PRESUDA SUDA (sedmo vijeće)
21. rujna 2016.(*)
„Povreda obveze države članice – Direktiva 2001/80/EZ – Članak 4. stavak 3. – Prilog VI., Dio A – Ograničenje emisija određenih onečišćujućih tvari u zrak iz velikih uređaja za loženje – Primjena – Elektrana Aberthaw”
U predmetu C‑304/15,
povodom tužbe zbog povrede obveze na temelju članka 258. UFEU‑a, podnesene 19. lipnja 2015., u postupku
Europska komisija, koju zastupaju K. Mifsud‑Bonnici i S. Petrova, u svojstvu agenata, s izabranom adresom za dostavu u Luxembourgu,
tužitelj,
protiv
Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske, koju zastupaju J. Kraehling i L. Christie, u svojstvu agenata, uz asistenciju G. Facenne, QC,
tuženika,
SUD (sedmo vijeće),
u sastavu: C. Toader (izvjestiteljica), predsjednica vijeća, A. Rosas i E. Jarašiūnas, suci,
nezavisni odvjetnik: M. Bobek,
tajnik: M. Aleksejev, administrator,
uzimajući u obzir pisani postupak i nakon rasprave održane 21. travnja 2016.,
saslušavši mišljenje nezavisnog odvjetnika na raspravi održanoj 28. lipnja 2016.,
donosi sljedeću
Presudu
1 Europska komisija svojom tužbom od Suda zahtijeva da utvrdi da je Ujedinjena Kraljevina Velike Britanije i Sjeverne Irske, time što nije pravilno primijenila Direktivu 2001/80/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2001. o ograničenju emisija određenih onečišćujućih tvari u zrak iz velikih uređaja za loženje (SL 2001., L 309, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku poglavlje 15., svezak 29., str. 33.) na elektranu Aberthaw (Ujedinjena Kraljevina, u daljnjem tekstu: elektrana Aberthaw), povrijedila obveze koje ima na temelju članka 4. stavka 3. te direktive u vezi s njezinim Prilogom VI., Dijelom A.
Pravni okvir
2 Direktiva 2001/80, koja je zamijenila Direktivu Vijeća 88/609/EEZ od 24. studenoga 1988. o ograničenju emisija određenih onečišćujućih tvari u zrak iz velikih uređaja za loženje (SL 1988., L 336, str. 1.), stavljena je izvan snage Direktivom 2010/75/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o industrijskim emisijama (integrirano sprečavanje i kontrola onečišćenja) (SL 2010., L 334, str. 17.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 15., str. 159.) s učinkom od 1. siječnja 2016. Direktiva 2001/80 se prema svojem članku 1. primjenjivala na „uređaje za loženje, čija je toplinska snaga ložišta 50 MW ili veća, bez obzira na upotrijebljenu vrstu goriva (kruto, tekuće ili plinovito)”.
3 U skladu s uvodnim izjavama 4. do 6. te direktive:
„(4) Komisija je objavila Komunikaciju o strategiji Zajednice za borbu protiv zakiseljavanja u kojem [kojoj] je utvrđeno da je revizija Direktive [88/609] sastavni dio te strategije s dugoročnim ciljem učinkovitog smanjenja emisija sumporovog dioksida i dušikovih oksida, tako da se taloženje i koncentracije dovedu na razinu ispod kritičnih opterećenja i razina.
(5) U skladu s načelom supsidijarnosti iz članka 5. Ugovora, cilj smanjenja emisija iz velikih uređaja za loženje koje doprinose zakiseljavanju ne mogu dostatno ostvariti države članice i neusklađeno djelovanje ne jamči postizanje željenog cilja. S obzirom na potrebu smanjenja emisija koje doprinose zakiseljavanju u cijeloj Zajednici, učinkovitije je poduzimati radnje na razini Zajednice.
(6) Postojeći veliki uređaji za loženje znatno doprinose emisijama sumporovog dioksida i dušikovih oksida u Zajednici, pa je te emisije potrebno smanjiti. Stoga je nužno prilagoditi pristup različitim obilježjima sektora velikih uređaja za loženje u državama članicama.”
