PRESUDA OPĆEG SUDA (šesto vijeće)
15. srpnja 2015. *(1)
„Tržišno natjecanje – Zabranjeni sporazumi – Europsko tržište čelika za prednapinjanje – Utvrđivanje cijena, podjela tržišta i razmjena osjetljivih poslovnih informacija – Odluka kojom se utvrđuje povreda članka 101. UFEU‑a – Jedinstvena, složena i trajna povreda – Proporcionalnost – Načelo individualizacije kazni i sankcija – Neograničena nadležnost“
U predmetu T‑422/10,
Trafilerie Meridionali SpA, prije Emme Holding SpA, sa sjedištem u Pescari (Italija), koje zastupaju G. Visconti, E. Vassallo di Castiglione, M. Siragusa, M. Beretta i P. Ferrari, odvjetnici,
tužitelj,
protiv
Europske komisije, koju su zastupali B. Gencarelli i V. Bottka, zatim V. Bottka i R. Striani i naposljetku V. Bottka i G. Conte, u svojstvu agenata, uz asistenciju P. Manzinija, odvjetnik,
tuženika,
povodom zahtjeva za poništenje i preinaku Odluke Komisije C (2010) 4387 final od 30. lipnja 2010. o postupku primjene članka 101. UFEU‑a i članka 53. Sporazuma o EGP‑u (predmet COMP/38344 – Čelik za prednapinjanje), izmijenjene Odlukom Komisije C (2010) 6676 final od 30. rujna 2010. i Odlukom Komisije C (2011) 2269 final od 4. travnja 2011.,
OPĆI SUD (šesto vijeće),
u sastavu: S. Frimodt Nielsen (izvjestitelj), predsjednik, F. Dehousse i A. M. Collins, suci,
tajnik: J. Palacio González, glavni administrator,
uzimajući u obzir pisani postupak i nakon rasprave održane 2. srpnja 2014.,
donosi sljedeću
Presudu (2)
[omissis]
Postupak i zahtjevi stranaka
42 Tužbom podnesenom tajništvu Općeg suda 15. rujna 2010. društvo Trame pokrenulo je ovaj postupak.
43 Zasebnim aktom podnesenim tajništvu Općeg suda 6. listopada 2010. društvo Trame podnijelo je zahtjev za privremenu pravnu zaštitu kojim se traži suspenzija primjene odluke.
44 Odlukom od 29. listopada 2010. Opći sud (prvo vijeće) obavijestio je tužitelja da može prilagoditi svoje tužbene razloge i tužbene zahtjeve kako bi se uzele u obzir izmjene nastale prvom odlukom o izmjeni.
45 Društvo Trame podnijelo je svoja očitovanja o prvoj odluci o izmjeni u okviru svoje replike podnesene 19. travnja 2011.
46 Odlukom od 6. lipnja 2011. Opći sud zatražio je od Komisije da mu dostavi dokumente.
47 Dana 22. lipnja 2011. Komisija je dostavila društvu Trame drugu odluku o izmjeni.
48 Dana 12. srpnja 2011. predsjednik Općeg suda odbio je zahtjev za privremenu pravnu zaštitu zbog nepostojanja hitnosti (rješenje od 12. srpnja 2011., Emme/Komisija, T‑422/10 R, EU:T:2011:349).
49 Društvo Trame podnijelo je 1. kolovoza 2011. svoja očitovanja o drugoj odluci o izmjeni.
50 Dana 20. listopada 2011. Komisija je podnijela izvornik svojeg odgovora na repliku na jeziku postupka, kao i svoje napomene o očitovanjima koja je društvo Trame podnijelo na drugu odluku o izmjeni, nakon čega je zatvoren pisani postupak.
51 S obzirom na to da je sastav vijeća Općeg suda bio izmijenjen s učinkom od 23. rujna 2013., sudac izvjestitelj bio je raspoređen u šesto vijeće, kojemu je ovaj predmet posljedično dodijeljen.
52 Prethodni izvještaj iz članka 52. stavka 2. Poslovnika Općeg suda od 2. svibnja 1991. dostavljen je šestom vijeću 8. studenoga 2013.
53 Dana 17. prosinca 2013., u okviru mjera upravljanja postupkom donesenih na temelju članka 64. njegova Poslovnika od 2. svibnja 1991., Opći sud zahtijevao je od stranaka da odgovore na niz pitanja, a od Komisije da podnese dokumente.
54 Dana 28. veljače 2014. društvo Trame i Komisija podnijeli su svoje odgovore na te zahtjeve. Društvo Trame u svojem je odgovoru navelo da je 18. studenoga 2013. podnijelo Komisiji novi zahtjev za uzimanje u obzir njegove nesposobnosti plaćanja zbog gospodarske i financijske situacije društva na taj datum.
55 Dana 16. svibnja 2014., u okviru mjera izvođenja dokaza donesenih na temelju članka 65. njegova Poslovnika od 2. svibnja 1991., Opći sud zatražio je od Komisije da podnese dokumente koje je ona odbila podnijeti kao odgovor na mjere upravljanja postupkom donesene 17. prosinca 2013.
56 Dana 28. svibnja 2014. Komisija je podnijela zahtijevane dokumente, u koje je društvo Trame izvršilo uvid prije rasprave.
57 Na raspravi održanoj 2. srpnja 2014. saslušana su izlaganja stranaka i njihovi odgovori na pitanja koja je postavio Opći sud.
58 Društvo Trame od Općeg suda zahtijeva da:
– poništi pobijanu odluku u dijelu u kojem mu se izriče novčana kazna ili da smanji iznos novčane kazne koja mu je izrečena;
– na temelju članka 68. Poslovnika od 2. svibnja 1991. naloži pozivanje i saslušanje predstavnika društva Tréfileurope Italia tijekom zabranjenog sporazuma kako bi potvrdio određene činjenice navedene u točki 98. tužbe;
– naloži Komisiji snošenje troškova.
59 Komisija od Općeg suda zahtijeva da:
– odbije sve zahtjeve tužitelja;
– naloži tužitelju snošenje troškova.
Pravo
60 U prilog svojoj tužbi društvo Trame navodi pet tužbenih razloga koji se odnose na njegovo sudjelovanje u zabranjenom sporazumu i na utjecaj koji ono može imati na utvrđivanje iznosa novčane kazne: prvi se odnosi na jedinstvenu povredu, drugi na isključenje užadi od triju žica iz zabranjenog sporazuma u kojem je sudjelovalo, treći na razdoblje sudjelovanja u povredi, četvrti na njegovu sporednu ulogu i nepostojanje učinaka zabranjenog sporazuma na tržište i peti na element namjere u povredi. Nakon donošenja druge odluke o izmjeni društvo Trame prilagodilo je svoje tužbene razloge kako bi se pozvalo i na povredu načelâ proporcionalnosti i jednakog postupanja prilikom utvrđivanja iznosa novčane kazne zbog postupanja prema društvima ArcelorMittal i Ori Martin u usporedbi s onim kako se prema njemu moglo postupati. Društvo Trame u šestom se tužbenom razlogu poziva i na svoju nesposobnost plaćanja novčane kazne.
A – Uvodna razmatranja
1. Sadržaj pobijane odluke
61 Iz članka 1. pobijane odluke proizlazi da je društvo Trame povrijedilo članak 101. UFEU‑a i, počevši od 1. siječnja 1994., članak 53. Sporazuma o EGP‑u sudjelujući, tijekom razdoblja navedenih u pobijanoj odluci, u „nizu sporazuma i usklađenih djelovanja u sektoru čelika za prednapinjanje na unutarnjem tržištu i, počevši od 1. siječnja 1994., unutar EGP‑a“ (u daljnjem tekstu: zabranjeni sporazum ili jedinstvena povreda, uzimajući u obzir da je jedinstvena povreda jednako složena i trajna prema uobičajeno upotrebljavanoj terminologiji).
a) Dijelovi zabranjenog sporazuma i kvalifikacija jedinstvene povrede
62 U uvodnoj izjavi 122. pobijane odluke, zabranjeni sporazum opisan je kao „sveeuropski dogovor koji se sastoji od takozvane ciriške i europske faze i/ili, ovisno o slučaju, nacionalnih/regionalnih dogovora“. U uvodnim izjavama 123. do 135. pobijane odluke ukratko se navode različiti sporazumi i usklađena djelovanja, koji su zatim podrobnije izloženi i ocijenjeni s obzirom na članak 101. stavak 1. UFEU‑a i članak 53. Sporazuma o EGP‑u. Pojednostavnjeno govoreći, zabranjeni sporazum sastoji se od sljedećih dogovora:
– ciriškoga kluba, koji je prva faza sveeuropskog sporazuma. Taj je sporazum trajao od 1. siječnja 1984. do 9. siječnja 1996. i odnosio se na utvrđivanje kvota za svaku zemlju (Njemačku, Austriju, Benelux, Francusku, Italiju i Španjolsku), podjelu kupaca, cijene i razmjenu osjetljivih poslovnih informacija. Njegovi članovi bili su društva Tréfileurope, Nedri, WDI, DWK i Redaelli, koja je zastupalo nekoliko talijanskih poduzetnika barem počevši od 1993. i 1995., kojima su se zatim pridružila društva Emesa 1992. i Tycsa 1993.;
– kluba Italia, nacionalnog dogovora koji je trajao od 5. prosinca 1995. do 19. rujna 2002. Taj se sporazum odnosio na utvrđivanje kvota za Italiju, kao i na izvoz iz te zemlje u ostatak Europe. Njegovi članovi bili su talijanski poduzetnici društva Redaelli, ITC, CB i Itas, kojima su se zatim pridružila društva Tréfileurope i Tréfileurope Italia (3. travnja 1995.), SLM (10. veljače 1997.), Trame (4. ožujka 1997.), Tycsa (17. prosinca 1996.), DWK (24. veljače 1997.) i Austria Draht (15. travnja 1997.);
– južnog sporazuma, regionalnog sporazuma koji su 1996. dogovorili i sklopili talijanski poduzetnici društva Redaelli, ITC, CB i Itas s društvima Tycsa i Tréfileurope kako bi utvrdili stopu penetracije svakog od sudionika u južnim zemljama (Španjolskoj, Italiji, Francuskoj, Belgiji i Luksemburgu) i kako bi se obvezali da zajednički pregovaraju o kvotama s drugim proizvođačima iz sjeverne Europe;
– kluba Europa, koji je druga faza sveeuropskog sporazuma. Taj su sporazum u svibnju 1997. sklopila društva Tréfileurope, Nedri, WDI, DWK, Tycsa i Emesa (nazvani „stalni članovi“ ili „šest proizvođača“) te je prestao vrijediti u rujnu 2002. Sporazum je za cilj imao prevladavanje krize ciriškoga kluba, podjelu novih kvota (izračunatih za razdoblje od četvrtog tromjesečja 1995. do prvog tromjesečja 1997.), podjelu kupaca i utvrđivanje cijena. Šest proizvođača dogovorilo je pravila o koordinaciji, uključujući imenovanje koordinatora odgovornih za provedbu dogovora u nekoliko zemalja i koordinaciju s drugim zainteresiranim poduzetnicima, aktivnima u predmetnim zemljama ili u pogledu istih kupaca. Njihovi predstavnici redovito su se sastajali na različitim razinama kako bi nadzirali provedbu dogovora. Razmjenjivali su osjetljive poslovne informacije. U slučaju odstupanja u odnosu na dogovoreno postupanje, primijenjen je sustav obeštećenja;
– koordinacije u pogledu kupca Addtek U okviru tog sveeuropskog dogovora, šest proizvođača, kojima su se povremeno pridružili talijanski proizvođači i društvo Fundia, također je održavalo bilateralne (ili multilateralne) kontakte i sudjelovalo u utvrđivanju cijena i podjeli kupaca na ad hoc osnovi, ako su za to imali interes. Na primjer, društva Tréfileurope, Nedri, WDI, Tycsa, Emesa, CB i Fundia zajednički su koordinirala cijene i količinu prometa za kupca Addtek. Ti su se planovi uglavnom odnosili na Finsku, Švedsku i Norvešku, ali i na Nizozemsku, Njemačku, baltičke države i središnju i istočnu Europu. Koordinacija u pogledu društva Addtek održavala se već tijekom faze sveeuropskog dogovora ciriški klub te je trajala najmanje do kraja 2001.
– razgovora između kluba Europa i kluba Italia. U razdoblju koje je trajalo barem od rujna 2000. do rujna 2002., šest proizvođača, društva ITC, CB, Redaelli, Itas i SLM redovito su se sastajali s ciljem uključivanja talijanskih poduzetnika u klub Europa kao stalnih članova. Talijanski poduzetnici željeli su povećati talijansku kvotu u Europi, dok je klub Europa podržavao postojeće stanje. U tu su svrhu održani sastanci unutar kluba Italia radi zauzimanja zajedničkog stajališta, sastanci unutar kluba Europa radi razmatranja tog stajališta i zauzimanja vlastitog stajališta te sastanci između sudionika kluba Europa i talijanskih predstavnika radi postizanja sporazuma o podjeli talijanske kvote na specifičnom tržištu. Uključeni poduzetnici razmjenjivali su osjetljive poslovne informacije. Za potrebe preraspodjele europske kvote s ciljem uključivanja talijanskih proizvođača, ti su se poduzetnici dogovorili o primjeni novog referentnog razdoblja (30. lipnja 2000. – 30. lipnja 2001.). Ti su se poduzetnici također sporazumjeli o ukupnoj količini izvoza talijanskih poduzetnika u Europu koju su oni podijelili po svakoj zemlji. Usporedno s time, oni su raspravljali o cijenama, pri čemu su članovi kluba Europa željeli da se na europskoj razini usvoji mehanizam utvrđivanja cijena koji su talijanski proizvođači primjenjivali unutar kluba Italia.
– kluba España. Usporedno sa sveeuropskim dogovorom i klubom Italia, pet španjolskih poduzetnika (društva Trefilerías Quijano, Tycsa, Emesa, Galycas i Proderac, pri čemu potonji počevši od svibnja 1994.) i dva portugalska poduzetnika (Socitrel, počevši od travnja 1994. i Fapricela, počevši od prosinca 1998.) sporazumjeli su se da, u pogledu Španjolske i Portugala i za razdoblje koje je trajalo barem od prosinca 1992. do rujna 2002., da svoj tržišni udio održe stabilnim i utvrde kvote, podijele kupce, uključujući za javnu nabavu radova, te utvrde cijene i uvjete plaćanja. Osim toga, razmjenjivali su osjetljive poslovne informacije.
63 Prema mišljenju Komisije, svi dogovori opisani u gornjoj točki 62. imaju značajke jedinstvene povrede članka 101. UFEU‑a i članka 53. Sporazuma o EGP‑u (pobijana odluka, uvodne izjave 135., 609. i odjeljak 12.2.2).
64 Komisija je osobito smatrala da su gore navedeni dogovori bili dio sveobuhvatnog plana kojim se utvrđuju pravci djelovanja članova zabranjenog sporazuma u svim zemljopisnim područjima i da su „ti poduzetnici ograničili svoje pojedinačno poslovno ponašanje radi postizanja jedinstvenog protutržišnog cilja i jednog jedinstvenog protutržišnog poslovnog cilja, to jest narušavanja ili ukidanja uobičajenih uvjeta tržišnog natjecanja na tržištu čelika za prednapinjanje u EGP‑u i uspostave globalne ravnoteže, osobito utvrđivanjem cijena i kvota, međusobnom podjelom kupaca i razmjenom osjetljivih poslovnih informacija“ (pobijana odluka, uvodna izjava 610. i odjeljak 9.3.).
65 Komisija je u tom pogledu navela sljedeće:
„Plan u kojem su sudjelovala društva DWK, WDI, Tréfileurope, Tycsa, Emesa, Fundia, Austria Draht, Redaelli, CB, ITC, Itas, SLM, Trame, Proderac, Fapricela, Socitrel, Galycas i Trefilerías Quijano (ne sva istodobno), razvijao se i provodio tijekom razdoblja od najmanje osamnaest godina, upotrebom niza tajnih dogovora, posebnih sporazuma i/ili usklađenih djelovanja. Njegov jedinstveni i zajednički cilj sastojao se od ograničavanja tržišnog natjecanja između sudionika upotrebom sličnih mehanizama radi postizanja navedenog cilja (vidjeti odjeljak 9.3.1.). Čak i kad je s nekim dogovorom bilo poteškoća, drugi dogovori su se i dalje normalno provodili. “ (pobijana odluka, uvodna izjava 612.)
66 U okviru svojeg rasuđivanja Komisija je naglasila:
– „Faze sveeuropskog dogovora ciriški klub i klub Europa sudjeluju u jedinstvenoj povredi koju nije prekinulo razdoblje krize između 9. siječnja 1996. i 12. svibnja 1997. […] Osim toga, kao i ciriški klub, sudionici kluba Europa nastavili su utvrđivati kvote, dijeliti kupce i utvrđivati cijene. Njihovi razgovori i njihov sporazum odnosili su se na isto područje kao ono na koje se odnosio ciriški klub, ali prošireno na još nekoliko zemalja […]. “ (uvodna izjava 613.)
– „Organizacija samog zabranjenog sporazuma (konkretno, sustava koordinacije […]) i njegova praktična primjena […], pokazuje da sveeuropski, iberijski i talijanski dogovori predstavljaju jedinstvenu povredu. Ključne odluke, kao utvrđivanje europskih kvota koje obuhvaćaju referentno područje, koje se razvijalo tijekom vremena, […] izračunate na temelju količina prodaje u ažuriranom referentnom razdoblju […], donesene su na razini upravljačkih tijela tijekom multilateralnih sastanaka šestero proizvođača kluba Europa […]. Upravljačka su tijela također razmatrala podjelu određenih (referentnih) kupaca (na primjer društava Betonson i Addtek, […]) ili utvrđivanje najnižih cijena za određene zemlje i za određene referentne kupce. Nekoliko stalnih članova sveeuropskog dogovora bili su, na razini prodavača, zaduženi da najprije provjere primjenu sporazuma sklopljenih na europskoj razini u jednoj ili više zemalja, konkretno u pogledu koordinacije cijena i kupaca (uključujući Italiju, Španjolsku i Portugal koje pripadaju referentnom području te su zemlje podrijetla članova koji sudjeluju u klubu Italia i klubu España), i, zatim, da održavaju kontakte s drugim zainteresiranim proizvođačima aktivnima u svojim zemljopisnim područjima (uključujući onima koji pripadaju dogovorima kluba Italia i kluba España i, na primjer, s društvom Fundia za koordinaciju u pogledu kupca Addtek). “ (uvodna izjava 614.)
– „Konkretno funkcioniranje zabranjenog sporazuma pokazuje i da sveeuropski i nacionalni dogovori čine jedinstvenu povredu: od početka su iberijski i talijanski dogovor bili usko povezani sa sveeuropskim dogovorom. Sustav kvota kluba Italia poslužio je kao model za stvaranje sustava kvota ciriškog kluba i, tijekom faze ciriškog kluba i razdoblja krize, sudionici ciriškog kluba i kluba Italia pregovarali su i postigli dogovor o kvotama, cijenama i podjeli kupaca, istodobno za Italiju i ostala europska tržišta u referentnom području. Iako talijanski proizvođači više nisu bili stalni članovi kluba Europa, koordinaciju između dvaju klubova osiguravalo je društvo Tréfileurope, koje je bilo koordinator za Italiju i koje je sudjelovalo u gotovo svim razgovorima kluba Italia te je stoga moglo utjecati i na pregovore i razgovore unutar kluba, omogućujući svim sudionicima da uzmu u obzir sve planove i sporazume sklopljene u drugom klubu. To vrijedi i za društva DWK, Tycsa i, kasnije, Nedri, sveeuropske proizvođače koji su isto redovito prisustvovali sastancima kluba Italia i bilateralnim susretima s talijanskim proizvođačima. Na isti su način proizvođači ciriškog kluba/kluba Europa i kluba España pregovarali i sklopili sporazum o kvotama, cijenama i podjeli kupaca unutar kluba, kao i bilateralno. Ponovno su društva Tycsa (koordinator za Španjolsku i Portugal) i Emesa, koja su sudjelovala u dvama klubovima, mogla utjecati na pregovore unutar jednog kluba uzimajući u obzir želje i sporazume sklopljene unutar drugog kluba. Razgovori u trima klubovima često su se odnosili na pregovore, sporazume ili odluke donesene u ostalim klubovima. Osim toga, od 11. rujna 2000. pregovori među glavnim proizvođačima čelika za prednapinjanje intenzivirali su se u svrhu proširenja sustava kvota kluba Europe na sve velike proizvođače čelika za prednapinjanje […]. “ (uvodna izjava 615.)
– Zbog tih razloga, Komisija smatra da su mjere koje su dogovorene i donesene na nacionalnoj i regionalnoj razini (iberijskoj, talijanskoj ili južnoj) dosljedan niz mjera povezan s dogovorima na sveeuropskoj razini. Iz elemenata navedenih u poglavlju IV. koje se odnosi na opis činjenica jasno proizlazi da su svi sudionici u protutržišnim dogovorima pristupili i u većoj ili manjoj mjeri (odnosno ovisno o tome jesu li sudjelovali u jednom ili više dogovora) pridonijeli zajedničkom protutržišnom planu. (uvodna izjava 616.)
67 Što se tiče, konkretnije, neprekinutog sudjelovanja u povredi, Komisija je navela sljedeća dva zapažanja:
– s jedne strane, „[s]vi adresati [pobijane odluke] sudjelovali su u zabranjenom sporazumu koji je trajao više od osamnaest godina i nekoliko od njih istodobno je sudjelovalo na različitim razinama tog zabranjenog sporazuma. Činjenica da jedan poduzetnik nije izravno sudjelovao u svim sastavnim dijelovima sveukupnog zabranjenog sporazuma ne može ga osloboditi od odgovornosti za povredu članka 101. UFEU‑a ili članka 53. Sporazuma o EGP‑u. U ovom slučaju, činjenica da određeni poduzetnici nisu sudjelovali na svim sveeuropskim ili nacionalnim sastancima uopće ne dovodi u pitanje ocjenu njihovog sudjelovanja u zabranjenom sporazumu jer su svi mogli o njima biti obaviješteni te uzeti u obzir informacije koje su razmijenili sa svojim konkurentima u trenutku utvrđivanja njihova poslovnog ponašanja na tržištu ili od njih imati koristi. Kao što je prethodno izneseno, većina sudionika pristala je na opći sustav te su ga primjenjivali tijekom razdoblja od nekoliko godina koristeći se istim mehanizmima i nastojeći ostvariti isti zajednički cilj, koji je bio ograničiti tržišno natjecanje. Stoga […], svi su adresati također znali da su sudjelovali u općem sustavu primijenjenom na različitim razinama iako je za neke od njih to saznanje moglo biti dokazati tek u relativno kasnoj fazi povrede. “ (pobijana odluka, uvodna izjava 622.)
– s druge strane, „[i]ntenzitet sudjelovanja svakog poduzetnika u zabranjenom sporazumu ipak nije jednak s obzirom na trajanje njihova pojedinačnog sudjelovanja u zabranjenom sporazumu […], njihovu zemljopisnu prisutnost (područje proizvodnje i prodaje) i njihove veličine (veliki ili mali subjekti). Svi su ti elementi ispitani u poglavlju VIII. [pobijane odluke, u odnosu na elemente koji su se uzeli u obzir kako bi se utvrdio iznos novčanih kazni]. “ (pobijana odluka, uvodna izjava 623.)
b) Elementi utvrđeni u pogledu društva Trame
68 Sudjelovanje društva Trame u zabranjenom sporazumu navedenom u članku 1. pobijane odluke (vidjeti gore navedenu točku 61.) utvrđeno je za razdoblje od 4. ožujka 1997. do 19. rujna 2002.
69 Glavni elementi koji omogućuju da se utvrdi to sudjelovanje jesu sljedeći.
Klub Italia (od 4. ožujka 1997. do 19. rujna 2002.)
70 Komisija je smatrala da je društvo Trame sudjelovalo u klubu Italia od 4. ožujka 1997. do 19. rujna 2002. (pobijana odluka, uvodne izjave 124., 385. i sljedeće, kao i uvodne izjave 467. do 473. odjeljka 9.2.1.8., pod naslovom „Pojedinačno sudjelovanje u klubu Italia“).
71 Konkretno, iz pobijane odluke proizlazi sljedeće:
– sudjelovanje društva Trame u zabranjenom sporazumu potvrđeno je brojnim dokumentima otkrivenima tijekom pretraga i izjavama koje su dala barem tri sudionika u zabranjenom sporazumu (društva SLM, Redaelli i Tréfileurope) (pobijana odluka, uvodna izjava 467.);
– čak i ako društvo Trame nije od početka sudjelovalo u podjeli talijanskog tržišta, sudionici sastanka od 18. prosinca 1995. (društva Redaelli, Itas, CB i ITC) odlučili su obavijestiti, među ostalima, i društvo Trame o zaključcima koje su donijeli o novim cijenama koje treba primijeniti u 1996. Isto tako, na sastanku od 17. prosinca 1996. proslijeđena je tablica koja prikazuje raspodjelu tona po kupcima i imenovanje glavnih dobavljača za određen broj kupaca na talijanskom tržištu u 1997. Iako su stupci koji se odnose na društvo Trame ostali prazni, navođenje tog poduzetnika u tablici pokazuje da su se razgovori između strana trebali održati ili su barem bili planirani (pobijana odluka, uvodna izjava 467.);
– prva naznaka izravnog kontakta između kluba Italia i društva Trame jest dokument koji se odnosi na sastanak od 4. ožujka 1997. Taj dokument sadrži rukom pisane bilješke sa sastanka te upućuju na to da je „društvo Trame obavijestilo članove kluba Italia o svojoj želji da sudjeluje u talijanskom dogovoru“ („društvo Trame želi sudjelovati – doći će sljedeći put“) (pobijana odluka, uvodna izjava 467.);
– Društvo Trame sudjelovalo je na sastanku kluba Italia od 10. ožujka 1997. (pobijana odluka, uvodna izjava 467.);
– tijekom upravnog postupka društvo Trame priznalo je da je sudjelovalo na sastancima kluba Italia najprije u šest navrata, i to 5. listopada 1998., 9. studenoga 1998., 18. siječnja 1999., 8. veljače 1999., 22. veljače 1999. i 15. ožujka 1999. (u bilješci se pojašnjuje da društvo Trame, međutim, opovrgava da je sklopilo dogovor o zabranjenom sporazumu te da izjavljuje da je sudjelovalo na sastancima samo u svrhu primanja informacija), zatim između 28. veljače 2000. i 19. lipnja 2000. (u bilješci se pojašnjuje da društvo Trame konkretno priznaje da je sudjelovalo na sastancima od 28. veljače 2000., 6. ožujka 2000., 13. ožujka 2000., 21. ožujka 2000., 15. svibnja 2000., 12. lipnja 2000. i 19. lipnja 2000.) i konačno, na sastancima od 10. travnja 2001. i 16. rujna 2002. (pobijana odluka, uvodna izjava 468.);
– sudjelovanje društva Trame u klubu Italia nijednom nije bilo prekinuto između 4. ožujka 1997. i 19. rujna 2002. Što se tiče sastanaka kluba Italia održanih između 15. ožujka 1999. i 28. veljače 2000., unatoč odsutnosti društva Trame s tih sastanaka, ostale sudionike u zabranjenom sporazumu nastavilo se obavještavati o podacima o društvu Trame te se o njemu nastavilo raspravljati. Njegova odsutnost posebno je zabilježena na sastancima od 12. srpnja 1999. i 17. siječnja 2000., na temelju čega se može zaključiti da se njegova prisutnost očekivala te ničim nije dokazano da se društvo Trame u bilo kojem trenutku distanciralo od zabranjenog sporazuma. Što se tiče sastanaka održanih nakon lipnja 2000., društvo Trame nastavilo je sudjelovati u zabranjenom sporazumu, ne samo na sastancima od 10. travnja 2001. i 16. rujna 2002., za koje je priznalo da je na njima sudjelovalo, nego i na sastancima od 9. listopada 2000. i 30. srpnja 2002., s tim da se o njemu nastavilo raspravljati sve do kraja povrede. (pobijana odluka, uvodne izjave 469. i 470.).
72 Ukratko, Komisija je utvrdila da je društvo Trame izravno sudjelovalo na osamnaest sastanaka kluba Italia, da je izričito zabilježena njegova odsutnost na četiri sastanka tog kluba, što znači da se njegova prisutnost očekivala, i da se o njemu neprestano raspravljalo unutar tog kluba (pobijana odluka, bilješka u vezi s uvodnom izjavom 468.).
Klub Europa i sveeuropski sustav (od 15. svibnja 2000. do 19. rujna 2002.)
73 Kako bi došla do zaključka o jedinstvenoj i trajnoj povredi u pogledu društva Trame te osobito „pojedinačnoj svijesti o sudjelovanju tog društva u širem sustavu“ (vidjeti naslov odjeljka 12.2.2.4. pobijane odluke), Komisija je istaknula sljedeće:
„(651) U svojem odgovoru na obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku, društvo Trame nije istaknulo nijedan prigovor u pogledu svojeg znanja o ostalim dogovorima. U svakom slučaju, Komisija ima dokaz da je društvo Trame znalo za različite razine zabranjenog sporazuma ili je razumno trebalo za njih znati. Na primjer, na sastanku od 15. svibnja 2000., kojem je prisustvovalo društvo Trame, društvo Tréfileurope izjavilo je da su klub Europa i klub Italia oba u krizi […]. Društvo Trame prisustvovalo je 12. lipnja 2000. sastanku društava Redaelli, ITC, Itas, Tréfileurope Italia, CB, SLM, Tycsa i DWK na kojem je navedeno da se klub Europa požalio na društvo Tycsa koje je također član kluba España. Nazivi ostalih članova kluba España, kao što su društvo Socitrel i Fapricela, također su spomenuti na tom sastanku […]. Štoviše, društvo Trame prisustvovalo je 9. listopada 2000. sastanku na kojem su sudionici kluba Europa i kluba Italia započeli tražiti zajedničko rješenje za povećani izvoz talijanskih proizvođača u Europu. Tijekom tog istog sastanka, šest proizvođača (osim društva Emesa) i talijanski proizvođači analizirali su, među ostalim, europsko tržište i postotke međusobnog ispreplitanja […]. Komisija je zbog tih razloga zaključila da je društvo Trame barem od 15. svibnja 2000. znalo ili trebalo znati da čini sastavni dio šireg sveeuropskog sustava koji postoji na nekoliko razina i čiji je cilj bio stabilizacija tržišta čelika za prednapinjanje kako bi se izbjeglo snižavanje cijena. U svakom slučaju, tijekom cijelog razdoblja povrede, društvo Trame nije ostvarilo prodaju izvan Italije […]“.
