog za navedeno različito postupanje to što se na svaki kolektiv primjenjuje drukčiji kolektivni ugovor, pri čemu je o obama ugovorima pregovaralo isto društvo, ali s različitim sindikalnim predstavnicima u skladu s odredbama članka 87. [Zakona o statusu radnika]?”
23. Pisana očitovanja Sudu podnijeli su Ministerio Fiscal (državno odvjetništvo, Španjolska), SEPLA, španjolska, danska i švedska vlada te Europska komisija.
24. Iz spisa kojim raspolaže Sud proizlazi da je STAVLA 21. rujna 2023. povukla svoju tužbu. Iako se druge stranke u postupku nisu protivile povlačenju ni brisanju predmeta, državno odvjetništvo ipak je smatralo da tužbu treba zadržati(8).
25. Rješenjem od 26. listopada 2023. sud koji je uputio zahtjev prihvatio je STAVLA-ino povlačenje tužbe te je ostao pri svojem zahtjevu za prethodnu odluku, pri čemu je državno odvjetništvo smatrao tužiteljem koji zamjenjuje STAVLA-u.
26. Državno odvjetništvo, društvo Air Nostrum, UGT, SEPLA, španjolska, danska i švedska vlada te Komisija bili su zastupani na raspravi održanoj 19. ožujka 2024.
IV. Analiza
27. Sud koji je uputio zahtjev svojim prethodnim pitanjem u biti želi doznati treba li članak 14. stavak 1. točku (c) Direktive 2006/54 tumačiti na način da mu se protivi praksa na temelju koje zračni prijevoznik kabinskoj posadi, koju većinom čine žene, isplaćuje dnevnicu za troškove obroka nastale tijekom poslovnih putovanja u iznosu koji je manji od dnevnice koja se po istoj osnovi isplaćuje letačkoj posadi, koju većinom čine muškarci, ako to nejednako postupanje proizlazi iz primjene dvaju različitih kolektivnih ugovora o kojima je poslodavac pregovarao s različitim sindikatima.
28. Stranke glavnog postupka u tom se pogledu ne slažu oko pitanja postoji li diskriminacija na temelju spola na štetu kabinske posade. Društvo Air Nostrum i SEPLA te danska i švedska vlada ne osporavaju postojanje takve diskriminacije, ali je smatraju opravdanom na temelju autonomije socijalnih partnera u pregovaranju i sklapanju kolektivnih ugovora koji se primjenjuju na radnike koje predstavljaju. Tako bi se kolektivni ugovor trebao primjenjivati a da se pritom ne uzimaju u obzir drugi kolektivni ugovori koje je isti poslodavac eventualno sklopio sa sindikalnim predstavnicima drugih kolektiva radnika.
29. Suprotno tomu, UGT smatra da postoji neizravna diskriminacija jer se različito postupanje o kojem je riječ ne može objektivno opravdati na temelju prava na kolektivno pregovaranje. Pojašnjava da činjenica da različito postupanje proizlazi iz primjene dvaju različitih kolektivnih ugovora o kojima je poslodavac pregovarao s različitim sindikatima ni na koji način ne utječe na nepostojanje opravdanja s obzirom na odredbe Direktive 2006/54. Državno odvjetništvo tvrdi da kolektivni ugovor kabinske posade sadržava neizravnu diskriminaciju u pogledu radnih uvjeta unutar istog poduzetnika koju se ne može prihvatiti, neovisno o izvoru te diskriminacije, jer se ostvarivanje prava na kolektivno pregovaranje ne može smatrati kriterijem objektivnog opravdanja. Naime, pravo na kolektivno pregovaranje proizlazi iz prava Unije te ga treba ostvariti u skladu s njime. Španjolska vlada i Komisija tvrde da je na sudu koji je uputio zahtjev da provjeri je li diskriminacija o kojoj je riječ opravdana. S obzirom na to, u tu svrhu sama okolnost da ta diskriminacija proizlazi iz dvaju kolektivnih ugovora ne može biti dovoljna da se različito postupanje o kojem je riječ opravda s obzirom na odredbe Direktive 2006/54.
30. U tom kontekstu, kako bi se sudu koji je uputio zahtjev mogao predložiti koristan odgovor, najprije valja ocijeniti jesu li dnevnice o kojima je riječ u glavnom postupku i koje su predviđene kolektivnim ugovorom kabinske posade obuhvaćene područjem primjene Direktive 2006/54 (odjeljak B), a zatim ispitati može li isplata tih dnevnica predstavljati diskriminaciju na temelju spola, koja je zabranjena tom direktivom (odjeljak C). Prije nego što provedem tu analizu, smatram da treba ukratko iznijeti nekoliko uvodnih napomena o okviru primarnog i sekundarnog prava koji se odnosi na načela jednakog postupanja i nediskriminacije, a u kojem se nalazi ovaj spor (odjeljak A).
A. Uvodne napomene
31. Najprije ističem da se Europska unija temelji na nizu vrijednosti sadržanih u članku 2. UEU-a. Te vrijednosti, čiji je sastavni dio „poštovanje jednakosti”, uz poštovanje ljudskog dostojanstva, slobode, demokracije, vladavine prava i poštovanje ljudskih prava, „čine okosnicu identiteta Unije”(9). U skladu s tom odredbom, te su vrijednosti zajedničke državama članicama u društvu u kojem prevladavaju, među ostalim, nediskriminacija i jednakost žena i muškaraca. Člankom 3. stavkom 3. drugim podstavkom UEU-a određuje se da Unija u okviru uspostave unutarnjeg tržišta suzbija diskriminaciju i promiče ravnopravnost žena i muškaraca. Usto, člankom 21. stavkom 1. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (u daljnjem tekstu: Povelja) predviđa se zabrana svake diskriminacije na osnovi spola te je ta odredba poseban izraz općeg načela jednakog postupanja koje se priznaje člankom 20. Povelje(10). Ravnopravnost muškaraca i žena propisuje se i člankom 23. Povelje.