4 Člankom 4. navedene direktive bilo je propisano:
„1. Ne dovodeći u pitanje članak 17., države članice poduzimaju odgovarajuće mjere kako bi osigurale da sve građevinske dozvole ili, ako za to nije predviđen postupak, uporabne dozvole za nove uređaje za loženje, koje prema ocjeni nadležnih tijela ispune sve uvjete za izdavanje dozvole prije 27. studenoga 2002. ako je pogon pušten u rad prije 27. studenoga 2003., sadrže uvjete vezane za poštovanje graničnih vrijednosti emisija sumporovog dioksida, dušikovih oksida i krutih čestica iz dijela A priloga III. do VII.
[...]
3. Ne dovodeći u pitanje Direktivu [Vijeća] 96/61/EZ [od 24. rujna 1996. o integriranom sprečavanju i kontroli onečišćenja (SL 1996., L 257, str. 26.)] i Direktivu Vijeća 96/62/EZ od 27. rujna 1996. o procjeni i upravljanju kvalitetom zraka [(SL 1996., L 296, str. 55.)], države članice najkasnije do 1. siječnja 2008. ostvaruju značajno smanjenje emisija:
(a) poduzimajući odgovarajuće mjere kako bi osigurale da sve uporabne dozvole za postojeće uređaje za loženje sadržavaju uvjete vezane za poštovanje graničnih vrijednosti emisija utvrđenih za nove uređaje stavkom 1.; ili
(b) osiguravajući da postojeći uređaji za loženje podliježu nacionalnom planu smanjivanja emisije iz stavka 6.,
te, kada je to potrebno, primjenjujući članke 5., 7. i 8.
[...]”
5 U skladu s člankom 14. iste direktive:
„1. Ako se vrše kontinuirana mjerenja, smatrat će se da se poštuju granične vrijednosti emisije opisane u dijelu A priloga III. do VII., u slučaju da procjena rezultata za radne sate u kalendarskoj godini pokazuje da:
a) nijedna od srednjih vrijednosti kalendarskog mjeseca ne premašuje granične vrijednosti emisije; i
b) ako se radi o:
[...]
ii) dušikovim oksidima: 95 % svih 48-satnih srednjih vrijednosti ne premašuje 110 % graničnih vrijednosti emisije.
[...]”
6 Prilog VI., Dio A Direktive 2001/80 u tablici je definirao granične vrijednosti emisija dušikovih oksida koje se primjenjuju na postojeće uređaje za loženje u skladu s člankom 4. stavkom 3. te direktive, za različite vrste goriva. Za kruta goriva koja se upotrebljavaju u uređajima za loženje s toplinskom učinkovitošću većom od 500 MW određena je granična vrijednost od 500 miligrama dušikovih oksida po normalnom kubnom metru (mg/Nm3).
7 Kad je također riječ o krutim gorivima, u toj se tablici upućuje na bilješku (3) (u daljnjem tekstu: bilješka (3), koja glasi kako slijedi:
„U slučaju uređaja za loženje koja[i] su u 12-mjesečnom razdoblju koje završava 1. siječnja 2001. godine radila[i] i nastavili raditi na kruta goriva čiji je hlapljivi sadržaj manji od 10 % primjenjuju se granične vrijednosti od 1200 mg/Nm3do 1. siječnja 2018. godine.”
8 U skladu s člankom 30. stavkom 2. prvim podstavkom Direktive 2010/75, Prilog V., Dio 1. točka 4. te direktive određuje granične vrijednosti emisije dušikovih oksida za uređaje za loženje koji upotrebljavaju kruta goriva. Od 1. siječnja 2016. ta je vrijednost smanjena na 200 mg/Nm3.
Predsudski postupak
9 Komisija je 29. svibnja 2012. pokrenula „EU pilot” kako bi istražila poštuju li se u slučajevima određenih velikih uređaja za loženje, a osobito elektrane Aberthaw, zahtjevi Direktive 2001/80. Prema informacijama koje su proslijeđene Komisiji, na taj se uređaj za loženje, na temelju bilješke (3) primjenjivala blaža granična vrijednost emisija dušikovih oksida, to jest 1200 mg/Nm³, od one koja se uobičajeno primjenjivala za tu vrstu uređaja za loženje koji upotrebljavaju kruta goriva, odnosno, u skladu s tablicom iz Priloga VI., Dijela A te direktive, 500 mg/Nm³. Prema Komisiji, da bi se na njih primjenjivalo to odstupanje, navedena bilješka ipak je propisivala da goriva koja oni upotrebljavaju moraju imati sadržaj hlapljivih tvari (u daljnjem tekstu: SHT) manji od 10 %. Ta je institucija stoga ispitala Ujedinjenu Kraljevinu u pogledu SHT‑a krutih goriva koja su tijekom razdoblja od 2009. do 2011. bila upotrebljavana u elektrani Aberthaw.
