PRESUDA OPĆEG SUDA (šesto vijeće)
18. rujna 2015.(*)
„Žig Zajednice – Postupak za proglašenje žiga ništavim – Verbalni žig Zajednice Tafel – Apsolutni razlozi za odbijanje – Razlikovni karakter – Nepostojanje opisnog karaktera – Članak 7. stavak 1. točke (b) i (c) Uredbe (EZ) 207/2009“
U predmetu T‑710/13,
Bundesverband Deutsche Tafel eV, sa sjedištem u Berlinu (Njemačka), koji zastupaju T. Koerl, E. Celenk i S. Vollmer, odvjetnici,
tužitelj,
protiv
Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajn) (OHIM), koji je zastupao A. Pohlmann, a zatim M. Fischer, u svojstvu agenata,
tuženika,
a druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem OHIM‑a, intervenijent pred Općim sudom, jest:
Tiertafel Deutschland eV, sa sjedištem u Rathenowu (Njemačka), koji zastupa M. Nitschke, odvjetnik,
povodom tužbe podnesene protiv odluke četvrtog žalbenog vijeća OHIM‑a od 17. listopada 2013. (predmet R 1074/2012‑4), koja se odnosi na postupak za proglašenje žiga ništavim između Tiertafel Deutschland eV i Bundesverband Deutsche Tafel eV,
OPĆI SUD (šesto vijeće),
u sastavu: S. Frimodt Nielsen, predsjednik, F. Dehousse (izvjestitelj) i A. M. Collins, suci,
tajnik: J. Weychert, administrator,
uzimajući u obzir tužbu podnesenu tajništvu Općeg suda 23. prosinca 2013.,
uzimajući u obzir odgovor na tužbu OHIM‑a podnesen tajništvu Općeg suda 11. travnja 2014.,
uzimajući u obzir odgovor na tužbu intervenijenta podnesen tajništvu Općeg suda 16. travnja 2014.,
uzimajući u obzir odluku od 11. lipnja 2014. kojom se odbija odobrenje podnošenja replike,
nakon rasprave održane 18. ožujka 2015.,
donosi sljedeću
Presudu
Okolnosti spora
1 Tužitelj, Bundesverband Deutsche Tafel eV, nositelj je verbalnog žiga Zajednice Tafel, za koji je prijava za registraciju podnesena 26. ožujka 2010., a žig je registriran 27. rujna 2010. pod brojem 8985541 pri Uredu za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (OHIM) na temelju Uredbe Vijeća 207/2009 od 26. veljače 2009. o žigu Zajednice (SL L 78, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 226.).
2 Usluge za koje je zatražena registracija odnose se na razrede 39 i 45 Međunarodne klasifikacije proizvoda i usluga (Nicanska klasifikacija) za registriranje žigova od 15. lipnja 1957., kako je izmijenjena i dopunjena, i odgovaraju, za svaki od tih razreda, sljedećem opisu:
– razred 39: „Sakupljanje, uklanjanje, prijevoz i distribucija proizvoda za svakodnevnu uporabu, uključujući hrane, za treće osobe, posebno potrebite“;
– razred 45: „Osobne i društvene usluge koje pružaju treći, namijenjene za zadovoljenje ljudskih potreba“.
3 Intervenijent Tiertafel Deutschland eV podnio je 4. studenoga 2010. OHIM‑u zahtjev za proglašavanje ništavim žiga Zajednice Tafel, utemeljen na članku 52. stavku 1. točki (a) Uredbe br. 207/2009 u vezi s člankom 7. stavkom 1. točkom (b) i (c) te uredbe, kao i na članku 52. stavku 1. točki (b) iste uredbe.
4 Odjel za poništaje OHIM‑a odbio je odlukom od 16. travnja 2012. zahtjev za proglašenje žiga Zajednice ništavim pozivajući se na članak 7. stavak 1. točku (b) i (c) Uredbe br. 207/2009 u vezi s člankom 52. stavkom 1. točkom (a) iste uredbe.