32. Kad je riječ o Direktivi 2006/54, u njezinoj uvodnoj izjavi 2. navodi se da se „jednakost muškaraca i žena proglašava [istodobno] ,zadaćom’ i ,ciljem’ [Unije]”. U toj se uvodnoj izjavi podsjeća i na to da je takva jednakost na temelju članka 2. i članka 3. stavka 2. UFEU-a „temeljno […] načelo prava [Unije]”(11). Usto, ta je direktiva donesena na temelju članka 141. stavka 3. UEZ-a (koji je postao članak 157. stavak 3. UFEU-a). U skladu s njezinom uvodnom izjavom 4., tom se direktivom predviđa „posebna pravna osnova za donošenje mjera […] kojima će se osigurati primjena načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja u pitanjima zapošljavanja i rada”. Tako je cilj Direktive 2006/54, u skladu s njezinim člankom 1., osigurati provedbu tog načela u pitanjima zapošljavanja i rada. U skladu s tim ciljem, člankom 14. stavkom 1. točkom (c) Direktive 2006/54 zabranjuje se svaka izravna ili neizravna diskriminacija na temelju spola s obzirom na uvjete zaposlenja i radne uvjete.
33. Takav je dakle okvir u kojem se općenito nalazi prethodno pitanje suda koji je uputio zahtjev.
B. Postojanje neizravne diskriminacije na temelju spola, koja je zabranjena Direktivom 2006/54
34. Polazišna točka moje analize odnosi se na pitanje je li isplata dnevnica o kojima je riječ u glavnom postupku obuhvaćena područjem primjene Direktive 2006/54.
35. Sud koji je uputio zahtjev u tom pogledu navodi da te dnevnice, u dijelu u kojem predstavljaju naknadu koju zračni prijevoznik isplaćuje svojim zaposlenicima za troškove nastale tijekom poslovnih putovanja, kao što su u biti svakodnevni obroci izvan uobičajenog boravišta, proizlaze iz „radnih uvjeta”(12).
36. Stoga uopće nema dvojbe da su dnevnice o kojima je riječ u glavnom postupku obuhvaćene materijalnim područjem primjene Direktive 2006/54 jer se njezinim člankom 1. drugim stavkom točkom (b) nastoji provesti načelo jednakog postupanja s obzirom na „radne uvjete”. Stoga smatram da je ta direktiva primjenjiva u ovom predmetu.
37. Kad je riječ o ispitivanju postojanja neizravne diskriminacije na temelju spola, najprije podsjećam na to da je na sudu koji je uputio zahtjev da provjeri, s obzirom na činjenične okolnosti slučaja, uvodi li se isplatom dnevnica o kojima je riječ u glavnom postupku neizravna diskriminacija na temelju spola, koja je zabranjena Direktivom 2006/54.
38. U skladu s člankom 2. stavkom 1. točkom (b) Direktive 2006/54, neizravna diskriminacija definira se kao situacija u kojoj prividno neutralna odredba, kriterij ili postupak može na određeni način staviti u nepovoljniji položaj osobe jednog spola u odnosu na osobe drugog spola, osim ako je ta odredba, kriterij odnosno postupak objektivno opravdan legitimnim ciljem i ako su sredstva za postizanje tog cilja primjerena i nužna(13). Iz te definicije proizlazi da je neizravna diskriminacija u smislu Direktive 2006/54 utvrđena ako su ispunjena tri uvjeta koja su u njoj navedena.
39. Stoga, kako bi se ocijenilo postojanje neizravne diskriminacije koja je zabranjena Direktivom 2006/54, valja slijediti normativnu strukturu članka 2. stavka 1. točke (b) te direktive i provesti analizu u tri koraka. U tu ću svrhu najprije razmotriti pitanje je li mjera o kojoj je riječ prividno neutralna (odjeljak 1.)(14). Zatim ću ispitati stavlja li se tom mjerom u posebno nepovoljan položaj osobe jednog spola u odnosu na osobe drugog spola (odjeljak 2.). Naposljetku ću procijeniti je li takav posebno nepovoljan položaj opravdan objektivnim čimbenicima koji nisu povezani ni s kakvom diskriminacijom na temelju spola (odjeljak 3.).
1. Je li praksa o kojoj je riječ u glavnom postupku prividno neutralna?
40. Najprije podsjećam na to da, za razliku od izravne diskriminacije, neizravnu diskriminaciju ne obilježava prividnost (ili namjera autora) nacionalne mjere, nego njezin eventualno štetan učinak. Stoga općenito treba ispitati može li određena mjera ili praksa, koja je samo prividno neutralna, imati „štetan ili nepoželjan učinak” na osobe jednog spola u odnosu na osobe drugog spola(15). Drugim riječima, takva mjera ili praksa ne temelji se izravno na zabranjenom razlogu diskriminacije jer je odlučujući element za potrebe analize neizravne diskriminacije razlika između dviju skupina(16).
41. U ovom slučaju iz odluke kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku jasno proizlazi da isplata dnevnica o kojima je riječ u glavnom postupku ne predstavlja diskriminaciju koja se izravno temelji na spolu u smislu članka 2. stavka 1. točke (a) Direktive 2006/54 jer su odredbe kolektivnih ugovora kojima se predviđaju te dnevnice (ili iznos dnevnica koji dovodi do različitog postupanja) formalno neutralne. Naime, zračni prijevoznik bez razlike isplaćuje navedene dnevnice radnicima i radnicama o kojima je riječ(17).
42. Stoga sud koji je uputio zahtjev smatra da isplata dnevnica o kojima je riječ u glavnom postupku predstavlja neizravnu diskriminaciju, koja je zabranjena člankom 14. stavkom 1. točkom (c) Direktive 2006/54. Taj sud u tom pogledu ističe da se takvom prividno neutralnom praksom uspostavlja različito postupanje prema kabinskoj i letačkoj posadi, a stoga i prema ženama i muškarcima.
2. Stavlja li se praksom o kojoj je riječ u glavnom postupku u posebno nepovoljan položaj osobe jednog spola u odnosu na osobe drugog spola?