10 Ujedinjena Kraljevina je odgovorila, da je prema njezinu mišljenju granična vrijednost emisija dušikovih oksida primjenjiva na elektranu Aberthaw bila 1200 mg/Nm3 i da se smatralo da se ta granična vrijednost emisija poštuje ako 95 % srednjih vrijednosti tijekom razdoblja od 48 sati nije prelazilo 1320 mg/Nm3.
11 Komisija je 20. rujna 2012. uputila dodatna pitanja Ujedinjenoj Kraljevini kako bi ocijenila ispunjava li elektrana Aberthaw uvjete iz bilješke (3) u pogledu SHT‑a. Ta je država članica u odgovoru pojasnila da je srednja vrijednost SHT‑a ugljena koji se upotrebljavao u toj elektrani između 2008. i 2011. iznosila 12,81 %, 11,75 %, 12,89 % odnosno 11,39 %. Prema tim informacijama taj je ugljen tako imao prosječni SHT manji od 10 % samo dva puta između 2008. i 2010. i pet puta tijekom 2011.
12 Budući da goriva koja je elektrana Aberthaw upotrebljavala od 2008. do uključujući 2011. nisu bila u skladu s uvjetom navedenim u bilješci (3) u pogledu SHT‑a, Komisija je ocijenila da se na taj uređaj za loženje nikada nije smjelo primijeniti odstupanje koje predviđa ta bilješka i da se je, od 1. siječnja 2008., na njega trebala primijeniti granična vrijednost emisija dušikovih oksida od 500 mg/Nm3.
13 Komisija je 21. lipnja 2013. poslala službenu opomenu u kojoj je Ujedinjenoj Kraljevini prigovorila da je povrijedila svoju obvezu da se od 1. siječnja 2008. uskladi s člankom 4. stavkom 3. Direktive 2001/80 u vezi s bilješkom (3) zato što, kad je riječ o elektrani Aberthaw, nije poštovala graničnu vrijednost emisija dušikovih oksida od 500 mg/Nm3 koja se na taj uređaj za loženje primjenjivala do 1. siječnja 2016.
14 U odgovoru na tu službenu opomenu Ujedinjena Kraljevina je navela da je smatrala da je odstupanje propisano u bilješci (3) u Direktivu 2001/80 uvedeno upravo kako bi se obuhvatio slučaj elektrane Aberthaw, tako da to odstupanje treba tumačiti fleksibilnije, na način da ono nije podređeno uvjetu da je predmetni uređaj radio isključivo posredstvom krutog goriva koje ima SHT manji od 10 %. Ta država članica također smatra da ne postoji izravna povezanost između hlapljivosti goriva koje sagorijeva ta elektrana i razine dušikovih oksida koje ispušta.
15 Budući da odgovor Ujedinjene Kraljevine nije uvjerio Komisiju, ona je toj državi članici 16. listopada 2014. uputila obrazloženo mišljenje na temelju članka 258. prvog stavka UFEU‑a.
16 U tom obrazloženom mišljenju Komisija je ponovila svoj argument prema kojem bilješka (3) odstupa od standardnih graničnih vrijednosti definiranih za uređaj za loženje veličine elektrane Aberthaw te da je ona premašila graničnu vrijednost emisija dušikovih oksida koja je primjenjiva na temelju članka 4. stavaka 1. i 3. Direktive 2001/80 u vezi s tom bilješkom.
17 Ta je institucija također odbacila tumačenje bilješke (3), prema kojem ona ne zahtijeva da predmetni uređaj za loženje upotrebljava isključivo kruta goriva čiji prosječni SHT nije veći od 10 % mjereno na godišnjoj osnovi. Naime, iako taj udio u Direktivi 2001/10 nije izričito izražen u godišnjoj srednjoj vrijednosti, takvo je tumačenje u skladu s duhom te direktive, čiji članak 14. stavak 1. navodi da se granične vrijednosti emisija određene u Dijelu A Priloga III. do VII. te direktive mjere u jednoj kalendarskoj godini.
