Predmet T‑676/13
Italian International Film Srl
protiv
Izvršne agencije za obrazovanje, audiovizualnu politiku i kulturu (EACEA)
„Program potpore europskom audiovizualnom sektoru (MEDIA 2007) – Mjere potpore transnacionalnoj distribuciji europskih filmova – Poziv na podnošenje ponuda u okviru ‚selektivnog’ sustava 2013. – Akt EACEA‑e kojim se tužitelja obavještava o odbijanju njegove kandidature u vezi s filmom ,Only God Forgives’ – Akt EACEA‑e kojim se potvrđuje odbijanje, ali koji sadržava nove razloge – Nadležnost – Raspodjela zadaća između Komisije i EACEA‑e – Ograničena nadležnost – Tužba za poništenje – Akt koji se može pobijati – Dopuštenost – Obveza obrazlaganja – Stalne smjernice 2012. – 2013. – Ugovor o materijalnoj ili fizičkoj distribuciji – Nepostojanje prethodne obavijesti EACEA‑i – Neprihvatljivost kandidature“
Sažetak – Presuda Općeg suda (osmo vijeće) od 4. veljače 2016.
1. Tužba za poništenje – Akti koji se mogu pobijati – Pojam – Akti koji proizvode obvezujuće pravne učinke – Dopis Izvršne agencije za obrazovanje, audiovizualnu politiku i kulturu (EACEA)kojim se potvrđuje Komisijino odbijanje zahtjeva za bespovratna sredstva ali koji sadrži nove razloge – Uključenost
(čl. 263. st. 4. UFEU‑a; Odluka Europskog parlamenta i Vijeća br. 1718/2006)
2. Tužba za poništenje – Tužba protiv odluke kojom se samo potvrđuje prethodna odluka – Nedopuštenost – Pojam potvrđujuće odluke
(čl. 263. UFEU‑a)
3. Kultura – Programi Unije – Program MEDIA – Zahtjevi za financiranje za distribuciju filmova – Postupanje Izvršne agencije za obrazovanje, audiovizualnu politiku i kulturu (EACEA) – Nadležnost EACEA‑e – Doseg – 87179 / Donošenje odluke, nakon zahtjeva za preispitivanje, na temelju razloga koji Komisija nije usvojila u svojoj prvotnoj odluci o odbijanju – Isključenje
(Odluka Europskog parlamenta i Vijeća br. 1718/2006)
4. Tužba za poništenje – Razlozi – Nenadležnost institucije koja je donijela pobijani akt –Poništenje koje jedino može dovesti do meritorno jednake odluke – Bespredmetan razlog
(čl. 263. UFEU‑a)
5. Kultura – Programi Unije – Program MEDIA – Zahtjevi za financiranje za distribuciju filmova – Obveza podnositelja zahtjeva da dostavi potpune informacije – Doseg
(Odluka Europskog parlamenta i Vijeća br. 1718/2006)
6. Tužba za poništenje – Nadležnost suda Unije – Zahtjev za izdavanje naloga instituciji – Nedopuštenost
(čl. 263. UFEU‑a)
1. Nije dovoljno da dopis pošalje institucija, tijelo, ured ili agencija Europske unije njegovu primatelju, kao odgovor na zahtjev koji je on postavio, a da bi ga se smatralo odlukom u smislu članka 263. četvrtog podstavka UFEU‑a, čime bi protiv njega bilo moguće podnijeti tužbu za poništenje. Naime, iako je tužbu za poništenje moguće podnijeti u odnosu na sve akte institucija Unije, neovisno o njihovoj prirodi ili obliku, kao i, ovisno o slučaju, sukladno uvjetima i posebnim načinima propisanima člankom 263. petim podstavkom UFEU‑a, kad je riječ o aktima koje donesu tijela, uredi ili agencije Unije, to je moguće pod uvjetom, ako tužbu podnosi fizička ili pravna osoba, da ti akti proizvode obvezujuće pravne učinke koji mogu utjecati na interese te osobe, mijenjajući na bitan način njezinu pravnu situaciju.
Takav je slučaj dopisa Izvršne agencije za obrazovanje, audiovizualnu politiku i kulturu (EACEA) kojim se potvrđuje odluka o odbijanju kandidature poduzetnika za dodjelu financijske potpore za film, nakon poziva na podnošenje ponuda objavljenog u okviru Odluke br. 1718/2006 provedbi programa potpore za europski audiovizualni sektor (MEDIA 2007), kada je, u okviru tog dopisa, EACEA učinila više od običnog objašnjenja ranije odluke o odbijanju Komisije i nije se ograničila samo na pojašnjavanje te odluke, nego je zauzela stajalište u vidu odbijanja zahtjeva za bespovratna sredstva koji je podnio poduzetnik. Takav dopis predstavlja odluku u smislu članka 263. četvrtog podstavka UFEU‑a.