43. Posebnost ovog predmeta odnosi se na činjenicu da različito postupanje koje je posljedica toga što poslodavac isplaćuje dnevnice proizlazi iz primjene odredbi kolektivnog ugovora kabinske posade odnosno kolektivnog ugovora letačke posade. Prema mišljenju suda koji je uputio zahtjev, iznos troškova obroka u slučaju poslovnog putovanja koji se isplaćuje kabinskoj posadi, koju većinom čine žene, manji je od iznosa koji se po istoj osnovi isplaćuje letačkoj posadi, koju većinom čine muškarci. Prema mišljenju tog suda, takva prividno neutralna praksa koja dovodi do različitog postupanja zbog primjene tih kolektivnih ugovora kabinsku posadu može staviti u nepovoljan položaj.
44. Prije nego što analiziram može li praksa o kojoj je riječ u glavnom postupku dovesti do takvog komparativno nepovoljnijeg položaja u smislu članka 2. stavka 1. točke (b) Direktive 2006/54, čini mi se korisnim iznijeti sljedeća razmatranja.
a) Opća razmatranja o ispitivanju usporedbe
45. Kad je riječ o načelu jednakog postupanja, Sud je utvrdio da se diskriminacija „sastoji u primjeni različitih pravila na usporedive situacije ili u primjeni istog pravila na različite situacije”(18). Kao što to ističu autori pravne teorije, definicije utemeljene na sudskoj praksi Suda koja se odnosi, među ostalim, na izravnu i neizravnu diskriminaciju i dalje su ključne u područjima u kojima zakonodavac Unije nije definirao te pojmove. U tom je kontekstu, u svrhu postizanja ciljeva socijalnog prava Unije, pojam „neizravna diskriminacija” prije svega povezan s različitim postupanjem u usporedivim situacijama(19).
46. Kad je riječ o područjima u kojima je zakonodavac Unije proveo kodifikaciju pojmova različitih oblika diskriminacije koje je Sud razvio u svojoj sudskoj praksi(20), na nacionalnom je sudu, koji je jedini nadležan za ocjenu činjenica spora koji se pred njim vodi i za tumačenje primjenjivog nacionalnog zakonodavstva, da konkretno utvrdi, u kontekstu tih pojmova i te sudske prakse, postoji li navodna diskriminacija ili, ovisno o slučaju, neki drugi oblik diskriminacije(21).
47. Kao što sam to već naveo, izravna ili neizravna diskriminacija u smislu Direktive 2006/54 utvrđena je samo ako su ispunjeni uvjeti predviđeni odgovarajućim odredbama. Konkretno, kad je riječ o ocjeni, u okviru pojma „izravna diskriminacija” (članak 2. stavak 1. točka (a)), uvjeta koji se odnosi na „usporedivost situacija” i, u okviru neizravne diskriminacije (članak 2. stavak 1. točka (b)), uvjeta koji se odnosi na „posebno nepovoljan položaj osoba jednog spola u odnosu na osobe drugog spola”, čini mi se važnim podsjetiti na to da se ispitivanje usporedbe razlikuje ovisno o vrsti diskriminacije o kojoj je riječ, a stoga i o normativnoj strukturi odredbe u kojoj se taj uvjet nalazi(22).
48. U tom se pogledu u definiciji „izravne diskriminacije” iz članka 2. stavka 1. točke (a) Direktive 2006/54 izričito navodi zahtjev usporedivosti situacija („u usporedivoj situaciji”)(23). Tako iz ustaljene sudske prakse Suda proizlazi da postojanje te diskriminacije pretpostavlja da su situacije koje se odvaguju usporedive(24).
49. Suprotno tomu, u definiciji „neizravne diskriminacije”, predviđenoj u članku 2. stavku 1. točki (b) Direktive 2006/54, ne navodi se zahtjev usporedivosti situacija. Naime, izrazom „osobe jednog spola u odnosu na osobe drugog spola” koji se nalazi u toj drugoj odredbi jednostavno se upućuje na posebno nepovoljan položaj koji proizlazi iz prividno neutralne odredbe, kriterija ili prakse koja se primjenjuje na jednu skupinu osoba u odnosu na drugu skupinu osoba, a ne na bilo kakvu usporedivost situacija(25). Ispitivanje usporedbe, iako je neophodno u oba slučaja, stoga nije potpuno jednako u slučaju izravne diskriminacije i slučaju neizravne diskriminacije, kako su definirane u članku 2. stavku 1. točkama (a) i (b) te direktive(26).
50. Kad je riječ o članku 2. stavku 1. točki (b) Direktive 2006/54, autori pravne teorije ističu da „za utvrđenje postojanja neizravne diskriminacije nije potrebno da su pojedinačne situacije osoba prema kojima se postupa povoljnije i osoba prema kojima se postupa nepovoljnije usporedive”(27). Drugim riječima, iz članka 2. stavka 1. točke (b) te direktive ne proizlazi da je potrebno provesti usporedbu samo s radnicima koji se nalaze u istovjetnoj ili sličnoj situaciji (primjerice, samo s radnicima koji rade u nepunom radnom vremenu)(28). Skupine koje se uspoređuju zapravo trebaju obuhvaćati sve radnike na koje sporna mjera, odnosno odredba, kriterij ili praksa utječe (primjerice radnici koji rade u nepunom radnom vremenu i radnici koji rade u punom radnom vremenu)(29). Naime, ako se smatra da razlike koje se odnose na situaciju skupine koja je u posebno nepovoljnom položaju nisu velike s obzirom na primijenjeni kriterij usporedbe (na temelju čega se može utvrditi postojanje sporne razlike), postavlja se samo pitanje je li, iako postoji komparativno nepovoljniji položaj jedne od dviju skupina, razlika između tih skupina primjerena i nužna za postizanje legitimnog cilja.
51. Stoga na temelju članka 2. stavka 1. točke (b) Direktive 2006/54, kako bi se dokazalo postojanje neizravne diskriminacije, valja utvrditi posebno nepovoljan položaj, kriterij usporedbe, osobito određen broj skupina koje se uspoređuju, odnosno skupine radnika na koje mjera utječe, i nepostojanje objektivnog opravdanja. Autori pravne teorije osobito naglašavaju da je Sud, u okviru tumačenja direktiva o jednakom postupanju, u svojoj sudskoj praksi u području neizravne diskriminacije često ispitivao pitanje usporedbe u kontekstu ispitivanja objektivnog opravdanja(30).