74 Stoga, usporedno sa sudjelovanjem društva Trame u klubu Italia od 4. ožujka 1997. do 19. rujna 2002., Komisija je također smatrala da je društvo Trame, počevši od 15. svibnja 2000., „bilo svjesno ili je razumno trebalo znati za različite razine zabranjenog sporazuma“, a posebno za klub Europa.
c) Izračun iznosa novčane kazne izrečene društvu Trame
75 Komisija je najprije podsjetila da prilikom utvrđivanja iznosa novčane kazne u skladu s člankom 23. stavkom 3. Uredbe br. 1/2003 treba uzeti u obzir sve relevantne okolnosti i, konkretno, i težinu i trajanje povrede. Komisija je također pojasnila da se u tome poziva na načela utvrđena u Smjernicama iz 2006. (pobijana odluka, uvodna izjava 920.).
76 Novčana kazna od 3,249 milijuna eura izrečena društvu Trame izračunala se na sljedeći način.
77 Kao prvo, utvrđeno je da je društvo Trame odgovorno za sveukupni zabranjeni sporazum na tržištu čelika za prednapinjanje unutar EGP‑a. Stoga je radi utvrđivanja osnovnog iznosa novčane kazne Komisija navela da je uzela u obzir, u skladu s točkom 13. Smjernica iz 2006, „vrijednost prihoda od prodaje robe i usluga poduzetnika na koju se odnosi povreda u predmetnom zemljopisnom području unutar EGP‑a“ tijekom posljednje pune poslovne godine njegova sudjelovanja u povredi (pobijana odluka, uvodna izjava 929. i prateće točke).
78 Za društvo Trame, vrijednost prihoda od prodaje koja je uzeta u obzir bila je 8 231 277 eura (prva odluka o izmjeni, t. 5.). Radi se o vrijednosti prihoda od prodaje čelika za prednapinjanje u vezi sa zemljopisnim područjem na koje se odnosi povreda, i to za razdoblje uzeto u obzir kad je riječ o društvu Trame: Njemačka, Francuska, Italija, Nizozemska, Belgija, Luksemburg, Španjolska, Austrija, Portugal, Danska, Švedska, Finska i Norveška (pobijana odluka, uvodne izjave 931. i 932.). U ovom slučaju, ipak se uzela u obzir samo prodaja društva Trame u Italiji jer to društvo nije ostvarilo prodaju izvan Italije tijekom tog razdoblja (pobijana odluka, uvodna izjava 651.).
79 Kao drugo, postotak koji treba primijeniti na tako izračunatu vrijednost prihoda od prodaje ovisi o težini same povrede. U tom pogledu, Komisija je uzela u obzir nekoliko relevantnih okolnosti slučaja kao što su narav povrede, ukupni tržišni udio svih predmetnih poduzetnika, zemljopisnu rasprostranjenost povrede i je li povreda bila provedena (pobijana odluka, uvodna izjava 936. i prateće uvodne izjave).
80 Što se tiče naravi povrede, Komisija je istaknula činjenicu da je čitav zabranjeni sporazum predviđao podjelu tržišta, kupaca i horizontalne sporazume o cijenama (pobijana odluka, uvodna izjava 939.).
81 Komisija je također uzela u obzir činjenicu da su poduzetnici uključeni u povredu imali ukupni tržišni udio od otprilike 80 % (pobijana odluka, uvodna izjava 946.) i da je povreda bila rasprostranjena na znatnom dijelu EGP‑a. Što se tiče društava Socitrel, Proderac, Fapricela i Fundia, od kojih su prva tri poduzetnika sudjelovala samo u klubu España (koji je obuhvaćao Španjolsku i Portugal) ili, u slučaju posljednjeg poduzetnika, u koordinaciji u pogledu društva Addtek, i za koje se znanje o jedinstvenoj povredi moglo utvrditi tek u vrlo kasnoj fazi povrede (17. svibnja 2001. za društva Socitrel, Proderac i Fapricela i 14. svibnja 2001. za društvo Fundia), Komisija je uzela u obzir ograničeniji zemljopisni doseg prilikom utvrđivanja udjela vrijednosti prihoda od prodaje koji se trebao uzeti u obzir kod ocjene težine povrede. Komisija je smatrala da je situacija bila drukčija za ostale sudionike u klubu España (društva Emesa/Galycas, Tycsa/Trefilerías Quijano) koji su istodobno sudjelovali u različitim razinama zabranjenog sporazuma ili za koje se znanje o jedinstvenoj povredi moglo dokazati u znatno ranijoj fazi. Jednako tako, za sudionike kluba Italia situacija se razlikovala od one društava Socitrel, Proderac i Fapricela s obzirom na činjenicu da se zemljopisni doseg kluba Italia u velikoj mjeri preklapao s dosegom sveeuropskih sporazuma te je bio znatno širi od zemljopisnog dosega kluba España (Španjolska i Portugal) (pobijana odluka, uvodna izjava 949.).
82 Što se tiče provedbe dogovora, Komisija je smatrala da iako nisu uvijek bili u potpunosti uspješni, dogovori su se doista provodili (pobijana odluka, uvodna izjava 950.).
83 S obzirom na okolnosti ovog slučaja i gore navedene kriterije, Komisija je smatrala da je udio vrijednosti prihoda od prodaje koji treba uzeti u obzir kod ocjene težine povrede bio 16 % za društvo Fundia, 18 % za društva Socitrel, Fapricela i Proderac i 19 % za sve ostale poduzetnike, među kojima je i društvo Trame (pobijana odluka, uvodna izjava 953.).
84 Kao treće, trajanje povrede utvrđeno je u duljini od pet godina i šest mjeseci, to jest od 4. ožujka 1997. do 19. rujna 2002., kad je riječ o društvu Trame (pobijana odluka, uvodna izjava 956.).
85 Kao četvrto, kad je riječ o postotku koji treba uključiti u osnovni iznos neovisno o trajanju sudjelovanja poduzetnika u povredi, Komisija je zaključila da je iznos od 16 % za društvo Fundia, 18 % za društva Socitrel, Fapricela i Proderac i 19 % za sve ostale poduzetnike, među kojima je i društvo Trame, primjeren (pobijana odluka, uvodna izjava 962.).
86 Kao peto, Komisija je ispitala olakotne okolnosti na koje se tijekom upravnog postupka pozvalo društvo Trame. Radilo se osobito o argumentima koji su se odnosili na manje važnu ili pasivnu ulogu (pobijana odluka, uvodne izjave 987. i 992.) i izbjegavanje primjene sporazuma koji predstavljaju povredu ili znatno ograničeno sudjelovanje u povredi (pobijana odluka, uvodne izjave 1023. i 1025.), u pogledu kojih je Komisija, kao i u pogledu društva Proderac, priznala da je uloga društva Trame bila „znatno ograničenija u odnosu na uloge ostalih sudionika u zabranjenom sporazumu te da stoga tim poduzetnicima treba odobriti smanjenje novčane kazne“ te je istaknula da je „društvo Trame bilo sporedni sudionik kluba Italia koji je imao napeti odnos s ostalim sudionicima“, što je opravdalo smanjenje iznosa novčane kazne za 5 %.
87 Slijedom toga, Komisija je smanjila osnovni iznos novčane kazne s 10 milijuna eura na 9,5 milijuna eura. S obzirom na to da je taj iznos premašio gornju granicu od 10 % ukupnog prihoda društva Trame u 2009. (otprilike 32,5 milijuna eura), on je zatim smanjen na 3,249 milijuna eura (pobijana odluka, uvodne izjave 963., 1057. i 1071.).
2. Pregled načela
a) Dokaz o postojanju i trajanju povrede
88 Kao prvo, valja podsjetiti da iz sudske prakse proizlazi da je Komisija dužna dokazati ne samo postojanje zabranjenog sporazuma, već i njegovo trajanje. Konkretnije, kad je riječ o izvođenju dokaza o povredi članka 101. stavka 1. UFEU‑a, Komisija mora pružiti dokaze za povrede koje utvrdi i izvesti dokaze kojima se može, u dovoljnoj mjeri, dokazati postojanje činjenica koje tvore povredu. Svaka sumnja suda treba ići u prilog poduzetniku adresatu odluke kojom se utvrđuje povreda. Sud stoga ne može zaključiti da je Komisija u dovoljnoj mjeri utvrdila postojanje predmetne povrede ako i dalje gaji sumnje o tom pitanju, osobito u okviru tužbe za poništenje ili preinaku odluke kojom se izriče novčana kazna. U potonjoj je situaciji, naime, potrebno uzeti u obzir načelo pretpostavke nedužnosti, koje je dio temeljnih prava zaštićenih u pravnom poretku Unije te je potvrđeno člankom 48. stavkom 1. Povelje Europske unije o temeljnim pravima. S obzirom na narav predmetnih povreda, kao i na narav i strogost s njima povezanih sankcija, načelo pretpostavke nedužnosti primjenjuje se osobito na postupke koji se odnose na povrede pravila tržišnog natjecanja primjenjivih na poduzetnike koji mogu dovesti do izricanja novčanih kazni ili periodičnih penala. Stoga je potrebno da Komisija pruži precizne i dosljedne dokaze kako bi poduprla čvrsto uvjerenje da je navodna povreda počinjena (vidjeti presudu od 17. svibnja 2013., Trelleborg Industrie i Trelleborg/Komisija, T‑147/09 i T‑148/09, Zb., EU:T:2013:259, t. 50. i navedenu sudsku praksu).
89 Nadalje, uobičajeno je da se aktivnosti koje su dio sporazuma protutržišne naravi odvijaju potajno, da se sastanci održavaju u tajnosti i da je dokumentacija koja se na njih odnosi svedena na minimum. Iz toga slijedi da, čak i ako Komisija pronađe dokaze kojima se izričito potvrđuje nezakonit kontakt između subjekata, kao što su zapisnici sa sastanaka, ti će zapisnici obično biti nepotpuni i rijetki, tako da je često potrebno rekonstruirati određene pojedinosti izvođenjem zaključaka. Stoga se, u većini slučajeva, zaključak o postojanju prakse ili protutržišnog sporazuma mora izvesti iz nekoliko podudarnosti i indicija koje, promatrane kao cjelina, mogu predstavljati, ako ne postoji drugo uvjerljivo objašnjenje, dokaz o povredi pravila tržišnog natjecanja (vidjeti presudu Trelleborg Industrie i Trelleborg/Komisija, t. 88. supra, EU:T:2013:259, t. 52. i navedenu sudsku praksu).
90 Osim toga, prema sudskoj praksi, ako ne postoje dokazi kojima se može izravno utvrditi trajanje povrede, Komisija treba pružiti barem dokaze o činjenicama koje su vremenski dovoljno blizu da se na temelju njih može razumno zaključiti da se ta povreda neprekinuto odvijala između dva konkretna datuma (vidjeti presudu Trelleborg Industrie i Trelleborg/Komisija, t. 88. supra, EU:T:2013:259, t. 53. i navedenu sudsku praksu).
b) Pojam jedinstvene povrede, u smislu složene povrede
91 Kao drugo, također prema ustaljenoj sudskoj praksi, povreda članka 101. stavka 1. UFEU‑a i članka 53. Sporazuma o EGP‑u može biti posljedica ne samo izoliranog akta već također niza akata ili neprekidnog ponašanja, čak i ako bi jedan ili više elemenata tog niza akata ili tog neprekidnog ponašanja također mogli, sami po sebi i uzeti pojedinačno, predstavljati povredu navedene odredbe. Stoga, kada su različita djelovanja dio „sveukupnog plana“ jer njihov zajednički cilj narušava tržišno natjecanje na unutarnjem tržištu, Komisija može pripisati odgovornost za ta djelovanja na osnovi sudjelovanja u povredi uzetoj u cjelini (presude od 8. srpnja 1999., Komisija/Anic Partecipazioni, C‑49/92 P, Zb., EU:C:1999:356, t. 81.; od 7. siječnja 2004., Aalborg Portland i dr./Komisija, C‑204/00 P, C‑205/00 P, C‑211/00 P, C‑213/00 P, C‑217/00 P i C‑219/00 P, Zb., EU:C:2004:6, t. 258. i od 6. prosinca 2012., Komisija/Verhuizingen Coppens, C‑441/11 P, Zb., EU:C:2012:778, t. 41.).
92 Poduzetnik koji je sudjelovao u jednoj takvoj jedinstvenoj i složenoj povredi vlastitim ponašanjem, koje je obuhvaćeno pojmom sporazuma ili usklađenog djelovanja s protutržišnim ciljem , u smislu članka 101. stavka 1. UFEU‑a, i kojim se namjeravalo pridonijeti ostvarivanju povrede u cjelini, tako može također biti odgovoran za ponašanje drugih poduzetnika u okviru iste povrede za čitavo razdoblje svojeg sudjelovanja u navedenoj povredi. O tome je riječ kad je utvrđeno da je navedeni poduzetnik namjeravao vlastitim ponašanjem pridonijeti zajedničkim ciljevima svih sudionika i da je znao za protupravna ponašanja koja su planirali ili proveli ostali poduzetnici radi postizanja istih ciljeva, ili da ih je mogao razumno predvidjeti i da je za to bio spreman preuzeti rizik (presude Komisija/Anic Partecipazioni, t. 91. supra, EU:C:1999:356, t. 83., 87. i 203.; Aalborg Portland i dr./Komisija, t. 91. supra, EU:C:2004:6, t. 83. i Komisija/Verhuizingen Coppens, t. 91. supra, EU:C:2012:778, t. 42.).
93 Tako je poduzetnik mogao izravno sudjelovati u svim ponašanjima protutržišne naravi koja čine jedinstvenu i trajnu povredu te mu u tom slučaju Komisija može pripisati odgovornost za sva ta ponašanja i, stoga, za povredu u cjelini. Također, poduzetnik je mogao sudjelovati samo u jednom dijelu ponašanja protutržišne naravi koja čine jedinstvenu i trajnu povredu, ali znati za sva ostala protupravna ponašanja koja su planirali ili proveli ostali sudionici u zabranjenom sporazumu radi postizanja istih ciljeva, ili ih je mogao razumno predvidjeti i za to je bio spreman preuzeti rizik. U takvom slučaju, Komisija tom poduzetniku također može pripisati odgovornost za sva protupravna ponašanja koja čine takvu povredu i, stoga, za povredu u cjelini (presuda Komisija/Verhuizingen Coppens, t. 91. supra, EU:C:2012:778, t. 43.).
94 S druge strane, ako je poduzetnik izravno sudjelovao u jednom ili više ponašanja protutržišne naravi koja čine jedinstvenu i trajnu povredu, ali nije utvrđeno da je vlastitim ponašanjem namjeravao pridonijeti svim zajedničkim ciljevima ostalih sudionika u zabranjenom sporazumu i da je znao za sva ostala protupravna ponašanja koja su planirali ili proveli navedeni sudionici radi postizanja istih ciljeva ili da ih je mogao razumno predvidjeti i za to bio spreman preuzeti rizik, Komisija mu može pripisati odgovornost samo za ponašanja u kojima je izravno sudjelovao i ponašanja koja su planirali ili proveli ostali sudionici radi postizanja istih ciljeva kao što su oni koje je on želio postići i za koja je dokazano da je za njih znao ili ih je mogao razumno predvidjeti i da je za to bio spreman preuzeti rizik (presuda Komisija/Verhuizingen Coppens, t. 91. supra, EU:C:2012:778, t. 44.).
95 To, međutim, ne može izuzeti od odgovornosti tog poduzetnika za ponašanja za koja je nesporno da je u njima sudjelovao ili za ponašanja za koja se stvarno može smatrati odgovornim. Međutim, Komisijinu odluku kojom se sveukupni zabranjeni sporazum kvalificira kao jedinstvena i trajna povreda može se tako razdijeliti samo ako je, s jedne strane, navedeni poduzetnik tijekom upravnog postupka bio u mogućnosti shvatiti da ga se također teretilo za svako od ponašanja koja ju čine te stoga u vezi s tim iznijeti svoju obranu i ako je, s druge strane, navedena odluka dovoljno jasna u tom pogledu (presuda Komisija/Verhuizingen Coppens, t. 91. supra, EU:C:2012:778, t. 45. i 46.).
96 Naposljetku, činjenicu da poduzetnik nije sudjelovao u svim sastavnim dijelovima zabranjenog sporazuma ili da je imao manje važnu ulogu u aspektima u kojima je sudjelovao treba uzeti u obzir prilikom ocjenjivanja težine povrede i, prema potrebi, utvrđivanja novčane kazne (presude Komisija/Anic Partecipazioni, t. 91. supra, EU:C:1999:356, t. 90.; Aalborg Portland i dr./Komisija, t. 91. supra , EU:C:2004:6, t. 86. i Komisija/Verhuizingen Coppens, t. 91. supra, EU:C:2012:778, t. 45.).
c) Pojam distanciranja u slučaju sudjelovanja na sastanku
97 Kao treće, iz ustaljene sudske prakse također proizlazi da je dovoljno da Komisija dokaže da je predmetni poduzetnik sudjelovao na sastancima na kojima su sklapani sporazumi protutržišne naravi a da im se nije očito protivio, kako bi u dovoljnoj mjeri dokazala sudjelovanje navedenog poduzetnika u zabranjenom sporazumu. Ako je utvrđeno sudjelovanje na takvim sastancima, na tom je poduzetniku da istakne indicije kojima se može utvrditi da je njegovo sudjelovanje na tim sastancima bilo lišeno svake protutržišne namjere i da dokaže da je svoje konkurente uputio u to da će na tim sastancima sudjelovati s drukčijim ciljevima od njihovih (vidjeti presudu Aalborg Portland i dr./Komisija, t. 91. supra, EU:C:2004:6, t. 81. i navedenu sudsku praksu).
d) Načela koja se odnose na uzimanje u obzir posebne situacije
98 Kao četvrto, u sudskoj praksi nastojala su se utvrditi određena načela u pogledu pojedinačne odgovornosti koja proizlazi iz povrede članka 101. stavka 1. UFEU‑a, kao što je zabranjeni sporazum (vidjeti u tom smislu presudu od 19. svibnja 2010., Chalkor/Komisija, T‑21/05, Zb., EU:T:2010:205, t. 90. i prateće točke).
99 Naime, nakon što se utvrdi postojanje jedinstvene povrede te se utvrde njezini sudionici, Komisija je dužna ispitati težinu sudjelovanja svakog od sudionika u toj povredi kako bi izrekla novčane kazne. To proizlazi iz sudske prakse, kao i iz Smjernica, kojima se predviđa različit tretman u pogledu početnog iznosa (poseban početni iznos), te uzimanje u obzir otegotnih i olakotnih okolnosti kojima se omogućuje prilagodba iznosa novčane kazne, osobito ovisno o pasivnoj ili aktivnoj ulozi predmetnih poduzetnika u provedbi povrede (vidjeti u tom smislu presudu Komisija/Anic Partecipazioni, t. 91. supra, EU:C:1999:356, t. 90. i 150. i, u pogledu Smjernica iz 1998. (SL 1998, C 9, str. 3.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 4., str. 6.;, u daljnjem tekstu: Smjernice), presudu Chalkor/Komisija, t. 98. supra, EU:T:2010:205, t. 92. i navedenu sudsku praksu).
100 U svakom slučaju, poduzetniku se nikad ne može izreći novčana kazna čiji se iznos izračunava ovisno o sudjelovanju u tajnom sporazumu za koje se ne smatra odgovornim (presuda Chalkor/Komisija, t. 98. supra, EU:T:2010:205, t. 93. i navedena sudska praksa).
101 Jednako tako, poduzetnika se može kazniti samo za činjenice za koja ga se individualno tereti (presuda od 13. prosinca 2001., Krupp Thyssen Stainless i Acciai speciali Terni/Komisija, T‑45/98 i T‑47/98, Zb., EU:T:2001:288, t. 63.).
102 Sankcije moraju biti individualizirane, u smislu da se moraju odnositi na ponašanja i na značajke svojstvene predmetnim poduzetnicima (presude od 29. lipnja 2006., SGL Carbon/Komisija, C‑308/04 P, Zb., EU:C:2006:433, t. 46. i od 7. lipnja 2007., Britannia Alloys & Chemicals/Komisija, C‑76/06 P, Zb., EU:C:2007:326, t. 44.).
103 Konkretno, već je presuđeno da poduzetnik za kojeg se utvrdi odgovornost u pogledu nekoliko dijelova zabranjenog sporazuma više pridonosi učinkovitosti i težini tog zabranjenog sporazuma od prijestupnika koji je uključen u samo jedan dio tog istog zabranjenog sporazuma. Stoga prvi poduzetnik čini povredu težu od one koju je počinio drugi poduzetnik (presuda Chalkor/Komisija, t. 98. supra, EU:T:2010:205, t. 99.).
104 Argumente stranaka, koji su podrobnije izloženi u izvještaju za raspravu koji je dostavio Opći sud, treba ocijeniti s obzirom na sadržaj pobijane odluke i uzimajući u obzir gore izložena načela.
B – Sudjelovanje u jedinstvenoj povredi
1. Argumenti stranaka
105 Društvo Trame tvrdi da ga Komisija nije mogla teretiti za sudjelovanje, tijekom pet godina i šest mjeseci, u jedinstvenoj povredi koja je uključivala sporazume na europskoj (klub Europa), regionalnoj i nacionalnoj razini (klub España, južni sporazum, klub Italia). U vremenu nastanka činjenica društvo Trame prodavalo je samo u Italiji, ne zbog navodnog sporazuma o podjeli tržišta, nego zato što nije imalo odobrenje za prodaju svojih proizvoda u inozemstvu. Informacije o ostalim zemljama, osim Italije, nisu ga ni najmanje zanimale. Nadalje, nijednim se dokazom nije dokazalo njegovo sudjelovanje na nadnacionalnoj razini povrede ili u zabranjenom sporazumu, osim u klubu Italia. S jedne strane, društvo Trame nikad nije sudjelovalo na sastancima na europskoj razini, niti je o tome ikad razmjenjivalo informacije. S druge strane, sudjelovanje u jedinstvenoj povredi ne može se zaključiti samo iz činjenice da su unutar kluba Italia konkurenti povremeno ili uzgredno spominjali klub Europa u prisutnosti društva Trame. U tom pogledu sama Komisija priznaje da društvo Trame nije znalo za povredu na europskoj razini prije 15. svibnja 2000. (pobijana odluka, uvodna izjava 651.), što je trebala barem uzeti u obzir prilikom utvrđivanja iznosa novčane kazne. Jedino upućivanje na klub Europa proizlazi iz dokumenta koji se odnosi na sastanak od 15. svibnja 2000., u kojem se samo navodi da je taj klub u krizi. Prema mišljenju Komisije radilo se, osim toga, o „vjerojatnom“ upućivanju na klub Europa, zbog čega je imala sumnje u tom pogledu. Dokumenti koji se odnose na sastanke od 12. lipnja i 9. listopada 2000. ne sadrže izričita upućivanja na klub Europa. Tijekom razdoblja povrede za koju ga se tereti, društvo Trame nije znalo niti je moglo stvarno znati za klub Europa i njegove mehanizme.
106 Usporedno s tim, društvo Trame istaknulo je da su društva Socitrel, Proderac i Fapricela sankcionirana samo za svoje sudjelovanje u jednom dijelu jedinstvene povrede (klub España), osobito s obzirom na njihovo kasno saznanje o njezinoj sveeuropskoj razini. Stoga je Komisija teretila društvo Fapricela za sudjelovanje u zabranjenom sporazumu od prosinca 1998. do rujna 2002., ali je uzela u obzir jedino sudjelovanje tog poduzetnika u klubu España jer društvo Fapricela nikad nije sudjelovalo na sveeuropskim susretima te nije znalo za njih do svibnja 2001. Ta se situacija čini sličnom situaciji društva Trame koje je Komisija teretila za sudjelovanje u klubu Italia od ožujka 1997. do rujna 2002., kao i za znanje o zabranjenom sporazumu na europskoj razini, počevši od svibnja 2000. Ti poduzetnici stoga nisu imali nikakvu ulogu na europskoj razini i za tu razinu zabranjenog sporazuma saznali su tek nakon što je prošlo više od polovice razdoblja povrede za koju ih se tereti. Proizvoljna razlika u postupanju prema tim dvama poduzetnicima ima negativne posljedice na utvrđivanje iznosa novčane kazne izrečene društvu Trame, koji je prekomjeran ako se uzme u obzir neka druga situacija osim njegove.
107 Komisija osporava tu argumentaciju. U pobijanoj je odluci utvrđeno da se članove kluba Italia neprestano obavješćivalo o odlukama koje donosi klub Europa i da su oni sami obavješćivali članove kluba Europa o svojim odlukama. Postojala je snažna koordinacija između kluba Europa i kluba Italia. Što se tiče faze ciriški klub, kao i faze klub Europa, članovi kluba Italia mogli su donositi svoje odluke oslanjajući se na informacije koje su im prenijeli njihovi predstavnici na sveeuropskoj razini (društvo Redaelli tijekom faze ciriški klub, Tréfileurope tijekom faze klub Europa). Također je utvrđeno da je od 15. svibnja 2000. društvo Trame znalo ili trebalo znati da je bilo sastavni dio šireg sveeuropskog sustava koji postoji na nekoliko razina. Situacija društva Trame razlikovala se i od situacije društava Socitrel, Proderac i Fapricela koji su za sudjelovanje u sveeuropskom sustavu znali tek od 15. svibnja 2001., znatno nakon trenutka u kojem je za njega saznalo društvo Trame. Osim toga, valja uzeti u obzir činjenicu da su se klub Italia i klub Europa zemljopisno preklapali.
2. Ocjena Općeg suda
108 Najprije valja istaknuti da je Komisija društvu Trame pogrešno pripisala sudjelovanje u jedinstvenoj povredi tijekom pet godina i šest mjeseci, od 4. ožujka 1997. do 19. rujna 2002. (vidjeti pobijanu odluku, članak 1. i točke 61. i 68. ove presude) jer je Komisija tek počevši od 15. svibnja 2000. mogla utvrditi da je društvo Trame „znalo ili trebalo znati“ da sudjelovanjem u klubu Italia sudjeluje i u širem sveeuropskom sustavu koji postoji na nekoliko razina (vidjeti pobijanu odluku, uvodnu izjavu 651. i gore navedenu točku 73.).
109 U svakom slučaju, društvo Trame ne može se teretiti, s jedne strane, za sudjelovanje u klubu Italia od 4. ožujka 1997. do 19. rujna 2002. i, s druge strane, za to da je unutar kluba Italia bilo u situaciji za koju se moglo smatrati da je od 15. svibnja 2000. znalo ili je trebalo znati da je njegovo sudjelovanje u toj komponenti zabranjenog sporazuma dio šireg sustava kojem je nastojalo pridonijeti vlastitim ponašanjem, zbog čega bi Komisija mogla smatrati da je sudjelovalo u jedinstvenoj povredi u smislu utvrđenom u sudskoj praksi spomenutoj u gore navedenoj točki 91. i pratećim točkama.
110 U tom okviru osobito valja provjeriti je li Komisija mogla utvrditi da je društvo Trame, počevši od 15. svibnja 2000., „znalo ili trebalo znati“ da je klub Italia bio dio sveobuhvatnog plana, koji je osobito uključivao drugu fazu sveeuropskog sporazuma, odnosno klub Europa, koja je tada postojala istodobno s klubom Italia.
a) Situacija društva Trame u usporedbi sa situacijom ostalih sudionika kluba Italia
111 Najprije valja istaknuti da društvo Trame nije bilo navedeno među poduzetnicima koji su sudjelovali na sastanku kluba Italia od 16. prosinca 1997., za koji se smatralo da je jedan od onih koji najbolje prikazuju usku povezanost između talijanskih i sveeuropskih dogovora tijekom faze klub Europa (pobijana odluka, uvodna izjava 558.). Društvo Tréfileurope zaista je tijekom tog sastanka društvima Redaelli, CB, Itas i ITC detaljno iznijelo pravila kluba Europa (vidjeti odjeljak koji se odnosi na sastanak od 16. prosinca 1997. iz Priloga 3. pobijanoj odluci).
112 Za tih pet proizvođača Komisija je opravdano smatrala, kao i u prvom dijelu svoje argumentacije (vidjeti gore navedenu točku 107.), da se članove kluba Italia obavješćivalo o odlukama koje je donosio klub Europa i da su oni obavješćivali članove kluba Europa o svojim odlukama. Stoga iz pobijane odluke proizlazi da društvo Tréfileurope nije bilo samo član kluba Italia, nego i jedan od stalnih članova kluba Europa te da su društva Redaelli, CB, Itas i ITC, kao i, zatim, SLM, sudjelovala u brojnim razgovorima ili su mnogo puta bila glavna tema razgovora unutar kluba Europa i kluba Italia u svrhu utvrđivanja izvoznih kvota talijanskih proizvođača izvan Italije. Sadržaj razgovora o tome može se sažeti na sljedeći način: europski proizvođači željeli su predložiti talijanskim proizvođačima izvoznu kvotu koja im je bila prihvatljiva, dok su talijanski proizvođači smatrali da je ta kvota nedovoljna, što je prouzročilo rasprave prije nego što je pronađeno rješenje koje je moglo biti uzajamno prihvatljivo (vidjeti u pobijanoj odluci, uvodnu izjavu 278. i prateće uvodne izjave u dijelu naslovljenom „Opis glavnih multilateralnih sastanaka“ iz kojih proizlazi da je između kvote od 47 000 tona koju su predložili europski proizvođači i kvote od 60 000 tona koje su predložili talijanski proizvođači postignut načelni sporazum za količinu od 50 000 tona).
113 Međutim, valja utvrditi, kao što to tvrdi društvo Trame u svojoj argumentaciji (vidjeti gore navedenu točku 105.), da se njegova situacija razlikuje od situacije društava Tréfileurope, Redaelli, CB, Itas, ITC i, zatim, SLM. Naime, kao što je istaknuto u uvodnoj izjavi 651. pobijane odluke, „tijekom čitavog razdoblja povrede, društvo Trame nije ostvarilo prodaju izvan Italije“. Štoviše, kao što je istaknuto u pobijanoj odluci, društvo Trame prisustvovalo je osamnaest sastanaka kluba Italia (pobijana odluka, bilješka u vezi s uvodnom izjavom 468.). Društvo Trame u tom pogledu pojašnjuje da se radi o osamnaest sastanaka od ukupno 234. Taj je broj mnogo manji od broja sastanaka na kojima su sudjelovali glavni sudionici kluba Italia. Općenito govoreći, i osim sastanaka koje je izričito utvrdila Komisija u pobijanoj odluci, pokazalo se i da društvo Trame nije prisustvovalo glavnim sastancima na kojima su se održavali razgovori koji su se istodobno odnosili na klub Italia i klub Europa (vidjeti na primjer, osim sastanka od 16. prosinca 1997., odjeljke koji se odnose na sastanke od 12. i 23. srpnja 2001. iz Priloga 3. pobijanoj odluci).
114 Komisija je implicitno priznala posebnost situacije društva Trame u usporedbi sa situacijom glavnih sudionika kluba Italia jer je prema mišljenju Komisije društvo Trame tek od 15. svibnja 2000., a ne od svojeg pristupanja klubu Italia u ožujku 1997., „znalo ili trebalo znati“ da sudjelovanjem u klubu Italia sudjeluje i u sveeuropskom sustavu. To proizlazi i iz izjave koju je podnijelo društvo Trame u ime jednog od predstavnika društva Tréfileurope unutar kluba Italia, u kojoj se osobito navodi da je „[društvo Trame] sudjelovalo u vrlo malom broju sastanaka u okviru kluba Italia, najčešće kod društva Federacciai […]. [Društvo Trame] često bi tek kasnije dolazilo na sastanak. Katkad bi samo odlučilo otići sa sastanka prije kraja“.