5 Intervenijent je 6. lipnja 2012. uložilo je žalbu OHIM‑u protiv odluke Odjela za poništaje.
6 Odlukom od 17. listopada 2013. (u daljnjem tekstu: pobijana odluka) četvrto žalbeno vijeće OHIM‑a usvojilo je žalbu i poništilo odluku Odjela za poništaje. OHIM je zauzeo stajalište da njemačka riječ „Tafel“ ima dovoljno jasan i određen odnos s predmetnim uslugama te da je stoga opisan. OHIM je također odlučio da pojam, jer se radi o opisnom podatku čije značenje ciljana javnost razumije bez posebne analize, nije imao nikakav razlikovni karakter u odnosu na predmetne usluge. Stoga je poništio predmetni žig pozivajući se na članak 7. stavak 1. točke (b) i (c) Uredbe br. 207/2009. Žalbeno vijeće je odlučilo da nije potrebno odlučivati o razlogu koji se temelji na članku 52. stavku 1. točki (b) iste uredbe, to jest zloj vjeri, o kojoj stranke nisu više raspravljale tijekom žalbenog postupka.
Zahtjevi stranaka
7 Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:
– poništi pobijanu odluku,
– naloži OHIM‑u snošenje troškova.
8 OHIM i intervenijent od Općeg suda zahtijevaju da:
– odbije tužbu,
– naloži tužitelju snošenje troškova.
Pravo
9 U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe dva razloga za poništaj; prvi se temelji na povredi članka 7. stavaka 1. točke (c) Uredbe br. 207/2009, a drugi na povredi članka 7. stavka 1. točke (b) iste uredbe.
Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 7. stavka 1. točke (c) Uredbe br. 207/2009
10 Tužitelj osporava zaključak žalbenog vijeća prema kojem je predmetni žig opisan. Posebno tvrdi da ne postoji izravni odnos između njemačkog pojma „Tafel“, u smislu koji je navelo žalbeno vijeće kao „veliki stol postavljen za svečani obrok“ i usluga za koje je žig registriran. Njemački pojam „Tafel“ ne upućuje ni na vrstu ni na kvalitetu ni na svrhu a niti na bilo koju od karakteristika predmetnih usluga. Usluge iz razreda 39 ne bi bile ni u kakvom odnosu s jednim stolom koji nije prikladno mjesto za pružanje takvih usluga. Nadalje, ideja svečanog obroka sadržana u njemačkom pojmu „Tafel“ suprotna je uslugama koje su zaštićene žigom a koje imaju za cilj opskrbu predmetima za svakodnevnu uporabu i hranom, odnosno minimalnim sredstvima za život. Što se tiče usluga iz razreda 45, tužitelj ističe da je žalbeno vijeće pogrešno ocijenilo njihovu svrhu te ih zamijenilo s ugostiteljskim uslugama iz razreda 43 koje nisu obuhvaćene žigom Tafel.
11 OHIM iznosi da je žalbeno vijeće ispravno poništilo registraciju znaka Tafel za predmetne usluge. Navodi da jedno od značenja njemačkog pojma „Tafel“ opisano u rječniku Duden označava opskrbu potrebitih hranom te da se slično značenje spominje u vezi s ključnim njemačkim pojmom „Tafel‑Initiativen“ u izdanju enciklopedije Brockhaus iz 2006. i u internetskom izdanju rječnika Meyers.
12 Što se tiče usluga iz razreda 39, OHIM smatra da se radi o logističkim uslugama ključnima za dobro vođenje banke hrane te da postoji jasan i izravan odnos između navedenih i njemačkog pojma „Tafel“. Nadalje navodi da će zainteresirana javnost, kada se susretne s njemačkim pojmom „Tafel“ što se tiče usluga iz razreda 45, odmah pomisliti na usluge banke hrane koje predstavljaju socijalne usluge u obliku opskrbe hranom i drugim proizvodima za svakodnevnu uporabu. Dodaje da su usluge iz razreda 39 i 45, takoreći, osmišljene za banke hrane.
13 Intervenijent napominje da je žalbeno vijeće ispravno zaključilo da je znak Tafel opisan. Prema njegovu mišljenju, naime, njemački pojam „Tafel“ je generička oznaka za institucije socijalne pomoći. U tom pogledu se poziva na različite studije iz 2008. i 2009. kao i na djela poput enciklopedija Brockhaus i Meyers i rječnika Duden. Opisni karakter pojma također proizlazi iz postojanja organizacija čiji su nazivi inačice njemačkog pojma „Tafel“. Taj pojam se ne odnosi posebno na tužitelja, već na djelovanje banaka hrane, na „Tafeln“. Iz dokumenata koje je podastrijeo tužitelj također proizlazi da se njemački pojam „Tafel“ odnosi na organizaciju. Taj pojam tako ima generičko značenje ne samo za njemačku, već također i za austrijsku javnost. Intervenijent također ističe da je njemački pojam „Tafel“ opisan u odnosu na predmetne usluge. Stoga bi njemački pojam „Tafel“, koji posebno označava mjesto pružanja predmetnih usluga i njihov raznolik semantički sadržaj, odnosno pojam „stol“ ili izraz „oglasna ploča“, bio izravno opisan u odnosu na predmetne usluge koje se općenito pružaju za stolom.
