Predmet T‑408/15

Globo Comunicação e Participações S/A

protiv

Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo

„Žig Europske unije – Prijava zvučnog žiga – Apsolutni razlog za odbijanje – Nepostojanje razlikovnog karaktera – Članak 7. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009 – Obveza obrazlaganja – Članak 75. Uredbe br. 207/2009”

Sažetak – Presuda Općeg suda (drugo vijeće) od 13. rujna 2016.

1.      Žig Europske unije – Tužbeni postupak – Tužba pred sudom Unije – Nadležnost Općeg suda – Nadzor zakonitosti odluka žalbenog vijeća – Preispitivanje činjeničnih okolnosti u svjetlu dokaza koji prethodno nisu izloženi pred tijelima Ureda – Isključenost

(Uredba Vijeća br. 207/2009, čl. 65.)

2.      Žig Europske unije – Definicija i stjecanje žiga Europske unije – Apsolutni razlozi za odbijanje – Odvojeno ispitivanje razloga za odbijanje s obzirom na svaki od proizvoda ili usluga na koje se odnosi prijava za registraciju – Obveza obrazlaganja odbijanja registracije – Doseg

(Uredba Vijeća br. 207/2009, čl. 7. st. 1. i čl. 75.)

3.      Žig Europske unije – Definicija i stjecanje žiga Europske unije – Znakovi koji mogu činiti žig – Zvučni znakovi – Uvjet – Znakovi koji mogu biti grafički prikazani

(Uredba Vijeća br. 207/2009, čl. 4.)

4.      Žig Europske unije – Definicija i stjecanje žiga Europske unije – Apsolutni razlozi za odbijanje – Žigovi koji nemaju razlikovni karakter – Ocjena razlikovnog karaktera – Mjerila

(Uredba Vijeća br. 207/2009, čl. 7. st. 1. t. (b))

5.      Žig Europske unije – Definicija i stjecanje žiga Europske unije – Apsolutni razlozi za odbijanje – Žigovi koji nemaju razlikovni karakter – Zvučni znakovi – Razlikovni karakter – Kriteriji za ocjenu

(Uredba Vijeća br. 207/2009, čl. 7. st. 1. t. (b))

6.      Žig Europske unije – Definicija i stjecanje žiga Europske unije – Apsolutni razlozi za odbijanje – Žigovi koji nemaju razlikovni karakter – Zvučni žig koji je elektronička zvonjava koja podsjeća na sonar i sastoji se od ponavljanja dviju nota

(Uredba Vijeća br. 207/2009, čl. 7. st. 1. t. (b))

7.      Žig Europske unije – Odluke Ureda – Načelo jednakog postupanja – Načelo dobre uprave – Ranija praksa Ureda – Načelo zakonitosti – Nužnost strogog i cjelovitog ispitivanja u svakom pojedinom slučaju

1.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 19.)

2.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 23.‑25.)

3.      Zvučni znakovi nisu po prirodi neprikladni za razlikovanje proizvoda ili usluga poduzetnika od proizvoda ili usluga drugog poduzetnika. U tim okolnostima, članak 4. Uredbe br. 207/2009 o žigu Europske unije treba tumačiti na način da znakovi mogu biti žig, pod uvjetom da, među ostalim, mogu biti grafički prikazani. Nije sporno da navođenje glazbenih nota na notnom crtovlju, zajedno s violinskim ključem, stankama i alteracijama, predstavlja „grafički prikaz” u smislu članka 4. Uredbe br. 207/2009. Čak i ako takav prikaz nije odmah razumljiv, činjenica je da ga se može lako razumjeti, što omogućuje nadležnim tijelima i javnosti, a osobito gospodarskim subjektima, da točno poznaju znak za čiju je registraciju kao žiga prijava podnesena.

(t. 32.‑35.)

4.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 39.‑41.)

5.      Iako javnost ima običaj percipirati verbalne ili figurativne žigove kao znakove koji pokazuju trgovačko podrijetlo proizvoda ili usluga, isto nužno ne vrijedi kada se znak sastoji samo od zvučnog elementa.

No, što se tiče određenih proizvoda ili usluga, nije neuobičajeno da ih potrošač prepoznaje po zvučnom elementu. Tako treba posebno zaključiti da u određenim gospodarskim sektorima kao što je televizijska radiodifuzija, ne samo da nije neuobičajeno, nego je čak učestalo da potrošač bude naveden da prepozna proizvod ili uslugu iz navedenog sektora zahvaljujući zvučnom elementu koji omogućava da ih se razlikuje kao proizvod ili uslugu koji potječu od određenog poduzetnika.

S istog aspekta valja u pogledu određenih proizvoda ili usluga povezanih osobito, s jedne strane, s alatima za komunikaciju ili razonodu putem televizijskog ili radijskog emitiranja kao i s telefonijom i, s druge strane, s informatičkim medijima, softverom ili općenito s medijskim sektorom utvrditi da se zvučni elementi kao što su napjevi ili melodije rabe kako bi se omogućilo zvučno prepoznavanje predmetnog proizvoda ili usluge kao proizvoda ili usluge koji potječe od određenog poduzetnika.

Potrebno je da zvučni znak čija je registracija zatražena posjeduje određenu jezgrovitost koja odnosnom potrošaču omogućava da ga prepozna i smatra kao žig, a ne kao funkcionalni element ili kao pokazatelj bez vlastite bitne značajke. Navedeni potrošač mora dakle za zvučni znak smatrati da posjeduje mogućnost identificiranja na način da ga se može prepoznati kao žig.

Tako zvučni znak, koji ne bi imao sposobnost označavati više od jednostavne i obične kombinacije nota od kojih je sastavljen, ne bi odnosnom potrošaču omogućio da ga prepozna u njegovoj identifikacijskoj funkciji predmetnih proizvoda i usluga jer bi bio sveden na jednostavan „zrcalni učinak” u smislu da bi upućivao sam na sebe i na ništa drugo. On ne bi stoga bio u mogućnosti da kod odnosnog potrošača izazove određeni oblik pažnje koji bi mu omogućio da prepozna neophodnu identifikacijsku funkciju navedenog znaka.

Usto, navodno neuobičajena uporaba zvonjave telefona kao pokazatelja podrijetla proizvoda ili usluga nije dostatna za zaključak da se znakom može razlikovati takvo podrijetlo kada pretjerana jednostavnost onemogućuje da se tim znakom razlikuje podrijetlo proizvoda ili usluga jer se taj znak ni po čemu ne ističe i može upućivati samo na samog sebe.

U tom pogledu, žig koji se sastoji od zvukova koji sliče zvonjavi ne može ispuniti identifikacijsku funkciju, osim ako ne obuhvaća elemente na temelju kojih se razlikuje u odnosu na druge zvučne žigove, pri čemu valja primijetiti da nije potrebno da navedeni žig bude izvoran ili maštovit.

(t. 42.‑46., 55., 57.)

6.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 48., 50.‑53., 55., 56., 58., 59., 66.‑69.)

7.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 71.‑74.)