18 U svojem je odgovoru od 17. prosinca 2014. Ujedinjena Kraljevina, oslanjajući se na pripremne radove za Direktivu 2001/80, ponovila svoje stajalište prema kojem je elektrana Aberthaw u skladu s Direktivom 2001/80 jer se odstupanje propisano u bilješci (3) odnosilo posebno na taj uređaj. Osim toga, ta je država članica pojasnila da taj elektrana nastavlja ulagati u poboljšanje svoje učinkovitosti.
19 Nezadovoljna objašnjenjima koja je ponudila Ujedinjena Kraljevina, Komisija je 19. lipnja 2015. odlučila podnijeti predmetnu tužbu.
O tužbi
Argumentacija stranaka
20 Budući da elektrana Aberthaw ne poštuje mjerilo navedeno u bilješci (3), Komisija smatra da se na taj uređaj ne može primijeniti njome predviđeno odstupanje. Stoga navedeni uređaj mora ispuštati emisije oksida u skladu sa standardnom graničnom vrijednošću od 500 mg/Nm3. Međutim, vrijednost koja se nalazi u odobrenju za rad te elektrane iznosila je, u trenutku podnošenja ove predmetne tužbe, 1050mg/Nm3, tako da tužbu treba prihvatiti.
21 U prilog toj tvrdnji ta institucija, kao prvo, ističe da je tekst bilješke (3) jasan. Ta se odredba primjenjuje samo na uređaje koji stvarno sagorijevaju kruta goriva koja imaju SHT manji od 10 %. Ta bilješka ne odnosi se ni na uređaje koji „mogu” raditi na takvo gorivo ni na bilo kakvo ograničenje upotrebe koje odgovara zanemarivoj količini goriva. Naime, mjerilo SHT‑a od 10 % uvedeno je za određivanje praga namijenjenoga tome da se ograniči mogućnost odstupanja za elektrane.
22 Kao drugo, okolnost da se odstupanje koje sadržava bilješka (3) odnosilo osobito na elektranu Aberthaw nije relevantna jer subjektivna namjera određenih autora tijekom zakonodavnog postupka nije valjano mjerilo za tumačenje.
23 Kao treće, čak i da je donesena metoda izračuna koja se temelji na mjesečnom, a ne na godišnjem prosjeku, elektrana Aberthaw opet ne bi ispunjavala mjerila za navedeno odstupanje.
24 Ujedinjena Kraljevina smatra da je tumačenje bilješke (3) koje je predložila Komisija istodobno suprotno tekstu te bilješke i namjeri zakonodavca Unije, tako da predmetnu tužbu valja odbiti.
25 Najprije, prema toj državi članici, elektrana Aberthaw cijelo je vrijeme radila na gorivo koje se uglavnom sastojalo od antracita čiji je SHT između 6 % i 15 %, uključujući značajan udio ugljena čiji je SHT manji od 10 %. Međutim, ona nije nikad radila isključivo na ugljen čiji je SHT bio manji od 10 % ili na mješavinu čiji je prosječni SHT bio manji 10 %. Naime, takvom načinu rada protive se važni praktični i sigurnosni zahtjevi.
26 Zatim, s jedne strane, navedena država članica osporava tumačenje koje je predložila Komisija, a prema kojem, kako bi se na njega primijenilo odstupanje propisano bilješkom (3), uređaj za loženje mora raditi isključivo na kruto gorivo čiji je SHT manji od 10 % mjeren na temelju godišnjeg prosjeka. Takvo tumačenje tom odstupanju dodaje jedan zahtjev koji postrožuje uvjete njegovu pristupu. Međutim, ta bilješka ne sadržava priloge „samo” ili „isključivo”. Da je zakonodavac Unije želio ograničiti primjenu bilješke (3) samo na elektrane koje upotrebljavaju ugljen čiji je SHT manji od 10 %, ta bi se namjera izričito odrazila u njezinu tekstu. Osim toga, prema toj državi članici, kada Direktiva 2001/80 predviđa upotrebu srednje vrijednosti, ona to izričito naznači.