14 U skladu s člankom 7. stavkom 1. točkom (c) Uredbe br. 207/2009 neće se registrirati „žigovi koji se sastoje isključivo od oznaka ili podataka koji u trgovini mogu služiti za označivanje vrste, kakvoće, količine, namjene, vrijednosti, zemljopisnog podrijetla, ili vremena proizvodnje proizvoda ili pružanja usluge ili nekih drugih obilježja navedenih“. Nadalje, članak 7. stavak 2. Uredbe br. 207/2009 propisuje da se stavak 1. primjenjuje neovisno o tome što razlozi za odbijanje postoje samo u jednom dijelu Europske unije.
15 Prema ustaljenoj sudskoj praksi, članak 7. stavak 1. točka (c) Uredbe br. 207/2009 sprječava da jedan jedini poduzetnik na temelju registracije oznaka ili podataka koji se ondje navode u svojstvu žiga za sebe prisvoji pravo na te oznake i podatke. Cilj je te odredbe opći interes u skladu s kojim se takvim oznakama ili podacima svatko može slobodno koristiti (presude od 23. listopada 2003., OHIM/Wrigley, C‑191/01 P, Zb., EU:C:2003:579, t. 31., i od 7. srpnja 2011., Cree/OHIM (TRUEWHITE), T‑208/10, EU:T:2011:340, t. 12.).
16 Nadalje, za oznake ili podatke koji u prometu mogu služiti za označavanje karakteristika proizvoda ili usluga za koje je zatražena registracija, u skladu s člankom 7. stavkom 1. točkom (c) Uredbe br. 207/2009, poznato je da ne mogu vršiti osnovnu funkciju žiga, odnosno funkciju koja dopušta identifikaciju trgovačkog porijekla proizvoda ili usluge, da bi se dopustilo potrošaču koji kupuje proizvod ili pribavlja uslugu da, pri kasnijoj kupnji, napravi isti izbor u slučaju pozitivnog iskustva, ili drugi izbor u slučaju da iskustvo bude negativno (presude OHIM/Wrigley, t. 15. gore, EU:C:2003:579, t. 30. i TRUEWHITE, t. 15. gore, EU:T:2011:340, t. 13.).
17 Oznake ili podaci navedeni u članku 7. stavku 1. točki (c) Uredbe br. 207/2009 su oni koji u normalnoj uporabi s gledišta relevantne javnosti mogu služiti za označivanje proizvoda ili usluge za koje je registracija zatražena, bilo izravno bilo navođenjem jednog od njihovih bitnih obilježja (presude od 20. rujna 2001., Procter & Gamble/OHIM, C‑383/99 P, Zb., EU:C:2001:461, t. 39. i od 5. srpnja 2012., Deutscher Ring/OHIM (Deutscher Ring Sachversicherungs‑AG), T‑209/10, EU:T:2012:347, t. 17.).
18 Slijedom toga, kako bi neki znak došao pod udar zabrane iz navedene odredbe, on mora imati dovoljno izravnu i konkretnu vezu s predmetnim proizvodima ili uslugama koja relevantnoj javnosti omogućuje da neposredno, bez daljnjeg razmišljanja, percipira prikaz tih proizvoda ili tih usluga ili jedne od njihovih značajki (vidjeti presudu TRUEWHITE, t. 15. gore, EU:T:2011:340, t. 14. i navedenu sudsku praksu).
19 Također valja istaknuti da se ocjena opisnog karaktera nekog znaka može obaviti samo, s jedne strane, s obzirom na razumijevanje relevantne javnosti i, s druge strane, s obzirom na dotične proizvode ili usluge (presude od 27. veljače 2002., Eurocool Logistik/OHIM (EUROCOOL), T‑34/00, Zb., EU:T:2002:41, t. 38. i TRUEWHITE, t. 15. gore, EU:T:2011:340, t. 17.).