115 Iz prethodno navedenog proizlazi da, u nedostatku dokaza koji se posebno odnose na situaciju društva Trame, Komisija nije mogla samo tvrditi da je, kako bi se utvrdilo da je društvo Trame kao član kluba Italia znalo ili trebalo znati za te razgovore, dovoljna činjenica da je utvrđeno to da je pet glavnih sudionika kluba Italia i, zatim, društvo SLM bilo uključeno u razgovore između kluba Europa i kluba Italia u pogledu izvoznih kvota talijanskih proizvođača izvan Italije. Suprotno tvrdnjama Komisije, članovi kluba Italia ne čine homogenu kategoriju, nego obuhvaćaju poduzetnike koji se znatno razlikuju. Stoga su određeni članovi kluba Italia bili i članovi ostalih klubova, kao društva Tréfileurope ili Tycsa. Ostali članovi kluba Italia bili su poduzetnici koji ne posluju samo u Italiji, nego i u ostalim državama članicama, kao što su Redaelli, CB, Itas, ITC i, zatim, SLM. U ovom slučaju, iako je društvo Trame bilo član kluba Italia, njegovo je sudjelovanje, s obzirom na činjenice (nepostojanje izvoza, kasno saznanje za sveeuropsku dimenziju zabranjenog sporazuma), kao i s obzirom na dokaze (mali broj sastanaka na kojima je zabilježena prisutnost društva Trame), različito od sudjelovanja pet glavnih sudionika kluba Italia, koji su u tim dogovorima sudjelovali od početka, kako u pogledu njihova unutarnjeg aspekta, tako i u pogledu njihova vanjskog aspekta.
b) Ispitivanje elemenata koji se odnose na sastanke održane u svibnju, lipnju i listopadu 2000.
116 Iz pobijane odluke i drugog dijela Komisijine argumentacije (vidjeti gore navedenu točku 107.) proizlazi da je, počevši od 15. svibnja 2000., Komisija mogla smatrati da je društvo Trame sudjelovalo u jedinstvenoj povredi jer je, počevši od tog trenutka, društvo Trame „znalo ili je trebalo znati“ da je sastavni dio šireg sveeuropskog sustava. Prema mišljenju Komisije, takav se zaključak mogao donijeti na temelju dokaza koji se odnose na tri sastanka utvrđena u uvodnoj izjavi 651. pobijane odluke, onih od 15. svibnja, 12. lipnja i 9. listopada 2000.
117 Na temelju ispitivanja tih dokaza Opći sud ipak ne može doći do istog zaključka kao Komisija.
118 Prvi sastanak koji Komisija navodi kako bi utvrdila da je društvo Trame moglo od 15. svibnja 2000. znati da je klub Italia dio šireg sveobuhvatnog plana, osobito zato što se na njemu predvidjela koordinacija kluba Italia s klubom Europa, jest sastanak kluba Italia koji se održao tog datuma. U odjeljku koji se odnosi na taj sastanak iz Priloga 3. pobijanoj odluci Komisija je navela da su na njemu bila zastupana društva CB, Itas, ITC, Tréfileurope Italia, SLM, Trame i DWK, dok je društvo Tycsa navedeno kao odsutno.
119 U tom je odjeljku Komisija prikazala točke na koje se odnosio sastanak od 15. svibnja 2000. na sljedeći način:
– „[r]azgovor o cijenama sirovina i krizi na tržištu. Prema mišljenju [jednog od predstavnika društva Tréfileurope], klub Europa, koji se sastoji od društava Emesa, Tycsa, Tréfileurope, Nedri, DWK i WDI, i klub Italia [oba] su u krizi“;
– „društvo Emesa odlazi iz kluba Europa“ i „društva Tycsa i Emesa oduzela su velike količine društvu Fundia“; „društva Fapricela i Socitrel također se spominju”;
– „društvo Tréfileurope potvrđuje sastanak o talijanskom tržištu“.
120 Te informacije prikupljene su od društava ITC, CB, SLM i Tréfileurope tijekom pretraga ili na temelju zahtjeva za primjenu pokajničkog programa. Na temelju rukom pisanog zapisnika sa sastanka od 15. svibnja 2000. koji je dostavilo društvo ITC mogu se osobito utvrditi naznake iznesene u prvoj i drugoj alineji točke 119. ove presude.
121 Drugi predmetni sastanak jest sastanak kluba Italia od 12. lipnja 2000. U odjeljku koji se odnosi na taj sastanak iz Priloga 3. pobijanoj odluci Komisija je navela da su na njemu bila zastupana društva Redaelli, CB, Itas, ITC, Tréfileurope Italia, SLM, Trame, Tycsa i DWK.
122 U tom je odjeljku Komisija prikazala točke na koje se odnosio sastanak od 12. lipnja 2000. na sljedeći način:
– „[r]azgovor o tržištu. Društvo Tycsa htjelo je prodavati po nižim cijenama (navedeno je da prodaje 4000 tona na talijanskom tržištu, što je 4 % udjela tržišta). Španjolci su vršili pritisak na Portugalce. Navodili su se nazivi ,Emesa‑Tycsa, Socitrel‑Fapricela’. (Vjerojatno) upućivanje na klub Europa koji se žalio na društvo Tycsa (Antwerpen i Düsseldorf žalili su se na društvoTycsa)“;
– „[p]odjela određenih (navedenih) kupaca i isporuka dobavljačima navedenih kao ,leaders’“.
123 Te informacije prikupljene su od društava Tycsa i ITC tijekom pretraga ili na temelju zahtjeva za primjenu pokajničkog programa. Na temelju rukom pisanog zapisnika sa sastanka od 12. lipnja 2000. koji je dostavilo društvo ITC mogu se osobito utvrditi naznake iznesene u prvoj alineji točke 122. ove presude.
124 Treći predmetni sastanak jest sastanak kluba Italia od 9. listopada 2000. U odjeljku koji se odnosi na taj sastanak iz Priloga 3. pobijanoj odluci Komisija je navela da su na njemu bila zastupana društva Redaelli, CB, Itas, ITC, Tréfileurope i Tréfileurope Italie, SLM, Trame, Tycsa, DWK, Nedri i WDI.
125 U tom je odjeljku Komisija prikazala točke na koje se odnosio sastanak od 9. listopada 2000. na sljedeći način:
– „[r]azgovor o kvotama na europskom tržištu (uključujući Ujedinjenu Kraljevinu, Irsku, Portugal, Švicarsku, Austriju, Belgiju). U tom okviru, razgovor o tome da je SLM spreman prihvatiti [1400 tona od ukupne količine (talijanske) prodaje u 2001. koja se procjenjuje na 50 000 tona]. Izjavljeno je da je SLM o svojem položaju spreman nastaviti pregovore s Europom“;
– „[p]rema društvu CB, sastanak se odnosio na analizu europskog tržišta i postotak međusobnog ispreplitanja. Pregovori s talijanskim proizvođačima u svrhu sporazuma o podjeli tržišta“;
– „Tycsa: analiza tržišta i zahtjev određenih proizvođača da se osiguraju kvote po zemljama nije bio prihvaćen“;
– „Nedri: cilj (koji nije postignut) bio je uključiti talijanske proizvođače u novu podjelu kvota. Na sastanku, talijanski proizvođači (CB, ITC, Itas, Redaelli, SLM) tražili su od društava WDI, DWK, Nedri, Tycsa i Tréfileurope izvoznu kvotu od 60 000 tona“;
– „Taj su sastanak pripremili sudionici kluba Europa na sastanku od 26. rujna 2000. u Bruxellesu […]“.
126 Te informacije prikupljene su osobito od društava ITC, CB, Tycsa, Nedri, WDI, Tréfileurope, DWK i Redaelli.
127 S obzirom na rukom pisani zapisnik sa sastanka od 9. listopada 2000. koji je dostavilo društvo ITC ne može se jasno zaključiti da se razgovor odnosio na sve što je navedeno u prvoj alineji točke 125. ove presude. Naime, relevantne naznake o tom zapisniku otkrivaju sljedeće: kao prvo, riječ „– NE“ nalazi se uz „SLM“ i „RT [Redaelli]“ na popisu osoba i poduzetnika prisutnih na sastanku i oznaka „15 sati“ nalazi se uz ime predstavnika društva Trame (prema onome što je nadalje navedeno sastanak je započeo u 10 sati; ispitivanje imena tog predstavnika osim toga pokazuje da je to ime prekriženo naznakom „–“ kako je prvo učinjeno pored riječi „Trame“); kao drugo, za razgovor o kvotama za europsko tržište, koji se prema položaju u zapisniku održao na početku sastanka, navode se samo četiri linije koje sadrže sljedeće naznake „UK+Irska 40; Norveška, Švedska, Danska 40; Portugal 25; Švicarska – Austrija 10“ (moglo bi se raditi o postotcima ili stopama penetracije za izvoze, ali iz zapisnika to nije jasno); kao treće, nekoliko naznaka u pogledu društva SLM, uključujući upućivanje na „1400 tona“, „proizvodnju u 2001.“ od „50 000 tona“ i spremnost društva SLM da nastavi pregovore o položaju u Europi a da nije očito da se te naznake odnose na naznake u pogledu navodnih kvota za europsko tržište jer su odvojene velikom crtom povučenom preko cijele stranice i druge naznake koje se odnose na druge elemente.
128 Iz prethodno navedenog proizlazi da se na temelju dokumenta na koji se Komisija oslonila kako bi utvrdila sadržaj onoga što je spomenuto u gore navedenoj točki 125. može zaista utvrditi samo ono što je izneseno u drugoj i trećoj rečenici navedene alineje a da nema dovoljno dokaza da se zaključi da se taj dio razgovora odvijao u prisutnosti društava SLM i Redaelli ili pak u trenutku u kojem je bio prisutan predstavnik društva Trame jer se može opravdano smatrati da je, iako je sastanak počeo u 10 sati, predstavnik društva Trame stigao tek u 15 sati.
129 Nadalje, iz ostalih naznaka Komisije u njezinom izlaganju informacija kojima raspolaže u pogledu sastanka od 9. listopada 2000. proizlazi da, kad je društvo Nedri spomenulo talijanske proizvođače i razgovor o izvoznim kvotama, navelo je da su ti proizvođači bili društva CB, ITC, Itas, Redaelli i SLM a da nije spomenulo društvo Trame. Da je društvo Trame u tom trenutku razgovora bilo prisutno, može se smatrati da bi društvo Nedri navelo tog poduzetnika.
130 Gledano u cjelini, na temelju dokaza koji se odnose na tri gore navedena sastanka mogu se utvrditi tri stvari u pogledu društva Trame. Kao prvo, na tim se sastancima spominjao klub Europa, i to bez sumnje izričito, u svibnju 2000., s obzirom na to da je društvo Trame čak moglo znati za sastav navedenog kluba i, barem implicitno, u lipnju 2000. (upućivanjem na Antwerpen i Düsseldorf koje bi se moglo shvatiti kao da se odnosi na sjedišta poduzetnika koji su članovi kluba Europa). Kao drugo, također se pokazalo da se u klubu Europa tijekom tih sastanaka upućivalo na jednog poduzetnika, društvo Tycsa (prisutno i na sastancima održanima u lipnju i listopadu 2000.) koje tek neznatno posluje u Italiji, ili na ostale netalijanske poduzetnike (Socitrel, Fapricela, Emesa). Zbog toga se razumno može smatrati da je zabranjeni sporazum o čeliku za prednapinjanje postojao samo u Italiji i da su u njega bili uključeni samo proizvođači koje najprije zanima Italija. Kao treće, također se može razumno smatrati da su pitanja koja mogu postojati o prirodi i djelovanju kluba Europa istaknuta na sastancima održanima u svibnju i lipnju 2000., postavljena u listopadu 2000. jer se pokazalo da sudionici tog sastanka nisu bili samo glavni sudionici kluba Italia ili proizvođači koji posluju na talijanskom tržištu. Ipak postoji sumnja o tome je li društvo Trame moglo prisustvovati dijelu tog sastanka koji se odnosio na namjere društva SLM izvan Italije.
131 Međutim, u svakom se slučaju pokazuje da je predstavnik društva Trame, pod pretpostavkom da je na sastanak od 9. listopada 2000. stigao tek u 15 sati, stoga sudjelovao na sastanku zajedno s, među ostalim, predstavnicima društava DWK, WDI i Nedri koji nisu proizvođači koje najprije zanima Italija.
132 Stoga se, s obzirom na prethodne elemente, može smatrati da je društvo Trame, počevši barem od trećeg sastanka, odnosno onog od 9. listopada 2000., moglo znati, kao i bilo koji drugi poduzetnik koji je sudjelovao na tri gore navedena sastanka, da je istodobno s klubom Italia postojao drugi klub, odnosno klub Europa, koji je spomenut u svibnju i naveden u lipnju te godine, a čije aktivnosti nisu samo trebale biti slične aktivnostima kluba Italia, nego su i koordinirane s tim potonjim klubom, što je potvrdila prisutnost netalijanskih proizvođača, kao što je društvo DWK, na sastancima kluba Italia.
133 S druge strane, suprotno onome što se smatralo u pobijanoj odluci, nije u dovoljnoj mjeri dokazano da je, počevši od sudjelovanja društva Trame na prvom od tri predmetna sastanka kluba Italia od 15. svibnja 2000., taj poduzetnik znao za ili je trebao znati za sveeuropsku dimenziju zabranjenog sporazuma. Samo spominjanje naziva „klub Europa“ tijekom tog sastanka nije dovoljno kako bi se moglo pretpostaviti poznavanje dogovora koje su sklopili sudionici tog kluba. Takvo je tumačenje tim više uvjerljivo uzimajući u obzir činjenicu da je spominjanje tog kluba popraćeno opisom „u krizi“ i naznakom prema kojoj „društvo Emesa odlazi iz kluba Europa“ ili pak činjenicom da su „društva Tycsa i Emesea oduzela velike količine društvu Fundia“. Na temelju tih pojašnjenja može se smatrati da, što god bi to moglo podrazumijevati, klub Europa gubi zamah.
134 Isto tako, što se tiče drugog sastanka, odnosno onog od 12. lipnja 2000., oznaka o društvu Tycsa (koje traži sniženje cijena) odnosi se na talijansko tržište na kojem je predstavljalo 4 % tržišta s 4000 tona prodaje. Tog se poduzetnika stoga moglo smatrati članom kluba Italia, koji, međutim, ometa situaciju, a ne članom kluba Europa. Čini se da bi se ostale naznake koje proizlaze iz tog sastanka također mogle navesti kako bi se poduprla ideja da, ako postoji klub Europa (onaj koji je spomenut tijekom prvog sastanka), on uključuje članove agresivnog konkurentnog ponašanja, kao što su španjolska društva (Emesa i Tycsa) koja vrše pritisak na portugalska društva (Socitrel i Fapricela).
135 U toj fazi, ne može se stoga u dovoljnoj mjeri zaključiti da je društvo Trame znalo za ili nije moglo zanemariti sveeuropsku dimenziju povrede od 15. svibnja 2000. Takav se zaključak može donijeti tek od 9. listopada 2000.
136 Podredno, valja istaknuti, kao što je tvrdilo društvo Trame u svojoj argumentaciji (vidjeti gore navedenu točku 105.), da na temelju takvog rasuđivanja, čak i ako se može smatrati da je društvo Trame znalo ili trebalo znati za sveeuropsku dimenziju povrede počevši od 9. listopada 2000., Komisija prilikom utvrđivanja iznosa novčane kazne ni u kojem slučaju nije mogla smatrati da je društvo Trame kao takvo sudjelovalo u klubu Europa. I u ovom je slučaju situacija društva Trame posebna u smislu da se tijekom cijelog razdoblja povrede za koju ga se tereti nije osporavalo da je taj poduzetnik sudjelovao u samom klubu Italia. Još konkretnije, društvo Trame sudjelovalo je tijekom cijelog tog razdoblja samo u unutarnjem aspektu kluba Italia jer nema odobrenja koja su mu potrebna kako bi prodavalo čelik za prednapinjanje izvan te zemlje. Komisija je nadalje u pobijanoj odluci priznala da društvo Trame u tom razdoblju nije ostvarilo prodaju izvan Italije, što je točno za kontinentalnu Europu na koju se odnosi zabranjeni sporazum, jer je društvo Trame ostvarilo određenu prodaju u Ujedinjenoj Kraljevini na koju se ne odnosi jedinstvena povreda. Ta se situacija stoga razlikuje od situacije glavnih sudionika kluba Italia (kao što je Redaelli), koji posluju u Italiji, kao i u ostalim državama članicama, ili situacije određenih stalnih članova kluba Europe (kao što je Tréfileurope) koji posluju u ostatku Europe, ali i u Italiji.
c) Situacija društva Trame u usporedbi s određenim sudionicima kluba España
137 Valja naglasiti posljednji element koji se navodi u argumentaciji stranaka (vidjeti točke 106. i 107. ove presude), odnosno pitanje je li situacija društva Trame bila slična situaciji društava Socitrel, Proderac i Fapricela, zbog čega bi Komisija odlučila prema njemu slično postupati.
138 Mutatis mutandis, stvarno valja usporediti te situacije. Baš kao situacija društva Trame koja se unutar kluba Italija razlikuje od situacija pet glavnih sudionika tog kluba, odnosno društava Redaelli, CB, Itas, ITC i Tréfileurope, situacija društava Socitrel, Proderac i Fapricela, koji su tri sudionika kluba España, razlikuje se od situacije ostalih sudionika tog kluba, među kojima su društva Emesa i Tycsa, koja su sudjelovala i u klubu Europa, a društvo Tycsa i u klubu Italija.
139 Međutim, iz pobijane odluke proizlazi da Komisija nije kaznila društva Socitrel, Proderac i Fapricela općenito na temelju njihova sudjelovanja u jedinstvenoj povredi tijekom cijelog trajanja povrede za koju ih se tereti, nego s obzirom na njihovo sudjelovanje u samo jednoj komponenti te povrede, u ovom slučaju u klubu España, osobito zbog toga što su kasno saznali za sveeuropsku dimenziju zabranjenog sporazuma (počevši od svibnja 2001.) (pobijana odluka, uvodna izjava 949., što se tiče razlike koju je napravila Komisija u tom pogledu u fazi utvrđivanja osnovnog iznosa novčane kazne utvrđenog u Smjernicama iz 2006.). To nije bio slučaj s društvom Trame koje je kažnjeno za svoje sudjelovanje u jedinstvenoj povredi od ožujka 1997. do rujna 2002.
140 Kako bi opravdala činjenicu da prema društvu Trame nije postupala na način sličan onome koji je utvrđen za postupanje prema društvima Socitrel, Proderac i Fapricela, Komisija je navela dva elementa: s jedne strane, činjenicu da iz pobijane odluke proizlazi da su društva Socitrel, Proderac i Fapricela znala da sudjeluju u širem sustavu počevši od 15. svibnja 2001. (pobijana odluka, uvodne izjave 658., 660. i 661.), odnosno jednu godinu nakon društva Trame, koje je za to znalo od 15. svibnja 2000., i, s druge strane, činjenicu da se, za razliku od društava Socitrel, Proderac i Fapricela, „zemljopisni doseg kluba Italia u velikoj mjeri preklapao s dosegom sveeuropskih sporazuma te je stoga bio znatno širi od zemljopisnog dosega kluba España (Španjolska i Portugal)“ (pobijana odluka, uvodna izjava 949.).
141 Valja međutim utvrditi da, unatoč razlikama koje navodi Komisija ostaje činjenica da se iste okolnosti kao one na koje se Komisija poziva u pogledu društava Socitrel, Proderac i Fapricela, odnosno, s jedne strane, kasno saznanje za sveeuropsku dimenziju povrede (u listopadu 2000., a ne u svibnju 2000.) i, s druge strane, zemljopisni doseg kluba Italia koji je mogao biti samo unutarnji u pogledu društva Trame, koje nije izvozilo izvan Italije jer nije imalo odobrenja u tom smislu, primjenjuju u blažem obliku u pogledu društva Trame. Također treba istaknuti da iz pobijane odluke proizlazi da, čak i ako se klub España odnosio uglavnom na Španjolsku i Portugal, u njemu su se predvidjeli i izvozi iberijskih proizvođača (vidjeti odjeljak koji se odnosi na sastanak od 6. srpnja 2001. iz Priloga 4. pobijanoj odluci).
d) Zaključak
142 Zaključno, iz prethodno navedenog proizlazi da se ocjena koju je Komisija iznijela u pobijanoj odluci u pogledu sudjelovanja društva Trame u jedinstvenoj povredi može kritizirati s tri aspekta.
143 Kao prvo, Komisija je pogrešno pripisala društvu Trame sudjelovanje u jedinstvenoj povredi, odnosno u „nizu sporazuma i usklađenih djelovanja u sektoru čelika za prednapinjanje na unutarnjem tržištu i, počevši od 1. siječnja 1994., unutar EGP‑a“ od 4. ožujka 1997. do 19. rujna 2002. s obzirom na to da iz pobijane odluke proizlazi da je društvo Trame znalo za sveeuropsku dimenziju zabranjenog sporazuma tek počevši od 15. svibnja 2000.
144 Kao drugo, Komisija je također pogrešno smatrala da je društvo Trame znalo ili trebalo znati za sveeuropsku dimenziju zabranjenog sporazuma počevši od 15. svibnja 2000. s obzirom na to da se ne može u dovoljnoj mjeri dokazati da je tog datuma društvo Trame moglo saznati za prirodu i ciljeve koje nastoji ostvariti klub Europa. Što se tiče dokaza koji se navode u tom pogledu, takva situacija može se utvrditi tek počevši od 9. listopada 2000., kad je društvo Trame sudjelovalo na sastanku kojem su prisustvovali članovi kluba Italia i poduzetnici koji nisu članovi tog kluba, nego isključivo članovi kluba Europa, zbog čega je moglo prestati gajiti bilo kakve sumnje koje je još moglo imati o značenju riječi „klub Europa“ prethodno navedenih u okviru sastanaka kluba Italia.
145 Počevši od tog datuma, Komisija je s pravom smatrala da je utvrđeno to da je društvo Trame namjeravalo vlastitim ponašanjem pridonijeti zajedničkim ciljevima svih sudionika zabranjenog sporazuma, čak i ako nije bilo izvoznik, i da je znalo za protupravna ponašanja koja su planirali ili proveli ostali poduzetnici radi postizanja istih ciljeva, ili da ih je moglo razumno predvidjeti i da je za to bilo spremno preuzeti rizik u smislu sudske prakse.
146 Kao treće, što se tiče ocjene prirode i dosega sudjelovanja društva Trame u jedinstvenoj povredi, Komisija nije dovoljno uzela u obzir razlike koje postoje između situacije društva Trame i situacija pet glavnih sudionika kluba Italia, kao i sličnosti koje postoje mutatis mutandis između situacije društva Trame i situacije tri manje važna sudionika kluba España.
147 Već zbog te činjenice valja poništiti članak 1. točku 17. pobijane odluke jer je Komisija utvrdila da je društvo Trame sudjelovalo u sveeuropskom dijelu predmetne povrede od 4. ožujka 1997. do 9. listopada 2000. Ostale posljedice prethodno navedenog bit će zajedno ocijenjene u nastavku, nakon ispitivanja argumenata stranaka.
148 Sada ipak valja istaknuti da utjecaj koji bi te posljedice mogle imati na iznos novčane kazne koji je utvrdila Komisija nije posebno značajan jer je izračun te novčane kazne izvršen na temelju ukupnog iznosa prodaje čelika za prednapinjanje koju je društvo Trame ostvarilo samo u Italiji. U tom pogledu, ne može se smatrati da sudjelovanje društva Trame samo u unutarnjem aspektu kluba Italia samo po sebi ne predstavlja određen stupanj težine povrede, čak i ako je, prema sudskoj praksi spomenutoj u gore navedenoj točki 103., navedeno sudjelovanje samo po sebi i dalje manje teška povreda od sudjelovanja poduzetnika koji nije sudjelovao samo u unutarnjem aspektu kluba Italia, nego i u njegovom vanjskom aspektu, pa čak i u ostalim klubovima, kao što su klub Europa i klub España.
C – Užad od triju žica
1. Argumenti stranaka
149 Društvo Trame tvrdi da je Komisija počinila pogrešku uzevši u obzir njegovu prodaju užadi od triju žica („treccia“) prilikom utvrđivanja iznosa novčane kazne. Ta je pogreška značajna s obzirom na to da je u 2001. vrijednost prihoda od prodaje užadi od triju žica činila više od 50 % ukupnog iznosa njegove prodaje užadi. Vrijednost prihoda od prodaje užadi od sedam žica („trefolo“) društva Trame tako je bila tek 4,05 milijuna eura u odnosu na ukupan iznos prodaje koji uključuje užad od triju žica od 8,2 milijuna eura.
150 Općenito govoreći, društvo Trame tvrdi da užad od triju žica nikad nije bila uključena u klub Italia. Taj se proizvod katkad spominje u dokazima a da nije utvrđeno da su se članovi kluba Italia stvarno dogovorili oko njega. Kako bi tvrdila suprotno, Komisija je temeljila svoje dokazivanje na tablici naslovljenoj „sporazum iz 1996.“, s datumom od prosinca 1995., koja se ne odnosi na društvo Trame. Tvrdnja prema kojoj su se kvote navedene u toj tablici primjenjivale sve do 2002. nije potvrđena ostalim elementima iz spisa upravnog postupka. U stvarnosti, jedini pokušaj uključenja užadi od triju žica u zabranjeni sporazum na sastancima od 28. veljače i 6. ožujka 2000. nije bio uspješan. Kad upućuje na sastanak od 28. veljače 2000., Komisija tako navodi da su održani razgovori o „procjeni mogućnosti uključenja užadi od triju žica u trgovinski sporazum za talijansko tržište“.
151 Nakon sastanka od 28. veljače 2000. ne postoje dokazi da je klub Italia stvarno uključio užadi od triju žica. Komisija se u ovom slučaju poziva na dokument koji se odnosi na sastanak od 6. ožujka 2000. i sadrži „vrlo detaljan popis imena 80 (talijanskih) kupaca za koje je isporuka užadi od triju žica podijeljena između društava Redaelli, CB, Itas, ITC, Tréfileurope, SLM i Trame“. Međutim, ne radi se o podjeli kvota ili kupaca u budućnosti nego, kao što je pojasnilo društvo ITC koje je dostavilo dokument, o „ispitivanju isporuka koje su proizvođači izvršili u 1999.“. Predstavnik društva ITC, koji je pridonio izjavama društva ITC u svrhu primjene pokajničkog programa, potvrđuje to u izjavi koju je podnijelo društvo Trame. Društvo Trame također tvrdi da su „tijekom referentnog razdoblja razgovori unutar kluba Italia bili usmjereni na užad od sedam žica“. Predmetne informacije podnesene su u okviru radi neuspješnog pokušaja, provedenog u veljači 2000., u pogledu uključenja užadi od triju žica u zabranjeni sporazum. Čak i pod pretpostavkom (quod non) da otkrivanje takvih informacija predstavlja povredu pravila tržišnog natjecanja, radi se o manje teškoj povredi nego što je sporazum o podjeli tržišnih udjela i to se treba uzeti u obzir u izračunu iznosa novčane kazne. Osim toga, iz naknadne tablice koja je navedena u dokumentu 15905 spisa upravnog postupka i koju Komisija kvalificira kao „plan podjele kvota u 2001. i predviđanja za 2002.“ proizlazi da se navedene količine odnose isključivo na užad od sedam žica, čime se još jednom dokazuje da užad od triju žica nije bila dio zabranjenog sporazuma.
152 Konačno, društvo Trame poziva se na izjavu jednog predstavnika društva Tréfileurope koji potvrđuje da užad od triju žica nije uključena u zabranjeni sporazum, u kojoj je navedeno da „u okviru kluba Italia konkurenti, a još manje društvo Trame, nisu sklopili nikakav sporazum u pogledu užadi od triju žica“, da se o „proizvodnji, prodaji i izvozu takvog proizvoda nije razgovaralo na sastancima koji su se održali između talijanskih proizvođača čelika za prednapinjanje jer taj proizvod nije zanimao te poduzetnike“ i da se „[z]apravo radi o sporednom proizvodu posebno namijenjenom za talijansko tržište“. Činjenica da se u okviru kluba Italia povremeno spominjala i užad od triju žica, na primjer prilikom neuspjelog pokušaja njihova uključenja u zabranjeni sporazum, ne umanjuje točnost tih izjava. Društvo Trame pojašnjuje i da se potražnja za užadi od triju žica u Italiji povećavala za 20 000/22 000 tona godišnje između 1997. i 2002. te se nakon tog razdoblja smanjila, dok se potražnja za užadi od sedam žica tijekom istog razdoblja povećavala za 100 000/120 000 tona godišnje.
153 Komisija tvrdi da je užad od triju žica bila dio zabranjenog sporazuma, pa i unutar kluba Italia, puno prije 28. veljače 2000. (pobijana odluka, uvodne izjave 409. do 411.). Društvo Trame ne može stoga tvrditi da taj proizvod nije bio dio dogovora sklopljenih unutar tog kluba. Što se tiče sastanka od 28. veljače 2000., rukom pisani zapisnik društva ITC sa sastanka pokazuje da su se razgovori odvijali uzimajući u obzir precizne brojke koje se odnose na količine i cijene užadi od triju žica. Poduzetnici su teško mogli razgovarati o takvim informacijama a da prije toga nisu znali za njih. U svakom slučaju, tim se zapisnikom otkriva razmjena poslovnih informacija. Isto tako, dokazi koji se odnose na sastanak od 6. ožujka 2000. uopće nisu dvosmisleni. U odgovoru na tvrdnju društva Trame, prema kojoj se u rukom pisanim bilješkama koje se odnose na taj sastanak upućuje na ispitivanje pošiljki koje su proizvođači izvršili 1999., što je potvrdilo društvo ITC, Komisija je napomenula da je na prvoj stranici tih bilješki autor naveo da se brojke odnose na „kvote“ za „užad od triju žica“. U izjavi društva CB od 26. studenoga 2002. također se navodi da su se sastanci od 13. ožujka 2000., 10. travnja 2001. i 16. rujna 2002. posebno odnosili na podjelu kupaca užadi od triju i sedam žica. Osim toga, izjava predstavnika društva Tréfileurope nije vjerodostojna u pogledu onoga za što društvo Trame tvrdi da je bio pokušaj uključenja užadi od triju žica na sastancima od 28. veljače i 6. ožujka 2000. Isto tako, što se tiče izjave predstavnika društva ITC, u tablici od 6. ožujka 2000. ničim se ne navodi da se radi o „povijesnim podacima koji se odnose na pošiljke užadi od triju žica“. Takvim se izjavama ne umanjuje vrijednost raspoloživih dokaza.