52. S obzirom na navedeno i imajući na umu elemente koje sam upravo iznio, sada ću ispitati argument društva Air Nostrum i SEPLA-e koji se temelji na navodnoj nerelevantnosti utvrđivanja letačke posade kao referentne skupine za potrebe usporedbe kako bi se odredilo je li skupina u nepovoljnijem položaju, odnosno kabinska posada, izložena neizravnoj diskriminaciji. Naime, s obzirom na to da, s konceptualnog gledišta, utvrđivanje referentne skupine za usporedbu prethodi analizi objektivnog opravdanja, to ću pitanje radi jasnoće razmotriti prije nego što konkretno ispitam posebno nepovoljan položaj kabinske posade u odnosu na letačku posadu do kojeg dovodi praksa o kojoj je riječ(31).
b) Navodna nerelevantnost utvrđivanja letačke posade kao referentne skupine za potrebe usporedbe u kontekstu navodne neizravne diskriminacije
53. Iz odluke kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku proizlazi da su društvo Air Nostrum i SEPLA u svojim pisanim i usmenim očitovanjima tvrdili da situacija kabinske posade „nije usporediva” sa situacijom letačke posade jer dnevnice o kojima je riječ treba smatrati „plaćom” i jer se načelo jednakosti plaća primjenjuje samo ako te dvije skupine radnika obavljaju isti rad ili rad jednake vrijednosti, što nije slučaj s kabinskom i letačkom posadom.
54. Ne slažem se s tim argumentom. U njemu se, s jedne strane, „usporedivost situacija” koja je svojstvena ispitivanju izravne diskriminacije miješa s utvrđivanjem referentne skupine koja se primjenjuje za potrebe usporedbe kako bi se utvrdio posebno nepovoljan položaj u kontekstu neizravne diskriminacije u smislu Direktive 2006/54(32) te se, s druge strane, pitanje nejednakog postupanja u području plaća miješa s pitanjem nejednakog postupanja u području radnih uvjeta u smislu te direktive. Drugim riječima, te stranke zapravo žele ponovno odrediti svrhu usporedbe, tako da to ne bude pitanje dnevnica koje proizlaze iz radnih uvjeta, nego pitanje jednakosti plaća(33).
55. Kad je riječ, kao prvo, o nejednakom postupanju u području „radnih uvjeta”, sud koji je uputio zahtjev objašnjava da se iznose koji se isplaćuju na ime dnevnica ne može smatrati „plaćom” jer su izričito isključeni iz pojma „plaća” člankom 26. stavkom 2. Zakona o statusu radnika. Naime, prema mišljenju tog suda, te se dnevnice ne mijenjaju ovisno o vrijednosti rada koji obavljaju radnici o kojima je riječ, nego, kao što sam to već naveo(34), proizlaze iz „radnih uvjeta” u smislu Direktive 2006/54 jer se isplaćuju samo za troškove nastale tijekom poslovnih putovanja, kao što su u biti svakodnevni obroci izvan uobičajenog boravišta.
56. Španjolska vlada, državno odvjetništvo i Komisija slažu se s tim stajalištem u svojim pisanim i usmenim očitovanjima te tvrde da dnevnice o kojima je riječ nisu plaća. Naime, prema njihovu mišljenju, te se dnevnice ne isplaćuju za određeni rad obračunan po jedinici vremena ili po učinku, nego su obuhvaćene pojmom „dodatne naknade” te stoga proizlaze iz radnih uvjeta kabinske i letačke posade tijekom njihovih poslovnih putovanja. UGT je na raspravi zagovarao isto stajalište. Kao što to navodi Komisija, navedene dnevnice ne ovise o iskustvu pilota ili člana kabinske posade(35). Stoga se čini da se tijekom leta zračnog prijevoznika o kojem je riječ, s jedne strane, zapovjedniku zrakoplova isplaćuje ista dnevnica kao i kopilotu, dok se, s druge strane, voditelju kabinske posade isplaćuje ista dnevnica kao i članu kabinske posade, iako vrlo vjerojatno ne primaju istu plaću.
57. Kad je riječ, kao drugo, o utvrđivanju kriterija usporedbe, odnosno referentne skupine za potrebe usporedbe u smislu Direktive 2006/54, već sam naveo da u kontekstu izravne diskriminacije valja usporediti slične situacije, dok u kontekstu neizravne diskriminacije valja utvrditi komparativno nepovoljniji položaj jedne od dviju skupina osoba na koje utječe mjera(36). Naime, neizravna diskriminacija na temelju spola u biti se odnosi na utjecaj mjere na različite skupine osoba. Stoga treba utvrditi može li ta mjera skupinu osoba jednog spola staviti u povoljniji ili nepovoljniji položaj u odnosu na skupinu osoba drugog spola te na taj način dokazati komparativno nepovoljniji položaj jedne od tih skupina(37).
58. U ovom slučaju, kako bi dokazao postojanje različitog postupanja u glavnom postupku, sud koji je uputio zahtjev navodi isplatu dnevnica koju provodi poslodavac te time kao relevantan kriterij usporedbe (tertium comparationis) utvrđuje skupine osoba kojima se isplaćuju dnevnice koje dovode do razlike koju treba opravdati. Taj sud tako ističe skupinu radnika u nepovoljnijem položaju (kabinsku posadu) prema kojoj se, u situaciji poslovnog putovanja, u području radnih uvjeta u smislu Direktive 2006/54 različito postupa u odnosu na drugu skupinu (letačku posadu)(38).
59. Iz toga slijedi, prema mojem mišljenju, da je iznos dnevnica o kojima je riječ u glavnom postupku, koji je utvrdio sud koji je uputio zahtjev, valjani element usporedbe kojim se ističe posebno nepovoljan položaj kabinske posade u odnosu na letačku posadu u situaciji poslovnog putovanja. Usto, ističem da se utvrđivanje komparativno nepovoljnijeg položaja ne smije provoditi na apstraktan način, nego isključivo u odnosu na odredbu, kriterij ili praksu o kojima je riječ i koji dovode do takvog nepovoljnijeg položaja(39). Drugim riječima, valja uzeti u obzir opći cilj mjere o kojoj je riječ.