20 Prvi tužbeni razlog iz ove tužbe treba ispitati upravo u vezi s tim načelima.
21 Najprije treba napomenuti da se, kako je utvrdilo žalbeno vijeće, predmetne usluge odnose na proizvode za svakodnevnu uporabu kao i na ljudske potrebe te da su namijenjene općoj javnosti. Nadalje, budući da je predmetni znak njemački pojam, opisni karakter predmetnog žiga treba ocijeniti u vezi s načinom na koji ga razumije prosječan potrošač u Uniji koji govori njemački jezik, što među ostalim tužitelj nije osporio.
22 Nadalje, iz elemenata spisa proizlazi da njemački pojam „Tafel“ ima više značenja. Taj pojam posebno upućuje s jedne strane na pojam stola i s druge strane na pojam banke hrane i uz njega vezanih socijalnih projekata, posebno na opskrbu potrebitih besplatnom ili po niskoj cijeni hranom koja nije prodana na tržištu, ali je još uvijek dobro sačuvana, ili već pripremljenim obrocima. Stranke ovo nisu osporile.
23 Međutim, u predmetnom slučaju iz pobijane odluke proizlazi da je žalbeno vijeće svoju odluku utemeljilo samo na prvom značenju njemačkog pojma „Tafel“, odnosno na pojmu stola.
24 Naime, u točki 30. pobijane odluke žalbeno vijeće uputilo je na internetsko izdanje univerzalnog rječnika Duden, u dijelu u kojem se u njemu navodi da je značenje njemačkog pojma „Tafel“ ponajprije „veliki stol, postavljen za svečani obrok“ i „ obrok“. Također se spominju izrazi „za stolom“ i „ukloniti jedaći pribor/raspremiti stol“.
25 Treba napomenuti da je žalbeno vijeće svoju odluku utemeljilo samo na značenju „stol“ njemačkog pojma „Tafel“ da bi u predmetnom slučaju zaključilo o postojanju dovoljno jasnog i određenog odnosa s predmetnim uslugama. Tako je, s jedne strane, što se tiče usluga iz razreda 39, žalbeno vijeće navelo u točki 31. svoje odluke da njemački pojam „Tafel“ opisuje činjenicu da se proizvodi za svakodnevnu uporabu sakupljaju, uklanjaju, prenose i dijele na stolu i da se obroci i hrana služe na stolu. S druge strane, u dijelu koji se odnosi na usluge iz razreda 45, žalbeno vijeće je iznijelo stajalište da njemački pojam „Tafel“ opisuje činjenicu da se osobne i društvene usluge koje pružaju treći, a namijenjene su ljudskim potrebama, poput na primjer opskrbe hranom i obrocima, nude za stolom.
26 Treba primijetiti da je u točki 32. pobijane odluke žalbeno vijeće nakon toga navelo definiciju iz internetskog rječnika Duden, prema kojoj njemački pojam „Tafel“ znači „opskrba potrebitih, besplatna ili po niskoj cijeni, hranom koja nije prodana na tržištu, ali je još uvijek dobro sačuvana, ili već pripremljenim obrocima“ i koji precizira da se „mnogi dobrovoljci [angažiraju] pri ,Mannheimer Tafel’“. Žalbeno vijeće se također pozvalo na enciklopediju Brockhaus iz 2006. i na rječnik Meyers iz 2007., u kojima je navedeno, u vezi s njemačkim izrazom „Tafel‑Initiative“, da „[su se] ostaci hrane prikupljali […] i besplatno ustupali potrebitima ili socijalnim slučajevima“.
27 Međutim, iz iste točke 32. pobijane odluke razvidno je da se na taj način uputilo na druge definicije njemačkog pojma „Tafel“ samo da bi se „potvrdilo“ da će opća javnost razumjeti navedeni pojam u vezi s predmetnim uslugama „ na način da se ove posljednje pružaju za „stolom“.
28 Isto tako, u točki 33. pobijane odluke, žalbeno vijeće navodi činjenicu da, čak i ako tužitelj organizira velik broj banaka hrane, opisno značenje njemačkog pojma „Tafel“ što se tiče usluga koje spadaju u razrede 39 i 45 ostaje: „koje se sve mogu pružiti za stolom“.
29 Naposljetku, posljednja rečenica točke 34. pobijane odluke također spominje činjenicu da njemački pojam „Tafel“, „što se tiče usluga iz razreda 39 i 45, treba razumjeti na način da se navedene pružaju za stolom, za postavljenim stolom“.
30 Stoga iz pobijane odluke proizlazi da je žalbeno vijeće utemeljilo svoju odluku samo na značenju „stol“ njemačkog pojma „Tafel“, a ne na njegovu značenju kao „banke hrane“.
