Language of document : ECLI:EU:C:2017:267

Predmet C488/15

Europska komisija

protiv

Republike Bugarske

„Povreda obveze države članice – Okoliš – Direktiva 2008/50/EZ – Kvaliteta zraka – Članak 13. stavak 1. – Prilog XI. – Dnevne i godišnje granične vrijednosti koje se primjenjuju na koncentracije PM10 – Sustavno i ustrajno prekoračenje graničnih vrijednosti – Članak 22. – Odgoda krajnjih rokova za postizanje usklađenosti određenih graničnih vrijednosti – Uvjeti primjene – Članak 23. stavak 1. – Planovi za kvalitetu zraka – ‚Što je moguće kraće’ razdoblje prekoračenja – Odgovarajuće mjere – Elementi ocjene”

Sažetak – Presuda Suda (treće vijeće) od 5. travnja 2017.

1.        Tužba zbog povrede obveze – Predmet spora – Određivanje tijekom predsudskog postupka – Uzimanje u obzir činjenica nastalih nakon obrazloženog mišljenja – Pretpostavke – Činjenice koje su iste vrste i sastavni su dio istog ponašanja kao i ranije navedene činjenice

(čl. 258. UFEU‑a)

2.        Tužba zbog povrede obveze – Ispitivanje osnovanosti koje provodi Sud – Situacija koju treba uzeti u obzir – Situacija u trenutku isteka roka određenog u obrazloženom mišljenju

(čl. 258. UFEU‑a)

3.        Tužba zbog povrede obveze – Pretpostavke dopuštenosti – Nadležnost suda Unije – Ispitivanje po službenoj dužnosti

(čl. 258. UFEU‑a)

4.        Tužba zbog povrede obveze – Predmet spora – Određivanje tijekom predsudskog postupka – Prilagodba zbog promjene prava Unije – Dopuštenost – Pretpostavke

(čl. 258. UFEU‑a)

5.        Okoliš – Onečišćenje zraka – Kvaliteta zraka– Direktiva 2008/50 – Granične vrijednosti za zaštitu zdravlja ljudi – Prekoračenje – Povreda obveze

(Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 2008/50, čl. 13. st. 1. i Prilog XI.)

6.        Tužba zbog povrede obveze – Objektivna narav – Uzrok povrede obveze – Nepostojanje utjecaja

(čl. 258. UFEU‑a)

7.        Tužba zbog povrede obveze – Akt kojim se pokreće postupak – Navođenje prigovora i tužbenih razloga – Formalni zahtjevi – Naznaka preciznih prigovora

(čl. 258 UFEU‑a; Statut Suda, čl. 21. st. 1.; Poslovnik Suda, čl. 120. t. (c))

8.        Okoliš – Onečišćenje zraka – Kvaliteta zraka– Direktiva 2008/50 – Prekoračenje graničnih vrijednosti kvalitete zraka– Obveza izrade plana za popravak navedene povrede – Doseg

(Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 2008/50, čl. 22. i čl. 23. st 1.)

9.        Okoliš – Onečišćenje zraka – Kvaliteta zraka– Direktiva 2008/50 – Prekoračenje graničnih vrijednosti kvalitete zraka– Obveza izrade plana za popravak navedene povrede – Utvrđenje povrede obveze – Kriteriji za ocjenu

(Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 2008/50, čl. 23. st. 1.)

10.      Okoliš – Onečišćenje zraka – Kvaliteta zraka – Direktiva 2008/50 – Prekoračenje graničnih vrijednosti kvalitete zraka– Obveza izrade plana za popravak navedene povrede – Rok

(Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 2008/50, čl. 23. st. 1.)

1.      Na temelju članka 258. UFEU‑a predmet tužbe zbog povrede obveze određen je Komisijinim obrazloženim mišljenjem pa se tužba mora zasnivati na istim obrazloženjima i tužbenim razlozima kao i to obrazloženo mišljenje. Predmet takve tužbe može se proširiti na činjenice nastale nakon obrazloženog mišljenja ako su iste vrste i sastavni dio istog ponašanja kao i činjenice na koje se odnosi navedeno mišljenje.

Osim toga, ako se tužbom želi otkriti sustavna i ustrajna povreda odredbi prava Unije, u načelu nije moguće isključiti podnošenje dodatnih dokaza od strane Komisije kojima je svrha da se u stadiju postupka pred Sudom potkrijepi općenitost i stalnost navodne povrede

(t. 37., 42., 43.)

2.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 40.)

3.      Sud može po službenoj dužnosti ispitati jesu li ispunjeni uvjeti za podnošenje tužbe zbog povrede obveze predviđeni u članku 258. UFEU‑a.

(t. 50.)

4.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 52., 87.)

5.      Postupak predviđen člankom 258. UFEU‑a počiva na objektivnom utvrđenju da država članica nije poštovala obveze koje ima prema UFEU‑u ili prema sekundarnom pravu. Stoga je prekoračenje graničnih vrijednosti utvrđenih u Prilogu XI. Direktivi 2008/50 o kvaliteti zraka i čišćem zraku za Europu dovoljno da bi se utvrdila povreda odredbi članka 13. stavka 1. te direktive u vezi s navedenim prilogom.

(t. 68., 69.)

6.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 76.)

7.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 87.)

8.      Iz članka 23. stavka 1. Direktive 2008/50 o kvaliteti zraka i čišćem zraku za Europu proizlazi da je predmetna država članica, kada se prekoračenje graničnih vrijednosti koje se primjenjuju na koncentracije PM10 dogodi nakon proteka roka predviđenog za njihovu primjenu, dužna izraditi plan za kvalitetu zraka koji ispunjava određene zahtjeve. Ta odredba ima općenitiji doseg jer se bez vremenskog ograničenja primjenjuje na prekoračenja svih graničnih vrijednosti onečišćujuće tvari utvrđenih tom direktivom, nakon roka predviđenog za njihovu primjenu, neovisno o tome je li ga utvrdila navedena direktiva ili Komisija u skladu s njezinim člankom 22.

(t. 102., 104.)

9.      Činjenica da država članica prekoračuje granične vrijednosti koje se primjenjuju na koncentracije PM10 nije sama za sebe dovoljna da bi se zaključilo da ta država članica nije ispunila obveze predviđene u članku 23. stavku 1. Direktive 2008/50 o kvaliteti zraka i čišćem zraku za Europu. Naime, analizom svakog pojedinog slučaja zasebno valja provjeriti jesu li planovi koje je izradila predmetna država članica u skladu s tom odredbom. Takvi planovi mogu se izraditi samo na temelju ravnoteže između cilja smanjenja rizika od onečišćenja i raznih prisutnih javnih i privatnih interesa.

(t. 106.‑108.)

10.    Iz članka 23. stavka 1. Direktive 2008/50 o kvaliteti zraka i čišćem zraku za Europu proizlazi da iako države članice imaju određenu marginu prosudbe za određivanje mjera koje treba usvojiti u slučaju prekoračenja primjenjivih graničnih vrijednosti, one u svakom slučaju moraju dopustiti da razdoblje prekoračenja graničnih vrijednosti bude što je moguće kraće. Tako iz teksta i strukture te odredbe proizlazi da obveza prema kojoj razdoblje prekoračenja graničnih vrijednosti mora biti što je moguće kraće ne ovisi o obvezi da se planovi dostave Komisiji. Slijedom toga, člankom 23. stavkom 1. trećim podstavkom te direktive predmetnoj se državi članici uopće ne dodjeljuje dodatni rok kako bi donijela odgovarajuće mjere i kako bi iste proizvodile učinke.

(t. 109., 112.)