60. U ovom slučaju, kako bi se utvrdio komparativno nepovoljniji položaj kabinske posade u odnosu na letačku posadu, valja ispitati koji je cilj isplate dnevnica o kojima je riječ u glavnom postupku. U tom pogledu, iz odluke kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku proizlazi da je taj cilj jednak za obje skupine radnika o kojima je riječ, a to je da poslodavac nadoknadi troškove obroka koji za te radnike nastaju u okviru poslovnih putovanja te koji se razlikuju od troškova povezanih s prijevozom i smještajem. To su na raspravi potvrdili državno odvjetništvo i Komisija.
61. Stoga se, s gledišta njezina cilja, na temelju isplate dnevnica kao valjanog kriterija usporedbe može utvrditi postojanje posebno nepovoljnog položaja jedne skupine osoba koju većinom čine žene (kabinske posade) u odnosu na drugu skupinu osoba koju većinom čine muškarci (letačku posadu).
c) Postojanje posebno nepovoljnog položaja za osobe jednog spola u odnosu na osobe drugog spola
62. Prema ustaljenoj sudskoj praksi Suda, postojanje nepovoljnijeg položaja može se utvrditi, među ostalim, ako se dokaže da naizgled neutralna odredba, kriterij ili praksa negativno utječe na znatno veći udio osoba jednog spola u odnosu na osobe drugog spola. Na nacionalnom je sudu da ocijeni je li to tako u predmetu iz glavnog postupka(40).
63. U tom pogledu, Sud već odavno priznaje korisnost statističkih podataka u okviru analize postojanja ili nepostojanja neizravne diskriminacije(41). U tom kontekstu statistički podaci imaju ključnu ulogu u utvrđenju činjeničnog stavljanja u nepovoljniji položaj osoba jednog spola u odnosu na osobe drugog spola. Međutim, na nacionalnom sudu je da ocijeni pouzdanost tih podataka i mogu li se oni uzeti u obzir(42). Ako taj sud smatra da se isplata dnevnica o kojoj je riječ u glavnom postupku odnosi na veći postotak žena nego muškaraca, ta isplata predstavlja nejednako postupanje koje je zabranjeno člankom 14. stavkom 1. točkom (c) Direktive 2006/54.
64. Kako bi se ocijenili ti podaci, podsjećam na to da je Sud odlučio da je na nacionalnom sudu da, s jedne strane, uzme u obzir sve radnike na koje se odnosi nacionalni propis koji je izvor razlike u postupanju(43) i da, s druge strane, usporedi odnosne omjere radnika na koje utječe i onih na koje ne utječe navodna razlika u postupanju među muškom radnom snagom obuhvaćenom područjem primjene tog propisa i istih tih omjera među ženskom radnom snagom koja je obuhvaćena tim propisom(44).
65. U ovom slučaju, kao što sam to naveo, prema statističkim podacima kojima raspolaže sud koji je uputio zahtjev, žene čine 94 % kabinske posade (a muškarci 6 %), dok muškarci čine 93,71 % letačke posade (a žene 6,29 %). Međutim, iznos dnevnica predviđen kolektivnim ugovorom kabinske posade znatno je manji od iznosa predviđenog kolektivnim ugovorom letačke posade za istu situaciju poslovnog putovanja(45). Stoga iz tih podataka proizlazi da je udio radnica na koje utječe različito postupanje koje proizlazi iz isplate dnevnica o kojima je riječ u glavnom postupku znatno veći od udjela radnika.
66. Stoga smatram da, ako sud koji je uputio zahtjev na temelju statističkih podataka koje sam upravo ispitao i, po potrebi, drugih relevantnih dokaza, zaključi da praksa o kojoj je riječ u glavnom postupku posebno stavlja u nepovoljan položaj kabinsku posadu koju većinom čine žene, valja smatrati da je ta praksa protivna članku 14. stavku 1. točki (c) Direktive 2006/54, osim ako nije opravdana objektivnim čimbenicima koji ni na koji način nisu povezani s diskriminacijom na temelju spola(46).
3. U kojoj je mjeri navodno diskriminirajuća praksa objektivno opravdana?
67. Najprije podsjećam na to da se u Direktivi 2006/54 pravi razlika između izravne i neizravne diskriminacije na temelju spola u smislu da se izravna diskriminacija ne može opravdati legitimnim ciljem(47). Suprotno tomu, na temelju članka 2. stavka 1. točke (b) te direktive, moguće je da se odredbe, kriterije ili prakse koje mogu predstavljati neizravnu diskriminaciju ne kvalificira kao „diskriminaciju” ako su oni „objektivno opravdan[i] legitimnim ciljem i ako su sredstva za postizanje tog cilja primjerena i nužna”.
a) Legitimnost cilja na koji se poziva kako bi se opravdala praksa o kojoj je riječ u glavnom postupku
68. Iz sudske prakse Suda proizlazi da, iako je u krajnjoj liniji nacionalni sud, koji je jedini ovlašten ocijeniti činjenice i protumačiti nacionalno pravo, taj koji ocjenjuje je li i u kojoj mjeri praksa o kojoj je riječ opravdana objektivnim čimbenicima koji nisu povezani ni s kakvom diskriminacijom na temelju spola, Sud, koji mu treba dati korisne odgovore u okviru prethodnog postupka, ovlašten je dati upute na temelju spisa glavnog postupka kao i pisanih i usmenih očitovanja koja su mu podnesena, tako da omogući nacionalnom sudu donošenje odluke(48).
69. Iz sudske prakse proizlazi i da poslodavac u okviru neizravne diskriminacije na temelju spola u pogledu radnih uvjeta treba dokazati da nije povrijeđeno načelo nediskriminacije i pritom pružiti objektivno opravdanje za različito postupanje na štetu skupine radnika u nepovoljnijem položaju(49).
70. Društvo Air Nostrum, SEPLA te danska i švedska vlada u svojim pisanim i usmenim očitovanjima tvrdili su da je različito postupanje prema kabinskoj posadi objektivno opravdano autonomijom socijalnih partnera u pregovaranju i sklapanju kolektivnih ugovora koji se primjenjuju na radnike koje predstavljaju. UGT, državno odvjetništvo, španjolska vlada i Komisija ne slažu se s tim pristupom(50).