27 Ujedinjena Kraljevina zato tvrdi da je bilješka (3) namijenjena primjeni na uređaje za loženje koji rade sa značajnim udjelom ugljena čiji je SHT manji od 10 %.
28 S druge strane, tumačenje te bilješke koje je predložila Komisija nije uzelo u obzir okolnost da je odstupanje koje sadržava ta bilješka ispregovarano i uvedeno u Direktivu 2001/80 tijekom zakonodavnog postupka posebno kako bi se obuhvatio slučaj elektrane Aberthaw.
29 Naposljetku, operativni zahtjev sigurnosti za mješavinu ugljena koja se upotrebljavala u elektrani Aberthaw određivao je da minimalni SHT mora biti 9 %. Kako bi se uskladio s granicama koje proizlaze iz Komisijina tumačenja bilješke (3), operater te elektrane trebao je upotrebljavati samo kruta goriva koja omogućuju poštovanje izuzetno malog raspona SHT‑a, između 9 % i 9,9 %. S obzirom na sve parametre koji treba uzeti u obzir u mješavini tih goriva, to jest sadržaj vlage, pepeo, sumpor, klor, kalorijsku vrijednost, tvrdoću i veličinu, to nije ni realistično ni izvedivo za elektranu te veličine. Osobito, taj se operater ne bi mogao ni opskrbiti ni posebno i pouzdano testirati velike količine ugljena koje elektrana Aberthaw upotrebljava kako bi osigurao da ukupni SHT ostane točno između 9 % i 9,9 %.
30 Osim toga, tumačenje bilješke (3) koje je predložila Komisija nema ni ekološki cilj. Naime, veće emisije dušikovih oksida, koje je ispustila elektrana Aberthaw, bile su posljedica koncepta kotla i viših temperatura koje su potrebne da se sagorijevanje antracita održi na malom SHT‑u. SHT mješavina goriva ne utječe značajno na te emisije, tako da se taj udio ne bi smanjio ako bi se tu elektranu obvezalo da, pod pretpostavkom da je to moguće, kao gorivo upotrebljava ugljen čiji je SHT 9,5 %, a ne kao trenutačno, mješavinu ugljena čiji je ukupni SHT između 11 % i 12 %. Suprotno tomu, sagorijevanje ugljena čiji je SHT manji prouzročilo bi povećane emisije dušikovih oksida.
Ocjena Suda
31 Kao što proizlazi iz uvodnih izjava 4. do 6. Direktive 2001/80, njezin je cilj borba protiv zakiseljavanja smanjivanjem emisija sumporovog dioksida i dušikovih oksida kojem znatno pridonose veliki uređaji za loženje.
32 U tom pogledu Prilozi III. do VII. te direktive propisuju određen broj ograničenja. Preciznije, njezin Prilog VI., Dio A, za različite vrste goriva definira granične vrijednosti emisija dušikovih oksida koje se, u skladu s člankom 4. stavkom 3. te direktive, primjenjuju na postojeće uređaje za loženje. Tako je za kruta goriva koja se upotrebljavaju u uređajima za loženje s toplinskom učinkovitošću većom od 500 MW određena granična vrijednost od 500 mg/Nm3.
33 Bilješka (3), međutim, propisuje da se „[u] slučaju uređaja za loženje koji su u 12-mjesečnom razdoblju koje završava 1. siječnja 2001. godine radili i nastavili raditi na kruta goriva čiji je hlapljivi sadržaj manji od 10 % primjenjuju granične vrijednosti od 1200 mg/Nm3 do 1. siječnja 2018.”
34 U ovom predmetu Komisija prigovara Ujedinjenoj Kraljevini da, kad je riječ o elektrani Aberthaw, nije ispunila uvjete koji omogućuju primjenu tog odstupanja iz te bilješke i zbog toga nije poštovala zadanu graničnu vrijednost emisije dušikovih oksida, odnosno 500 mg/Nm3.
35 Ujedinjena Kraljevina i Komisija ne slažu se osobito kad je riječ o referentnom razdoblju za podatke na temelju kojih je moguće provjeriti poštuju li predmetni uređaji za loženje razine emisija dušikovih oksida.