31 Međutim, njemački pojam „Tafel“ u smislu riječi „stol“ nema opisni karakter u odnosu na usluge o kojima se ovdje radi.
32 Naime, na prvom mjestu, treba podsjetiti da se usluge iz razreda 39 sastoje od sakupljanja, uklanjanja, prijevoza i distribucije proizvoda za svakodnevnu uporabu, uključujući hrane, za treće osobe, posebno potrebite.
33 Treba napomenuti da se ne čini da je sakupljanje, uklanjanje i prijevoz proizvoda vezano uz pojam stola. Distribucija proizvoda za svakodnevnu uporabu, uključujući hranu, zasigurno je krajnji cilj svih predmetnih usluga te se može pružati za stolom. Međutim, tome nije nužno tako. Nadalje, što se tiče hrane, kako napominje tužitelj, ideja svečanog obroka na kojoj počiva njemački pojam „Tafel“ suprotna je uslugama s ciljem osiguravanja minimalnih sredstava za život. Usluge iz razreda 39 su stoga posredne usluge koje nisu izravno vezane uz pojam „stol“, uključujući predmetne usluge koje obuhvaćaju hranu.
34 Stoga, njemački pojam „Tafel“ u smislu riječi „stol“ nema s uslugama iz razreda 39, odnosno sakupljanjem, uklanjanjem, prijevozom i distribucijom proizvoda za svakodnevnu uporabu, uključujući hranu, osobama bez sredstava, izravan i konkretan odnos koji je takve prirode da dopušta zainteresiranoj javnosti da razumije, izravno i bez dodatnog razmišljanja, opis navedenih usluga.
35 Drugo, što se tiče usluga iz razreda 45, to jest osobnih i društvenih usluga koje pružaju treći, namijenjenih za zadovoljenje ljudskih potreba, one se ne mogu izravno unaprijed i bez promišljanja povezati s pojmom stola. Čak i ako se mogu u određenim slučajevima pružati za stolom, osobito ugostiteljske usluge, tome ne mora nužno biti tako.
36 Slijedi da je pogrešna ocjena žalbenog vijeća da znak Tafel u smislu riječi „stol“ ima dovoljno jasan i konkretan odnos s predmetnim uslugama iz razreda 39 i 45.
37 Stoga, bez utjecaja na to što bi se moglo odlučiti u vezi s drugim potencijalnim značenjima njemačkog pojma „Tafel“, koje žalbeno vijeće nije analiziralo, navedeno je pogrešno zaključilo da znak Tafel u smislu riječi „stol“ ima opisni karakter u odnosu na predmetne usluge, u smislu članka 7. stavka 1. točke (c) Uredbe br. 207/2009.
38 Iz svega navedenog proizlazi da treba prihvatiti prvi tužbeni razlog koji se temelji na povredi članka 7. stavka 1. točke (c) Uredbe br. 207/2009.
Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 7. stavka 1. točke (b) Uredbe 207/2009
39 U skladu s ustaljenom sudskom praksom, za odbijanje registracije znaka kao žiga Zajednice dovoljno je da postoji jedan od apsolutnih razloga za odbijanje iz članka 7. stavka 1. Uredbe br. 207/2009 (presude od 19. rujna 2002., DKV/OHIM, C‑104/00 P, Zb., EU:C:2002:506, t. 29.; od 10. srpnja 2014., BSH/OHIM, C‑126/13 P, EU:C:2014:2065, t. 33. i od 19. svibnja 2010., Ravensburger/OHIM – Educa Borras (Memory), T‑108/09, EU:T:2010:213, t. 38.).
40 Budući da se treba poništiti ocjena iz pobijane odluke opisnog karaktera znaka Tafel u smislu riječi „stol“, izvršena s obzirom na članak 7. stavak 1. točku (c) Uredbe br. 207/2009 (t. 38. gore), treba ispitati je li osnovana ocjena u vezi s razlikovnim karakterom znaka Tafel u skladu s člankom 7. stavkom 1. točkom (b) Uredbe br. 207/2009.
41 Tužitelj ističe da pobijanu odluku treba poništiti jer žalbeno vijeće nije odvojeno ispitalo razlog za odbijanje na temelju članka 7. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009. Žalbeno vijeće je zaključilo o nepostojanju razlikovnog karaktera znaka Tafel oslanjajući se samo na njegov opisni karakter, što je, k tome, pogrešno.