71. U tom se kontekstu postavlja pitanje može li autonomija socijalnih partnera sama po sebi biti dostatan razlog za objektivno opravdanje različitog postupanja kao što je ono koje se ispituje u glavnom predmetu (naslov 1.) ili, naprotiv, razlike u pogledu iznosa dnevnica dviju skupina radnika treba opravdati drugim objektivnim čimbenicima koji nisu povezani ni s kakvom diskriminacijom na temelju spola (naslov 2.).
1) Autonomija socijalnih partnera kao dostatan razlog za objektivno opravdanje
72. Prvo ću ispitati objektivno opravdanje koje se temelji na autonomiji socijalnih partnera u kontekstu jedinstvenog kolektivnog pregovaranja, a zatim opravdanje koje se temelji na različitim kolektivnim pregovorima.
i) Objektivno opravdanje koje se temelji na autonomiji socijalnih partnera u kontekstu jedinstvenog kolektivnog pregovaranja
73. Najprije ističem da je autonomija u kolektivnom pregovaranju posebno priznata u pravnim tradicijama i nacionalnim praksama država članica te je stoga ključan pojam za razumijevanje razvoja europskog radnog prava, oko kojeg se određuju pravila demokratskih sustava zastupanja i utvrđuju zakonska ograničenja u pogledu slobode udruživanja(51).
74. U okviru prava Unije, zaštita autonomije u kolektivnom pregovaranju utvrđena je u članku 28. Povelje, kojim se propisuje temeljno pravo na kolektivno pregovaranje, na koje se u članku 6. UEU-a upućuje općim priznavanjem prava, sloboda i načela određenih Poveljom(52). Iz sudske prakse Suda proizlazi da se priroda mjera donesenih pomoću kolektivnih ugovora razlikuje od prirode mjera koje su države članice jednostrano donijele nacionalnim zakonodavstvom ili propisom jer su socijalni partneri prilikom ostvarivanja tog temeljnog prava pažljivo uspostavili ravnotežu između vlastitih interesa(53). Važnost funkcije kolektivnog pregovaranja, koje je danas zajamčeno Poveljom, stoga je nedvojbena(54).
75. Iz iste sudske prakse proizlazi da pravo na kolektivno pregovaranje propisano člankom 28. Povelje, ako proizlazi iz odredbi prava Unije, u okviru područja primjene navedenog prava treba ostvarivati u skladu s njim(55). Stoga socijalni partneri prilikom donošenja mjera obuhvaćenih područjem primjene Direktive 2006/54 (kojom se, kao što sam to već naveo u svojim uvodnim napomenama, u području zapošljavanja i rada konkretizira načelo nediskriminacije na temelju spola) moraju djelovati u skladu s tom direktivom(56). Naime, otkad je donesena presuda Defrenne(57), iz opsežne sudske prakse proizlazi da zabrana diskriminacije između muškaraca i žena obuhvaća sve ugovore kojima se kolektivno uređuju radni odnosi(58).
76. Konkretnije, iz članka 21. stavka 2. Direktive 2006/54 jasno proizlazi da sporazumi koje sklapaju socijalni partneri trebaju poštovati „odredbe [te] [d]irektive i relevantne nacionalne provedbene mjere”. Isto tako, države članice na temelju članka 23. prvog stavka točke (b) navedene direktive trebaju poduzimati sve potrebne mjere kako bi se osiguralo da se „odredbe […] kolektivnih ugovora […] koj[e] su protivn[e] načelu jednakog postupanja, proglase ništavima ili mogu proglasiti ništavima odnosno izmijeniti”. Sud je u tom pogledu u više navrata presudio da se u kolektivnim ugovorima, baš kao i u zakonodavnim, regulatornim ili upravnim odredbama, treba poštovati načelo jednakog postupanja(59).
77. Prema mojem mišljenju, iz toga proizlazi da u kontekstu Direktive 2006/54 autonomija socijalnih partnera sama po sebi nije dostatna za objektivno opravdanje različitog postupanja kao što je ono o kojem je riječ u ovom slučaju.
78. Usto, Sud je već presudio da se činjenicom da se pravu Unije protivi mjera koja se nalazi u kolektivnom ugovoru ne povređuje pravo na pregovaranje i sklapanje kolektivnih ugovora priznato člankom 28. Povelje(60) jer stranke o kojima je riječ slobodno mogu revidirati relevantne odredbe tih ugovora. Stoga, suprotno onomu što su tvrdili društvo Air Nostrum i SEPLA, takva revizija ne podrazumijeva ponovno pregovaranje o cjelokupnom kolektivnom ugovoru o kojem je riječ, nego samo o relevantnim odredbama koje se odnose na dnevnice, čime se omogućuje zadržavanje ravnoteže koja je pregovorima ostvarena među strankama.
79. S obzirom na navedeno i na to da se sudska praksa koju sam upravo ispitao odnosi na diskriminaciju koja izravno ili neizravno proizlazi iz samo jednog kolektivnog ugovora, sada ću ispitati posebnost ovog predmeta, odnosno objektivno opravdanje koje se temelji na autonomiji socijalnih partnera u kontekstu zasebnih i različitih kolektivnih pregovora.
ii) Objektivno opravdanje koje se temelji na autonomiji socijalnih partnera u kontekstu različitih kolektivnih pregovora
80. Sud koji je uputio zahtjev u biti pita je li okolnost da utvrđeno različito postupanje u glavnom postupku proizlazi iz primjene dvaju različitih kolektivnih ugovora o kojima su pregovarali različiti sindikati sama po sebi dovoljna da se objektivno opravda navodna neizravna diskriminacija s obzirom na Direktivu 2006/54.
