Presuda Općeg suda (peto vijeće) od 12. prosinca 2013. – ANKO protiv Komisije

(predmet T‑118/12)

„Arbitražna klauzula – Šesti okvirni program za istraživanja, tehnološki razvoj i demonstracijske aktivnosti (2002. – 2006.) – Ugovor koji se odnosi na projekt Persona – Suspenzija plaćanja – Nepravilnosti utvrđene tijekom revizija koje se odnose na druge projekte – Zatezne kamate“

Sudski postupak – Pokretanje postupka pred Općim sudom na temelju arbitražne klauzule – Nadležnost Općeg suda utvrđena arbitražnom klauzulom – Nadležnost koja odstupa od općeg prava – Usko tumačenje – Zahtjev za provjeru poštovanja jedne stranke zaključaka revizije nepovezanih sa spornim ugovorom – Zahtjev koji ne ulazi u područje primjene arbitražne klauzule – Nenadležnost Općeg suda (čl. 272. UFEU‑a) (t. 52. do 54.)

Predmet

Zahtjev podnesen na temelju arbitražne klauzule u smislu članka 272. UFEU‑a s ciljem da Opći sud, s jedne strane, utvrdi da suspenzija povrata iznosa koje je tužitelj predujmio u izvršavanju ugovora br. 045459 koji se odnosi na projekt Persona, zaključen u okviru Šestog okvirnog programa za istraživanja, tehnološki razvoj i demonstracijske aktivnosti koji doprinosi stvaranju Europskog istraživačkog prostora (2002. – 2006.) predstavlja povredu ugovornih obveza od strane Komisije i, s druge strane, da Komisiji naloži plaćanje iznosa od 6.752,74 eura s naslova tog projekta uvećanog za zatezne kamate.

Izreka

1. Europskoj komisiji nalaže se isplatiti ANKO AE Antiprosopeion, Emporiou kai Viomichanias iznose plaćanje kojih je bilo suspendirano na temelju točke II.28. stavka 8. trećeg podstavka općih uvjeta priloženih sporazumu o dodjeli bespovratnih sredstava koji se odnosi na projekt Persona, zaključen u okviru Šestog okvirnog programa za istraživanja, tehnološki razvoj i demonstracijske aktivnosti koji doprinosi stvaranju Europskog istraživačkog prostora (2002. – 2006.), a da to plaćanje ne prejudicira prihvatljivost troškova koje je prijavio ANKO Antiprosopeion, Emporiou kai Viomichanias i provedbu zaključaka konačnog izvješća o reviziji 11-BA134‑011 od strane Komisije. Visina iznosa koji se moraju platiti mora biti unutar granica ostatka financijskog doprinosa raspoloživog u trenutku suspenzije plaćanja te se ti iznosi moraju uvećati za zatezne kamate koje počinju teći, za svako razdoblje, od isteka roka za plaćanje od 45 dana nakon odobrenja odgovarajućih izvještaja od strane Komisije i, najkasnije, 90 dana računajući od njihova primitka od strane Komisije. Stopa uvećanja primjenjiva na kamate je ona koja je bila na snazi prvog dana mjeseca u kojem je dospijeće plaćanja, kako je objavljeno u Službenom listu Europske unije, serija C.

2. Komisiji se nalaže snošenje troškova.