Tužba podnesena 9. kolovoza 2021. – BNetzA/ACER
(predmet T-485/21)
Jezik postupka: njemački
Stranke
Tužitelji: Bundesnetzagentur für Elektrizität, Gas, Telekommunikation, Post i Eisenbahnen (BNetzA) (Njemačka) (zastupnici: U. Karpenstein i K. Reiter, odvjetnici)
Tuženik: Agencija Europske unije za suradnju energetskih regulatora
Tužbeni zahtjev
Tužitelji od Općeg suda zahtijevaju da:
poništi odluku br. A-001-2021 (konsolidiranu) tuženikova Odbora za žalbe od 28. svibnja 2021. (pobijana odluka),
podredno, u slučaju da Sud u cijelosti ne poništi pobijanu odluku, poništi tu odluku u dijelu u kojem se njome potvrđuje dijelove i odredbe tuženikove odluke br. 30/2020 od 30. studenoga 2020.:
članak 1., stavak 1., drugu rečenicu, članak 2., stavak 2. točki (j) i članak 3. priloga I.;
članak 7. priloga I.;
članak 12., stavak 2. priloga I.;
sve dijelove i odredbe koji se izrijekom odnose na odredbe navedene u točkama (i) do (iii).
naloži tuženiku snošenje troškova.
Tužbeni razlozi i glavni argumenti
U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe šest tužbenih razloga.
Prvi tužbeni razlog, kojim se tvrdi da je proširenje metodologije za raspodjelu troškova na elemente mreže koji nisu elementi mreže između zona nespojivo sa zahtjevima iz članka 16. stavka 13. Uredbe (EU) 2019/9431 i članka 74. Uredbe (EU) 2015/12222 . U svakom slučaju nedostaje potrebna pravna osnova. U najmanju ruku je područje primjene metode raspodjele troškova pogrešno izveden iz zahtjeva operativne sigurnosti i načela onečišćivač plaća.
Drugi tužbeni razlog, kojim se tvrdi da zabrana netiranja osobito krši članak 16. stavak 11. i 13. Uredbe (EU) 2019/943. Uz to čini metodu raspodjele troškova samom po sebi proturječnom.
Treći tužbeni razlog, kojim se tvrdi da je tuženikovo utvrđivanje, na temelju vlastitih kriterija, privremene razine tolerancije za legitimne tokove petlje formalno i materijalno u suprotnosti s pravom Unije. Formalno, tuženik krši odgovornost operatora prijenosnog sustava i nacionalnih regulatornih tijela za utvrđivanje razine tolerancije. Osim toga, on utvrđuje privremenu razinu tolerancije, iako nedostaje analiza razine legitimnih tokova petlje od strane operatora prijenosnog sustava koja se zahtijeva prema članku 16. stavku 13. podstavku 2. Uredbe (EU) 2019/94. U materijalnom smislu, metoda raspodjele troškova krši zahtjev utvrđen u članku 16. stavku 13. podstavku 2. Uredbe (EU) 2019/943 o definiranju pojedinačnih razina tolerancije za „svaku pojedinačnu granicu zone trgovanja” utvrđivanjem jedinstvene razine koja je jednako podijeljena između zona trgovanja tokova petlje. U najmanju ruku utvrđenoj privremenoj razini tolerancije nedostaje potrebna pravna osnova.
Četvrti tužbeni razlog, kojim se tvrdi da prioritetna uporaba tokova petlje nad unutarnjim tokovima na kojima se temelji metoda raspodjele troškova radi utvrđivanja uzroka zagušenja mreže krši članak 16. stavak 13. Uredbe (EU) 2019/943. Osim toga, postavlja pogrešne poticaje. Također je nespojiva s načelom pravičnosti i zabranom diskriminacije.
Peti tužbeni razlog, kojim se tvrdi da je metoda raspodjele troškova suprotna pravu Unije barem na temelju provođenja opće ocjene koja se zahtjeva. Široko područje primjene, zabrana netiranja, pogrešna razina tolerancije i davanje prednosti tokovima petlje u odnosu na unutarnje tokove međusobno su povezani i međusobno se potenciraju. U najmanju ruku gledano u cjelini, doveli su do kršenja načela onečišćivač plaća, zabrane diskriminacije i načela pravičnosti. Osim toga, metoda raspodjele troškova nespojiva je, barem po svom ukupnom učinku, sa ciljem Unije koji je povećati udio obnovljivih izvora energije. Općenito, metoda raspodjele troškova je nerazmjerna i u svakom slučaju nema potrebnu pravnu osnovu.
Šesti tužbeni razlog, kojim se tvrdi da je bezuvjetna obveza operatora prijenosnog sustava sadržana u metodi raspodjele troškova da u roku od dvanaest mjeseci od implementacije metode raspodjele troškova izradi prijedloge promjena i dostavi ih regulatornim tijelima na odobrenje krši članak 16. stavak 13. Uredbe (EU) 2019/943 i čl. 74. stavak 6. točku (b) u vezi s člankom 9. stavkom 13. Uredbe (EU) 2015/1222.
____________
1 Uredba (EU) 2019/943 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. lipnja 2019. o unutarnjem tržištu električne energije (SL 2019., L 158, str. 54.).
2 Uredba Komisije (EU) 2015/1222 оd 24. srpnja 2015. o uspostavljanju smjernica za dodjelu kapaciteta i upravljanje zagušenjima (SL 2015., L 197, str. 24.).