81. Kao prvo, u kontekstu jednakosti plaća valja uputiti na predmet u kojem je donesena presuda Enderby, koja se odnosila na neizravnu diskriminaciju na temelju spola s obzirom na članak 157. UFEU-a (bivši članak 119. UEEZ-a i članak 141. UEZ-a). U tom su predmetu skupine o kojima je bila riječ obavljale dužnosti logopeda i ljekarnika, pri čemu se prva sastojala gotovo isključivo od žena, a druga uglavnom od muškaraca, te je postojala razlika u plaći na štetu logopeda. Sud je najprije presudio da „okolnost da određivanje plaća o kojima je riječ proizlazi iz kolektivnih pregovora koji su se vodili zasebno za svaku od dviju predmetnih skupina profesija i koji nisu imali diskriminirajući učinak unutar svake od te dvije skupine ne onemogućuje utvrđivanje očite diskriminacije, s obzirom na to da su ti pregovori doveli do rezultata zbog kojih se različito postupa prema dvjema skupinama koje zapošljava isti poslodavac i koje pripadaju istom sindikatu”(61). Zatim je smatrao da bi „[p]oslodavac, kad bi bilo dovoljno da se, kako bi opravdao razliku u plaćama, pozove na nepostojanje diskriminacije u okviru svakog od tih pregovora zasebno, lako mogao […] zaobići načelo jednakosti plaća provedbom zasebnih pregovora”(62). Naposljetku, presudio je da za objektivno opravdanje takve razlike u plaćama nije dovoljno pozvati se na okolnost da su plaće za te dvije dužnosti određene „postupcima kolektivnih pregovora koji su, iako su ih vodile iste stranke, različiti i od kojih svaki zasebno nema sam po sebi diskriminirajući učinak”(63).
82. Doista je točno da, u predmetu u kojem je donesena presuda Enderby, različito postupanje proizlazi iz različitih postupaka kolektivnih pregovora koje su vodile iste stranke, odnosno poslodavac i sindikat koji je predstavljao dvije profesije o kojima je bila riječ. Međutim, iz te presude jasno proizlazi da je središnji element ispitivanja opravdanja koje je proveo Sud bila okolnost da su se kolektivni pregovori za logopede vodili „zasebno i neovisno” o kolektivnim pregovorima za ljekarnike.
83. Stoga je, iako utvrđeno različito postupanje u ovom slučaju proizlazi iz činjenice da su o dvama kolektivnim ugovorima pregovarali različiti sindikati, odlučujuća okolnost ipak, kao u predmetu u kojem je donesena presuda Enderby, ta da se o različitim kolektivnim ugovorima pregovaralo zasebno i neovisno. Prema mojem mišljenju, iz toga slijedi da, s obzirom na to da se u obama predmetima o kolektivnim ugovorima pregovaralo zasebno i neovisno te se oni stoga odnose na različite kolektivne pregovore, činjenica da se u ovom predmetu o kolektivnim ugovorima pregovaralo s različitim sindikatima nije dovoljna da se odbaci prenošenje na ovaj slučaj zaključaka koji proizlaze iz presude Enderby(64).
84. Kao drugo, kao što je to španjolska vlada navela u odgovoru na pitanje Suda, na temelju članka 89. Zakona o statusu radnikaposlodavac i predstavnici radnika mogu zahtijevati pregovore i odabrati sugovornike za vođenje pregovora(65). Prema mišljenju te vlade, obje stranke mogu, u uvjetima utvrđenima nacionalnim zakonodavstvom, odbiti započeti pregovore koje je zatražila druga stranka. U tom se kontekstu poslodavčev manevarski prostor odnosi na mogućnost odabira legitimnih sugovornika uz poštovanje određenih pravila(66).
85. Ako su pregovore zatražili radnici koji su za to ovlašteni, poslodavac je dužan pregovarati. Državno odvjetništvo u tom je pogledu na raspravi pojasnilo da poslodavac može započeti pregovore s predstavnicima radnika „donošenjem slobodne odluke o tome pristaje li na postizanje dogovora o konkretnim pitanjima”.
86. Točno je da, iako je, kao što to pretpostavlja sud koji je uputio zahtjev, u svakom postupku pregovora svaki sindikalni predstavnik dao prednost jednim zahtjevima čije je ispunjavanje tražio od društva Air Nostrum u odnosu na druge, taj sud ipak ističe da je, kad je taj poduzetnik pregovarao o kolektivnom ugovoru kabinske posade, kolektivni ugovor letačke posade već bio potpisan te je društvo Air Nostrum stoga već bilo upoznato s iznosima utvrđenima za dnevnice letačke posade. Stoga se lako može smatrati da je taj poduzetnik bio upoznat s činjenicom da se različitim postupanjem u pogledu radnih uvjeta, koje proizlazi iz isplate dnevnica o kojima je riječ, kabinsku posadu stavlja u komparativno nepovoljniji položaj, što je protivno nacionalnom zakonodavstvu kojim se prenosi Direktiva 2006/54, a stoga i toj samoj direktivi.
87. Kao treće, doista je točno da se na prvi pogled može smatrati da bi neprihvaćanje opravdanja koje je iznijelo društvo Air Nostrum moglo dovesti do primjene kolektivnog ugovora, makar neizravno, na radnike čiji sindikalni predstavnici nisu pregovarali o navedenom ugovoru niti su ga, a fortiori, sklopili.
88. Međutim, kad bi se autonomija socijalnih partnera prihvatila kao jedini razlog objektivnog opravdanja diskriminacije kao što je ona u ovom slučaju, time bi se, prema mojem mišljenju, prihvatilo nepostojanje bilo kakve neizravne diskriminacije u svim slučajevima u kojima postoje različiti kolektivni ugovori koji se odnose, među ostalim, na radne uvjete. Naime, kao što to proizlazi iz sudske prakse Suda, kad bi za opravdanje razlike u radnim uvjetima bilo dovoljno da se poslodavac pozove na nepostojanje bilo kakvog oblika diskriminacije u okviru svakog od tih pregovora zasebno, on bi lako mogao zaobići temeljno načelo jednakog postupanja vođenjem zasebnih pregovora(67).
89. Kao četvrto, kao što je to Komisija istaknula u svojim pisanim očitovanjima, s obzirom na to da ne postoje konkretna pojašnjenja o odvijanju pregovora, kad bi se prihvatilo da se općenito može pozvati na autonomiju socijalnih partnera i mogućnost da stranke primijene različite strategije pregovaranja, time bi se u najmanju ruku mogla zanemariti činjenica da, iako sindikati nastoje poboljšati radne uvjete svih radnika, poslodavac i sindikati mogu imati nesvjesne predrasude zbog kojih podcjenjuju potrebe radnica u odnosu na potrebe radnika, a stoga i prihvaćaju različite uvjete za skupine koje većinom čine žene(68).