2. Ocjena Općeg suda
154 Najprije valja podsjetiti da je društvo Trame kažnjeno zbog svojeg sudjelovanja u zabranjenom sporazumu u sektoru čelika za prednapinjanje. Komisija u tom pogledu pojašnjuje u pobijanoj odluci da izraz čelik za prednapinjanje označava metalne žice i užad od valjane žice. Komisija također upotrebljava izraz „žice/užad“ kad upućuje na čelik za prednapinjanje zbog čega se može smatrati da su jedan i drugi pojam sinonimi. U svakom slučaju, u odluci se izričito navodi da se „užad od čelika za prednapinjanje sastoji od triju ili sedam žica“ (pobijana odluka, uvodne izjave 2. i 3.).
155 Slijedom toga, iz pobijane odluke proizlazi da je Komisija stvarno smatrala da se zabranjeni sporazum odnosio na užad od triju žica i užad od sedam žica. Ipak, postoje razlike između te dvije vrste proizvoda u pogledu obilježja samih proizvoda, kao i u pogledu potražnje i ponude.
156 Stoga iz odgovora na mjere upravljanja postupkom proizlazi da se užad od triju žica ne može zamijeniti užadi od sedam žica, iako su izrađena od iste sirovine, odnosno od valjane žice. Dok se prva upotrebljavaju u strukturama niske nosivosti, kao što su ograde za vinograde, druga se upotrebljavaju kao noseće strukture velikih montažnih elemenata.
157 U tom okviru, društvo Trame tvrdi da je Komisija pogriješila kad je u zabranjeni sporazum uključila užad od triju žica. Prema mišljenju društva Trame, povreda za koju ga se tereti odnosila se samo na užad od sedam žica. To je trebalo imati za posljedicu da Komisija prilikom utvrđivanja iznosa novčane kazne uzme u obzir samo prodaju užadi od sedam žica, koja je predstavljala oko polovice njegove prodaje užadi od triju i sedam žica u 2001.
a) Dokazi koji se odnose na prve godine kluba Italia
158 Kao prvo, društvo Trame tvrdi da užad od triju žica nikad nije bila uključena u klub Italia. Valja ipak utvrditi da je ta argumentacija u suprotnosti s pobijanom odlukom i dokazima koji su u njoj navedeni u pogledu prvih godina kluba Italia.
159 Prema pobijanoj odluci, klub Italia bio je nacionalni dogovor koji je trajao od 5. prosinca 1995. do 19. rujna 2002. Taj se sporazum odnosio na utvrđivanje kvota za Italiju kao i na izvoz iz te zemlje u ostatak Europe. Njegovi članovi bili su društva Redaelli, CB, Itas et ITC, kojima su se zatim pridružila društva Tréfileurope (3. travnja 1995.), SLM (10. veljače 1997.), Trame (4. ožujka 1997.), Tycsa (17. prosinca 1996.), DWK (24. veljače 1997.) i Austria Draht (15. travnja 1997.).
160 U tom pogledu, kao što pravilno tvrdi Komisija, iz pobijane odluke proizlazi da su 5. prosinca 1995. društva Redaelli, CB, Itas i ITC sklopila sporazum o dodijeli kvota žica, užadi od triju žica i užadi od sedam žica na talijanskom tržištu i unutarnjem tržištu (pobijana odluka, uvodna izjava 409.). Taj se sporazum osobito odražava u tablici preuzetoj u uvodnoj izjavi 409. pobijane odluke, u kojoj se navodi ukupno 85 000 tona (od kojih je 9000 tona žica, 13 000 tona užad od triju žica i 63 000 tona užad od sedam žica) za talijansko tržište i ukupno 45 000 tona (od kojih je 16 300 tona žica, 3900 tona užad od triju žica i 24 800 tona užad od sedam žica) za unutarnje tržište.
161 Kao što je također istaknula Komisija u odgovoru na mjere upravljanja postupkom, iz gore navedenog sporazuma jasno proizlazi da su društva Redaelli, CB, Itas i ITC zajedno odlučila podijeliti količine navedene za valjanu žicu, užad od triju žica i užad od sedam žica u Italiji i ostatku Unije i da je taj sporazum sklopljen jer su ga parafirale dotične strane.
162 Na sastanku od 18. prosinca 1995. društva Redaelli, ITC, Itas i CB potvrdila su svoje kvote izvoza čelika za prednapinjanje (žica, užadi od triju žica i sedam žica) u ostatak Europe (pobijana odluka, uvodna izjava 410. i Prilog 3.).
163 Slijedom toga, društvo Trame pogrešno navodi da se klub Italia, kojeg još nije bilo član, odnosio samo na užad od sedam žica jer su se društva Redaelli, CB, Itas i ITC dogovorila da između sebe podijele 100 % količine navedene u tablici prikazanoj u uvodnoj izjavi 409. pobijane odluke.
164 Nadalje, Komisija tvrdi da se taj sporazum primjenjivao do 2002. Kako bi to utvrdila, Komisija navodi, osobito u uvodnoj izjavi 411. pobijane odluke, da „sporazum i dalje primjenjuju društva Redaelli, CB, Itas i ITC (kojima su se kasnije pridružila društva Tréfileurope Italia, Trame, SLM i sveeuropski proizvođači Tréfileurope, Tycsa, Austria Draht i DWK) do 2002.“ i da je „kao primjer, 85 000 i 45 000 tona, dogovorenih u okviru talijanskog sporazuma […], prikazano u tablici južnog sporazuma od 3. veljače 1997.“.
165 Komisija je o tome iznijela samo jedan dokaz koji vrijedi samo za društva Redaelli, CB, Itas i ITC koja su sudjelovala u sporazumu od 5. prosinca 1995. Stoga je logično da ta četiri člana kluba Italia upućuju na svoj sporazum u okviru razgovora koji su se održavali u okviru južnog sporazuma (vidjeti gore navedenu točku 62.). Međutim, u ovom slučaju ni zbog čega se ne može zaključiti da se tom sporazumu pridružilo društvo Trame, čije sudjelovanje u podjeli 85 000 i 45 000 tona koje navodi Komisija nije uostalom bilo predviđeno i koje nije bilo dio južnog sporazuma.
166 Iako su dokazi koje navodi Komisija relevantni u pogledu društava Redaelli, CB, Itas i ITC, koja su parafirala sporazum iz prosinca 1995., ipak nisu ni najmanje uvjerljivi prilikom utvrđivanja da je, počevši od svojeg pristupanja klubu Italia u ožujku 1997., društvo Trame znalo, ili nije moglo zanemariti, da se zabranjeni sporazum odnosio na užad od sedam žica i na užad od triju žica, čak i valjanu žicu. Argumentacija Komisije stoga se u tom pogledu ne temelji ni na kakvom dokazu zbog kojeg se društvo Trame može stvarno inkriminirati na temelju razdoblja od 3. veljače 1997., odnosno datuma na tablici u kojoj se navode kvote dogovorene u prosincu 1995., a da društvo Trame nije prisustvovalo tom razgovoru, do 28. veljače 2000., datuma koji društvo Trame navodi kao datum prvog razgovora koji se odnosio na užad od triju žica.
167 Kad joj je u okviru mjera upravljanja postupkom postavljeno pitanje u tom pogledu, Komisija se nije mogla pozvati na relevantne dokaze toga s obzirom na to da se dokazi koje je navela odnose na dva sastanka kluba Italia, odnosno onaj od 30. rujna 1997. i onaj od 7. listopada 1997., na kojima nije zabilježena prisutnost društva Trame (vidjeti odjeljak koji se odnosi na te sastanke iz Priloga 3. pobijanoj odluci).
168 Stoga u toj fazi Komisija ne može, kao što je dužna (vidjeti gore navedenu točku 88.), konkretno i stvarno utvrditi da je društvo Trame u razdoblju od ožujka 1997. do veljače 2000. znalo ili trebalo znati da se zabranjeni sporazum odnosi na užad od triju žica.
b) Ispitivanje elemenata koji se odnose na sastanak od 28. veljače 2000.
169 Kao drugo, iz odjeljka koji se odnosi na sastanak od 28. veljače 2000. iz Priloga 3. pobijanoj odluci proizlazi da se tijekom tog sastanaka, na kojem su sudjelovala društva Redaelli, CB, Itas i ITC, ali ne i društva Tréfileurope, SLM i Trame, razgovaralo o sljedećim trima točkama:
– „[r]azgovori, u odgovoru na prijedlog [predstavnika društva Trame], o veličini tržišta užadi od triju žica (25 000 tona umjesto 35 000, izračunatih na temelju prodaje koju su prijavili proizvođači)“;
– „[p]rocjena mogućnosti uključenja užadi od triju žica u trgovinski sporazum za talijansko tržište“;
– „[d]aljnji detaljni razgovor o cijenama i utvrđivanju cijena (uključujući i nadoplatu) među društvima Redaelli, CB, Itas, ITC, SLM i Trame“.
170 Ovaj pregled ide u prilog tezi društva Trame jer iz dokaza koje na raspolaganju ima Komisija, odnosno uglavnom iz rukom pisanog zapisnika s tog sastanka koji je podnijelo društvo ITC, proizlazi da se nakon prijedloga društva Trame održao razgovor o užadi od triju žica. Stoga se razumno može smatrati da, ako je društvo Trame već bilo obaviješteno da se klub Italia odnosi na taj proizvod, sigurno ne bi smatralo korisnim započeti razgovor o tome, iz čega nadalje proizlazi da je postojala značajna razlika između percepcije jednih i drugih.
171 Nadalje, Komisija je u Prilogu 1. odgovoru na tužbu navela izjavu društva CB od 26. prosinca 2002. iz koje proizlazi da se sastanak od 28. veljače 2000. odnosio na procjenu mogućnosti uključenja užadi od triju žica u trgovinski sporazum za talijansko tržište (Valutazioni per l’inserimento del prodotto cd. ,trescia’ nell’accordo commerciale per il mercato italiano). Taj dokaz, preuzet u drugoj alineji točke 169. ove presude, također ide u prilog teze društva Trame prema kojoj nije dokazano da je ono znalo ili trebalo znati da su se razgovori koji su se odvijali unutar kluba Italia, prije negoli mu se ono priključilo u ožujku 1997., već odnosili na užad od triju žica.
172 Komisija ipak smatra da iz rukom pisanog zapisnika društva ITC (Prilog B.2. odgovoru na tužbu) proizlazi da se taj sporazum već odnosio na užad od triju žica jer se održao razgovor uzimajući u obzir precizne brojke koje se odnose na količine, kao i cijenu tog proizvoda, o čemu bi poduzetnici teško mogli razgovarati a da prije toga nisu za njih znali.
173 Prema mišljenju Općeg suda, tumačenje rukom pisanog zapisnika koji je sastavilo društvo ITC ne može ukloniti sumnju koju ima sud. Naime, pokazuje se da su predmetne količine i cijene iznesene tijekom razgovora koji su uslijedili nakon prijedloga društva Trame da se procijeni mogućnost uključenja užadi od triju žica u klub Italia, barem u odnosu na ostale proizvođače koji nisu potpisali sporazum od prosinca 1995. Različiti proizvođači prisutni na sastanku stoga su mogli dostaviti te podatke, osobito cijene koje se naplaćuju. Štoviše pokazuje se da su predmetne količine okvirne i nisu stvarno točne. Izražene su u tisućicama.
174 Osim toga, valja istaknuti da tezu društva Trame podupire i sadržaj dviju izjava koje su podnesene o tom pitanju kako bi se poduprla njegova argumentacija u odnosu na argumentaciju Komisije, odnosno izjavom predstavnika društva Tréfileurope (Prilog 10. tužbi) i izjavom predstavnika društva ITC (Prilog Z.1. replici), koje su bile spomenute nekoliko osoba prisutnih na sastanku od 28. veljače 2000. (vidjeti odjeljak koji se odnosi na taj sastanak iz Priloga 3. pobijanoj odluci i gore navedenu točku 152.).
175 Zaključno, iz prethodno navedenog proizlazi da Komisija ne može u dovoljnoj mjeri utvrditi da je društvo Trame znalo, ili nije moglo zanemariti, da se klub Italia odnosio na užad od sedam žica, kao i na užad od triju žica, prije sastanka od 28. veljače 2000. tijekom kojeg je društvo Trame započelo razgovor o tom pitanju, kao što su izvijestile ostale strane prisutne na tom sastanku, čime se pokazuje da ono o tome nije imalo prethodno znanje.
c) Ispitivanje elemenata koji se odnose na sastanak od 6. ožujka 2000.
176 Kao treće, društvo Trame tvrdi da, nakon sastanka od 28. veljače 2000., ne postoje dokazi da je klub Italia stvarno uključio užad od triju žica u zabranjeni sporazum. Prema mišljenju društva Trame, na dokument koji se odnosi na sastanak od 6. ožujka 2000. (Prilog 7. tužbi) ne može se pozvati u tom pogledu jer se on ne odnosi na a priori podjelu tržišnih udjela ili kupaca u budućnosti, nego samo na povijesne podatke o „isporukama koje su proizvođači izvršili u 1999.“. U tom se pogledu poziva na izjave društva ITC Komisiji (Prilog 8. tužbi) i izjavu predstavnika tog poduzetnika (Prilog Z.1. replici), koje stvarno i izričito podupiru tu tezu.
177 Međutim, iz odjeljka koji se odnosi na sastanak od 6. ožujka 2000. iz Priloga 3. pobijanoj odluci proizlazi da se tijekom tog sastanaka koji je uslijedio nakon sastanka od 28. veljače 2000. i na kojem su sudjelovala društva Redaelli, Itas, ITC, Tréfileurope, SLM i Trame, razgovaralo o sljedećim točkama:
– „[z]apisnik s tog sastanka sadrži vrlo detaljan popis imena 80 (talijanskih) kupaca za koje je isporuka užadi od triju žica podijeljena među društvima Redaelli, ITC, CB, Itas, SLM, Trame i [Tréfileurope]“;
– „[p]rema mišljenju društva CB, ta podjela uključuje kupce užadi od triju žica i užadi od sedam žica. “
178 Prva informacija prikupljena je od društva ITC koje je dostavilo predmetni rukom pisani zapisnik, dok je druga prikupljena od društva CB, koje je, na temelju njegovog zahtjeva za primjenu pokajničkog programa, prisustvovao sadržaju tog sastanka, ali koje nije zabilježeno kao prisutno u zapisniku društva ITC.
179 Suprotno tvrdnjama društva Trame, ne može se smatrati da se na temelju sadržaja onoga što je izneseno u rukom pisanom zapisniku društva ITC ne može utvrditi to da se unutar kluba Italia razgovaralo o užadi od triju žica.
180 Kao što je Komisija iznijela u svojim odgovorima na mjere upravljanja postupkom, iz navedenog zapisnika jasno proizlazi da se na sastanku od 6. ožujka 2000., kojem su prisustvovala dva predstavnika društva Trame, održao detaljan razgovor o isporukama užadi od triju žica osam poduzetnika (Redaelli, ITC, CB, Itas, SLM, Trame, Tréfileurope i Tycsa) za više desetaka talijanskih kupaca.
181 Izraz koji se u tom pogledu upotrijebio u zapisniku kako bi se opisala tablica koja se odnosi na isporuke jest „udjeli – popis kupaca“ (Quote – elenco clienti). U tom pogledu, pitanje jesu li se razgovori odnosili na izvršene isporuke ili isporuke koje se trebaju izvršiti nije samo po sebi odlučujuće jer iz tog zapisnika proizlazi barem da se, pod pretpostavkom da su predmetne informacije pružene s obzirom na prošlost, može smatrati da su one rezultat razgovora započetih 28. veljače 2000. kako bi se predvidjela mogućnost da se unutar kluba Italia sklopi sporazum o užadi s triju žica u pogledu osam poduzetnika spomenutih u gore navedenoj točki 180.
182 Nadalje, Komisija je pravilno primijetila da je, u skladu s tablicom od 5. prosinca 1995., koja je preuzeta u uvodnoj izjavi 409. pobijane odluke, tržište užadi od triju žica u Italiji, ili barem kvote dodijeljene proizvođačima navedenim u toj tablici, iznosilo otprilike 13 000 tona. Međutim, s obzirom na informacije navedene u zapisniku sa sastanka od 6. ožujka 2000., tone podijeljene među različitim proizvođačima koji su u njemu navedeni iznose ukupno oko 12 000 tona. Stoga je opravdano smatrati da je proizvod o kojem se razgovaralo na sastanku od 6. ožujka 2000. stvarno užad od triju žica, a ne užad od triju žica i užad od sedam žica zajedno, kao što je izjavilo društvo CB. U drukčijem slučaju, iznos tona koje treba podijeliti među članovima kluba Italia bio bi znatno veći.
183 Stoga se valja složiti s Komisijom koja tvrdi da se, barem počevši od sastanaka od 28. veljače i 6. ožujka 2000., iz kojih proizlazi da se razgovaralo o osjetljivim poslovnim informacijama u pogledu užadi od triju žica, društvo Trame, kao i ostale sudionike ta dva sastanka, moglo teretiti za izražavanje svoje zajedničke namjere da koordiniraju svoje djelovanje u pogledu tog proizvoda kako bi namjerno nadomjestili stvarnu suradnju između njih čime ugrožavaju tržišno natjecanje te se time povrjeđuje članak 101. stavak 1. UFEU‑a.
d) Ispitivanje elemenata nastalih nakon 6. ožujka 2000.
184 Kao četvrto, stranke se ne slažu oko toga što se može zaključiti iz dokaza nakon sastanka od 6. ožujka 2000. u pogledu toga je li društvo Trame znalo da se klub Italia odnosi i na užad od triju žica.
185 Prema društvu Trame, pokušaj da se užad od triju žica uključi u klub Italia nije bio uspješan. To osobito proizlazi iz sadržaja izjava predstavnika društava Tréfileurope i ITC i naknadne tablice koja je navedena u dokumentu 15905 spisa upravnog postupka (Prilog 9. tužbi) i koju je Komisija kvalificirala kao „plan podjele kvota u 2001. i predviđanja za 2002.“ iz koje proizlazi da se navedene količine odnose isključivo na užad od sedam žica, čime se dokazuje da užad od triju žica nije bila uključena u zabranjeni sporazum među konkurentima.
186 Prema Komisiji, očito je da se klub Italia odnosio na užad od triju žica što proizlazi iz izjave društva CB od 26. studenoga 2002. (Prilog B.1. odgovoru na tužbu, str. 16 942., 16 945. i 16 951. spisa upravnog postupka), u kojoj se navodi da je taj proizvod spomenut na sastancima od 13. ožujka 2000., 10. travnja 2001 i 16. rujna 2002. istodobno kad su održani razgovori o užadi od sedam žica.
187 Ipak valja istaknuti da su informacije koje je pružilo društvo CB u svojoj izjavi od 26. studenoga 2002. tek tvrdnje iznesene u nekoliko riječi te kao takve ne sadrže dokaze koji bi potvrdili njihov sadržaj.
188 Što se tiče sastanaka od 13. ožujka 2000., 10. travnja 2001. i od 16. rujna 2002., društvo CB stoga je navelo da se prvi sastanak, na kojem nije zabilježena prisutnost društva Trame, odnosio na „poslovni sastanak: podjela kupaca užadi od sedam žica i užadi od triju žica“ (riunione commerciale: ripartizione clienti trefolo e treccia), da se drugi sastanak, na kojem je zabilježena prisutnost društva Trame, odnosio na „tržište užadi od triju žica: podjela kupaca u Italiji“ (mercato della treccia: ripartizione clienti trefolo Italia) i da se treći sastanak, na kojem je zabilježena prisutnost društva Trame, odnosio na „konačni sastanak o podjeli tržišta užadi od sedam žica i užadi od triju žica“ (riunione definitiva per ripartizione clienti quote del mercato prodotti trefolo et treccia).
189 U usporedbi s tim, Komisija je u odjeljcima koji se odnose na te sastanke iz Priloga 3. pobijanoj odluci, na kojima je svaki put zabilježena prisutnost društva Trame, iznijela sljedeće informacije.
– sastanak od 13. ožujka 2000.: „[r]azgovor o kupcima užadi od sedam žica (s naznakom cijene i tonaže), i konkretno razgovor o kupcima koje opskrbljuju društva Tycsa i DWK“ i „[t]renutačni razgovor o situaciji u Švicarskoj i Nizozemskoj (Svizzera – NL)“ (društvo CB nije spomenuto u nizu izvora koje navodi Komisija kako bi poduprla sadržaj tih informacija, koja navodi samo društva ITC i SLM);
– sastanak od 10. travnja 2001.: „[r]azgovor o prodaji, podjeli talijanskih kupaca i utvrđivanju cijena. Pregled pravila; Sastanci: predstavnici uprave svaki pretposljednji ponedjeljak u mjesecu; prodavači (,komercijalni’) svaki drugi i posljednji ponedjeljak u mjesecu. Bilješke društva SLM o podacima društva Tycsa“; „društva CB i Tréfileurope potvrđuju sastanak“ i „Prema društvu CB, podjela kupaca i za Italiju“;
– sastanak od 16. rujna 2002.: „[s]astanak o dodjeli kvota za užad od triju i sedam žica i utvrđivanje cijena“; upućuje se na internu poruku elektroničke pošte u kojoj se osobito spominju rastuće cijene sirovina i dolazak novog konkurenta, te „društva CB i Tréfileurope potvrđuju sastanak“.
190 Pokazalo se stoga i da je Komisija tek za treći od tih sastanaka, onaj od 16. rujna 2002., u potpunosti iznijela sadržaj onoga što joj je navelo društvo CB, odnosno da su se razgovori odnosili na užad od sedam žica kao i na užad od triju žica. Stoga se zbog nedostatka dokaza kojima se mogu potvrditi izjave društva CB te izjave ne može smatrati dovoljno uvjerljivima kako bi se utvrdilo da su se sastanci koji se u njima navode odnosili na užad od triju žica. Naime, moguće je da je društvo CB rutinski smatralo da su se svi sastanci odnosili na dvije vrste proizvoda a da zapravo nije pravilo razliku među njima, dok su se, na primjer za društvo Trame, razgovori odnosili samo na užad od sedam žica sve dok konkretno nisu pokrenuli razgovore o užadi od triju žica. Radi usporedbe, u zahtjevu društva ITC za primjenu pokajničkog programa u pogledu sastanka od 13. ožujka 2000. navedeno je da se „na sastanku razgovaralo o kupcima užadi od sedam žica“ (durante la riunione si discute di clienti di trefolo).
191 Međutim, iz ispitivanja dokaza koje je u tom pogledu Komisija podnijela u odgovoru na mjere upravljanja postupkom proizlazi da su u rukom pisanom zapisniku sa sastanka od 10. travnja 2001., koji je Komisiji dostavilo društvo ITC (Prilozi E.25. i E.26. odgovoru Komisije na mjere upravljanja postupkom) navedena imena nekoliko kupaca i, vjerojatno, količine prodane u siječnju, veljači i ožujku 2001. Imena i količine koje se odnose na barem jednog od tih kupaca podudaraju se s, ili su slične, odgovarajućim podacima koji su navedeni u zapisniku sa sastanka od 6. ožujka 2000. Isto se tako u internoj poruci elektroničke pošte koja se odnosi na sastanak od 16. rujna 2002. (Prilog E.30. odgovoru Komisije na mjere upravljanja postupkom) navodi dolazak novog konkurenta na tržište, za kojeg je pojašnjeno da obavlja svoje djelatnosti u sektoru užadi od triju žica, i činjenica da se razgovaralo o strategiji koju treba donijeti kako bi se ta poteškoća riješila.
192 Nadalje, iz raspoloživih dokaza u pogledu sastanka od 30. srpnja 2002. (Prilozi E.31. i E.32. odgovoru Komisije na mjere upravljanja postupkom) između društava Redaelli, CB, Itas, ITC, SLM i Trame, proizlazi da se taj sastanak osobito odnosio na kupce i najniže cijene kao i „analizu tržišta užadi od triju žica u Italiji“ (vidjeti odjeljak koji se odnosi na taj sastanak iz Priloga 3. pobijanoj odluci). Iako se određene informacije u rukom pisanom zapisniku s tog sastanka koji je dostavilo društvo ITC odnose na užad od sedam žica, te se naznake nalaze na kraju tog dokumenta te im prethodi riječ „trefolo“, zbog čega se može smatrati da se sve informacije o određenim kupcima koje se nalaze prije te riječi odnose na užad od triju žica.
193 S obzirom na te različite dokaze, Komisija je mogla smatrati da je, barem počevši od sastanka od 28. veljače i 6. ožujka 2000. te do 19. rujna 2002., društvo Trame unutar kluba Italia sudjelovalo na sastancima koji su se najprije ili podredno odnosili na koordiniranje djelovanja različitih sudionika u pogledu užadi od triju žica u Italiji.
e) Zaključak
194 Iz prethodno navedenog proizlazi da, iako je utvrđeno da su četiri početna člana kluba Italia predvidjela povredu koja se istodobno odnosila na užad od sedam žica i užad od triju žica, nije dovoljno utvrđeno da je društvo Trame znalo ili trebalo znati da su se razgovori koji su se odvijali unutar kluba Italia odnosili i na užad od triju žica prije nego što je to pitanje postavljeno tijekom sastanaka od 28. veljače i 6. ožujka 2000.
195 Iz dokaza koje navodi Komisija također proizlazi da je, podložno rezultatima ocjene argumenata koji su istaknuti u pogledu sudjelovanja društva Trame u zabranjenom sporazumu od 10. travnja 2001. do 16. rujna 2002., u dovoljnoj mjeri utvrđeno da su se nakon sastanaka od 28. veljače i 6. ožujka 2000. te do 16. rujna 2002. unutar kluba Italia održavali razgovori o užadi od triju žica kojima je prisustvovalo društvo Trame ili se uzimalo u obzir.
196 Na temelju tih dokaza može se utvrditi da su se razgovori o užadi od triju žica odnosili barem na razmjenu osjetljivih poslovnih informacija, na prodane količine i na cijene koje je predložilo nekoliko proizvođača koji su se sastajali unutar kluba Italia, zbog čega se može smatrati da su oni imali protutržišni cilj u smislu članka 101. UFEU‑a.
197 Zaključno, ocjena koju je Komisija iznijela u pobijanoj odluci u pogledu sudjelovanja društva Trame u protutržišnim dogovorima i koja se istodobno odnosila na užad od sedam žica i užad od triju žica djelomično je pogrešna. S jedne strane, Komisija je pogrešno pripisala društvu Trame sudjelovanje, unutar kluba Italia, od 4. ožujka 1997. do 28. veljače 2000., u povredi koja se ne odnosi samo na užad od sedam žica, nego i na užad od triju žica, s obzirom na to da nije u dovoljnoj mjeri utvrđeno da je društvo Trame znalo ili trebalo znati da se sporazum između četiri početna člana kluba Italia već odnosio na užad od triju žica. S druge strane, Komisija je prikladno smatrala da je od 6. ožujka 2000. do 19. rujna 2002. (podložno rezultatima ispitivanja trećeg tužbenog razloga koji se odnosi na prekid sudjelovanja društva Trame u zabranjenom sporazumu počevši od 10. travnja 2011.) društvo Trame sudjelovalo u protutržišnim dogovorima koji su se istodobno odnosili na užad od sedam žica i, na njegovu inicijativu, na užad od triju žica.
198 Zbog te činjenice valja poništiti i članak 1. točku 17. pobijane odluke jer je Komisija smatrala da se sudjelovanje društva Trame u predmetnoj povredi od 4. ožujka 1997. do 28. veljače 2000. odnosilo na užad od triju žica. Ostale posljedice prethodno navedenog bit će zajedno ocijenjene u nastavku, nakon ispitivanja argumenata stranaka.
D – Razdoblje od 10. travnja 2001. do 16. rujna 2002.
1. Argumenti stranaka
199 Društvo Trame osporava da je sudjelovalo u zabranjenom sporazumu u razdoblju nakon sastanka od 10. travnja 2001. Na temelju dokumenta društva ITC koji se odnosi na sastanak od 30. kolovoza 2001. može se stoga utvrditi da „društvo Trame svojevoljno nije bilo dio zabranjenog sporazuma“. U izjavi predstavnika društva Tréfileurope nadalje se navodi da se „od 2001. društvo Trame konačno udaljilo od kluba Italia tako što je izričito izjavilo da ne želi prihvatiti prijedloge ostalih sudionika o podjeli tržišnih udjela užadi“ i da su „članovi kluba Italia u potpunosti bili svjesni tog ograđivanja“. Tijekom jedne godine i pet mjeseci društvo Trame nije sudjelovalo u zabranjenom sporazumu, dok su se u tom razdoblju njegovi sudionici sastali 93 puta.
200 U tom pogledu društvo Trame tvrdi da ga se za njegovo sudjelovanje na sastanku od 16. rujna 2002. u prostorijama saveza Federazione imprese siderurgiche italiane (Federacciai, savez talijanskih čeličana), ne može teretiti. Od tog je datuma svim članovima kluba Italia bilo očito da je njegova prisutnost bila lišena svake protutržišne namjere, s obzirom na to da je društvo Trame odbilo predložene tržišne udjele. Društvo Trame također tvrdi da mu se razdoblje povrede nakon sastanka od 10. travnja 2001. ne može pripisati na temelju činjenice da su članovi kluba Italia i dalje razgovarali o njegovoj situaciji. Nekoliko dokumenata koje o tom pitanju navodi Komisija ne sadrže nikakvu poslovnu informaciju o društvu Trame, nego katkad samo njegov naziv. Čak se i u dokumentu u kojem se navodi poslovna informacija o društvu Trame radi o lako dostupnim podacima (vidjeti str. 16 166. i 16 807. spisa upravnog postupka). U izjavi predstavnika društva ITC u tom se pogledu navodi da se „tijekom 2001. društvo Trame konačno udaljilo od kluba Italia, izričito izjavljujući da ga ne zanima prijedlog podjele tržišta užadi koji su iznijeli ostali poduzetnici“, da su „ono samo, kao i ostali sudionici kluba Italija, jasno znali za to ograđivanje i da su ga razumjeli“, da je „[m]oguće da su, čak i nakon ograđivanja društva Trame, na sastancima kluba Italia određeni poduzetnici upućivali na društvo Trame“, ali da se „[i]pak radi o sporednim upućivanjima koja nisu relevantna za sadržaj zabranjenog sporazuma za koji ga se tereti u odluci“ i da je „društvo Trame, naime, prekinulo svoje sudjelovanje u klubu Italia i da [mu] se ne čini da je to društvo izravno ili neizravno prenosilo osjetljive poslovne informacije članovima kluba Italia“.
201 Komisija je podsjetila da je utvrdila sudjelovanje društva Trame u klubu Italia od 4. ožujka 1997. do 19. rujna 2002., uključujući razdoblje nakon 10. travnja 2001. (vidjeti konkretno pobijanu odluku, uvodne izjave 469. i 470.). Konkretno, osim sastanaka od 10. travnja 2001. i 16. rujna 2002., za koje je društvo Trame priznalo da je na njima sudjelovalo, o njegovoj se situaciji razgovaralo u drugim prilikama kad se precizno upućivalo na društvo Trame i njegovo ponašanje na tržištu.