42 OHIM napominje da, čak i ako je svaki razlog za odbijanje iz članka 7. stavka 1. točke (b) i (c) Uredbe br. 207/2009 neovisan i treba se tumačiti u vezi s općim interesom na kojem se temelji, ako je neki znak čisto opisan u smislu članka 7. stavka 1. točke (c) Uredbe br. 207/2009, uobičajeno je da neće imati razlikovni karakter koji se traži člankom 7. stavkom 1. točkom (b) navedene Uredbe. Osim toga, čak i u slučaju da znak Tafel nije čisto opisan u odnosu na predmetne usluge, imao bi izravan i konkretan odnos s navedenima. Relevantna javnost bi ga stoga percipirala kao znak kojim se pružaju informacije o prirodi usluga koje označava, a ne kao da se njime označava njihovo porijeklo na način da bi omogućio razlikovanje usluga tužiteljâ od onih konkurenata.
43 Intervenijent napominje da nepostojanje razlikovnog karaktera znaka Tafel proizlazi iz njegova isključivo opisnog semantičkog značenja. Usto napominje da opći interes nalaže da se ta oznaka može nastaviti slobodno koristiti.
44 Na temelju članka 7. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009 neće se registrirati žigovi koji nemaju razlikovni karakter. U skladu s ustaljenom sudskom praksom Suda, razlikovni karakter žiga u smislu te odredbe znači da taj žig omogućava identifikaciju proizvoda za koji je registracija zatražena kao proizvoda koji potječe od određenog poduzetnika i time razlikovanje tog proizvoda od onih drugih poduzetnika. Osim toga, u skladu s ustaljenom sudskom praksom Suda razlikovni karakter žiga u smislu članka 7. stavka 1 točke (b) Uredbe br. 207/2009 treba procjenjivati, s jedne strane, u odnosu na proizvode ili usluge za koje je zatražena registracija i, s druge strane, u odnosu na percepciju koju relevantna javnost ima o njemu (presuda Audi/OHIM, C‑398/08 P, EU:C:2010:29, t. 34. i navedena sudska praksa) (vidjeti, analogijom, rješenje od 26. travnja 2012., Deichmann/OHIM, C‑307/11 P, EU:C:2012:254, t. 49. i 50. i navedenu sudsku praksu).
45 U predmetnom slučaju dovoljno je napomenuti da se žalbeno vijeće ograničilo na spominjanje da pojam Tafel, jer se radi o opisnom podatku čije značenje ciljana javnost razumije bez potrebe daljnje analize, nema nikakav razlikovni karakter u odnosu na predmetne usluge, u smislu članka 7. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009.
46 Time je žalbeno vijeće zaključilo o nepostojanju razlikovnog karaktera predmetnog znaka iz njegova opisnog karaktera i stoga nije izvršilo analizu razlikovnog karaktera znaka Tafel prema kriterijima koje je odredila primjenjiva sudska praksa.
47 Stoga treba odbaciti obrazloženje žalbenog vijeća o nepostojanju razlikovnog karaktera u smislu članka 7. stavka 1. točke (b) Uredbe 207/2009 u dijelu u kojem se temelji na pogrešci utvrđenoj u točkama 31. do 38. gore.
48 Iz naprijed navedenog proizlazi da također treba prihvatiti drugi tužbeni razlog koji se temelji na povredi članka 7. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009 i zbog toga usvojiti tužbu u cijelosti.
49 Stoga treba poništiti pobijanu odluku.
Troškovi
50 U skladu s člankom 134. stavkom 1. Poslovnika Općeg suda, svakoj stranci koja ne uspije u postupku nalaže se snošenje troškova, ako je postavljen takav zahtjev.
51 Budući da OHIM nije uspio u postupku, valja mu naložiti da, osim vlastitih troškova, snosi i troškove tužitelja i naložiti intervenijentu da snosi vlastite troškove.
Slijedom navedenoga,
OPĆI SUD (šesto vijeće)
proglašava i presuđuje:
1. Poništava se odluka četvrtog žalbenog vijeća Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (OHIM) od 17. listopada 2013. (predmet R 1074/2012‑4).
2. OHIM će snositi vlastite troškove kao i troškove društva Bundesverband Deutsche Tafel eV.
3. Društvu Tiertafel Deutschland eV nalaže se snošenje njegovih troškova.
Frimodt Nielsen | Dehousse | Collins |
Objavljeno na javnoj raspravi u Luxembourgu 18. rujna 2015.
Potpisi