36 U tom pogledu valja naglasiti da, iako drugi dio rečenice teksta bilješke (3) ne određuje to referentno razdoblje, prvi dio te odredbe izričito sadržava sintagmu „u slučaju uređaja za loženje koji su u 12-mjesečnom razdoblju koje završava 1. siječnja 2001. godine radili”.
37 Iz toga proizlazi, kao što je nezavisni odvjetnik naveo u točki 29. svojeg mišljenja, da bilješku (3) analogijom treba tumačiti na način da je referentno razdoblje za podatke na temelju kojih je moguće provjeriti nastavljaju li predmetni uređaji za loženje raditi u skladu s odredbama Direktive 2001/80 istovjetno onome na temelju kojega se utvrđuje može li uređaj za loženje ostvariti pravo na odstupanje koje sadržava ta bilješka, to jest jedna godina.
38 Međutim, bilo da se SHT računa na godišnjoj ili na mjesečnoj osnovi, Ujedinjena Kraljevina ne osporava to da elektrana Aberthaw nikada nije ispunila mjerilo u pogledu goriva koje jedan uređaj za loženje treba upotrebljavati, iz bilješke (3) i kako ga je protumačila Komisija.
39 U tom pogledu, ta država članica tvrdi da je to tumačenje, prema kojem, kako bi se na njega moglo primijeniti odstupanje iz te bilješke, uređaj za loženje mora upotrebljavati samo goriva čiji je prosječni SHT manji od 10 %, izračunan tijekom jedne godine, pogrešno jer se prilog „isključivo” ne nalazi u tekstu te bilješke.
40 Navedeni argument treba odbiti.
41 Naime, prema ustaljenoj sudskoj praksi Suda, kako bi se odredio smisao i doseg neke odredbe, važno je tumačiti je uzimajući u obzir njezin tekst, kontekst kao i cilj kojemu teži predmetni propis (vidjeti, u tom smislu, presudu od 16. srpnja 2015., A, C‑184/14, EU:C:2015:479, t. 32. i navedenu sudsku praksu).
42 Kad je riječ o tekstu bilješke (3), ona propisuje da, kako bi se njome propisano odstupanje moglo primijeniti, predmetni uređaj za loženje „mora raditi na kruta goriva čiji je hlapljivi sadržaj manji od 10 %”.
43 U tom pogledu, suprotno argumentima Ujedinjene Kraljevine, zbog činjenice da tekst ne sadržava priloge „samo” ili „isključivo” ne može se zaključiti da je za primjenu odstupanja uvedenog tom bilješkom dovoljno da je u gorivu koje upotrebljava taj uređaj za loženje ili „značajan udio” ili „određen udio” krutih goriva čiji je SHT manji od 10 %. Kao što je naveo nezavisni odvjetnik u točkama 24. i sljedećima svojeg mišljenja, ni s jednim pravnim argumentom nije moguće utemeljiti tumačenje bilješke (3) koje predlaže Ujedinjena Kraljevina.
44 Naime, kako je predložio nezavisni odvjetnik u točkama 27. do 30. svojeg mišljenja, bilješku (3) valja tumačiti na način da prag od 10 %, na koji se ona poziva, znači da ugljen koji potroši uređaj za loženje mora imati prosječan SHT manji od 10 %.
45 Takvo tumačenje podupiru kontekst bilješke (3) i cilj Direktive 2001/80.
46 Kad je, kao prvo, riječ o kontekstu te odredbe, valja podsjetiti da ona omogućuje da se na uređaje za loženje koji ispunjavaju uvjete koje ona propisuje, primijeni granična vrijednost emisija dušikovih oksida koja je veća od opće granične vrijednosti emisija od 500 mg/Nm3 iz Priloga VI., Dijela A Direktive 2001/80.
47 Bilješka (3) čini odstupanje od općeg pravila propisanog u navedenoj odredbi Priloga VI. i stoga je se, u skladu s ustaljenom sudskom praksom Suda, mora tumačiti usko (vidjeti analogijom presudu od 10. rujna 2015., Nannoka Vulcanus Industries, C‑81/14, EU:C:2015:575, t. 73. i navedenu sudsku praksu).