202 Što se tiče jednog od dokumenata društva ITC koji se odnosi na sastanak od 30. kolovoza 2001., nije jasno odnosi li se zabranjeni sporazum koji se ondje navodi na sveeuropski zabranjeni sporazum ili na klub Italia. Takva naznaka, uostalom, ne predstavlja javni akt kojim se društvo Trame ogradilo od zabranjenog sporazuma. Osim toga, rečenica „i sami naši konkurenti bili su svjesni inicijative“ odnosi se na rečenicu koja prethodi naznaci prema kojoj „društvo Trame svojevoljno nije dio zabranjenog sporazuma“, odnosno naznaci prema kojoj „društvo Trame: ustraje na prodaji grane djelatnosti povezane s užadi od triju žica i užadi od sedam žica.“ Upravo su te informacije bili svjesni svi konkurenti, a ne činjenice da društvo Trame nije sudjelovalo u zabranjenom sporazumu. Što se tiče dokumenta koji se nalazi na 16 166. stranici spisa, Komisija napominje da se u njemu navode podaci o tromjesečju (3. tromjesečju) i podaci o „prvih devet mjeseci“. Ti su podaci detaljni i odnose se na sedam poduzetnika (među kojima je društvo Trame). Takve je podatke moglo ustupiti samo društvo Trame u dijelu u kojem se na njega odnose. Što se tiče dokumenta koji se navodi na 16 807. stranici, u njemu je na dnu stranice naveden izvor određenih podataka te je očito da su oni prikupljeni od poduzetnika uključenih u zabranjeni sporazum.
2. Ocjena Općeg suda
203 U okviru ovog tužbenog razloga društvo Trame osporava da je sudjelovalo u jedinstvenoj povredi za čitavo razdoblje od 10. travnja 2011., datuma pretposljednjeg sastanka kluba Italia na kojem je sudjelovalo, do 16. rujna 2002., datuma posljednjeg sastanka kluba Italia na kojem je sudjelovalo (u daljnjem tekstu: razdoblje od jedne godine i pet mjeseci).
a) Elementi koji se navode kako bi se povreda pripisala društvu Trame
204 Kako bi se utvrdilo sudjelovanje društva Trame u jedinstvenoj povredi u razdoblju od jedne godine i pet mjeseci, Komisija je navela sljedeće elemente u pobijanoj odluci (vidjeti gore navedenu točku 71.).
205 Kao prvo, Komisija je u uvodnoj izjavi 470. pobijane odluke navela sljedeće:
„[…] suprotno tvrdnji društva Trame, Komisija raspolaže dokazima da je društvo Trame nastavilo sudjelovati u zabranjenom sporazumu, ne samo na sastancima od 10. travnja 2001. i 16. rujna 2002., za koje je samo društvo Trame priznalo da je na njima sudjelovalo, nego i [na sastanku od] 30. srpnja 2002., te se o njemu nastavilo razgovarati do kraja povrede“.
206 Što se tiče dokaza koje Komisija navodi kako bi dokazala da se „o slučaju društva Trame nastavilo razgovarati do kraja povrede“, u bilješci u vezi s uvodnom izjavom 470. pobijane odluke navode se osobito sljedeći sastanci:
„[...] sastanci od […] 10. lipnja 2001., 12. srpnja 2001., 30. kolovoza 2001., 1. listopada 2001., 23. listopada 2001., 11. siječnja 2002., 22. siječnja 2002., 1. ožujka 2002., 10. lipnja 2002., navedeni u Prilogu 3. [pobijanoj] odluci. “
207 Kao drugo, u odgovoru društvu Trame, koje je istaknulo sadržaj dokumenta društva ITC koji se odnosi na sastanak od 30. kolovoza 2001. (Prilog 11. replici), Komisija je u uvodnoj izjavi 471. pobijane odluke istaknula sljedeće:
„Društvo Trame upućuje i na sastanak od 30. kolovoza 2001. tijekom kojeg je [izjavilo da je] ,odabralo da neće biti dio zabranjenog sporazuma’ kako bi tvrdilo da u to vrijeme više nije sudjelovalo u zabranjenom sporazumu. Komisija ipak tvrdi da nije sigurno da je ,zabranjeni sporazum’ koji se navodi u toj izjavi bio zabranjeni sporazum o čeliku za prednapinjanje ili klub Italia. U svakom slučaju, društvo Trame i dalje je bilo aktivno prisutno te se njegov slučaju i dalje razmatrao i o njemu se razgovaralo tijekom raznih sastanaka kluba Italia o cijenama i podjeli kupaca nakon tog datuma. Slijedom toga, ta se izjava ne može kvalificirati kao javno ograđivanje u odnosu na zabranjeni sporazum […]. “
208 Kao treće, kako bi se potvrdilo sudjelovanje društva Trame u zabranjenom sporazumu tijekom razdoblja od jedne godine i pet mjeseci, Komisija je također navela:
„Društvo SLM osim toga potvrđuje i sudjelovanje društva Trame na sastancima kluba Italia i društvo Tréfileurope potvrđuje sudjelovanje društva Trame u klubu Italia, čak i kad je nastala napetost između njega i ostalih članova grupe“ pobijana odluka, uvodna izjava 472. in fine).
209 Slijedom toga, Komisija je smatrala da je „sudjelovanje [društva Trame] u klubu Italia počelo […] 4. ožujka 1997. i nastavilo se bez prekida do 19. rujna 2002. [datuma pretraga]“ (pobijana odluka, uvodna izjava 473. in fine).
b) Analiza
210 Kako bi utemeljila svoje utvrđenje o sudjelovanju društva Trame u zabranjenom sporazumu tijekom razdoblja od jedne godine i pet mjeseci, Komisija je kombinirala dva niza dokaza: s jedne strane, dokaze u kojima se navodi sudjelovanje društva Trame na nekoliko sastanaka tijekom razdoblja od jedne godine i pet mjeseci i, s druge strane, dokaze u kojima se navodi neprekinuto sudjelovanje društva Trame u povredi iako ono nije bilo prisutno na sastancima kluba Italia.
Elementi koji se odnose na izravno sudjelovanje društva Trame na sastancima
211 Iz prethodno navedenog proizlazi da društvo Trame priznaje da je u razdoblju od jedne godine i pet mjeseci sudjelovalo na samo dva sastanka na kojima su sudjelovali članovi kluba Italia, onima od 10. travnja 2001. i 16. rujna 2002., na početku i na kraju tog razdoblja, dok je Komisija u pobijanoj odluci istaknula treći sastanak, onaj od 30. srpnja 2002.
212 U odgovoru na mjere upravljanja postupkom Komisija je navela da sudjelovanje društva Trame na sastanku kluba Italia od 30. srpnja 2002. proizlazi iz izjave koju je društvo CB dalo u svojem zahtjevu za primjenu pokajničkog programa. Radi se o jedinom dokumentu koji o tom pitanju navodi Komisija. U toj se izjavi društvo Trame navodi među sudionicima na sastanku od 30. srpnja 2002., koji je utvrđen kao „susret u svrhu analize tržišta užadi od triju žica u Italiji“ (Prilog E.32. odgovoru Komisiji na mjere upravljanja postupkom).
213 Takva tvrdnja, navedena u odjeljku iz sažete tablice u kojoj su prikazani različiti sastanci kluba Italia, nije ipak potvrđena ostalim elementima kojima se omogućuje potvrđivanje njezina sadržaja. Rukom pisani zapisnik s tog sastanka, koji je dostavilo društvo ITC u okviru svojeg zahtjeva za primjenu pokajničkog programa i koji navodi i Komisija u odjeljku koji se odnosi na sastanak od 30. srpnja 2002. iz Priloga 3. pobijanoj odluci, ne sadrži nikakvo upućivanje na prisutnost društva Trame na tom sastanku niti se u njemu spominju informacije o društvu Trame (str. 16 194. do 16 197. spisa upravnog postupka).
214 Slijedom toga, jedini elementi kojima se u dovoljnoj mjeri može utvrditi sudjelovanje društva Trame na sastancima kluba Italia koji su se održali u razdoblju od jedne godine i pet mjeseci, jesu oni koji se navode u pobijanoj odluci u pogledu sastanaka od 10. travnja 2001. i 16. rujna 2002. kod društva Federacciai.
Elementi koji se odnose na spominjanje situacije društva Trame u njegovoj odsutnosti
215 Izuzevši gore navedene elemente, Komisija je smatrala da je sudjelovanje društva Trame u zabranjenom sporazumu tijekom razdoblja od jedne godine i pet mjeseci proizašlo i iz činjenice da su prilikom nekoliko sastanaka, čak i u njegovoj odsutnosti, ostali članovi kluba Italia razgovarali o njegovoj situaciji. Prema mišljenju Komisije, do takvih razgovora nije moglo doći da društvo Trame nije i dalje obavješćivalo ostale članove kluba Italia o svojoj situaciji, što dokazuje njegovo neprekinuto sudjelovanje u tom dijelu povrede.
– Izjave koje su dala društva SLM i Tréfileurope
216 Najprije valja podsjetiti da iz pobijane odluke proizlazi da je Komisija smatrala da su elementi kojima raspolaže kako bi utvrdila sudjelovanje društva Trame u zabranjenom sporazumu, čak unatoč njegovoj odsutnosti na sastancima kluba Italia koji su se održali između 10. travnja 2001. i 16. rujna 2002., potvrđeni izjavama društava SLM i Tréfileurope.
217 U odgovoru na mjere upravljanja postupkom Komisija je dostavila sadržaj dopisa društva SLM Komisiji od 25. listopada 2002. (Prilog E.36. odgovoru Komisije na mjere upravljanja postupkom) iz kojeg proizlazi da su dva predstavnika društva SLM sudjelovala na sastancima s predstavnicima ostalih talijanskih proizvođača krajem 1999. i tijekom 2000., 2001. i 2002.
218 Društvo SLM u tom pogledu navodi sljedeće poduzetnike: Društva Redaelli, CB, Itas, ITC, Tréfileurope i Trame za sastanke na razini uprave i društva Redaelli, CB, Itas, ITC, Tréfileurope, Trame i Tycsa za sastanke na razini prodavača.
219 Iz pobijane odluke proizlazi i da je Komisija, u odgovoru na primjedbu društva Trame prema kojoj se u toj izjavi društva SLM izričito ne spominje datum sastanaka na kojem je sudjelovao bilo koji od predstavnika društva Trame kojeg navodi društvo SLM, istaknula da je navedena izjava „dopunjena novim dokumentima u kojima se navode točni datumi tih sastanaka“ (pobijana odluka, bilješka u vezi s uvodnom izjavom 472.).
220 Stoga, kao što uostalom ističe Komisija, samu izjavu društva SLM potrebno je dopuniti ostalim dokazima kako bi se moglo smatrati da je njezin sadržaj potvrđen. Nadalje, o tom pitanju je potrebno istaknuti da je Komisija u pobijanoj odluci smatrala da informacije koje je tijekom upravnog postupka dostavilo društvo SLM nemaju značajnu dodanu vrijednost u odnosu na informacije koje je već imala. Konkretno, Komisija je osobito istaknula da je opis sastanaka koji su se održali na razini uprave i prodavača bio nejasan i da je već proizlazio iz postojećih dokaza (pobijana odluka, uvodne izjave 1126. do 1129.)
221 Što se tiče sadržaja izjava društva Tréfileurope, Komisija je u odgovoru na mjere upravljanja postupkom navela da ne može pružiti više detalja o napetosti između društva Trame i članova kluba Italia koju navodi taj poduzetnik s obzirom na to da je Komisija za nju saznala tek kroz tvrdnje društva Tréfileurope. Iz spisa proizlazi i da se, iako taj poduzetnik upućuje na društvo Trame za razdoblje od 1997. do početka 2001., u daljnjim upućivanjima na „Talijane“, osobito u pogledu razdoblja nakon uključivanja talijanskih poduzetnika u klub Europa, ne navodi konkretno društvo Trame. Nadalje, društvo Trame ne nalazi se među nekoliko poduzetnika za koje se predstavnik društva Tréfileurope sjeća da su se susreli tijekom prvih sastanaka posvećenih tom uključivanju u svibnju i listopadu 2000. (Prilog F.5. odgovoru Komisije na mjere upravljanja postupkom).
222 Nadalje u ovom slučaju, potrebno je uzeti u obzir da su izjave društva Tréfileurope, u okviru njegova zahtjeva za primjenu pokajničkog programa, potvrđene elementima na temelju kojih se može utvrditi da se za razdoblje od jedne godine i pet mjeseci može u dovoljnoj mjeri smatrati da je društvo Trame sudjelovalo u zabranjenom sporazumu iako Komisija ne može utvrditi njegovo izravno sudjelovanje na sastancima kluba Italia održanima između 10. travnja 2001. i 19. rujna 2002. Puko upućivanje na činjenicu da je društvo Trame talijanski proizvođač ili da je od ožujka 1997. do travnja 2001. s „Talijanima“ sudjelovalo u unutarnjoj dimenziji kluba Italia u tom pogledu nije dovoljno bez dokaza kojim se može utvrditi njegovo neprekinuto sudjelovanje do rujna 2002.
– Sastanak od 10. lipnja 2001.
223 Prvi sastanak koji Komisija navodi kako bi utvrdila da je nakon sastanka od 10. travnja 2001. društvo Trame nastavilo sudjelovati u klubu Italia jest sastanak koji se održao dva mjeseca kasnije, odnosno 10. lipnja 2001. U odjeljku koji se odnosi na taj sastanak iz Priloga 3. pobijanoj odluci Komisija je navela da su na njemu bila zastupana društva Redaelli, Itas, ITC, Tréfileurope i SLM, kao i osoba koja je radila za društva CB i Austria Draht.
224 U tom je odjeljku Komisija prikazala sadržaj sastanka od 10. lipnja 2001. na sljedeći način: „[t]ablica koja prikazuje tržišni udio u tonama i postotku društava [Redaelli, CB, Itas, ITC, Tréfileurope i SLM], s jedne strane (odnosno 89 % tržišta ili 106 800 tona) i društava Trame, TY, DWK, Austria, s druge strane, odnosno 13 200 tona ili 11 % tržišta)“.
225 Te informacije prikupljene su iz dokumenta zaplijenjenog tijekom pretrage kod društva ITC (Prilog E.37. odgovoru Komisije na mjere upravljanja postupkom).
226 U navedenoj se tablici radi razlika između dviju kategorija poduzetnika, kao što, uostalom, ističe Komisija: s jedne strane, glavnih članova kluba Italia, odnosno četiri početna člana (Redaelli, CB, Itas i ITC), društva Tréfileurope koje je koordiniralo klub Italia i klub Europa, kao i društva SLM, koje je u to vrijeme izvozilo i iz Italije te, s druge strane, ostalih poduzetnika koji prodaju u Italiji, odnosno društava Trame, Tycsa, DWK i Austria Draht.
227 Također se pokazuje da ta tablica sadrži tri stupca osim naziva poduzetnika: prvi stupac odnosi se na količine te je u njemu 120 000 tona podijeljeno između dvije gore navedene kategorije; u drugom su stupcu utvrđeni udjeli u postotcima koje predstavljaju te količine unutar tih dviju kategorija (odnosno ukupno 89 % za proizvođače prve kategorije i 11 % za subjekte druge kategorije); treći stupac sadrži dvije vrste vrijednosti, odnosno ponovno izračunate postotke za proizvođače prve kategorije (ti postotci proizlaze iz podjele među proizvođačima prve kategorije samih količina koje je prodalo tih šest proizvođača, a ne svi proizvođači) i nove zaokružene količine za proizvođače druge kategorije (te količine iznose između 13 200 i 14 000 tona).
228 Što se tiče društva Trame, u toj su tablici zabilježeni sljedeći podaci: 4920 tona (1. stupac), 4,10 % (2. stupac) i 5500 tona (3. stupac). Radi usporedbe, podaci o društvu ITC navode 22 500 tona (1. stupac), 18,75 % (2. stupac, odnosno udio društva ITC u odnosu na 120 000 tona) i 21,07 % (3. stupac, odnosno udio društva ITC ako se uzme u obzir samo prodaja šest proizvođača iz prve kategorije).
229 Tako zabilježen sadržaj tog sastanka nije dovoljan kako bi se u dovoljnoj mjeri utvrdilo da su gore navedene informacije došle od društva Trame.
230 Naime, predmetni razgovor održao se između predstavnika šest proizvođača iz prve kategorije te se može smatrati da su oni procijenili količine koje su subjekti iz druge kategorije prodali na talijanskom tržištu. Takve procjene mogu biti precizne, kao što je slučaj s podacima iz prvog stupca, ali to se može objasniti poznavanjem tržišta i njegovih subjekata. U nastojanju da se utvrde tržišni udjeli, nije iznenađujuće da šest glavnih proizvođača koji zajedno predstavljaju gotovo 90 % prodanih količina mogu ocijeniti količine koje su prodala četiri ostala proizvođača prisutna na tom tržištu. Takvo je objašnjenje barem jednako dosljedno i vjerojatno kao objašnjenje koje predlaže Komisija koja smatra da je samo društvo Trame moglo dostaviti podatke koji se na njega odnose i koji su preuzeti u tablici o kojoj se razgovaralo prilikom jednog sastanka na kojem se okupilo šest glavnih talijanskih proizvođača.
– Sastanak od 12. srpnja 2001.
231 Drugi sastanak koji navodi Komisija jest sastanak od 12. srpnja 2001. U odjeljku koji se odnosi na taj sastanak iz Priloga 3. pobijanoj odluci Komisija je navela da su na njemu bila zastupana društva Redaelli, CB, Itas, ITC, Tréfileurope i SLM, kao i DWK, WDI i Nedri.
232 U tom je odjeljku Komisija osobito navela da se sastanak od 12. srpnja 2001. odnosio na europsko tržište i, konkretno, na zahtjev talijanskih proizvođača da im pripadne 60 000 tona. Komisija je izričito primijetila da iz rukom pisanog zapisnika s tog sastanka koji je dostavilo društvo ITC proizlazi da su sudionici „razgovarali, konkretno, o izvozu društava Itas, CB, ITC i SLM, isključujući društva Trame i Redaelli za razdoblje od lipnja 2000. do lipnja 2001.“ U skladu s napomenama, „ukupna količina izvoza užadi od sedam žica tih četiriju poduzetnika bila je 32 872 tona koje su se izvozile u 14 zemalja, a podijeljene su na sljedeći način: ,društvo Itas 2889 tona; društvo CB 12 427 tona; društvo ITC 12 861 tona; društvo SLM 2685 tona; društvo AFT: - ; Redaelli 17 000 tona (+ 4000 tona užadi od triju žica i 5000 tona valjane žice); društvo Trame 1000 tona (kao društvo ITC)’“. U napomenama se još navodi „30 862 sporazum MT + 10 % nadoplate (podijeljene među svim Talijanima)“. Također je pojašnjeno da iz napomena društava Nedri i SLM proizlazi da su za društva CB, Itas, ITC i SLM navedene glavne zemlje izvoznici.
233 Te informacije prikupljene su iz pripremnih napomena i rukom pisanog zapisnika sa sastanka koji je sastavilo društvo Nedri, dokumenata zaplijenjenih društvima ITC, SLM i Itas, informacija koje su proslijedila društva CB, SLM i Tréfileurope u okviru njihove suradnje s Komisijom i rukom pisanog zapisnika sa sastanka koji je sastavilo društvo ITC (Prilog E.38. odgovoru Komisije na mjere upravljanja postupkom). U tom pogledu valja istaknuti da Komisija raspolaže nizom dokaza kako bi se utvrdio sadržaj sastanka od 12. srpnja 2001. To je tim više naglašeno jer su ti dokazi prikupljeni od članova dvaju klubova prisutnih na tom sastanku, odnosno kluba Europa i kluba Italia.
234 Tako dokumentiranim sadržajem sastanka od 12. srpnja 2001. ne može se kao takvim utvrditi da je društvo Trame, unatoč svojoj odsutnosti s tog sastanka, nastavilo sudjelovati u klubu Italia.
235 U nekoliko je dokumenata stvarno navedena količina od 1000 tona koja je jednaka „isporukama [društva Trame] iz Italije prema inozemstvu“. Takva se informacija ipak u razgovorima pojavljuje tek uzgredno. Ta prodaja uostalom vjerojatno odgovara prodaji koju je društvo Trame ostvarilo u Ujedinjenoj Kraljevini, koja u skladu s pobijanom odlukom nije bila dio zemalja na koje se odnosi zabranjeni sporazum. U razgovoru između članova kluba Italia i članova kluba Europa u pogledu europskog tržišta, uključujući Ujedinjenu Kraljevinu i Irsku, vjerojatnije je smatrati da je informaciju o društvu Trame dostavio jedan poduzetnik prisutan na tom sastanku na vlastitu inicijativu a ne, kao što predlaže Komisija, na zahtjev društva Trame koje je željelo dobiti dio izvoznih kvota koje je klub Europa dodijelio Talijanima u pogledu državnih područja na koja se odnosi taj klub. Iz dokumenata podnesenih u pogledu tog sastanka proizlazi i da su se razgovori odnosili uglavnom na izvoze društava CB, Itas, ITC i SLM, za koja su navedeni precizni podaci, dok to nije slučaj za društva Redaelli i Trame.
236 Nekoliko se dokumenata pokazalo osobito uvjerljivima u tom pogledu. Radi se najprije o dokumentu koji je Komisiji 25. listopada 2002. dostavilo društvo SLM (str. 16 807. spisa upravnog postupka) i koji se odnosi na sastanak od 12. srpnja 2001. U „evidenciji isporuka iz Italije u inozemstvo“, u tom je dokumentu stvarno navedeno „pošiljke društva Trame 1000 tona“. Međutim, u toj evidenciji, u navedenom dokumentu navode se i dvije druge napomene, s jedne strane, „pošiljke skupine 30 872 tone“ i, s druge strane, „pošiljke društva Redaelli 17 000 tona (+ 4000 tona užadi od triju žica i 5000 tona valjane žice)“. Iz drugog djela tog dokumenta proizlazi i da su pošiljke skupine podijeljene na sljedeći način: „Itas 2889; CB 12 427 tona; ITC 12 861 tona; SLM 2685 tona; AFT: - ; ukupno 30 872“ i da su „zemlje važne za Talijane“ „Itas: Njemačka; CB: Njemačka i Francuska; ITC: Francuska; SLM: Njemačka i Francuska“. Tim se dokumentom stoga jasno utvrđuje razlika između „skupine“ i društva Trame koje je spomenuto samo kao član navedene skupine.
237 Stoga naznaka „30 862 sporazum MT + 10 % nadoplate (podijeljene među Talijanima)“ koja se navodi u dokumentu društva Nedri (str. 30 850. spisa upravnog postupka) ili u dokumentu društva ITC (str. 5022. spisa upravnog postupka) „bez ikakve sumnje“ ne uključuje društvo Trame, kao što to predlaže Komisija, s obzirom da iz gore navedenih dokumenata, u pogledu dokumenata društava SLM Nedri izričito i u pogledu društva ITC implicitno, proizlazi da se riječ „Talijani“ odnosi na „društva Itas, CB, ITC i SLM“, a ne na društvo Trame.
– Poruka elektroničke pošte društva SLM društvu ITC od 13. srpnja 2001.
238 U svojim odgovorima na mjere upravljanja postupkom Komisija je podsjetila da je porukom elektroničke pošte zaplijenjenom tijekom pretrage društvo SLM 13. srpnja 2001. proslijedilo društvu ITC (str. 5272. spisa upravnog postupka) tablicu naslovljenu „Užad od sedam žica 2001.“ koja je sadržavala podatke o količinama koje je brojnim kupcima 2001. prodalo deset poduzetnika, odnosno društva Redaelli, CB, Itas, ITC, Tréfileurope, SLM, Trame, Tycsa, DWK i Austria Draht (vidjeti odjeljak koji se odnosi na taj dokument iz Priloga 3. pobijanoj odluci, uzimajući u obzir da se na navedenu tablicu uputilo u spojenom dokumentu pod nazivom „trefolo pulito“). Nadalje radi se o istoj tablici kao onoj koja je priložena poruci elektroničke pošte koju je društvo SLM 4. veljače 2002. poslalo društvu ITC (str. 5281. spisa upravnog postupka) na koju se tada uputilo pod nazivom „ipotesis mercato trefolo 2002“.
239 Prema mišljenju Komisije, iz tih podataka, a osobito iz činjenice da ta tablica sadrži točan broj tona po kupcu i postotak dodatnih kvota za svakog poduzetnika, proizlazi da takve informacije ni u kojem slučaju nisu opći podaci koji se lako mogu dobiti od kupaca ili ostalih proizvođača kao što tvrdi društvo Trame.
240 Nakon ispitivanja, stvarno se pokazalo da su za 400 talijanskih kupaca dostavljeni precizni podaci (obično zaokruženi na 10 ili 5 znamenki) o količinama koje je prodalo deset gore navedenih poduzetnika. Međutim, za razliku od onoga što tvrdi Komisija i kao što je istaknulo društvo Trame, valja istaknuti da se u toj tablici opet pravi razlika između dviju kategorija subjekata. Naime, iz konačnog sažetka u kojem su među deset poduzetnika podijeljene količine užadi od sedam žica koja se prodaju na talijanskom tržištu (odnosno 119 200 tona 2001.) proizlazi da se radi razlika između, s jedne strane, društava Redaelli, CB, Itas, ITC, Tréfileurope i SLM, za koje se također navode podaci o ostvarenoj prodaji i preliminarnoj prodaji („percentuali spettanti“/„percentuali provvis.“/„quote spettenti“/„quote provvisorie“/„differenze“) i, s druge strane, ostalih subjekata, društava Trame, Tycsa, DWK i Austria Draht, za koje se navode samo podaci o količinama prodanim 2001. i to u postotku (odnosno za društvo Trame sljedeći podaci „6960 tona“, to jest „5,84 %“ od 119 200 tona prodanih 2001.; društvo Trame je također navedeno kao dobavljač za 20 kupaca navedenih u tablici).
241 Stoga u pogledu te razlike, ne može se odmah u početku, kao što to predlaže Komisija, odbaciti mogućnost da informacije prikazane u toj tablici u pogledu društava Trame, Tycsa, DWK i Austria Draht (s obzirom na to da je taj posljednji poduzetnik u posebnoj situaciji jer je njegov trgovinski zastupnik u Italiji radio i za društvo CB) predstavljaju procjene koje su provela društva Redaelli, CB, Itas, ITC, Tréfileurope i SLM uzimajući u obzir podatke kojima zajedno raspolažu ili kontakte koje mogu imati kod svojih kupaca.
242 Također valja istaknuti da se za neke napomene iz tablice, koju je 13. srpnja 2001. društvo SLM porukom elektroničke pošte dostavilo društvu ITC, pokazalo da su pretpostavke, kao što na primjer proizlazi iz napomena „??? “ „??? TM“ ili „??? TYS“, navedenih u stupcu „bilješke“ na margini dokumenta s podacima o deset proizvođača.
243 Štoviše, valja istaknuti da navedena tablica nije jedinstvena, nego je dio stalnih nastojanja unutar kluba Italia od 1995. da se utvrde kupci i količine isporučene u pogledu užadi od sedam žica (pobijana odluka, uvodna izjava 441. i prateće uvodne izjave). Komisija je tijekom pretraga zaplijenila brojne dokaze u tom pogledu ili su dostavljeni u okviru zahtjeva za primjenu pokajničkog programa, iz kojih proizlazi da su u nekoliko navrata sastavljani popisi kupaca kako bi se točno utvrdile i procijenile količine koje su prodali članovi kluba Italia i ostali proizvođači koji posluju u Italiji. Kao primjer, tako postoji tablica naslovljena „mercato italiano trefolo CAP anno 98“ u kojoj se navode 383 kupca s naznakama za društva Redaelli, CB, Itas, ITC i Tréfileurope i praznim stupcima za društva SLM, Trame, DWK i Austria Draht (vidjeti odjeljak koji se odnosi na 1998. godinu iz Priloga 3. pobijanoj odluci). (str. 29 639. do 29 646. spisa upravnog postupka) U drugim se tablicama navodi „ripartizione spedizione trefolo italia anno 1998 in ton“ zajedno s usporedbom s 1999. godinom, ili „ripartizione spedizione trefolo italia anno 1999 in ton“ za brojne kupce u pogledu društava Redaelli, CB, Itas, ITC i Tréfileurope (str. 29 655. do 29 670. spisa upravnog postupka). Postoje druge tablice s podacima o društvima Trame, SLM, Austria Draht, DWK i Tycsa uz upućivanja na društva Redaelli, CB, Itas, ITC i Tréfileurope (str. 5640. do 5643., 29 671. do 29 689. spisa upravnog postupka).
– Sastanak od 30. kolovoza 2001.
244 Treći sastanak koji navodi Komisija jest onaj od 30. kolovoza 2001. U odjeljku koji se odnosi na taj sastanak iz Priloga 3. pobijanoj odluci Komisija je osobito navela da se na tom sastanku među društvima Itas, ITC i SLM razgovaralo o „detaljnoj podjeli kupaca, uključujući za društva SLM, Redaelli, CB, Trame, i [osobu koja je radila za društva CB i Austria Draht]“ i da „društvo Trame želi prodati svoje tvornice“ te je „odabralo da neće biti dio zabranjenog sporazuma“.
245 Te informacije prikupljene su iz dvaju dokumenata koji se odnose na sastanak od 30. kolovoza 2001., i to iz rukom pisanog zapisnika društva ITC podnesenog u okviru zahtjeva za primjenu pokajničkog programa (u daljnjem tekstu: prvi dokument, str. 16 158. spisa upravnog postupka) i iz otipkanog zapisnika zaplijenjenog tijekom pretrage kod društva ITC (u daljnjem tekstu: drugi dokument, str. 4989. spisa upravnog postupka) (Prilog E.39. odgovora Komisije na mjere upravljanja postupkom).
246 Kao što je navela Komisija, iz prvog dokumenta proizlazi da taj dokument sadrži precizne naznake naslovljene „Richieste Trame“ (zahtjevi društva Trame) u pogledu 23 kupca povezana s društvom Trame.
247 Postoje i druge, manje precizne naznake koje se odnose na kupce u pogledu društava SLM, Redaelli i CB. Naime, iz prvog dokumenta jasno proizlazi da je za svakog od 23 kupca navedenih u pogledu društva Trame naznačena tonaža. Štoviše, za petnaest od tih kupaca na margini je navedeno „x“ za „OK“, dok je za devet ostalih navedeno „–“ za „ne“. Pokraj tri kupca stavljen je i upitnik, kao i napomena „exl“ pokraj četiri druga kupca, koja vjerojatno označava ekskluzivnog kupca. Količine navedene za 23 kupca društva Trame ukupno iznose 6520 tona. Iako se te količine katkad preklapaju s količinama navedenim u poruci elektroničke pošte od 13. srpnja 2001., to nije uvijek slučaj.