90. U svakom slučaju, čak i kad bi se na prvi pogled smatralo da se postojanje dvaju različitih kolektivnih ugovora može prihvatiti kao objektivno opravdanje različitog postupanja o kojem je riječ, valja podsjetiti na to da, s obzirom na to da se kolektivni ugovor kabinske posade odnosi većinom na žene, a kolektivni ugovor letačke posade većinom na muškarce, u okviru neizravne diskriminacije nije moguće utvrditi točnu činjenicu koja dovodi do komparativno nepovoljnijeg položaja jer se opravdanje mora odnositi na zaseban cilj koji nije povezan ni s kakvom diskriminacijom na temelju spola(69).
91. Iz svega prethodno navedenog proizlazi da, kako se ne bi oduzeo koristan učinak članku 23. prvom stavku točki (b) Direktive 2006/54, autonomija socijalnih partnera u kontekstu zasebnih i različitih kolektivnih pregovora sama po sebi nije objektivan razlog koji nije povezan ni s kakvom diskriminacijom na temelju spola te stoga sama po sebi nije dostatna kao razlog objektivnog opravdanja različitog postupanja, kao što je ono u ovom slučaju.
2) Postojanje drugih objektivnih čimbenika koji nisu povezani ni s kakvom diskriminacijom na temelju spola kako bi se opravdalo različito postupanje o kojem je riječ
92. Čini mi se važnim razlikovati, s jedne strane, stajalište da okolnost da nejednako postupanje proizlazi iz primjene dvaju različitih kolektivnih ugovora može sama po sebi biti dostatna osnova za opravdanje različitog postupanja na temelju spola i, s druge strane, stajalište da bi to opravdanje, zajedno s drugim kriterijima, moglo pridonijeti stvaranju razloga objektivnog opravdanja koji nije povezan ni s kakvom diskriminacijom na temelju spola s obzirom na Direktivu 2006/54.
93. Kad je riječ o potonjoj okolnosti, kao što to proizlazi iz sudske prakse Suda, sud koji je uputio zahtjev može uzeti u obzir postojanje dvaju kolektivnih ugovora kako bi ocijenio postoje li razlike između dnevnica dviju skupina o kojima je riječ te proizlaze li one iz drugih objektivnih čimbenika koji nisu povezani ni s kakvom diskriminacijom na temelju spola(70).
94. Međutim, valja istaknuti da takvi čimbenici ne proizlaze ni iz odluke kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku ni iz očitovanja društva Air Nostrum. U tom pogledu ističem da, čak i ako se navodnim opravdanjem nastoji istaknuti legitiman cilj, iz sudske prakse Suda proizlazi da obična opća tvrdnja nije dovoljna kako bi se utvrdilo da cilj mjere o kojoj je riječ nije povezan ni s kakvom diskriminacijom na temelju spola(71).
95. Suprotno tomu, kad bi poslodavac podnio precizne i uvjerljive dokaze činjenice da različito postupanje stvarno proizlazi iz legitimnog cilja, a ne iz razlike u spolu, sud koji je uputio zahtjev trebao bi ocijeniti je li to doista slučaj. Kao što je to pravilno istaknula Komisija, ti dokazi osobito se mogu odnositi na postojanje pojedinačnih prioriteta sindikata koji predstavljaju radnike.
96. U tom kontekstu i kao što to proizlazi iz prethodnih točaka, nije dovoljno da se poslodavac pozove na činjenicu da su se vodila dva različita kolektivna pregovora, nego je na njemu da konkretno dokaže da su prioriteti svake skupine bili različiti, da se o njima stvarno i neovisno pregovaralo te da su stranke doista pregovarale na temelju svojih pojedinačnih prioriteta i ustrajale na određenim aspektima, a popuštale u pogledu drugih aspekata kako bi postigle sporazum kojim se uzimaju u obzir interesi obiju stranaka. U tom mi se pogledu čini važnim da sud koji je uputio zahtjev provjeri je li skupina koja je a priori u nepovoljnijem položaju, uz potpuno poznavanje razlika u iznosima dnevnica o kojima je riječ, prihvatila te razlike time što je zauzvrat dala prednost drugim elementima koji se odnose, među ostalim, na radne uvjete, kao što je kvaliteta hotelâ ili broj dana godišnjeg odmora.
b) Primjerenost i nužnost prakse o kojoj je riječ u glavnom postupku za postizanje cilja na koji se poziva
97. S obzirom na moju analizu, nije potrebno ispitati pitanje primjerenosti prakse o kojoj je riječ za postizanje željenog cilja. Međutim, želim navesti da će, u slučaju da se podnesu dokazi o postojanju legitimnog cilja, sud koji je uputio zahtjev trebati provjeriti jesu li sredstva za postizanje tog legitimnog cilja primjerena i nužna u smislu članka 2. stavka 1. točke (b) Direktive 2006/54.
98. Čini mi se relevantnim da sud koji je uputio zahtjev u okviru tog ispitivanja uzme u obzir elemente kao što je vjerodostojnost podataka o dnevnicama o kojima je riječ koje je dostavio poslodavac, osobito činjenicu da te dnevnice ispunjavaju ili ne ispunjavaju svoju svrhu pokrivanja troškova obroka nastalih tijekom poslovnih putovanja.
V. Zaključak
99. S obzirom na sva prethodna razmatranja, predlažem Sudu da na pitanje koje je uputila Audiencia Nacional (Visoki nacionalni sud, Španjolska) odgovori na sljedeći način:
Članak 14. stavak 1. točku (c) Direktive 2006/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2006. o provedbi načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada treba tumačiti na način da mu se:
protivi praksa na temelju koje zračni prijevoznik kabinskoj posadi, koju većinom čine žene, isplaćuje dnevnicu za troškove obroka nastale tijekom poslovnih putovanja u iznosu koji je manji od dnevnice koja se po istoj osnovi isplaćuje letačkoj posadi, koju većinom čine muškarci, ako to nejednako postupanje proizlazi iz primjene dvaju različitih kolektivnih ugovora o kojima je poslodavac pregovarao s različitim sindikatima.