48 Kad je, kao drugo, riječ o cilju Direktive 2001/80, kao što to ističe Komisija, i kao što je nezavisni odvjetnik naveo u točki 38. svojeg mišljenja, razvoj pravnih instrumenata Unije koji su prethodili toj direktivi, poput Direktive 88/609, pokazuje da visina pragova, određenih u odredbama poput bilješke (3) prije svega služi tome da se maksimalno ograniči broj uređaja za loženje na koje se može primijeniti takvo odstupanje, što samo po sebi omogućuje postizanje ciljeva određenih u Direktivi 2001/80, koji su bili navedeni u točki 34. ove presude.
49 Stoga valja odbiti argumentaciju Ujedinjene Kraljevine prema kojoj prag SHT‑a od 10 % krutih goriva koja se upotrebljavaju ne omogućuje ispunjenje ekološkog cilja Direktive 2001/80 jer značajno ne utječe na emisije dušikovih oksida. Naime, kao što proizlazi iz prethodne točke, bilješka (3) pridonosi spomenutom ekološkom cilju ograničavanjem broja uređaja za loženje na koje se može primijeniti iznimka propisana u toj bilješci.
50 Nadalje, valja, kao prvo, odbiti argumentaciju Ujedinjene Kraljevine navedenu u točki 28. ove presude s obzirom na to da bi, čak i da je utvrđeno da je odstupanje propisano bilješkom (3) ispregovarano kako bi se uključilo elektranu kakva je elektrana Aberthaw, ona ipak morala ispunjavati mjerila određena tom odredbom kako bi se na nju primijenilo i nastavilo primjenjivati to odstupanje.
51 Kao drugo, valja odbiti argumentaciju te države članice prema kojoj iz sigurnosnih razloga nije moguće primijeniti predmetni prag od 10 %. U tom pogledu, iz očitovanja te države članice proizlazi da mješavina koja se upotrebljava u elektrani Aberthaw ima SHT koji može varirati između 6 % i 15 %. Stoga je nesporno da ugljen koji se upotrebljava kao gorivo u tom uređaju za loženje može imati prosječan SHT manji od 10 %.
52 Kao treće, argumentaciju Ujedinjene Kraljevine, prema kojoj se prvenstveno zbog ekonomskih ograničenja nisu poduzele mjere za poboljšanje ekološke učinkovitosti navedenih uređaja za loženje i za usklađenje sa zahtjevima iz bilješke (3), također treba odbiti. Naime, iz sudske prakse Suda proizlazi da se Ujedinjena Kraljevina, u ovom slučaju, ne može valjano pozivati na razloge isključivo ekonomske prirode kako bi osporila povredu zbog koje joj se prigovara (vidjeti, u tom smislu, presude od 9. prosinca 1997., Komisija/Francuska, C‑265/95, EU:C:1997:595, t. 62., i od 21. siječnja 2016., Komisija/Cipar, C‑515/14, EU:C:2016:30, t. 53.).
53 U tim okolnostima valja utvrditi da je, time što nije pravilno primijenila Direktivu 2001/80 na elektranu Aberthaw, Ujedinjena Kraljevina povrijedila obveze koje ima na temelju članka 4. stavka 3. te direktive u vezi s njezinim Prilogom VI., Dijelom A.
Troškovi
54 Sukladno članku 138. stavku 1. Poslovnika, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove. Budući da je Komisija podnijela zahtjev da Ujedinjena Kraljevina snosi troškove i da Ujedinjena Kraljevina nije uspjela u svojem tužbenom zahtjevu, valja joj naložiti snošenje troškova.
Slijedom navedenoga, Sud (sedmo vijeće) proglašava i presuđuje:
1. Time što nije pravilno primijenila Direktivu 2001/80/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2001. o ograničenju emisija određenih onečišćujućih tvari u zrak iz velikih uređaja za loženje na elektranu Aberthaw (Ujedinjena Kraljevina), Ujedinjena Kraljevina Velike Britanije i Sjeverne Irske je povrijedila obveze koje ima na temelju članka 4. stavka 3. te direktive u vezi s njezinim Prilogom VI., Dijelom A.
2. Ujedinjenoj Kraljevini Velike Britanije i Sjeverne Irske nalaže se snošenje troškova.
Potpisi