248 U ovom slučaju zbog upućivanja na riječ „zahtjev“, stupnja preciznosti gore navedenih informacija, kao i načina na koji su ih obradila društva Itas, ITC i SLM može se smatrati, kao što predlaže Komisija, da je te „zahtjeve“ u pogledu kupaca o kojima se razgovaralo na sastanku od 30. kolovoza 2001. vjerojatno uputilo društvo Trame. Zbog tih se naznaka stoga može utvrditi postojanje kontakta između članova kluba Italia i društva Trame u pogledu „detaljne podjele kupaca“ kao što je navedeno u pobijanoj odluci.
249 Nadalje, pokazuje se da je u drugom dokumentu društvo ITC navelo izričit odabir društva Trame da ne bude dio zabranjenog sporazuma (str. 4989. spisa upravnog postupka). Tekst dokumenta jest sljedeći:
„5. Trame: ustraje na prodaji grane djelatnosti povezane s užadi od triju žica i užadi od sedam žica. Trenutačno proizvodi 6000 tona užadi od sedam žica i 9000 tona užadi od triju žica te su njegova postrojenja zastarjela. Svojevoljno nije dio zabranjenog sporazuma. Naši su konkurenti također svjesni te inicijative.“
250 Na temelju tako prenesenog sadržaja drugog dokumenta ne može se sa sigurnošću zaključiti da je društvo Trame neizravno sudjelovalo u klubu Italia. Suprotno onome što tvrdi Komisija, ta tvrdnja ne može se razumno tumačiti na način da se odnosi na klub Europa jer se navedene količine u pogledu društva Trame odnose na Italiju.
251 Međutim, nakon ispitivanja sadržaja cijelog drugog dokumenta može se utvrditi da je malo vjerojatno da se taj dokument odnosi na isti sastanak na kojem su 30. kolovoza 2001. sudjelovala društva Itas, ITC i SLM. Naime, iako je drugi dokument naslovljen „zapisnik“ te se u njemu navodi datum 30. kolovoza 2001., u tom je dokumentu preuzet sadržaj točaka o kojima je tog dana razgovarao „upravni odbor“. U točki br. 1. tog zapisnika osobito se spominje nacrt suradnje s jednim talijanskim sveučilištem, koji se ne navodi kao jedna od tema o kojima se razgovaralo na sastanku kluba Italia.
252 Stoga se vjerojatno može smatrati da se razgovor o točki br. 5 drugog dokumenta, preuzetoj u gore navedenoj točki 249. održao tek na sastanku upravnog odbora društva ITC, a ne unutar kluba Italia.
253 U tim okolnostima, samo na temelju drugog dokumenta i upućivanja na činjenicu da društvo Trame nije sudjelovalo u zabranjenom sporazumu u tom dokumentu ne može se odbaciti ono što je moguće konkretno zaključiti iz sadržaja prvog dokumenta, odnosno da su 30. kolovoza 2001. tri člana kluba Italia razgovarala o „zahtjevima“ u pogledu 23 kupca društva Trame, nakon čega su društva Itas, ITC i SLM donijeli negativne ili pozitivne odluke u pogledu tih zahtjeva.
254 Iako su društvo ITC i vjerojatno ostali subjekti bili svjesni namjere društva Trame da napusti sektor čelika za prednapinjanje, kao što su znali da se društvo Trame ne treba smatrati jednim od glavnih članova kluba Italia, to nikako ne isključuje da se društvo Trame pokušavalo okoristiti određenim aspektima kluba Italia, osobito u pogledu njegova unutarnjeg aspekta, kao što proizlazi iz prvog dokumenta.
– Sastanak od 1. listopada 2001.
255 Četvrti sastanak koji navodi Komisija jest onaj od 1. listopada 2001. U odjeljku koji se odnosi na taj sastanak iz Priloga 3. pobijanoj odluci Komisija je navela da su na njemu bila zastupana društva Redaelli, CB, Itas, ITC, Tréfileurope i SLM.
256 U tom je odjeljku Komisija prikazala sadržaj sastanka od 1. listopada 2001. na sljedeći način: „ITC: razgovor o podjeli kupaca i uvoza. […/] ,Španjolska ne poštuje sporazume, […] već je prešla 4000 te je već na 6000’. Prijedlog društva Trame‑Emesa da proda sve ili dio (samo čelik za prednapinjanje). Istaknuto je da društvo Trame želi kvotu od 8.7“ i „Napomene društva Redaelli: podjela vanjskih kvota“.
257 Te informacije prikupljene su iz dokumenata zaplijenjenih tijekom pretraga kod društava ITC i Redaelli i iz zahtjeva za primjenu pokajničkog programa (Prilog E.40. odgovoru Komisije na mjere upravljanja postupkom).
258 Slijedom ispitivanja dokaza koje je u tom pogledu podnijela Komisija, iz zapisnika sa sastanka od 1. listopada 2001. kojeg je sastavilo društvo ITC stvarno proizlazi da se u njemu nalazi sljedeća napomena: „Trame – užad od triju žica 23/25 000 [ukupna veličina tržišta] želi 8,7 – užad od sedam žica 6 000“.
259 Kad ga se o tome pitalo u okviru mjera upravljanja postupkom, društvo Trame navelo je da kvota od 8,7 odgovara vrijednosti koja mu je predložena kako bi se postigao sporazum i o užadi od triju žica, da taj pokušaj proširenja sporazuma na užad od triju žica nije bio uspješan i podsjetilo je, „[s]amo radi cjelovitosti“, da ono nije sudjelovalo na tom sastanku.
260 Međutim, valja utvrditi da, iako nije sporno da društvo Trame nije sudjelovalo na tom sastanku, iz zapisnika koji je u vrijeme nastanka činjenica sastavilo društvo ITC ipak proizlazi da se o želji, koju prisutni poduzetnici pripisuju društvu Trame, da dobije određenu količinu užadi od triju žica, razgovaralo na sastanku od 1. listopada 2001. U pogledu sadržaja tog dokumenta, uzimajući u obzir stupanj preciznosti zatraženih količina (8700 tona) i činjenicu da se drugim dokumentom koji se odnosi na naknadni sastanak potvrđuje ta naznaka, opravdanije je smatrati, kao što predlaže Komisija, da je društvo Trame podnijelo takav zahtjev, nego, kao što tvrdi društvo Trame, da su mu članovi kluba Italia predložili tu količinu.
– Sastanak od 23. listopada 2001.
261 Peti sastanak koji navodi Komisija jest onaj od 23. listopada 2001. U odjeljku koji se odnosi na taj sastanak iz Priloga 3. pobijanoj odluci Komisija je navela da su na njemu osobito bila zastupana društva Redaelli, CB, Itas, ITC, Tréfileurope i SLM.
262 U tom je odjeljku Komisija prikazala sadržaj sastanka od 23. listopada 2001. na sljedeći način: „[p]rodajne kvote utvrđene za talijanske proizvođače [i u]sporedba sa stvarnom prodajom 30. rujna 2001. (odnosno ukupno 74 814 tona)“. Komisija je također navela da se uz podatke o društvima „Trame, Spagna, Austria i DWK“ pojavljuje upitnik.
263 Te informacije prikupljene su iz dokumenta zaplijenjenog tijekom pretrage kod društva ITC (Prilog E.41. odgovoru Komisije na mjere upravljanja postupkom).
264 Iz tog dokumenta, u kojem se uspoređuje stvarna prodaja 30. rujna 2001. s planiranom prodajom, stvarno proizlazi da iza upućivanja na društvo Trame odmah slijedi napomena „?! “, kao što je slučaj i s društvom Spagna, Austria i DWK. Isto tako, ispitivanje tog dokumenta još je jednom pokazalo (vidjeti točke 226. i 240. ove presude) da se u njemu nalaze podaci o usporedbi prodaja samo za društva Redaelli, CB, Itas, ITC, Tréfileurope i SLM za koje se navodi odgovarajući udio od 100 % količine koju su prodali a da se u ovom slučaju nisu uzela u obzir ostala četiri proizvođača koji prodaju u Italiji.
265 Na navedeni dokument stoga se ne može učinkovito pozvati kako bi se utvrdilo da je u tom trenutku društvo Trame, u svojoj odsutnosti, sudjelovalo na sastancima u pogledu užadi od sedam žica unutar kluba Italia.
– Sastanak od 11. siječnja 2002.
266 Šesti sastanak koji navodi Komisija jest onaj od 11. siječnja 2002. U odjeljku koji se odnosi na taj sastanak iz Priloga 3. pobijanoj odluci Komisija je navela da su na njemu osobito bila zastupana društva Redaelli, CB, Itas, ITC, Tréfileurope i SLM.
267 U tom je odjeljku Komisija prikazala sadržaj sastanka od 11. siječnja 2002. na sljedeći način:
– „[r]azgovori o kupcima“;
– „[r]azmjena detaljnih informacija o količinama koje su prodali proizvođači (talijanski proizvođači: [Redaelli, CB, Itas, ITC, Tréfileurope i SLM] i inozemni proizvođači: Austria, DKW i Tycsa) 2001. u Italiji“;
– „[r]azgovor o [društvu] Trame“;
– „[š]to se tiče proizvođača, planirane i stvarne količine, razlike između njih za društva [Redaelli, CB, Itas, ITC, Tréfileurope i SLM]“;
– „[s]ljedeći sastanak 22. siječnja, konkretni prijedlozi: što je više moguće smanjiti broj zajedničkih kupaca“.
268 Te informacije prikupljene su iz rukom pisanih zapisnika s tog sastanka koje su tijekom upravnog postupka podnijela društva ITC i SLM (Prilog E.42. odgovoru Komisije na mjere upravljanja postupkom).
269 Nakon ispitivanja tih dokumenata pokazalo se da u razgovoru o kupcima nisu spomenute informacije o društvu Trame. Naziv tog poduzetnika navodi se u zapisniku društva ITC u dva retka teksta čije značenje nije objašnjeno te nisu jasni. Vjerojatno se radi o dijelu koji se odnosi na „razgovor o društvu Trame“ koji se spominje u pobijanoj odluci.
270 Što se ostalog tiče, valja također utvrditi da, u pogledu navođenja količina koje je prodalo deset proizvođača koji se spominju u dva zapisnika, iza naziva društva Trame i naznake „7000“ od ukupne količine od 112 524 ili 112 742 tone prema zapisniku odmah slijedi upitnik, što nije slučaj s preciznim podacima o društvima Redaelli, CB, Itas, ITC, Tréfileurope i SLM. Nadalje, čini se da se o podacima o društvima Trame, Tycsa, Austria Draht i DKW razgovaralo jer je iz zapisnika društva ITC u tom pogledu mnogo toga obrisano. U razgovoru su vrijednosti za društvo Trame varirale između 7000 i 6000 tona, pri čemu se zadržala procjena od 7000, dok je iza početne procjene u pogledu društva Tycsa uslijedila napomena „OK“ te je ona zatim premještena iza podataka o glavnim proizvođačima.
271 Isto tako, što se tiče razgovora o planiranim i stvarnim količinama za 2001. i podacima za 1999., 2000. i 2001., navedeni su samo sljedeći proizvođači: društva Redaelli, CB, Itas, ITC, Tréfileurope i SLM. Društvo Trame ne pojavljuje se u tom dijelu razgovora.
272 Na te dokumente stoga se ne može učinkovito pozvati kako bi se utvrdilo da je u tom trenutku društvo Trame, u svojoj odsutnosti, sudjelovalo na sastancima u pogledu užadi od sedam žica unutar kluba Italia.
– Sastanak od 22. siječnja 2002.
273 Sedmi sastanak koji navodi Komisija jest onaj od 22. siječnja 2002. U odjeljku koji se odnosi na taj sastanak iz Priloga 3. pobijanoj odluci Komisija je navela da su na njemu osobito bila zastupana društva Redaelli, CB, Itas, ITC, Tréfileurope i SLM.
274 U tom je odjeljku Komisija prikazala sadržaj sastanka od 22. siječnja 2002. na sljedeći način:
– „[r]azgovori o kupcima, razmjena informacija o cijenama“;
– „Društvo Trame želi 8700 tona“ i „Prijedlog društvu Trame za 2002. (osobito popis mogućih kupaca) i sporazum za budućnost: prvi kontakt između [predstavnika društva Tréfileurope i predstavnika društva Trame], zatim razgovor i potvrda svih prisutnih“;
– „[u] bilješkama se također navodi: povratak vlastitih kupaca i razmjena, ako je potrebna“.
275 Te informacije prikupljene su iz rukom pisanih zapisnika o tom sastanku koje su tijekom upravnog postupka podnijela društva ITC i SLM (Prilog E.43. odgovoru Komisije na mjere upravljanja postupkom).
276 Ispitivanje tih dokumenata potvrđuje da se sastanak odnosio na situaciju društva Trame. Radi se, osim toga, o prvoj od tri točke iznesene u zapisnicima društava ITC i SLM. Iz zapisnika društva ITC proizlazi i da su sudionici tog sastanaka znali da je od 27 000 tona, koliko je 2001. činilo tržište užadi od triju žica, „društvo Trame [željelo] 8700 tona“. U dva se zapisnika također navodi sporazum između sudionika sastanaka o upućivanju prijedloga društvu Trame, pri čemu se u zapisniku društva ITC pojašnjuje da se radilo o prijedlogu za 2002.
277 Navedeni podaci jasno se temelje na onome što proizlazi iz zapisnika društva ITC sa sastanka od 1. listopada 2001. (vidjeti gore navedenu točku 255. i prateće točke). Gledano zajedno, ti podaci predstavljaju ustrajna nastojanja društva Trame da postigne sporazum s članovima kluba Italia u pogledu užadi od triju žica.
278 U tim okolnostima, može se smatrati da je, počevši od 1. listopada 2001., društvo Trame izrazilo svoju namjeru da se vrati u klub Italia time što je iznijelo uvjete svojeg povratka, koji su bili poznati članovima kluba Italia. Na temelju takvog izražavanja namjere društva Trame, koje je bilo poznato članovima kluba Italia počevši od tog datuma, ono je zauzelo stajalište 22. siječnja 2002. Radi se o prijedlogu koji se navodi u pogledu tog sastanka, koji je, kako bi se potvrdio, trebao proći još dvije faze: najprije stupanje u kontakt jednog predstavnika kluba Italia (koji je trebao biti predstavnik društva Tréfileurope) i jednog predstavnika društva Trame, a zatim razgovor i potvrda svih članova tog kluba.
279 U svakom slučaju, iz gore navedenih dokumenata proizlazi da riječi „prijedlog“ i „popis mogućih kupaca“ pokazuju da se 22. siječnja 2002. društvo Trame i dalje nije smatralo punopravnim članom kluba Italia.
– Sastanak od 1. ožujka 2002.
280 Osmi sastanak koji navodi Komisija jest onaj od 1. ožujka 2002. U odjeljku koji se odnosi na taj sastanak iz Priloga 3. pobijanoj odluci Komisija je navela da su na njemu bila zastupana društva Redaelli, CB, Itas, ITC, Tréfileurope i SLM.
281 U tom odjeljku Komisija je navela da se održao razgovor o prodaji u pogledu talijanskih kupaca. Također je navedeno da se predstavnik društva Tréfileurope susreo sa predstavnikom društva Trame, kao što proizlazi iz zapisnika društva ITC s tog sastanka koji je zaplijenjen tijekom pretrage (Prilog E.44. odgovoru Komisije na mjere upravljanja postupkom).
282 Taj je sastanak stoga dio onoga što je navedeno na sastanku od 22. siječnja 2002. jer omogućuje da se utvrdi je li ostvaren planirani kontakt.
– Sastanak od 10. lipnja 2002.
283 Deveti sastanak koji navodi Komisija jest sastanak od 10. lipnja 2002. U odjeljku koji se odnosi na taj sastanak iz Priloga 3. pobijanoj odluci Komisija je navela da su na njemu bila zastupana društva CB, Itas, ITC, Tréfileurope i SLM.
284 U tom odjeljku Komisija je navela da se održao razgovor o prodajnim kvotama u Italiji i podjeli kupaca za 2002. Također se navodi: „Društvo Trame vrlo je zainteresirano za sporazum o kupcima“, kao što proizlazi iz zapisnika društva ITC s tog sastanka koji je dostavljen u okviru zahtjeva za primjenu pokajničkog programa (Prilog E.45. odgovoru Komisije na mjere upravljanja postupkom).
285 Naime, pokazuje se da u tom zapisniku (str. 16 191. spisa upravnog postupka) društvo ITC navodi nekoliko naznaka u pogledu društva Trame. Kao prvo, navodi se da je društvo Trame sklopilo sporazum s jednim kupcem. Kao drugo, u okviru jedne procjene tržišta užadi od triju žica u Italiji (ukupno 24 375 tona), tržišni udio društva Trame procijenjen je na 7700 tona (odnosno 31,59 %). Kao treće, u pogledu jednog kupca navodi se: „prepustiti sve društvu Trame“, i to u okviru razgovora o nekoliko kupaca tijekom kojeg su donesene odluke u svrhu toga da „svi budu zadovoljni“. Kao četvrto, naznaka „Trame: vrlo zainteresiran za sporazum o užadi od triju žica“ navodi se u tom zapisniku.
286 U ovom slučaju, kao što tvrdi Komisija, valja smatrati da je dovoljno utvrđeno da su, unatoč odsutnosti društva Trame sa sastanka, članovi kluba Italia uzeli u obzir njegovu situaciju te su prilagodili svoje ponašanje prema očekivanjima društva Trame. Na isti način na koji se može doći do takvog zaključka u pogledu sastanka od 30. kolovoza 2001., osobito zbog postojanja riječi „zahtjevi društva Trame“ u zapisniku s tog sastanka, upućivanje na odluku da se „sve prepusti društvu Trame“ u okviru jednog razgovora u svrhu toga da „svi budu zadovoljni“, uzimajući u obzir da je društvo Trame vrlo zainteresirano za sporazum o užadi od triju žica, pokazuje da i dalje postoji kontakt između članova kluba Italia i društva Trame te da je opravdano smatrati da klub Italia djeluje uzimajući u obzir zahtjeve društva Trame.
– Sastanak od 16. rujna 2002.
287 Naposljetku, valja istaknuti da je ponovno uključivanje društva Trame u klub Italia dokazano njegovom prisutnošću na sastanku kluba Italia od 16. rujna 2002., uz društva Redaelli, CB, Itas, Tréfileurope i SLM, tijekom kojeg su održani razgovori o podjeli kvota za užad od triju i sedam žica i utvrđivanju cijena.
c) Zaključak
288 Iz prethodno navedenog proizlazi da Komisija u dovoljnoj mjeri može smatrati da su nakon sastanka kluba Italia od 10. travnja 2001., kojem je prisustvovalo društvo Trame, članovi kluba Italia razgovarali o situaciji društva Trame i uzeli je u obzir prilikom sastanka kluba Italia od 30. kolovoza 2001. (vidjeti gore navedenu točku 244. i prateće točke).
289 Nakon toga, pokazuje se da Komisija za određeno razdoblje ne može u dovoljnoj mjeri utvrditi da se, zbog odsutnosti samog društva Trame sa sastanaka kluba Italia, i dalje može smatrati da je taj poduzetnik sudjelovao u dogovorima sklopljenima u tom klubu.
290 Na temelju ispitivanja dokaza podnesenih u tom pogledu ipak se može smatrati da je, počevši od sastanka kluba Italia od 1. listopada 2001., datuma na koji je prvi put navedena namjera društva Trame da se vrati u klub Italia ako mu se dodijeli kvota od 8700 tona užadi od triju žica (vidjeti gore navedenu točku 255. i prateće točke), pokrenut postupak kako bi se društvo Trame ponovno moglo uključiti u klub Italia.
291 Članovi kluba Italia ponovno su planirali povratak društva Trame 22. siječnja 2002. (vidjeti gore navedenu točku 273. i prateće točke) te je on prvi put konkretiziran 10. lipnja 2002. (vidjeti gore navedenu točku 283. i prateće točke), na datum za koji se može smatrati da su tada članovi kluba Italia ponovno prilagodili svoje ponašanje kako bi se uzela u obzir situacija društva Trame time što su odlučili prepustiti mu jednog kupca kako bi „svi bili zadovoljni“.
292 Nadalje valja istaknuti da je 16. rujna 2002. povratak društva Trame tim više stvaran jer je jedan od njegovih predstavnika ponovno sudjelovao na sastancima kluba Italia (vidjeti gore navedenu točku 287. i prateće točke).
293 Zaključno, Opći sud smatra da valja uzeti u obzir nepostojanje elemenata na temelju kojih se može smatrati da je društvo Trame sudjelovalo u protutržišnim praksama koje se mogu pripisati članovima kluba Italia samo za razdoblje od 30. kolovoza 2001. do 10. lipnja 2002., odnosno devet mjeseci.
294 Tijekom tog razdoblja od devet mjeseci nijednim se elementom spisa stoga ne može poduprijeti sudjelovanje društva Trame u protutržišnim dogovorima sklopljenim unutar kluba Italia ili čak znanje članova za takvo sudjelovanje s obzirom na to da ti članovi, na primjer nisu uspjeli ocijeniti količine koje je društvo Trame prodalo na talijanskom tržištu (vidjeti gore navedenu točku 261. i prateće točke).
295 U tom pogledu valja podsjetiti da se sudskom praksom, koja se odnosi na distanciranje u slučaju sudjelovanja na sastanku (vidjeti gore navedenu točku 97.), pretpostavlja, kako bi se ono primijenilo, da Komisija dokaže da je predmetni poduzetnik sudjelovao na sastancima na kojima su sklapani protutržišni sporazumi a da im se nije očito protivio, kako bi u dovoljnoj mjeri dokazala sudjelovanje navedenog poduzetnika u zabranjenom sporazumu.
296 U ovom slučaju, međutim, nije bilo u dovoljnoj mjeri dokazano da je društvo Trame izravno ili neizravno sudjelovalo na sastanku kluba Italia između 30. kolovoza 2001. i 10. lipnja 2002. Na temelju nekoliko elemenata također se može zaključiti da tijekom tog razdoblja ostali članovi kluba Italia nisu imali precizne podatke o ponašanju društva Trame na tržištu. Morali su praviti procjene, pretpostavljati vjerojatno ponašanje ili naglasiti svoje neznanje korištenjem upitnika u zapisnicima sa predmetnih sastanaka.
297 Zbog te činjenice valja poništiti i članak 1. točku 17. pobijane odluke jer je Komisija utvrdila da je društvo Trame sudjelovalo u protutržišnim praksama u razdoblju od 30. kolovoza 2001. do 10. lipnja 2002. Ostale posljedice prethodno navedenog bit će zajedno ocijenjene u nastavku nakon ispitivanja argumenata stranaka.
E – Sporedna uloga u zabranjenom sporazumu
1. Argumenti stranaka
298 Društvo Trame tvrdi da je imalo tek sporednu ulogu u zabranjenom sporazumu. Na sudjelovanje su ga naveli vertikalno uključeni poduzetnici koji su, kao dobavljači sirovina, mogli vršiti pritisak na njega. Društvo Trame stoga je sudjelovalo tek u ograničenom broju vremenski razmaknutih sastanaka (18 od 234 od 1997. do 2002.). Njegova sporedna uloga osobito proizlazi iz izjava danih u okviru zahtjeva za primjenu pokajničkog programa. Društvo Redaelli spominje društvo Trame samo u jednom odlomku, u kojem naglašava da je taj poduzetnik tek ponekad sudjelovao na sastancima između konkurenata. Izjave društava ITC i DWK ne sadrže inkriminirajuće tvrdnje za društvo Trame. U izjavi društva Tréfileurope, društvo Trame ne navodi se više od dva ili tri puta, i to uzgredno, bez upućivanja na ulogu koju ima u zabranjenom sporazumu. Isto tako, predstavnik društva ITC u svojoj je izjavi naveo da su „na rijetkim sastancima na kojima je sudjelovalo društvo Trame, njegovi predstavnici uvijek imali sporednu i potpuno pasivnu ulogu“, da su „ostali talijanski proizvođači čelika za prednapinjanje koji su prisustvovali sastancima kluba Italia smatrali društvo Trame neovisnim subjektom koji je autonoman na tržištu i čije je odabire u pogledu proizvodnje i trgovine teško predvidjeti“ ili da „društvo Trame često nije dostavljalo informacije koje su od njega tražili ostali članovi kluba Italia“. Također valja uzeti u obzir činjenicu da društvo Trame nije izvozilo svoj proizvod, dok se dio razgovora u klubu Italia odnosio na izvoz, i da je većinu svojeg prihoda ostvarivao prodajom užadi od triju žica i valjane žice.
299 Društvo Trame također nikad nije primjenjivalo navodne sporazume i uvijek je nastojalo izbjeći zahtjeve za informacijama. Zapisnik društva ITC sa sastanka od 20. srpnja 1999., prema kojem je „društvo Trame svugdje prisutno“ (str. 16 056. spisa upravnog postupka), i izjava društva Tréfileurope, prema kojoj je društvo Trame često uzrokovalo napetost u odnosima s drugim članovima kluba Italia (str. 34 619. spisa upravnog postupka), potvrđuju tu poslovnu neovisnost. Isto tako, količine prodaje društva Trame i dalje su se povećavale, kako se njegova proizvodnja užadi od sedam žica od 1997. do 2002. povećala s 1700 tona na 7410 tona. Njegov se tržišni udio povećao na štetu njegovih konkurenata. Takvi rezultati nisu u skladu s eventualnim planovima podjele tržišta. Čak i da su takvi planovi stvarno izrađeni, društvo Trame nije ih primjenjivalo i njegovo je ponašanje čak ozbiljno ugrozilo njegovu učinkovitost.
300 Zaključno, zbog pojedinosti sudjelovanja društva Trame u zabranjenom sporazumu Komisija je trebala na njega primijeniti smanjenje novčane kazne veće od 5 %, što je pogrešno, neproporcionalno i nerazumno.
301 Komisija osporava tu argumentaciju. Komisija podsjeća da je sudjelovanje društva Trame u zabranjenom sporazumu potvrđeno brojnim dokumentima i izjavama. Također je pogrešno tvrditi da je to sudjelovanje društva Trame u klubu Italia bilo ograničeno i vremenski razmaknuto jer se situaciju društva Trame spominjalo čak i u njegovoj odsutnosti. Društvo Trame nije dokazalo da nije sudjelovalo u aktivnostima kluba Italia ili da nije uzimalo u obzir poslovne informacije koje je razmjenjivao sa svojim konkurentima. Što se tiče navodne neprimjene sporazuma, povremeno varanje u pogledu utvrđenih cijena ili podijeljenih kupaca samo po sebi ne dokazuje da se zabranjeni sporazum nije provodio (vidjeti pobijanu odluku, uvodnu izjavu 1018.). U ovom se slučaju smanjenje osnovnog iznosa za 5 %, koje je društvu Trame odobreno u skladu sa Smjernicama iz 2006., pravilno uzelo u obzir zbog činjenice da se povreda u kojoj je društvo Trame sudjelovalo ubraja u najozbiljnije povrede prava tržišnog natjecanja, kao i zbog činjenice da je društvo Trame ograničeno sudjelovalo u povredi.
2. Ocjena Općeg suda
302 U okviru ovog tužbenog razloga, društvo Trame navodi, s jedne strane, svoje sporedno sudjelovanje u povredi, kao i, s druge strane, nepostojanje učinaka tog sudjelovanja. U širem smislu, društvo Trame tvrdi i da Komisija nije pravilno uzela u obzir pojedinosti njegova sudjelovanja u zabranjenom sporazumu kad mu je odlučila dodijeliti smanjenje novčane kazne za 5 % uzimajući u obzir njegovu smanjenu ili ograničenu ulogu u jedinstvenoj povredi.
a) Elementi koji se navode kako bi se karakterizirala olakotna okolnost
303 U tom pogledu, valja podsjetiti da su prigovori koje navodi društvo Trame u okviru tog tužbenog razloga u pobijanoj odluci ispitani s dva gledišta, najprije u okviru ispitivanja argumenata kojima se nastoji karakterizirati olakotna okolnost povezana s „manje važnom i/ili pasivnom ulogom“ (pobijana odluka, odjeljak 19.2.2.3.) i zatim u okviru ispitivanja argumenata kojima se nastoji karakterizirati olakotna okolnost povezana s „izbjegavanjem primjene / znatno ograničenom ulogom“ (pobijana odluka, odjeljak 19.2.2.5.) (vidjeti gore navedenu točku 86.).
304 Kao prvo, što se tiče manje važne ili pasivne uloge, Komisija je istaknula da, iako se Smjernicama iz 1998. priznaje da se iznos novčane kazne može smanjiti ako poduzetnika ima „isključivo pasivno sudjelovanje ili ulog[u] po načelu ,slijedim svoga vođu’ u povredi“, Smjernice iz 2006. koje su primjenjive u ovom slučaju ne sadrže više taj koncept kao olakotnu okolnost. Prema mišljenju Komisije, iako poduzetnik ima samo pasivnu ulogu ili ulogu po načelu ,slijedim svoga vođu’, on i dalje sudjeluje u zabranjenom sporazumu time što od njega ima poslovnu korist te potiče ostale sudionike da izvršavaju sporazume. Pasivna uloga ili uloga po načelu ,slijedim svoga vođu’ stoga ne predstavlja olakotnu okolnost. U Smjernicama iz 2006., naprotiv, uzima se u obzir uključenost u povredu koja je „znatno ograničena“ ako je predmetni poduzetnik „stvarno izbjegavao provoditi [sporazume] opredjeljujući se za konkurentno ponašanje na tržištu“. Međutim, nijedan od adresata odluke nije to mogao u dovoljnoj mjeri dokazati (pobijana odluka, uvodna izjava 983.).
305 Podredno, Komisija je u pobijanoj odluci ipak ispitala eventualnu primjenu Smjernica iz 1998. na povredu koja je završila 19. rujna 2002. Općenito govoreći, Komisija je pojasnila da „[u] svakom slučaju, na temelju Smjernica o metodi za izračun novčanih kazni iz 1998., nijedna od stranaka nije zaslužila smanjenje novčane kazne zbog pasivnog sudjelovanja“. Za to bi u ovom slučaju bilo potrebno „slabo isticanje, odnosno nedostatak aktivnog sudjelovanja u izradi protutržišnog sporazuma ili protutržišnih sporazuma“, pa čak i „isključivo pasivna uloga“ ili „potpuna pasivnost“ (pobijana odluka, uvodna izjava 984.). Međutim, u pobijanoj se odluci također navodi da je, „[z]a razliku od [situacije društava Socitrel, Companhia Previdente, Fapricela, Redaelli, SLM i Itas], Komisija priznala da je uloga društava Proderac i Trame bila znatno više ograničena od uloge ostalih sudionika u zabranjenom sporazumu i da stoga tim društvima treba odobriti smanjenje novčane kazne“ (pobijana odluka, uvodna izjava 992.).