(t. 26., 27., 32., 34.)
2. Vidjeti tekst odluke.
(t. 35.)
3. Nadležnost Izvršne agencije za obrazovanje, audiovizualnu politiku i kulturu (EACEA) u području bespovratnih sredstava dodijeljenih u okviru poziva na podnošenje ponuda objavljenog u okviru Odluke br. 1718/2006, u odnosu na provedbu programa potpore za europski audiovizualni sektor (MEDIA 2007), bila je ograničena, na prvom mjestu, na ispitivanje spisa svakog podnositelja zahtjeva radi pripreme prijedloga za odabir Komisije u skladu s postupcima komitologije, na drugom mjestu, na obavijest njihovim korisnicima o pojedinačnim odlukama u vezi s dodjelom bespovratnih sredstava i, na trećem mjestu, postupanje po zahtjevima za preispitivanje odluka o dodjeli bespovratnih sredstava.
Posljedično, u okolnostima u kojima kandidat zahtijeva preispitivanje odluke o odbijanju, EACEA je imala izbor, prije negoli je krenula postupati po tom zahtjevu, između objašnjavanja odluke o odbijanju ili obraćanja Komisiji kako bi je ona izmijenila, bilo da dodijeli bespovratna sredstva, ili da ih odbije dodijeliti, ali na temelju drugačijeg obrazloženja od onog koje je prvotno bilo usvojeno. U tom smislu, EACEA ni na koji način nije mogla biti nadležna za izmjenu odluke koju nije bila nadležna donijeti. Proizlazi da ako, uslijed zahtjeva za preispitivanje, EACEA sama provede odbijanje na temelju razloga koji nije usvojila Komisija, donijet će odluku koju nije nadležna donijeti.
(t. 49., 51., 53.)
4. Vidjeti tekst odluke.
(t. 54., 65.)
5. Kako proizlazi iz točke 5.1. Stalnih smjernica programa MEDIA 2007, pridruženih pozivu na podnošenje ponuda iz Odluke br. 1718/2006, dodjela bespovratnih sredstava na temelju distribucije filma pretpostavlja da podnositelj zahtjeva sam distribuira film u dvoranama na predmetnom području. Ipak, ta odredba propisuje mogućnost za distributera da ograničeno koristi ugovore o podizvođenju, pod uvjetom da je o tom korištenju obaviještena Izvršna agencija za obrazovanje, audiovizualnu politiku i kulturu EACEA. U tom smislu, točka 5.1. zapravo sadržava podjelu ugovora o distribuciji u tri kategorije, koje odgovaraju ugovorima o podizvođenju, ugovorima o podjeli djelatnosti distribucije među više operatera i ugovorima koji se odnose na fizičku distribuciju za posebne usluge, koje ne ispunjavaju kriterije za dodjelu bespovratnih sredstava. Međutim, činjenica da ti fizički distributeri ne ispunjavaju kriterije za dodjelu bespovratnih sredstava ne znači da se o ugovorima o njihovu angažmanu za posebne usluge ne treba obavijestiti EACEA‑u. Uostalom, upravo kako bi se provjerilo materijalno postojanje takvog ugovora o fizičkoj distribuciji i činjenica da taj ugovor ne prelazi određeno područje, svaki je podnositelj zahtjeva dužan koliko god je moguće objasniti EACEA‑i elemente koji su nužni za ispitivanje zahtjeva za dodjelu bespovratnih sredstava, uključujući elemente koji bi, zbog pogrešnog shvaćanja njihova značenja, mogli predstavljati prepreku pozitivnom rješavanju zahtjeva za dodjelu bespovratnih sredstava.
To se tumačenje nameće tim više s obzirom na to da činjenica da distributer ugovorno angažira treća društva da bi osigurao obavljanje dijela zadaća distribucije predstavlja iznimku u odnosu na načelo prema kojem on sam mora osigurati distribuciju filma, što znači da je treba strogo tumačiti. Uostalom, tumačenje koje ide u prilog što potpunijim i prikladnijim informacijama EACEA‑e jedino je spojivo s načelom dobre uprave i, konkretno, dobrim financijskim upravljanjem i kontrolom korištenja proračunskih sredstava Unije u predviđene svrhe. Naime, nepotpuna ili pogrešna informacija koju dostavi podnositelj zahtjeva ne može dovesti do toga da EACEA preporuči Komisiji financiranje distribucije filma dok postoji sumnja u odnosu na pitanje ispunjava li distributer uvjete propisane mjerodavnim propisima.
(t. 56., 59., 60., 63.)
6. Vidjeti tekst odluke.
(t. 67.)