PRESUDA SLUŽBENIČKOG SUDA

EUROPSKE UNIJE

(treće vijeće)

5. veljače 2016.

Predmet F‑96/14

Hilde Bulté i Tom Krempa

protiv

Europske komisije

„Javna služba – Pravni sljednici preminulog bivšeg dužnosnika – Mirovine –Mirovine za nadživjele osobe – Članak 85. Pravilnika – Povrat preplaćenih iznosa – Nepostojanje valjanog razloga za isplatu – Očito nepostojanje valjanog razloga za isplatu – Nepostojanje“

Predmet:      Tužba, podnesena na temelju članka 270. UFEU‑a, koji se primjenjuje na Ugovor o EZAE na temelju njegova članka 106.a, kojom H. Bulté i T. Krempa u biti zahtijevaju poništenje odluke Europske komisije od 22. studenoga 2013. o izmjeni s retroaktivnim učinkom od 1. kolovoza 2010. mirovina dodijeljenih H. Bulté i T. Krempi kao pravnim sljednicima preminulog bivšeg dužnosnika i o povratu viška iznosa koji su im bili nepravilno isplaćeni od tog datuma.

Odluka:      Poništava se odluka Europske komisije od 22. studenoga 2013., kako proizlazi iz obavijesti „Ureda za administraciju i plaćanje pojedinačnih prava” od istog dana, o izmjeni s retroaktivnim učinkom od 1. kolovoza 2010. mirovina dodijeljenih H. Bulté i T. Krempi kao pravnim sljednicima preminulog bivšeg dužnosnika i o povratu viška iznosa koji su im bili nepravilno isplaćeni za razdoblje od 1. kolovoza 2010. do studenoga 2013. Europskoj Komisiji nalaže se da H. Bulté i T. Krempi nadoknadi iznose koji su bili odbijeni od njihovih mirovina na temelju odluke iz točke 1. ove izreke. Svaka stranka snosi vlastite troškove.

Sažetak

Dužnosnici – Povrat preplaćenih iznosa – Pretpostavke – Očito nepostojanje valjanog razloga za isplatu

(Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 41.; Pravilnik o osoblju, čl. 85.)

Sukladno članku 85. stavku 1. Pravilnika potrebno je, kako bi preplaćeni iznos mogao biti vraćen, podnijeti dokaz da je primatelj bio stvarno svjestan da za njegovu isplatu nema valjanog razloga, odnosno da je nepostojanje valjanog razloga bilo toliko očito da je toga morao biti svjestan.

Izraz „toliko očito“, koji se odnosi na nepostojanje valjanog razloga za plaćanje u smislu članka 85. stavka 1. Statuta, ne znači da je korisnik preplaćenih iznosa oslobođen svake obveze razmišljanja ili kontrole, nego da do tog povrata mora doći kada je riječ o pogrešci koja ne bi mogla promaknuti uobičajeno pažljivom dužnosniku. Naime, kao što dužnosnik ima osobni interes da provjeri iznose koji mu se isplaćuju svaki mjesec, tako i korisnik mirovine za nadživjele ima dužnost postupanja s pažnjom i mora poznavati pravila kojima su uređene financijske usluge na koje ima pravo.

Osim toga, nije nužno da zainteresirana osoba, koja postupa s dužnom pažnjom, može precizno utvrditi doseg pogreške koju je počinila uprava. U tom pogledu za nastanak njegove obveze da se obrati upravi da ona provede nužne provjere dovoljno je da on posumnja u osnovanost dotičnih isplata

Prava institucija Unije na povrat preplaćenih iznosa iz članka 85. Pravilnika treba uravnotežiti s njihovom obvezom da se osiguraju pravo korisnika na dobru upravu. To pravo, iz članka 41. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, pretpostavlja obvezu postupanja s dužnom pažnjom koja nadležnoj instituciji nalaže da pažljivo prouči i oprezno postupa s predmetima koji se odnose na novčana prava korisnika, uključujući mirovinu za nadživjele.

(t. 46., 48., 50., 51.)

Izvori:

Sud: presuda od 11. srpnja 1979., Broe/Komisija, 252/78, EU:C:1979:186, t. 13.

Prvostupanjski sud: presude od 5. studenoga 2002., Ronsse/Komisija, T‑205/01, EU:T:2002:269, t. 46., i od 29. rujna 2005., Thommes/Komisija, T‑195/03, EU:T:2005:344, t. 124.

Službenički sud: presude od 9. rujna 2008., Ritto/Komisija, F‑18/08, EU:F:2008:110, t. 29. i 31., i od 21. studenoga 2013., Roulet/Komisija, F‑72/12 i F‑10/13, EU:F:2013:184, t. 46., 48. i 50.