306 Kao drugo, što se tiče tvrdnji prema kojima društvo Trame nije provodilo sporazume, da je također poremetilo zabranjeni sporazum i opredijelilo se za konkurentno ponašanje na tržištu , Komisija je istaknula da se, u skladu s točkom 29. trećom alinejom Smjernica iz 2006., pravom na smanjenje iznosa novčane kazne za neprovođenje zabranjenog sporazuma zahtijeva da se okolnostima dokaže da je tijekom razdoblja u kojem je poduzetnik sudjelovao u sporazumu koji predstavlja povredu zapravo izbjegavao provoditi sporazum koji predstavlja povredu opredjeljujući se za konkurentno ponašanje na tržištu ili da je barem očito i na znatan način povrijedio obveze koje se odnose na provedbu zabranjenog sporazuma, do te mjere da je poremetio funkcioniranje samog zabranjenog sporazuma. U tom pogledu Komisija je istaknula da je društvo Trame, kao i ostali adresati ove odluke, redovito sudjelovalo na sastancima tijekom kojih se razgovaralo o cijenama, kvotama i kupcima te ih se nadziralo. Komisija je pojasnila i da je provedba predmetnog zabranjenog sporazuma po samoj svojoj prirodi dovela do značajnog narušavanja tržišnog natjecanja. U svakom slučaju, Komisija je smatrala da stvarni utjecaj tog zabranjenog sporazuma na tržište u ovom slučaju nije moguće izmjeriti te ga stoga nije uzela u obzir prilikom izračuna osnovnog iznosa. Osim toga, prema mišljenju Komisije nijedan poduzetnik nije dokazao da se stvarno suzdržavao od provedbe sporazumâ koji predstavljaju povrede opredjeljujući se za konkurentno ponašanje na tržištu ili da je barem očito i na znatan način povrijedio obveze koje se odnose na provedbu zabranjenog sporazuma, do te mjere da je poremetio samo funkcioniranje istog. Iz toga slijedi da se nijedna olakotna okolnost ne može prihvatiti na temelju izbjegavanja provedbe ili znatno ograničene uloge. (pobijana odluka, uvodne izjave 1013. do 1026.).
307 Stoga je Komisija odobrila društvu Trame (i društvu Proderac) smanjenje osnovnog iznosa od 5 % (pobijana odluka, uvodna izjava 1026.). Komisija je rasuđivala na sljedeći način:
„(1023) Komisija je ipak spremna prihvatiti da je sudjelovanje društava Proderac i Trame u povredi bilo ograničeno. To je zbog činjenice da su ti sudionici poslovali na rubu zabranjenog sporazuma, da su imali manje kontakta s ostalim sudionicima zabranjenog sporazuma i da su u povredi sudjelovali samo ograničeno. “
„(1025) Društvo Trame prisustvovalo je samo na otprilike osamnaest sastanaka zabranjenog sporazuma između 4. ožujka 1997. i 19. rujna 2002., dok se o njegovom slučaju razgovaralo u njegovoj odsutnosti u nekoliko drugih navrata […]. Kao što potvrđuje društvo Trefileurope, društvo Trame bilo je sporedan sudionik kluba Italia koji je imao napeti odnos s ostalim sudionicima kluba Italia. To potvrđuje nekoliko dokumenata iz tog vremena. Na primjer, u zapisniku sa sastanka od 20. srpnja 1999. navodi se da je društvo Trame krenulo u svim smjerovima; 4. rujna 2000. održan je razgovor o problemu ,Trame’; 30. kolovoza 2001. rečeno je da je društvo Trame odabralo da neće sudjelovati u zabranjenom sporazumu i 11. siječnja 2002. održan je razgovor o društvu ,Trame’. “
b) Analiza
308 U točki 29. trećoj alineji Smjernica iz 2006. Komisija je pojasnila da na temelju olakotnih okolnosti može smanjiti osnovni iznos novčane kazne „ako poduzetnik dokaže da je njegovo sudjelovanje u povredi znatno ograničeno i tako dokaže da je tijekom razdoblja u kojemu je sudjelovao u sporazumu koji predstavlja povredu zapravo izbjegavao provoditi takav sporazum opredjeljujući se za konkurentno ponašanje na tržištu: sama činjenica da je poduzetnik sudjelovao u povredi kraće od drugih ne smatra se olakotnom okolnošću budući da se to već odražava u osnovnom iznosu kazne“.
309 U ovom slučaju Komisija je dodijelila društvu Trame (kao i društvu Proderac) smanjenje od 5 % novčane kazne koja mu je trebala biti izrečena na temelju njegovog sudjelovanja u povredi nakon rasuđivanja iznesenog u dijelu pobijane odluke koji se odnosi na tu olakotnu okolnost. Komisija je u tom pogledu na dosta nejasan način zaključila, s jedne strane, da kriterij olakotne okolnosti naveden u točki 29. trećoj alineji Smjernica iz 2006. u ovom slučaju nije ispunjen i, s druge strane, da je sudjelovanje društva Trame u jedinstvenoj povredi ipak bilo ograničeno, što opravdava smanjenje od 5 % iznosa novčane kazne koja bi inače bila izrečena (pobijana odluka, uvodne izjave 1022., 1023. i 1026.)
310 U odgovoru na mjere upravljanja postupkom Komisija je navela da je smatrala da postoji razlika između „znatno ograničene“ uloge navedene u Smjernicama iz 2006. i „ograničene“ uloge priznate društvu Trame u pobijanoj odluci.
311 Komisija je također pojasnila da, ako kriterij koji je utvrdila u Smjernicama iz 2006. nije ispunjen, što je ovdje slučaj zbog nedostatka dokazivanja koje se od društva Trame zahtijeva kako bi moglo tražiti da se na njega primijeni takva olakotna okolnosti, ipak smatra opravdanim naglasiti razliku između stupnja sudjelovanja poduzetnika.
312 Komisija je zaključno navela da se smanjenje od 5 % stoga nije temeljilo na olakotnoj okolnosti navedenoj u točki 29. trećoj alineji Smjernica iz 2006., nego je odobreno ostvarivanjem njezine diskrecijske ovlasti kako bi se uloga društva Trame odrazila time što mu se dodjeljuje smanjenje u skladu s njegovim stupnjem sudjelovanja u zabranjenom sporazumu.
313 Valja istaknuti, kao što u svojem odgovoru na mjere upravljanja postupkom tvrdi Komisija, da popis olakotnih okolnosti navedenih u točki 29. Smjernica iz 2006. nije konačan kao što to jasno proizlazi iz činjenice da tom popisu prethodi izraz „kao što su“ (vidjeti u tom smislu presudu od 25. listopada 2011., Aragonesas Industrias y Energía/Komisija, T 348/08, Zb., EU:T:2011:621, t. 279. i 280.).
314 Osim toga, iz sudske prakse također proizlazi (vidjeti točke 96. i 98. do 103. ove presude) da je Komisija prilikom utvrđivanja iznosa novčane kazne koja se treba izreći poduzetniku kako bi se kaznilo njegovo sudjelovanje u jedinstvenoj povredi dužna individualizirati tu sankciju uzimajući u obzir posebnosti sudjelovanja navedenog poduzetnika u povredi. Takva individualizacija sankcija tim je više nužna kad se, kao u ovom slučaju, radi o složenoj povredi koja obuhvaća različite klubove čiji su poslovni interesi u sukobu tijekom vrlo dugačkog razdoblja i kad sudjelovanje predmetnog poduzetnika u zabranjenom sporazumu predstavlja brojne posebnosti u odnosu na sudjelovanje glavnih sudionika okupljenih unutar zabranjenog sporazuma.
315 Slijedom toga, iako Komisija može odabrati u kojoj joj se fazi utvrđivanja iznosa novčane kazne čini prikladnim individualizirati sankciju s obzirom na opću metodologiju iz Smjernica iz 2006. – uzimajući u obzir da je takva individualizacija izvršena, na primjer, u fazi „utvrđivanja osnovnog iznosa“ za društva Proderac, Socitrel i Fapricela, u fazi „olakotnih okolnosti“ za društva Proderac i Trame ili, zatim, u „konačnoj“ fazi za društvo ArcelorMittal, čija je novčana kazna smanjena s 276,5 milijuna eura na 45,7 milijuna eura nakon dviju odluka o izmjenama – ipak ostaje činjenica da, ako takva individualizacija nije izvršena uzimajući u obzir sve relevantne okolnosti, na Općem je sudu, kao što se od njega tražilo, da odluči o prikladnom iznosu kako bi se kaznilo ponašanje predmetnog poduzetnika.
316 U ovom slučaju, u svrhu priznavanja i utvrđivanja iznosa smanjenja od 5 % odobrenog društvu Trame kako bi se uzela u obzir njegova ograničena uloga u jedinstvenoj povredi, Komisija je razmotrila sljedeće elemente.
317 Općenito govoreći, Komisija je navela da je društvo Trame poslovalo na rubu zabranjenog sporazuma, da je stupilo u ograničen broj kontakata s ostalim sudionicima zabranjenog sporazuma i da je u njemu sudjelovalo samo ograničeno. Komisija je također istaknula da je društvo Trame „prisustvovalo samo na otprilike osamnaest sastanaka zabranjenog sporazuma između 4. ožujka 1997. i 19. rujna 2002.“, istodobno naglašavajući da se „o njegovom slučaju razgovaralo u njegovoj odsutnosti u nekoliko drugih navrata“. Također je priznala, kao što je potvrdilo društvo Tréfileurope i tri dokumenta navedena kao primjeri, koja se odnose na, redom, sastanke od 20. srpnja 1999., 4. rujna 2000. i 11. siječnja 2002., da je društvo Trame „bilo sporedan sudionik kluba Italia koji je imao napeti odnos s ostalim sudionicima kluba Italia“ (pobijana odluka, uvodne izjave 1023. i 1025.).
318 S obzirom na okolnosti koje navodi Komisija, sudjelovanje društva Trame u zabranjenom sporazumu predstavlja određene posebnosti koje se trebaju uzeti u obzir prilikom utvrđivanja iznosa novčane kazne. Iako takve okolnosti već utvrđuju ograničenu ulogu društva Trame u zabranjenom sporazumu, kao što uostalom priznaje Komisija, iz toga ipak proizlazi da dodijeljeno smanjenje (5 %) nije određeno na prikladnoj razini s obzirom na prirodu i sve relevantne okolnosti koje karakteriziraju sudjelovanje društva Trame u zabranjenom sporazumu.
319 Naime, kao prvo, što se tiče činjenice da je društvo Trame poslovalo na rubu zabranjenog sporazuma, takva okolnost nije trivijalna. Stoga iz spisa proizlazi da je, od svih dogovora od kojih se sastoji jedinstvena povreda, društvo Trame sudjelovalo samo u klubu Italia. Prema društvu Trame stoga se ne može postupati kao prema poduzetniku koji je uključen u cijelu jedinstvenu povredu koju je Komisija utvrdila za razdoblje od 1997. do 2002.
320 Isto tako, sudjelovanje društva Trame u zabranjenom sporazumu, koje je već samo po sebi ograničeno, bilo je jednako tako ograničeno unutar kluba Italia, u kojem društvo Trame nije sudjelovalo u vanjskom dijelu. Komisija priznaje da društvo Trame nije izvozilo u kontinentalnu Europu od 1997. do 2002. (pobijana odluka, uvodna izjava 651.), ali nije to uzela u obzir u ocijeni ograničene uloge društva Trame. Zbog nepostojanja izvoza, društvo Trame nije moglo sudjelovati u praksama koje se nisu odnosile na Italiju. Točno je da je društvu Trame, čak i s obzirom na to da nije prodavalo izvan Italije, sudjelovanje u klubu Italia ipak omogućilo da zaštiti svoj položaj na svojem nacionalnom tržištu i da se time izuzme iz uobičajenog tržišnog natjecanja. Ipak ostaje činjenica da je uloga društva Trame u pogledu tržišta izvan Italije bila nepostojeća ili vrlo malena.
321 Osim toga, sudjelovanje društva Trame u sporazumima u pogledu užadi od sedam žica nije bilo iste prirode kao sudjelovanje glavnih sudionika tog kluba, kao što proizlazi iz brojnih dokaza prema kojima se razlikuju dvije kategorije subjekata unutar kluba Italia. Društvo Trame također dugo nije znalo za sveeuropsku dimenziju povrede, kao ni za činjenicu da se ona odnosi i na užad od triju žica unutar kluba Italia.
322 Stoga postoje velike razlike između sudjelovanja društva Trame u jedinstvenoj povredi i sudjelovanja poduzetnika koji je, kao društvo Tréfileurope, sudjelovao u svim aspektima zabranjenog sporazuma.
323 Kao drugo, iako Komisija priznaje da je društvo Trame sudjelovalo na ograničenom broju sastanaka, ona također ističe da se u drugim prilikama njegova situacija spominjala i u njegovoj odsutnosti. Iz spisa ipak proizlazi da su prilike u kojima su članovi kluba Italia zaista uzeli u obzir njegovu situaciju u protutržišne svrhe manje brojne od onih koje navodi Komisija u pobijanoj odluci (vidjeti što se tiče sastanka od 30. kolovoza 2001. gore navedenu točku 244. i prateće točke i što se tiče sastanka od 10. lipnja 2002. gore navedenu točku 283. i prateće točke). Nadalje, na temelju određenih elemenata može se smatrati da je društvo Trame često kasnilo na sastanke ili je odlazilo prije kraja sastanaka organiziranih u institucionalnom okviru profesionalne udruge (vidjeti izjavu predstavnika društva Tréfileurope koju je dostavilo društvo Trame ili, što se tiče sastanka od 9. listopada 2000., gore navedenu točku 124. i prateće točke).
324 Kao treće, sama je Komisija jasno utvrdila da su sudionici u povredi znali za posebnu situaciju društva Trame. Stoga, iz dokumenata i izjava koje o tome navodi društvo Trame, od kojih su neki zatim preuzeti u pobijanoj odluci, proizlazi da se društvo Trame smatralo sporednim i nepouzdanim sudionikom kluba Italia.
325 Međutim, ne može se prihvatiti tvrdnja društva Trame prema kojoj „nikad“ nije provodilo „navodne“ sporazume u kojima je sudjelovalo. Koliko je god sudjelovanje društva Trame u zabranjenom sporazumu bilo ograničeno, iz spisa ipak proizlazi da je Komisija utvrdila to sudjelovanje u pobijanoj odluci.
326 Takav zaključak ne znači da informacije koje je društvo Trame dostavilo o svojem poslovnom ponašanju nisu relevantne. Takve informacije naime ukazuju na to da društvo Trame nije u potpunosti sudjelovalo u zabranjenom sporazumu. S obzirom na podatke koje je o tome dostavilo društvo Trame, ono što Komisija u pobijanoj odluci smatra običnim „varanjem“ može se smatrati i agresivnim poslovnim ponašanjem u pogledu užadi od sedam žica u Italiji. Društvo Trame tako je uložilo u strojeve kako bi moderniziralo svoju proizvodnju i svoje prihode (s 5,6 milijuna eura 1997. na više od 9 milijuna eura 2002. za užad od sedam žica), kao i proizvedene količine (s 1700 tona užadi od sedam žica 1997. na 7410 tona 2002.), koji su se neprestano povećavali.
327 Tim se rezultatima može objasniti nepovjerenje koje su članovi zabranjenog sporazuma u nekoliko navrata iskazali prema društvu Trame. S obzirom na to da je društvo Trame stiglo na tržište užadi od sedam žica kasnije od ostalih i da je imalo tržišni udio koji je neprestano rastao, iako je jedan od ključnih ciljeva zabranjenog sporazuma bila stabilizacija tržišnih udjela podjelom kupaca, to se društvo isticalo svojim poslovnim ponašanjem među ostalim subjektima kluba Italia koji su, umjesto da konkuriraju u Italiji, radije tražili mogućnosti izvan Italije.
c) Zaključak
328 Iako valja prihvatiti tvrdnju Komisije prema kojoj je sudjelovanje društva Trame u zabranjenom sporazumu stvarno bilo ograničeno, čime se opravdava to što se prilikom utvrđivanja iznosa novčane kazne na temelju olakotnih okolnosti to uzelo u obzir, također valja smatrati da se razinom smanjenja novčane kazne koje se zbog toga primijenilo, odnosno samo 5 %, nisu dovoljno uzele u obzir posebnosti situacije društva Trame u zabranjenom sporazumu.
329 U tim je okolnostima na Općem sudu da sam utvrdi, na temelju svoje neograničene nadležnosti za koju se od njega tražilo da je primijeni u ovom predmetu, na koji način valja uzeti u obzir ograničenu ulogu društva Trame u zabranjenom sporazumu u pogledu utvrđivanja iznosa novčane kazne.
F – Nepostojanje namjere u ponašanju koje se stavlja na teret
1. Argumenti stranaka
330 Društvo Trame tvrdi da je ono maleni poduzetnik koji prodaje čelik za prednapinjanje u Italiji. Između 1997. i 2002. njegov je tržišni udio u ukupnom sektoru užadi od sedam žica i užadi od triju žica varirao između 6,5 i 10 %. Što se tiče isključivo užadi od sedam žica, tržišni udio društva Trame u Italiji varirao je između 1,7 % i 5,1 %. To društvo nema unutarnju pravnu službu te se nikada nije moralo baviti pitanjima prava tržišnog natjecanja. Njegovo sudjelovanje u klubu Italia bilo je periodično, odvijalo se uglavnom u okviru jedne profesionalne udruge te je društvo zadržalo konkurentno ponašanje na tržištu. Društvo Trame nije imalo nikakav konkretan interes u sudjelovanju na sastancima zabranjenog sporazuma i, u svakom slučaju, uopće nije imalo namjeru usvojiti ponašanje koje može predstavljati povredu pravila tržišnog natjecanja, kao što nije bilo svjesno da toliko sporedna uloga kao ona koju je imalo može dovesti do protutržišnih učinaka. Drugim riječima, povreda koja mu se pripisuje ne može se smatrati namjernom jer je nastala iz obične nepažnje što je jedna od olakotnih okolnosti navedenih u Smjernicama iz 2006. Stoga iznos izrečene novčane kazne treba smanjiti kako bi se uzeo u obzir nedostatak namjere u ponašanju koje se stavlja na teret.
331 Komisija osporava tu argumentaciju.
2. Ocjena Općeg suda
332 Društvo Trame u biti tvrdi da je Komisija bila dužna uzeti u obzir činjenicu da povreda za koju ga se tereti nije promišljeno i namjerno počinjena, nego zbog obične nepažnje.
333 Općenito govoreći, ne postoji povreda članka 101. UFEU‑a ako nije dokazano da je predmetni poduzetnik imao namjeru sudjelovati u protutržišnoj praksi. Stoga je za „sporazume“ ili „usklađena djelovanja“ zabranjena člankom 101. stavkom 1. UFEU‑a potrebno, u određenom obliku, izražavanje namjere poduzetnika da se dogovore o predmetu ili učinku zabranjenog sporazuma, koji je „spriječiti, ograničiti ili narušiti tržišno natjecanje na unutarnjem tržištu“. To izražavanje namjere može biti proizaći iz pozitivnog djelovanja, kao što je potpisivanje sporazuma ili sudjelovanje u usklađenom djelovanju, ali i iz nesmotrenosti ili obične nepažnje.
334 U tom pogledu, valja istaknuti da, u skladu s člankom 23. stavkom 2. Uredbe br. 1/2003 „Komisija može poduzetnicima […] odlukom propisati novčane kazne ako bilo namjerno ili nepažnjom: […] krše odredbe članka [101. UFEU‑a]“.
335 U točki 29. drugoj alineji Smjernica iz 2006. Komisija je pojasnila da na temelju olakotnih okolnosti može smanjiti osnovni iznos novčane kazne „ako poduzetnik dokaže da je povreda nastupila nepažnjom“.
336 U ovom slučaju ipak valja utvrditi da argumentacija društva Trame, u kojoj navodi da mu se treba priznati olakotna okolnost jer je počinio povredu zbog nepažnje, nije činjenično utemeljena. Kao što tvrdi Komisija, iz spisa stvarno proizlazi da sudjelovanje društva Trame u klubu Italia ne može biti rezultat nepažnje, nego je rezultat njegova namjernog djelovanja, što, na primjer, potkrepljuju naznake ostalih članova kluba Italia sa sastanka od 4. ožujka 1997., prema kojima im se društvo Trame htjelo pridružiti, što je i učinilo nekoliko dana kasnije na sastanku od 10. ožujka 1997. i zatim u nekoliko navrata do sastanka od 19. rujna 2002.
337 Nijednim od razloga koje društvo Trame navodi kako bi dokazalo svoju nepažnju, odnosno činjenicom da je ono maleni obiteljski poduzetnik koji prodaje samo u Italiji, a ne izvozi, da je njegov neznatni tržišni udio manji od 10 % (užad od triju žica i užad od sedam žica), pa čak i 5 % (užad od sedam žica), nepostojanjem unutarnje pravne službe ili njegovim navodnim nepoznavanjem načela kojima je uređeno pravo tržišnog natjecanja, ili pak posebnosti njegova sudjelovanja u zabranjenom sporazumu, ne može se dokazati da se tijekom razdoblja od ožujka 1997. do rujna 2002. nije namjerno pridružilo klubu Italia, zatim napustilo klub te mu se zatim ponovno pridružilo.
338 Iz prethodno navedenog proizlazi da peti tužbeni razlog treba odbiti kao neosnovan.
G – Dodatni tužbeni razlozi koji se odnose na povredu načela proporcionalnosti i načela jednakog postupanja
1. Argumenti stranaka
339 Nakon donošenja druge odluke o izmjeni, društvo Trame prilagodilo je svoje tužbene razloge kako bi istaknulo povredu načelâ proporcionalnosti i jednakog postupanja prilikom utvrđivanja iznosa novčane kazne zbog toga kako se postupalo prema društvima ArcelorMittal i Ori Martin u usporedbi s onim kako se moglo postupati prema njemu. Napomenulo je da je na temelju druge odluke o izmjeni Komisija smatrala da je novčana kazna izrečena društvu ArcelorMittal, koja je iznosila 0,5 % prihoda tog poduzetnika, bila prevelika te ju je stoga smanjila na 0,1 % njegova prihoda. Isto rješenje vrijedi za smanjenje dodijeljeno društvima Ori Martin i SLM. Na temelju te usporedbe, Komisija je utvrdila najveći dopušteni iznos novčane kazne društva Trame, odnosno 10 % prihoda tog poduzetnika, čime ga je dovela u opasnost od stečaja. U ovom slučaju, radi se o povredi načela proporcionalnosti i načela jednakog postupanja.
340 Komisija osporava tu argumentaciju.
2. Ocjena Općeg suda
341 Situacije koje je Komisija uzela u obzir kako bi smanjila iznos novčanih kazni izrečenih društvu ArcelorMittal i njegovim društvima kćerima, kao i društvu Ori Martin i njegovom društvu kćeri SLM, jasno se razlikuju od situacije društva Trame.
342 Što se tiče društva Trame, njegovo sudjelovanje u povredi može mu se izravno pripisati, dok se za društva ArcelorMittal i Ori Martin to sudjelovanje u povredi temelji na pretpostavci prema kojoj Komisija može, na temelju visine udjela u kapitalu koje imaju u društvu kćeri ili društvima kćerima tih društava koja su izravno sudjelovala u povredi, tražiti od tih društava da budu solidarno odgovorna za plaćanje izrečenih novčanih kazni.
343 Stoga u ovom predmetu nije povrijeđeno niti načelo proporcionalnosti niti načelo jednakog postupanja prilikom ocjenjivanja novčane kazne izrečene društvu Trame, s obzirom na to kako se moglo postupati prema poduzetnicima adresatima druge odluke o izmjeni.
344 Iz prethodno navedenog proizlazi da dodatne tužbene razloge valja odbiti kao neosnovane.
H – Nesposobnost plaćanja
1. Sadržaj pobijane odluke
345 Tijekom prvotnog upravnog postupka, dvadeset tri pravna subjekta, uključujući društvo Trame, pozvala su se na svoju nesposobnost plaćanja pred Komisijom (pobijana odluka, uvodna izjava 1133.).
346 Kao prvo, na temelju tog ispitivanja Komisija je tvrdila da, kada poduzetnik navodi da predviđena novčana kazna ima negativan utjecaj na financijsku situaciju a da nije iznio vjerodostojne dokaze kojima dokazuje svoju nesposobnost plaćanja predviđene novčane kazne, ona nije obvezna uzeti u obzir takvu situaciju prilikom utvrđivanja iznosa novčane kazne s obzirom na to da bi se priznanjem takve obveze dala neopravdana konkurentska prednost onim poduzetnicima koji su najmanje prilagođeni tržišnim uvjetima (pobijana odluka, uvodna izjava 1134.).
347 Kao drugo, Komisija je navela da je provela svoje ispitivanje u pogledu prevladavajuće situacije u vrijeme donošenja pobijane odluke. S obzirom na podatke koje su dostavili predmetni poduzetnici, Komisija je ispitala pojedinačne financijske situacije tih poduzetnika, njihove financijske izvještaje za poslovne godine 2004. do 2009., kao i financijske projekcije za 2010. do 2012. Komisija je također uzela u obzir utjecaj svjetske gospodarske i financijske krize na sektor čelika te očekivane posljedice za predmetne poduzetnike u smislu pada potražnje i smanjenja cijena ili pristupa financiranju. Konkretno, zbog gospodarske krize poduzetnicima u sektoru teško je zadržati svoje kreditne linije kod banaka ili dobiti dovoljan kapital. (pobijana odluka, uvodne izjave 1135. do 1137.).
348 Kao treće, Komisija je naglasila da činjenica da je poduzetnik u stečaju ne znači nužno da će njegova imovina uvijek potpuno izgubiti na vrijednosti što, posljedično, samo po sebi ne opravdava smanjenje iznosa novčane kazne koja bi inače bila izrečena. Naime, do likvidacije katkad dolazi dobrovoljno i na organizirani način u okviru plana restrukturiranja, u skladu s kojim novi vlasnici ili upravitelji nastavljaju razvijati poduzetnika i njegovu imovinu. Stoga, svaki pravni subjekt koji se pozvao na nesposobnost plaćanja treba dokazati da ne postoji valjano i održivo alternativno rješenje. S obzirom na to da nema vjerodostojne naznake alternativnih rješenja raspoloživih u razumno kratkom roku, kojima se omogućuje održavanje poduzetnika, Komisija je stoga smatrala da postoji dovoljno velika opasnost od toga da bi imovina poduzetnika mogla izgubiti značajan dio svoje vrijednosti ako poduzetnik proglasi likvidaciju nakon što mu je izrečena novčana kazna (pobijana odluka, uvodna izjava 1138.).
349 Kad su uvjeti navedeni u točki 35. Smjernica iz 2006. bili ispunjeni, Komisija je utvrdila smanjenje iznosa novčane kazne izrečene svakom predmetnom poduzetniku uzimajući u obzir sposobnost tog poduzetnika da plati konačan iznos izrečene novčane kazne, kao i učinak koji to plaćanje može imati na njegovu održivost (pobijana odluka, uvodna izjava 1139.).
350 Stoga je Komisija odbila zahtjev društva Trame navodeći da su gotovinski saldo i sredstva raspoloživa na kraju 2009. bili približno dva puta veći od iznosa novčane kazne, dok su predviđena gotovinska salda i sredstva raspoloživi u 2010. i 2011. bili više od 2,5 puta veći od iznosa novčane kazne. Ta su dva elementa dovoljna za odbijanje zahtjeva u kojem se poziva na nesposobnost plaćanja. Druga dva elementa potvrđuju to odbijanje: znatan odljev likvidnosti koji se dogodio u ožujku 2009., kad je društvo Trame posudilo 1,46 milijuna eura društvu Sunset SpA za posredovanje nekretninama i koje je u vlasništvu istih dioničara, i hipoteka koju je zatražilo društvo Trame za svoje dugoročno dugovanje čiji je iznos dosta veći od neplaćenog zajma uz jamstvo jer ta važna razlika može olakšati dodjelu dodatnog zajma (pobijana odluka, uvodne izjave 1162. i 1163.).
2. Argumenti stranaka
351 Društvo Trame osporava razloge navedene u pobijanoj odluci kako bi se odbio njegov zahtjev da se uzme u obzir njegova nesposobnost plaćanja. Kao prvo, iz podataka koji su 25. svibnja 2010. dostavljeni Komisiji proizlazi da će plaćanje novčane kazne od 3,2 milijuna eura imati značajan utjecaj na već nestabilan financijski položaj. Zbog nedostatka gotovine, društvo Trame treba povećati svoje dugovanje kako bi platilo novčanu kaznu, a financijske ustanove zbog toga bi mogle opozvati dodijeljene kredite. Kao drugo, zajam odobren društvu Sunset jest redovno dodijeljen zajam društvu za posredovanje nekretninama koje je u vlasništvu istih dioničara te je uredno računovodstveno obrađeno. Tim se zajmom ne mijenjaju učinci koje će plaćanje novčane kazne imati na društvo Trame. Kao treće, što se tiče hipoteke, društvo Trame napominje da se razlikom između iznosa zajma i iznosa zajamčenog hipotekom ne dokazuje da postoji mogućnost dobivanja dodatnog bankovnog zajma, nego se samo utvrđuje stanje insolventnosti društva Trame koje nije u mogućnosti pružiti hipotekarno jamstvo čija je vrijednost veća od mogućih potraživanja vjerovnika. Dodatno financiranje stoga se moglo jamčiti tek sekundarnom hipotekom.
352 Nadalje, društvo Trame tvrdi da su uvjeti predviđeni u točki 35. Smjernica iz 2006. ispunjeni. S obzirom na njegove velike dugove, novčana kazna, koja bi pogoršala već slab neto financijski položaj skupine za 50 %, nepovratno bi ugrozila njegovu gospodarsku održivost i dovela do potpunoga gubitka vrijednosti njegove imovine.
353 Osim toga, društvo Trame ističe povredu načela jednakog postupanja uspoređujući postupanje prema njegovoj situaciji s postupanjem prema društvima CB i Itas, koja su imala veću ulogu u zabranjenom sporazumu. Naime, društvo Trame poduzetnik je skromne veličine za kojeg je utvrđeno da je ograničeno sudjelovao u zabranjenom sporazumu, a izrečena mu je veća novčana kazna (3,2 milijuna eura) nego društvu CB (2,5 milijuna eura) i društvu Itas (0,8 milijuna eura).
354 Komisija osporava tu argumentaciju i u biti upućuje na sadržaj pobijane odluke.
3. Ocjena Općeg suda
a) Uvodna razmatranja
Točka 35. Smjernica iz 2006.
