Predmet T‑95/15

Printeos, SA i dr.

protiv

Europske komisije

„Tržišno natjecanje – Europsko tržište standardnih kataloških omotnica i posebnih ispisanih omotnica – Odluka kojom se utvrđuje povreda članka 101. UFEU‑a – Usklađivanje prodajnih cijena i podjela kupaca – Postupak nagodbe – Novčane kazne – Osnovni iznos – Iznimna prilagodba – Granica od 10 % ukupnog prihoda – Članak 23. stavak 2. Uredbe (EZ) br. 1/2003 – Obveza obrazlaganja – Jednako postupanje”

Sažetak – Presuda Općeg suda (četvrto prošireno vijeće) od 13. prosinca 2016.

1.      Akt institucija – Obrazloženje – Obveza – Doseg – Otklanjanje nedostatka u obrazloženju tijekom sudskog postupka – Nedopuštenost

(čl. 296. UFEU‑a)

2.      Tržišno natjecanje – Novčane kazne – Odluka kojom se određuju novčane kazne – Obveza obrazlaganja – Doseg – Postupak nagodbe – Primjenjivost načela koja proizlaze iz primarnog i sekundarnog prava – Mogućnost šturog obrazloženja – Nepostojanje

(čl. 101., 261., 263. i 296. UFEU‑a; Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 47.; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23. st. 2. i čl. 31.; Uredba Komisije br. 773/2004, čl. 10.a; obavijesti Komisije 2006/C 210/02, t. 37., i 2008/C 167/01, t. 41.)

3.      Tržišno natjecanje – Novčane kazne – Odluka kojom se određuju novčane kazne – Obveza obrazlaganja – Doseg – Mogućnost za Komisiju da odstupi od Smjernica o metodi za utvrđivanje kazni – Još stroži zahtjevi obrazlaganja

(Obavijest Komisije 2006/C 210/02, t. 37.)

1.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 44.‑46., 54.)

2.      Načela koja proizlaze iz članka 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, zajedno s člankom 263. UFEU‑a, s jedne strane, i s člankom 261. UFEU‑a i člankom 31. Uredbe br. 1/2003, s druge strane, na koje je Komisija podsjetila u točki 41. Obavijesti o nagodbi, primjenjuju se mutatis mutandis na Komisijinu obvezu, u smislu članka 296. drugog stavka UFEU‑a, obrazlaganja odluke kojom se izriču kazne, a koju donosi po okončanju postupka nagodbe i u okviru kojeg se za predmetno društvo smatra da samo prihvaća najveći iznos predložene kazne. Naime, upravo s obzirom na gore navedene odredbe primarnog i sekundarnog prava Sud je istaknuo osobitu važnost Komisijine obveze obrazlaganja svojih odluka kojima se izriču kazne u području tržišnog natjecanja i, među ostalim, objašnjavanja odmjeravanja i procjene koje je obavila na temelju različitih elemenata uzetih u obzir radi određivanja iznosa kazni kao i obveze suda da po službenoj dužnosti provjeri postoji li takvo obrazloženje.

(t. 47.)

3.      Kad Komisija odluči odstupiti od opće metodologije navedene u Smjernicama o metodi za utvrđivanje kazni koje se propisuju u skladu s člankom 23. stavkom 2. točkom (a) Uredbe br. 1/2003, kojima se sama ograničila u izvršavanju svoje diskrecijske ovlasti u pogledu određivanja iznosa kazni, pozivajući se na točku 37. Smjernica, zahtjevi obrazlaganja još su stroži. U tom smislu Smjernicama je propisano indikativno pravilo postupanja, od kojeg Komisija u određenom slučaju ne može odstupiti bez davanja razloga koji su u skladu s, među ostalim, načelom jednakog postupanja. To obrazloženje treba biti tim preciznije jer točka 37. Smjernica samo neodređeno spominje pojedinosti danog slučaja i stoga Komisiji ostavlja široku marginu prosudbe za iznimnu prilagodbu osnovnih iznosa kazni za predmetna društva. Naime, u takvom slučaju Komisijino poštovanje jamstva dodijeljenih pravnim poretkom Unije u upravnim postupcima, među kojima je i obveza obrazlaganja, ima još veću temeljnu važnost.

Iz toga slijedi da je Komisija, kad utvrđuje novčane kazne koje se izriču predmetnim društvima u postupku nagodbe, na temelju članka 37. Smjernica, dužna dovoljno jasno i precizno objasniti način na koji namjerava upotrijebiti svoju diskrecijsku ovlast, uključujući različite činjenične i pravne elemente koje je u tu svrhu uzela u obzir. Konkretno, s obzirom na njezinu obvezu poštovanja načela jednakog postupanja prilikom određivanja iznosa kazni, ta obveza obrazlaganja obuhvaća sve relevantne elemente potrebne za ocjenu jesu li predmetna društva, u odnosu na koja su osnovni iznosi njihovih kazni bili prilagođeni, bila u usporedivim situacijama ili ne, je li s tim situacijama postupano na jednak način ili ne te je li eventualno jednako ili nejednako postupanje s tim situacijama bilo objektivno opravdano.

Također, Komisija povređuje svoju obvezu obrazlaganja ako ne navede razloge zbog kojih primjenjuje različite stope smanjenja na predmetna društva i to, konkretno, kad su te stope očito različita odstupanja u odnosu na ukupan prihod svakog predmetnog društva, a razlika se ne može objasniti samo razlogom da je Komisija željela sve osnovne iznose smanjiti na postotak ispod granice od 10 % ukupnog prihoda.

(t. 48., 49. i 52.)