Spojeni predmeti C‑186/14 P i C‑193/14 P

ArcelorMittal Tubular Products Ostrava a.s. i dr.
protiv
Hubei Xinyegang Steel Co. Ltd

i

Vijeće Europske unije
protiv
Hubei Xinyegang Steel Co. Ltd

„Žalba – Damping – Uredba (EZ) nº 384/96 – Članak 3. stavci 5., 7. i 9. – Članak 6. stavak 1. – Uredba (EZ) br. 926/2009 – Uvoz određenih bešavnih cijevi od željeza ili čelika podrijetlom iz Kine – Konačna antidampinška pristojba – Utvrđivanje postojanja prijetnje štete – Uzimanje u obzir podataka nakon razdoblja ispitnog postupka”

Sažetak – Presuda Suda (drugo vijeće) od 7. travnja 2016.

1.        Zajednička trgovinska politika – Zaštita od dampinga – Diskrecijska ovlast institucija – Sudski nadzor – Granice

2.        Žalba – Razlozi – Pogrešna ocjena činjenica i dokaza – Nedopuštenost – Nadzor Suda nad ocjenom činjenica i dokaza – Isključenje osim u slučaju iskrivljavanja

(čl. 256. UFEU‑a; Statut Suda, čl. 58. st.  1.)

3.        Zajednička trgovinska politika – Zaštita od dampinga – Šteta – Utvrđenje uzročno‑posljedične veze – Obveze institucija – Uzimanje u obzir čimbenika koji nisu povezani s dampingom

(Uredba Vijeća br. 384/96, čl. 3. st. 7.)

4.        Zajednička trgovinska politika – Zaštita od dampinga – Uvođenje antidampinških pristojbi – Pretpostavke – Šteta – Prijetnja znatne štete – Dokaz – Uzimanje u obzir podataka nakon razdoblja ispitnog postupka – Sudski nadzor

(Uredba Vijeća br. 384/96, čl. 3. st. 9. i čl. 6. st. 1.)

1.        U području zajedničke trgovinske politike, a osobito u području mjera trgovinske zaštite, institucije Unije zbog kompleksnosti ekonomskih, političkih i pravnih situacija koje moraju ispitivati, raspolažu širokom diskrecijskom ovlašću. Kad je riječ o sudskom nadzoru takve ocjene, on mora biti ograničen samo na provjeru jesu li poštovana postupovna pravila, jesu li činjenice koje su uzete u obzir prilikom izvršenja spornog odabira ispravno utvrđene te je li došlo do očite pogreške u procjeni tih činjenica ili do zloupotrebe ovlasti.

U tom pogledu, ispitivanje dokaza na kojima institucije Unije temelje svoja utvrđenja, koje provodi Opći sud, ne predstavlja novu ocjenu činjenica kojom se zamjenjuje ocjena tih institucija. Tim se ispitivanjem ne zadire u široku diskrecijsku ovlast tih institucija u području trgovinske politike, nego se samo utvrđuje jesu li ti dokazi takve prirode da se njima podupiru zaključci tih institucija.

(t. 34., 35.)

2.        Vidjeti tekst odluke.

(t. 38.‑48.)

3.        Vidjeti tekst odluke.

(t. 54.‑56.)

4.        Iako je točno da iz članka 6. stavka 1. Osnovne antidampinške uredbe br. 384/96 proizlazi da se, u načelu, podaci nakon razdoblja ispitnog postupka ne uzimaju u obzir za potrebe ispitnog postupka o dampingu i šteti, zakonodavac Unije unatoč tome nije imao namjeru u potpunosti isključiti uzimanje u obzir takvih podataka.

Institucije Unije stoga su u određenim okolnostima ovlaštene uzeti u obzir podatke nakon razdoblja ispitnog postupka. Takvo je ovlaštenje još više opravdano u ispitnim postupcima čiji predmet nije utvrđivanje da postoji šteta, nego utvrđivanje postojanja prijetnje štete što, po svojoj prirodi, podrazumijeva prognostičku analizu. Međutim, postojanje prijetnje štete, kao i postojanje štete, mora se utvrditi na dan donošenja antidampinške mjere. Osim toga, iz članka 3. stavka 9. Osnovne uredbe proizlazi da se utvrđivanje prijetnje štete mora temeljiti na činjenicama, a ne na običnom navodu, pretpostavci ili dalekoj mogućnosti te da promjena okolnosti koja bi mogla dovesti do situacije u kojoj bi damping prouzročio štetu mora biti jasno predviđena i neminovna. U tim okolnostima, podaci nakon razdoblja ispitnog postupka mogu se koristiti kako bi se potvrdila ili osporila predviđanja iz Privremene uredbe i, u prvom slučaju, omogućilo uvođenje konačne antidampinške pristojbe.

Takvo korištenje podataka nakon razdoblja ispitnog postupka ne može biti izvan nadzora suda Unije. Iako se takvim nadzorom treba poštovati široku diskrecijsku ovlast kojom raspolažu institucije Unije u vezi s mjerama zaštite trgovine, Opći sud provjeravanjem da dokazi na kojima navedene institucije temelje svoja utvrđenja potvrđuju zaključke koje one iz toga izvlače ipak ne prekoračuje granice tog nadzora.

(t. 70.‑74.)