355 U točki 35. Smjernica iz 2006. razmatra se kakav utjecaj može imati sposobnost plaćanja poduzetnika kažnjenog zbog povrede članka 101. UFEU‑a na izračun novčane kazne koja mu se može izreći. Ta točka glasi kako slijedi:
„U iznimnim slučajevima, Komisija može na zahtjev poduzetnika u specifičnom društvenom i gospodarskom okruženju uzeti u obzir njegovu nesposobnost plaćanja. Komisija nijedno sniženje kazne odobreno iz tog razloga ne temelji samo na utvrđenoj činjenici da se poduzetnik nalazi u nepovoljnoj ili slaboj financijskoj situaciji. Sniženje bi se moglo odobriti samo na temelju objektivnih dokaza da bi nametanje kazne, kako je predviđeno u ovim Smjernicama, nepovratno ugrozilo gospodarsku održivost dotičnog poduzetnika i dovelo do potpunoga gubitka vrijednosti njegove imovine. “
356 Prema ustaljenoj sudskoj praksi, Komisija je, time što je donijela pravila postupanja kao što su Smjernice i objavljivanjem da će ih ubuduće primjenjivati na slučajeve na koje se one odnose, sama sebi nametnula granice u izvršavanju svoje diskrecijske ovlasti i ona od tog pravila ne može odstupiti a da to za posljedicu nema, ovisno o slučaju, njezino sankcioniranje zbog povrede općeg načela prava, kao što su jednako postupanje ili zaštita legitimnih očekivanja (presude od 28. lipnja 2005., Dansk Rørindustri i dr./Komisija, C‑189/02 P, C‑202/02 P, C‑205/02 P do C‑208/02 P i C‑213/02 P, Zb., EU:C:2005:408, t. 211. i od 12. prosinca 2012., Ecka Granulate i non ferrum Metallpulver/Komisija, T‑400/09, EU:T:2012:675, t. 40.).
357 Na samom početku treba istaknuti da se na temelju točke 35. Smjernica iz 2006. smanjenje novčane kazne može odobriti samo u iznimnim slučajevima i pod uvjetima koji su definirani u tim smjernicama. Stoga, s jedne strane, treba dokazati da bi izricanje novčane kazne „nepovratno ugrozilo gospodarsku održivost dotičnog poduzetnika i dovelo do potpunoga gubitka vrijednosti njegove imovine“. S druge strane, također treba utvrditi postojanje „specifičnog gospodarskog i društvenog okruženja“. Treba, osim toga, podsjetiti na to da su ta dva skupa uvjeta prethodno formulirali sudovi Unije.
358 Što se tiče prvog skupa uvjeta, presuđeno je da Komisija prilikom utvrđivanja iznosa novčane kazne koju treba izreći za povredu pravila tržišnog natjecanja načelno nije dužna uzeti u obzir lošu financijsku situaciju poduzetnika, s obzirom na to da bi se priznanjem takve obveze dala neopravdana konkurentska prednost onim poduzetnicima koji su najmanje prilagođeni tržišnim uvjetima (presude Dansk Rørindustri i dr./Komisija, t. 356. supra, EU:C:2005:408, t. 327. i Ecka Granulate i non ferrum Metallpulver/Komisija, t. 356. supra, EU:T:2012:675, t. 94.).
359 Naime, ako bi to bio slučaj, postojala bi opasnost od povoljnijeg položaja tih poduzetnika na štetu drugih, učinkovitijih i bolje upravljanih. Zbog toga se zahtjev da Komisija uzme u obzir nesposobnost plaćanja kako bi se odobrilo smanjenje novčane kazne ne može temeljiti samo na utvrđenju nepovoljne ili slabe financijske situacije predmetnog poduzetnika.
360 Nadalje, prema ustaljenoj sudskoj praksi, pravom Unije ne zabranjuje se da mjera koju je donijelo neko tijelo Unije prouzroči stečaj ili likvidaciju određenog poduzetnika. Premda takav postupak može ugroziti financijske interese vlasnika ili dioničara, to ipak ne znači da će osobni, imovinski i neimovinski elementi koji čine poduzetnika također izgubiti svoju vrijednost (vidjeti u tom smislu presude od 29. travnja 2004., Tokai Carbon i dr./Komisija, T‑236/01, T‑244/01 do T‑246/01, T‑251/01 i T‑252/01, Zb., EU:T:2004:118, t. 372. i Ecka Granulate i non ferrum Metallpulver/Komisija, t. 356. supra, EU:T:2012:675, t. 50.).
361 Iz te se sudske prakse može zaključiti da bi samo mogućnost gubitka vrijednosti osobnih, imovinskih i neimovinskih elemenata koji čine poduzetnika, drugim riječima, njegove imovine, mogla opravdati da se prilikom utvrđivanja iznosa novčane kazne uzme u obzir mogućnost njegovog stečaja ili likvidacije nakon izricanja te novčane kazne (presuda Ecka Granulate i non ferrum Metallpulver/Komisija, t. 356. supra, EU:T:2012:675, t. 51.).
362 Naime, likvidacija društva nužno ne podrazumijeva nestanak poduzetnika u pitanju. On može nastaviti postojati kao takav u slučaju rekapitalizacije društva ili u slučaju da drugi subjekt u potpunosti preuzme njegovu imovinu. Takvo potpuno preuzimanje može nastupiti dobrovoljnim stjecanjem ili prisilnom prodajom imovine društva uz nastavak njegove djelatnosti (vidjeti u tom smislu presudu Ecka Granulate i non ferrum Metallpulver/Komisija, t. 356. supra, EU:T:2012:675, t. 97.).
363 Stoga upućivanje na potpuni gubitak vrijednosti imovine predmetnog poduzetnika u točki 35. Smjernica iz 2006. treba shvatiti na način da se odnosi na situaciju u kojoj se preuzimanje poduzetnika u okolnostima iz točke 362. ove presude čini malo vjerojatnim, čak nemogućim. U takvom će slučaju dijelovi imovine tog poduzetnika biti pojedinačno ponuđeni na prodaju i vjerojatno je da mnogi od njih neće uopće pronaći kupca ili će, u najboljem slučaju, biti prodani po znatno nižoj cijeni (presuda Ecka Granulate i non ferrum Metallpulver/Komisija, t. 356. supra, EU:T:2012:675, t. 98.).
364 Što se tiče drugog skupa uvjeta, koji se odnosi na postojanje specifičnih gospodarskih i društvenih okolnosti, taj niz, prema sudskoj praksi, upućuje na posljedice koje bi moglo prouzročiti plaćanje novčane kazne, osobito u smislu povećanja nezaposlenosti ili pogoršanja stanja u gospodarskim sektorima uzlazno i silazno od predmetnog poduzetnikom (presude SGL Carbon/Komisija, t. 102. supra, EU:C:2006:433, t. 106. i Ecka Granulate i non ferrum Metallpulver/Komisija, t. 356. supra, EU:T:2012:675, t. 99.).
365 Stoga, ako su ispunjeni prethodno navedeni kumulativni uvjeti, izricanje novčane kazne zbog koje bi moglo doći do nestanka poduzetnika pokazuje se protivno cilju koji se želi postići točkom 35. Smjernica iz 2006. Primjena navedene točke na predmetne poduzetnike na taj način predstavlja konkretnu primjenu načela proporcionalnosti u području sankcija za povrede prava tržišnog natjecanja (vidjeti u tom smislu presudu Ecka Granulate i non ferrum Metallpulver/Komisija, t. 356. supra, EU:T:2012:675, t. 100.).
366 Naposljetku, kao što je to i Komisija opravdano podsjetila pred sucem postupka privremene pravne zaštite te u nekoliko navrata u okviru pisanog i usmenog postupka pred Općim sudom, budući da primjena točke 35. Smjernica iz 2006. predstavlja posljednji element uzet u obzir prilikom utvrđivanja iznosa novčanih kazni izrečenih zbog povreda pravila tržišnog natjecanja koja se primjenjuju na poduzetnike, ocjena sposobnosti plaćanja kažnjenih poduzetnika obuhvaćena je neograničenom nadležnošću koja je propisana člancima 261. UFEU‑a i 31. Uredbe br. 1/2003.
367 Kad je riječ o opsegu te nadležnosti, treba podsjetiti da ona predstavlja način provedbe načela djelotvorne sudske zaštite, opće načelo prava Unije koje je danas izraženo i u članku 47. Povelje o temeljnim pravima i koji u pravu Unije odgovara članku 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, potpisane u Rimu 4. studenoga 1950. (u daljnjem tekstu: EKLJP) (presude od 8. prosinca 2011., Chalkor/Komisija, C‑386/10 P, Zb., EU:C:2011:815, t. 51.; od 6. studenoga 2012., Otis i dr., C‑199/11, Zb., EU:C:2012:684, t. 47. i od 18. srpnja 2013., Schindler Holding i dr./Komisija, C‑501/11 P, Zb., EU:C:2013:522, t. 36.).
368 Naime, prema sudskoj praksi, poštovanje članka 6. EKLJP‑a ne isključuje da u postupku administrativne prirode „kaznu“ najprije izrekne administrativno tijelo. Njome se ipak pretpostavlja da je odluka administrativnog tijela koja sama ne ispunjava uvjete predviđene člankom 6. stavkom 1. EKLJP‑a podvrgnuta daljnjoj kontroli sudskog tijela neograničene nadležnosti. Jedna od karakteristika sudskog tijela neograničene nadležnosti jest ovlast da u cijelosti činjenično i pravno izmijeni donesenu odluku. Takvo tijelo mora posebno biti nadležno ispitati sva činjenična i pravna pitanja relevantna u sporu koji se vodi pred tim sudom (presuda Schindler Holding i dr./Komisija, t. 367. supra, EU:C:2013:522, t. 35.; vidjeti presude ESLJP‑a od 27. rujna 2011., Menarini Diagnostics/Italija, br. 43509/08, t. 59. i od 7. lipnja 2012., Segame/Francuska, br. 4837/06, t. 55.).
369 Osim toga, nepostojanje obveze nadzora cjelokupne sporne odluke po službenoj dužnosti ne krši načelo djelotvorne sudske zaštite. U kontekstu poštovanja tog načela nije nužno da Opći sud po službenoj dužnosti pristupi novom sveobuhvatnom preispitivanju spisa, iako jest dužan odgovoriti na istaknute tužbene razloge i izvršiti kontrolu pravnih i činjeničnih elemenata (presuda Chalkor/Komisija, t. 367. supra, EU:C:2011:815, t. 51. i 66.).
370 Stoga, ovisno o razlozima javnog poretka koje mora ispitati i, prema potrebi, istaknuti po službenoj dužnosti, sud Unije svoj nadzor mora izvršiti na temelju dokaza koje je tužitelj iznio u potporu istaknutim tužbenim razlozima i ne može se pozvati na diskrecijsku ovlast Komisije kako bi odustao od provođenja detaljne kontrole prava i činjenica (vidjeti u tom smislu presudu Chalkor/Komisija, t. 367. supra, EU:C:2011:815, t. 62.).
371 Naposljetku, sud neograničene nadležnosti u načelu i ovisno o ispitivanju dokaza koje su mu dostavile stranke mora, kada smatra da je opravdano da izvršava svoju ovlast preinake, uzeti u obzir činjeničnu i pravnu situaciju na dan kada donosi odluku (vidjeti u tom smislu presude od 6. ožujka 1974., Istituto Chemioterapico Italiano i Commercial Solvents/Komisija, 6/73 i 7/73, Zb., EU:C:1974:18, t. 51. i 52.; od 14. srpnja 1995., CB/Komisija, T‑275/94, Zb., EU:T:1995:141, t. 61.; od 5. listopada 2011., Romana Tabacchi/Komisija, T‑11/06, Zb., EU:T:2011:560, t. 282. do 285. i od 27. veljače 2014., InnoLux/Komisija, T‑91/11, Zb., EU:T:2014:92, t. 157.).
372 Upravo u pogledu ovih općih razmatranja i s obzirom na činjenične i pravne razloge koje su stranke iznijele pred Općim sudom treba ocijeniti rasuđivanje iz pobijane odluke.
Načela proporcionalnosti i jednakog postupanja
373 Što se tiče načela proporcionalnosti, treba podsjetiti da to načelo zahtijeva da akti institucija ne prelaze granice onoga koje su prikladne i nužne za ostvarenje opravdanih ciljeva kojima teže predmetni propisi, pri čemu je, kad je moguće odabrati između više podobnih mjera, potrebno odabrati onu koja je najmanje ograničavajuća i čiji nedostaci ne smiju biti nerazmjerni ciljevima kojima se teži (presude od 13. studenoga 1990, Fedesa i dr., C‑331/88, Zb., EU:C:1990:391, t. 13.; od 5. svibnja 1998., Ujedinjena Kraljevina/Komisija, C‑180/96, Zb., EU:C:1998:192, t. 96. i Romana Tabacchi/Komisija, t. 371. supra, EU:T:2011:560, t. 104.).
374 U okviru postupaka koje Komisija pokreće radi kažnjavanja povreda pravila tržišnog natjecanja, primjena tog načela podrazumijeva da novčane kazne ne smiju biti nerazmjerne željenim ciljevima, to jest poštovanju tih pravila i da iznos novčane kazne izrečene poduzetniku zbog povrede u području tržišnog natjecanja mora biti razmjeran povredi, gledanoj kao cjelini, vodeći računa osobito o njezinoj težini. Konkretno, načelo proporcionalnosti podrazumijeva da Komisija treba utvrditi iznos novčane kazne proporcionalno elementima koji su uzeti u obzir radi ocjene težine povrede i da ona u tom pogledu treba primijeniti te elemente na dosljedan i objektivan način (presuda Romana Tabacchi/Komisija, t. 371. supra, EU:T:2011:560, t. 105.).
375 Nadalje, iz ustaljene sudske prakse proizlazi da je načelo jednakog postupanja povrijeđeno samo ako se u usporedivim situacijama postupa na različit način ili ako se u različitim situacijama postupa na jednak način, osim ako je takvo postupanje objektivno opravdano (presuda Romana Tabacchi/Komisija, t. 371 supra, EU:T:2011:560, t. 102.).
376 Ta se načela primjenjuju na pitanje je li Komisija pravilno ocijenila argumente istaknute u potporu zahtjeva za uzimanje u obzir nesposobnosti plaćanja prilikom utvrđivanja iznosa novčane kazne. U ovom je slučaju njihova upotreba olakšana činjenicom da su okolnosti koje su se uzele u obzir prilikom ocjenjivanja nesposobnosti plaćanja jednake za sve poduzetnike, iako se njihove financijske situacije razlikuju (vidjeti točke 345. do 350. ove presude). To stoga vrijedi za elemente koji se odnose na insolventnost i likvidnost poduzetnika, strukturu njegove bilance i prirodu njegova vlasništva.
b) Analiza
377 U uvodnim izjavama 1162. i 1163. pobijane odluke (vidjeti gore navedenu točku 350.) Komisija je odbila zahtjev društva Trame za uzimanje u obzir navodne nesposobnosti plaćanja kako bi se smanjio iznos novčane kazne ističući da društvo Trame raspolaže dostatnim sredstvima da plati novčanu kaznu u iznosu od 3,2 milijuna eura, osobito uzimajući u obzir raspoloživa sredstva unutar poduzetnika ili mogućnost odobrenja dodatnog kredita kod banaka.
378 Isto tako, rješenjem od 12. srpnja 2011., Emme/Komisija (T‑422/10 R, EU:T:2011:349), predsjednik Općeg suda odbio je zahtjev koji se odnosio na dobivanje suspenzije primjene pobijane odluke. Ta je odluka obrazložena nedostatkom hitnosti zahtjeva za privremenu pravnu zaštitu (vidjeti točke 43. i 48. ove presude).
379 Nadalje, društvo Trame u svojem je odgovoru na mjere upravljanja Općeg suda bez drugog pojašnjenja navelo da je 18. studenoga 2013. podnijelo Komisiji novi zahtjev za uzimanje u obzir nesposobnosti plaćanja zbog njegove gospodarske i financijske situacije. Taj je zahtjev bio dopunjen 20. i 24. siječnja 2014.
380 Stranke su na raspravi navele da je taj zahtjev konačno odbijen a da nisu dostavljeni podaci o trenutačnoj financijskoj situaciji poduzetnika. Komisija je u tom pogledu pojasnila da njezin odgovor potvrđuje ocjenu koja je prethodno iznesena u pobijanoj odluci.
381 S obzirom na ocjenu iznesenu u pobijanoj odluci te različite argumente i elemente koje su stranke podnijele Općem sudu, valja utvrditi da društvo Trame nije dokazalo da se nalazi u situaciji u kojoj nije u stanju platiti novčanu kaznu u iznosu od 3,2 milijuna eura zbog svoje nesposobnosti plaćanja.
382 Naime, kao što je Komisija navela u pobijanoj odluci, uzimajući u obzir informacije koje joj je dostavilo društvo Trame, u trenutku u kojem je Komisija odlučila o iznosu novčane kazne, društvo Trame nalazilo se u situaciji u kojoj je moglo platiti iznos.
383 Kao prvo i podredno, valja istaknuti da, iako se uzela u obzir argumentacija društva Trame prema kojoj je njegov neto financijski položaj u stvari slab s obzirom na poslovna dugovanja i kratkoročna financijska dugovanja, pokazuje se da je ipak točno utvrditi da su gotovinski saldo i raspoloživa sredstva unutar tog poduzetnika bila u plusu. To dokazuje da je društvo Trame i dalje moglo stvarati prihod od svoje poslovne djelatnosti.
384 Kao drugo i prije svega, Komisija je pravilno smatrala da je društvo Trame razumno moglo dobiti dodatna sredstva kod svojih banaka ili drugog društva.
385 Stoga, što se tiče ugovora o hipotekarnom zajmu od 11. listopada 2007. kod dviju talijanskih banaka, za koji te banke raspolažu hipotekom u iznosu od 17,6 milijuna eura, društvo Trame ne osporava da je dio početnog zajma u početnom iznosu od 8,8 milijuna eura već bio vraćen.
386 U svojim odgovorima na mjere upravljanja postupkom, Komisija je navela da je u tom pogledu 31. siječnja 2011. društvo Trame vratilo iznos od 2,5 milijuna eura na ime tog hipotekarnog zajma u trajanju od 15 godina, čija je svrha bila održavanje likvidnosti poduzetnika.
387 U tim okolnostima Komisija je s pravom smatrala da bi, na temelju poslovnih odnosa između društva Trame i njegovih banaka te s obzirom na činjenicu da je djelatnost društva Trame, čak i u krizi, i dalje stvarala prihode, i da su banke imale jamstvo dvostruko veće od posuđenog iznosa, jedna od tih banaka bila spremna dati društvu Trame sva sredstva ili dio sredstava potrebnih za plaćanje iznosa novčane kazne.
388 Kad se stranke ispitalo je li takva pretpostavka o raspoloživim sredstvima pričuve stvarna, Komisija je navela da je takva pretpostavku potvrdila činjenicom da je društvo Trame 31. siječnja 2011. moglo dobiti neosigurani kredit u iznosu od 2,5 milijuna eura od jedne od dviju banaka koje su mu odobrile hipotekarni zajam. Samo društvo Trame nije istaknulo nikakav argument kojim bi dovelo u pitanje osnovanost takve pretpostavke.
389 Isto tako, pod pretpostavkom da na temelju raspoložive likvidnosti društvo Trame ne može platiti novčanu kaznu, Komisija je u pobijanoj odluci također pravilno primijetila da je društvo Trame moglo pronaći dodatna sredstva tako da je zatražilo da mu se vrati iznos od 1,46 milijuna eura koji je u ožujku 2009. posudio društvu za posredovanje nekretninama koje je u vlasništvu istih dioničara kao društvo Trame.
390 Na temelju očitovanja koje je u tom pogledu podnijelo društvo Trame ne može se, naime, odbaciti svaka mogućnost da ono vrati taj iznos ili da ga iskoristi za dobivanje potrebnog financiranja kako bi moglo platiti novčanu kaznu. Odluka Komisije u tom pogledu stoga nije neproporcionalna, nego je, naprotiv, u skladu s podacima iz ovog slučaja.
391 Naposljetku, što se tiče prigovora koji se temelji na povredi načela jednakog postupanja u usporedbi s postupanjem prema društvima CB i Itas, valja istaknuti da je na financijskom planu situacija svakog od tih poduzetnika drukčija i da je Komisija, s obzirom na te razlike, a ne na načine sudjelovanja tih poduzetnika u povredi, smatrala da je prikladno djelomično smanjiti iznos predmetne novčane kazne, izračunane s obzirom na nesposobnost plaćanja svakog od tih poduzetnika.
392 Iz prethodno navedenog proizlazi da je Komisija mogla smatrati, kao što je učinila u pobijanoj odluci, da može odbiti zahtjev društva Trame za uzimanje u obzir nesposobnosti plaćanja kako bi se smanjio iznos novčane kazne.
c) Zaključak
393 Slijedom toga, tužbeni razlog koji se odnosi na nesposobnost plaćanja valja odbiti kao neosnovan.
I – Tužbeni zahtjevi za poništenje pobijane odluke u dijelu u kojem se izriče novčana kazna ili smanjenje iznosa te novčane kazne, izvršavanje neograničene nadležnosti Općeg suda i utvrđivanje iznosa novčane kazne
394 Pored jednostavnog nadzora zakonitosti kazne, u okviru kojeg Opći sud može samo odbiti tužbu za poništenje ili poništiti pobijani akt, na temelju neograničene nadležnosti koja mu je dodijeljena člankom 31. Uredbe br. 1/2003, u skladu s člankom 261. UFEU‑a, Opći sud ovlašten je svojom ocjenom zamijeniti ocjenu Komisije, preinačiti pobijani akt, čak i bez njegovog poništenja, uzimajući u obzir sve činjenične okolnosti, kako bi, na primjer, smanjio iznos novčane kazne, ako je pitanje iznosa iste podvrgnuto njegovoj ocjeni (vidjeti u tom smislu presude od 8. veljače 2007., Groupe Danone/Komisija, C‑3/06 P, Zb., EU:C:2007:88, t. 61. i 62. i od 3. rujna 2009., Prym i Prym Consumer/Komisija, C‑534/07 P, Zb., EU:C:2009:505, t. 86. i navedenu sudsku praksu).
395 U svojim tužbenim zahtjevima društvo Trame zahtijeva od Općeg suda da poništi pobijanu odluku u dijelu u kojem se izriče novčana kazna ili da smanji iznos te novčane kazne.
396 Iz prethodno navedenog već proizlazi da valja poništiti članak 1. točku 17. pobijane odluke jer je Komisija utvrdila da je društvo Trame sudjelovalo u sveeuropskom dijelu predmetne povrede od 4. ožujka 1997. do 9. listopada 2000., smatrala da se to sudjelovanje od 4. ožujka 1997. do 28. veljače 2000. odnosilo na užad od triju žica i utvrdila da je sudjelovalo u protutržišnim praksama u razdoblju od 30. kolovoza 2001. do 10. lipnja 2002. Posljedično, Opći sud također treba poništiti članak 2. točku 17. pobijane odluke jer se njime društvu Trame izriče neproporcionalna novčana kazna za kažnjavanje njegova sudjelovanja u jedinstvenoj povredi od 4. ožujka 1997. do 19. rujna 2002., uzimajući u obzir da je ta novčana kazna utvrđena s obzirom na sudjelovanje društva Trame u povredi koja je navedena u članku 1. pobijane odluke.
397 Stoga je na Općem sudu da utvrdi iznos novčane kazne koju treba izreći društvu Trame s obzirom na njegovo sudjelovanje u jedinstvenoj povredi.
398 U tom pogledu, treba istaknuti da kada Opći sud utvrđuje novčanu kaznu, to po svojoj naravi nije precizni računski postupak. Nadalje, Opći sud ne obvezuju ni izračuni Komisije ni njezine smjernice kada odlučuje na temelju svoje neograničene nadležnosti, već on mora izvršiti vlastitu ocjenu, uzimajući u obzir sve okolnosti slučaja (vidjeti presudu od 5. listopada 2011., Romana Tabacchi/Komisija, T‑11/06, Zb., EU:T:2011:560, t. 266. i navedenu sudsku praksu).
399 U ovom slučaju, kako bi se utvrdio iznos novčane kazne namijenjene kažnjavanju sudjelovanja društva Trame u jedinstvenoj povredi, iz članka 23. stavka 3. Uredbe br. 1/2003 proizlazi da treba uzeti u obzir težinu i trajanje povrede, a iz načela individualizacije kazni proizlazi da se pri kažnjavanju treba uzeti u obzir situacija svakog prijestupnika u pogledu povrede. To osobito treba biti slučaj kad se radi o složenoj i dugotrajnoj povredi one vrste koju Komisija utvrđuje u pobijanoj odluci, a koja je obilježena heterogenošću sudionika.
400 U ovom slučaju Opći sud smatra prikladnim uzeti u obzir sljedeće okolnosti.
401 Kao prvo, iz spisa proizlazi da je u dovoljnoj mjeri dokazano da je društvo Trame sudjelovalo na nekoliko sastanaka kluba Italia koji su se odnosili na podjelu kvota i utvrđivanje cijena na talijanskom tržištu. Takvi dogovori ubrajaju se po svojoj prirodi u najteža ograničenja tržišnog natjecanja. Sudjelovanje društva Trame u klubu Italia počevši od 4. ožujka 1997. do 19. rujna 2002. ključni je element za ocjenu sankcije. U tom pogledu, ipak treba uzeti u obzir činjenicu da u razdoblju od otprilike devet mjeseci, od 30. kolovoza 2001. do 10. lipnja 2002., Komisija nije mogla u dovoljnoj mjeri utvrditi da je društvo Trame stvarno sudjelovalo u protutržišnim praksama kluba Italia (vidjeti točke 288. do 296. ove presude)
402 Kao drugo, može se smatrati da je, počevši od 28. veljače 2000., društvo Trame unutar kluba Italia sudjelovalo u protutržišnim praksama koje se nisu odnosile samo na užad od sedam žica, nego barem i na razmjenu osjetljivih poslovnih informacija o užadi od triju žica. Ipak je dovoljno utvrđeno da je prije tog datuma društvo Trame znalo ili trebalo znati da su se razgovori unutar kluba Italia odnosili i na užad od triju žica (vidjeti točke 194. do 197. ove presude).
403 Kao treće, može se smatrati da je, počevši od 9. listopada 2000., društvo Trame znalo ili trebalo znati da je, sudjelujući u klubu Italia, bilo dio šireg sustava koji se sastojao od različitih razina i čiji je cilj bio stabilizacija tržišta čelika za prednapinjanje na sveeuropskoj razini kako bi se izbjeglo sniženje cijena (vidjeti točke 144. i 145. ove presude). Stoga je društvo Trame za jedinstvenu povredu za koju ga tereti Komisija saznalo u kasnoj fazi ili, u svakom slučaju, kasnije nego ostali poduzetnici.
404 Usporedno s tim, valja istaknuti da Komisija nije utvrdila da je društvo Trame sudjelovalo u južnom sporazumu, klubu España ili koordinaciji u pogledu kupca Addtek, koji predstavljaju ključne aspekte jedinstvene povrede, kao uostalom ni u vanjskom aspektu kluba Italia, u kojem nije moglo sudjelovati jer nije izvozilo iz Italije u državna područja jedne ili više država na koje se odnosi jedinstvena povreda.
405 Kao četvrto, iz okolnosti ovog slučaja proizlazi da sudjelovanje društva Trame u zabranjenom sporazumu obuhvaća određene posebnosti po kojima se razlikuje od sudjelovanja ostalih poduzetnika, kao što su glavni sudionici kluba Italia ili subjekti kluba Europa koji su poslovali na svim razinama i na svim državnim područjima. Stoga osobito treba uzeti u obzir činjenicu da je društvo Trame poslovalo na rubu zabranjenog sporazuma i da je njegovo sudjelovanje kao takvo bilo ograničeno, unutar kluba Italia, kao i izvan Italije, što su ostali sudionici u zabranjenom sporazumu znali (vidjeti točke 318. do 324. ove presude).
406 S obzirom na te okolnosti, Opći sud smatra da novčana kazna u visini od 5 milijuna eura omogućuje učinkovito suzbijanje nezakonitog ponašanja društva Trame na način koji nije zanemariv i koji je i dalje dovoljno odvraćajući. Svaka novčana kazna viša od tog iznosa bila bi neproporcionalna u odnosu na povredu za koju se to društvo tereti ocijenjenu s obzirom na sve okolnosti koje obilježavaju sudjelovanje društva Trame u jedinstvenoj povredi.
407 Zbog zakonskog praga od 10 % ukupnog prihoda predviđenog člankom 23. stavkom 2. Uredbe br. 1/2003, konačni iznos novčane kazne izrečene društvu Trame u prethodnoj točki ipak ne može prelaziti 3,249 milijuna eura.
408 Stoga novčanu kaznu izrečenu društvu Trame valja utvrditi u iznosu od 3,249 milijuna eura.
409 Nadalje, nije potrebno da Opći sud prihvati zahtjev za pozivanje i saslušanje predstavnika društva Tréfileurope Italia tijekom zabranjenog sporazuma jer se čini da ta mjera nije potrebna za rješavanje spora s obzirom na sadržaj izjave koju je u tom pogledu društvo Trame podnijelo Općem sudu, na očitovanja stranaka i na dokaze sadržane u spisu.
410 U preostalom dijelu tužba se odbija.
Troškovi
411 Sukladno članku 134. stavku 3. Poslovnika, ako stranke djelomično uspiju u svojim zahtjevima, svaka stranka snosi vlastite troškove. Međutim, ako se to čini opravdanim u danim okolnostima, Opći sud može odlučiti da, osim vlastitih troškova, jedna stranka snosi i dio troškova druge stranke.
412 S obzirom na predmetne okolnosti, potrebno je odlučiti da svaka stranka snosi vlastite troškove u dijelu koji se odnosi na predmet T‑422/10. Društvo Trame snosit će, osim vlastitih troškova, troškove Komisije u dijelu koji se odnosi na predmet T‑422/10 R.
Slijedom navedenoga,
OPĆI SUD (šesto vijeće)
proglašava i presuđuje:
1. Članak 1. točka 17. Odluke Komisije C (2010) 4387 final od 30. lipnja 2010. o postupku primjene članka 101. UFEU‑a i članka 53. Sporazuma o EGP‑u (predmet COMP/38344 – Čelik za prednapinjanje) kako je izmijenjena odlukom Komisije C (2010) 6676 final od 30. ruja 2010. i odlukom Komisije C (2011) 2269 final od 4. travnja 2011. poništava se u dijelu u kojem je Komisija utvrdila da je društvo Trafilerie Meridionali SpA, ranije Emme Holding SpA, sudjelovalo u predmetnom sveeuropskom dijelu povrede od 4. ožujka 1997. do 9. listopada 2000., ocijenila da se to sudjelovanje odnosilo na užad od triju žica od 4. ožujka 1997. do 28. veljače 2000. i utvrdila da je to sudjelovanje u protutržišnim praksama trajalo u razdoblju od 30. kolovoza 2001. do 10. lipnja 2002.
2. Poništava se članak 2. točka 17. Odluke C (2010) 4387 final, kako je izmijenjena Odlukom C (2010) 6676 final i Odlukom C (2011) 2269 final.
3. Novčana kazna izrečena društvu Trame utvrđuje se u iznosu od 3,249 milijuna eura.
4. U preostalom dijelu tužba se odbija.
5. Svaka stranka snosit će vlastite troškove u dijelu koji se odnosi na predmet T‑422/10.
6. Društvo Trafilerie Meridionali snosit će, osim vlastitih troškova, troškove Komisije u dijelu koji se odnosi na predmet T‑422/10 R.
Frimodt Nielsen | Dehousse | Collins |
Objavljeno na javnoj raspravi u Luxembourgu 15. srpnja 2015.
Potpisi